REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 126/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. A. iz K., OIB:..., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-2107/2020-2 od 5. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P-784/2018-32 od 13. studenog 2019., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida presuda Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-2107/2020-2 od 5. svibnja 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P- 784/2018-32 od 13. studenog 2019., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242- 61000056714/2005, sklopljenog dana 5. srpnja 2005. godine, između tužitelja K. A. i S. b. d.d. O., pravnog prednika tuženika, a koja u čl. 2. glasi: "…u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan korištenja kredita.", u čl. 3. t. 2. glasi:

"…u kunskoj protuvrijednosti…CHF", t. 4.:"… a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan plaćanja.", t. 6.:"… a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja."; a koja u čl. 4. glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. iz Z., OIB ..., da isplati tužitelju K. A. iz K., OIB ..., iznos od 5.000,01 kunu, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2010. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.650,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 13. studenog 2019. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija.".

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3963/2022-2 od 19. listopada 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude zbog pravnog pitanja:

"Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?".

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tužiteljicu obvezati da joj nadoknadi trošak postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao potrošača za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope po odluci tuženice (sadržanih u odredbama čl. 2., čl. 3. točka 2., 4. i 6. i čl. 4. ugovora o kreditu), te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih odredbi.

8. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope po odluci kreditora, te zahtjev za isplatu 5.000,01 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO/05) i čl. 323. st. 1. ZOO u vezi s čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 – dalje: ZZP) i čl. 87. ZZP, te čl. 502.c. ZPP. Prema ocjeni sudova sporne odredbe su ništetne jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom su se sudovi pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je i u odnosu na tuženicu potvrđeno, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama čl. 81. do čl. 87. ZZP.

9. Tuženica u reviziji, u odnosu na pitanje za koje je revizija dopuštena, navodi da joj je povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost odnosno jednakost oružja, te sadržajno ističe pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP i bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP. Naime, tuženica je predlagala izvođenje dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja odnosno na okolnost da je tužiteljici u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovorih odredbi. Predložila je saslušanje kreditnog referenta i javnog bilježnika. Sud prvog stupnja je taj dokazni prijedlog odbio kao nesvrsishodan i neekonomičan jer je ugovor o kreditu sklopljen 2005., pa je zaključio da nije za očekivati da bi se predloženi svjedoci sjetili konkretnog klijenta i konkretnog ugovora o kreditu. Sud drugog stupnja je ocijenio da opisanim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka, pozivajući se na načelo ekonomičnosti postupka, ovlast suda da odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te presude donesene u kolektivnom sporu potrošača protiv banaka.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2. istog članka). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka).

11. Po ocjeni ovog suda, na temelju odredbe čl. 81. st. 4. ZZP, neovisno o utvrđenjima sudova u odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženici (trgovcu) je dopušteno, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Kada tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

12. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U pojedinačnim postupcima koji se vode radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, dopušteno je tuženici (trgovcu) u smislu čl. 81. st. 4. ZZP, dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje jer utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju.

13. Stoga su nižestupanjski sudovi, pogrešno primijenili odredbu čl. 81. st. 4. ZZP u vezi s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP i postupili protivno načelu procesne ravnopravnosti stranaka kad su neosnovano odbili dokazni prijedlog tuženice na okolnost pojedinačnog pregovaranja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

14. Budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.