Poslovni broj: Usž-2367/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. C. iz Č., koju zastupa opunomoćenica B. H. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi rasporeda na radno mjesto – poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-88/23-6 od 17. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda Zagrebu, poslovni broj: UsI-88/23-6 od 17. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/22-01/449, urbroj: 566- 01/14-22-2 od 22. studenoga 2022.
2. Rješenjem tuženika od 22. studenoga 2022. poništeno je rješenje Državnog inspektorata od 17. svibnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Prvostupanjsku presudu tužiteljica pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Dalje u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed poduzetnih radnji u postupku. Tužiteljica smatra da u predmetnom slučaju nije bilo osnove za njezin raspored na drugo radno mjesto s ranijeg radnog mjesta tržišnog inspektora, jer nije došlo do ukidanja tog radnog mjesta, a zbog čega je prvostupanjsko rješenje tuženik pravilno poništio. Dodaje da je, osim razloga navedenih u obrazloženju tuženikovog rješenja, to rješenje trebalo utemeljiti i na razlozima koje tužiteljica ističe u presudi, a da bi se spriječila mogućnost ponavljanja nezakonitih prvostupanjskih rješenja, jer još od 1. lipnja 2020., odnosno od nezakonitog rasporeda više nije zaposlena na radnom mjestu tržišnog inspektora. Stoga smatra da je potrebno prvostupanjskom tijelu ukazati na daljnje posljedice ponavlja nezakonitih odluka, a što je tuženik propustio učiniti.
Dalje u žalbi tužiteljica ukazuje na propuste u obrazloženju pobijane presude, koje je smatra protivno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, a pri tome daje osvrt i na pobliže navedene mjerodavne odredbe koje propisuju pretpostavke za raspored državnih službenika u okolnostima konkretnog slučaja.
Zaključno, tužiteljica navodi da sve dok traje postupak raspored i dalje radi na poslovima tržišnog inspektora, ali prima plaću koja se obračunava na temelju nižeg koeficijenta u odnosu na poslove tržišnog inspektora, a slijedno tome da je degradirana i obespravljena u zaštiti osnovnog prava iz radnog odnosa, tj. da primi odgovarajuću plaću za svoj rad, zbog čega je financijski oštećena.
Tužiteljica dodaje i da su joj opisanim postupanjem povrijeđena ustavnom zajamčena prava iz odredbi članka 19. i 29. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da je onemogućena u ostvarenju sudske kontrole zakonitosti rješenja o rasporedu, jer se u postupku rasporeda ne donosi meritorna odluka, već takvu odluku tuženik i prvostupanjski sud prepuštaju prvostupanjskom tijelu, bez pravnih uputa koje bi bile obvezujuće, odnosno imale pravnu snagu. Dodaje i da je riječ o radnom sporu koji je hitne prirode, a u konkretnom slučaju traje od 1. lipnja 2020., a ishod tog postupka je i dalje neizvjestan, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud trebao meritorno riješiti o predmetnoj stvari pozivom na članak 58. ZUS-a, na način da poništi tuženikovo rješenje i rješenje o rasporedu Državnog inspektora i prvostupanjskom tijelu naloži da donese rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto tržišnog inspektora u B., a ako takav raspored nije moguć, da tužiteljici prizna razliku plaće. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu sukladno članku 74. stavku 2. ZUS-a i žalbenim navodima.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, a uvažavajući pri tome i razloge ništavosti, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik rješenjem od 22. studenog 2022. poništio prvostupanjsko rješenje Državnog inspektorata o rasporedu na radno mjesto od 17. svibnja 2022. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
Nadalje, iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica do 1. lipnja 2020. bila raspoređena na (više) radno mjesto tržišnog inspektora, a nakon izmjena Pravilnika o unutarnjem redu od 27. travnja 2020., tužiteljica se raspoređuje na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste u B., s koeficijentom plaće 1,164, rješenjima koja se sukcesivno donose u posebnom upravnom postupku.
8. U predmetnom slučaju nije sporno da je postojala pravna osnova za donošenje nove odluke o rasporedu tužiteljica, kao državne službenice u Državnom inspektoratu, jer je nakon donošenja nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu ("Narodne novine", 97/20. i 119/20. – dalje: Uredba) donesen i novi Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata od 15. prosinca 2020.
9. Članak 127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS) propisuje da se nakon što se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog Pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik već više puta poništavao prvostupanjsko rješenje o rasporedu tužiteljice, a u osporenom rješenju, kao i ranijim rješenjima je naveo da raspored na niže radno mjesto mora biti posebno obrazložen.
U osvrtu na žalbene navode, prije svega valja reći da zbog donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu, a u vezi primjene članka 127. stavka 1. ZDS-a postoji pravna osnova za donošenje novog rješenja o rasporedu tužiteljice. Međutim, prema članku 127. stavku 3. ZDS-a, državni službenici se nakon donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu mogu rasporediti na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, ali samo ako se radi o ukidanju ustrojstvene jedinice državnog tijela, o ukidanju pojedinog radno mjesta ili u slučaju smanjenja potrebnog broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima.
11. Kako se u predmetnom slučaju ne radi o takvoj situaciji, jer nije došlo do ukidanja radnog mjesta tržišnog inspektora na kojem je tužiteljica radila prije donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu, a prvostupanjsko tijelo ni ne osporava navod tužiteljice da je jedno takvo radno mjesto u B. ostalo nepopunjeno sve do 15. veljače 2021., to pravilno tuženik zaključuje da nije bilo zakonske osnove tužiteljicu rasporediti na neko drugo radno mjesto, u odnosu na dotadašnje radno mjesto tržišnog inspektora, odnosno za raspoređivanje tužiteljice na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste s nižim koeficijentom plaće, a s time u vezi iznesene zaključke i stajališta tuženika prihvaća i prvostupanjski sud.
12. Tuženik je osporenim rješenjem od 22. studenog 2022. poništio prvostupanjsko rješenje od 17. svibnja 2022. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, obrazlažući da je, s obzirom na prirodu upravne stvari, potrebno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela.
Stoga je tuženik na temelju odredbe članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP) o žalbi tužiteljica odlučio na način da je pobijano rješenje poništio i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu da će prvostupanjsko tijelo otkloniti nedostatke i potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice bitne za donošenje odluke o rasporedu na radno mjesto, uz obrazloženje razloga koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu zakonita.
13. Prema odredbi članka 58. ZUS-a, ako sud povodom tužbe utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.
U predmetnom upravnom sporu, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je rješenje tuženika zakonito, jer je primjenom odredbe članka 117. stavka 2. ZUP-a tuženik pravilno iskoristio ovlaštenje usvojiti žalbu i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi provođenja ispitnog postupka, jer je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. Protiv rješenja donesenog u nastavku postupka tužiteljica ima mogućnost izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude jasno ukazuje na sve daljnje posljedice ponavlja nezakonitih odluka te izričito navodi da je prvostupanjsko tijelo dužno tužiteljicu rasporediti na radno mjesto tržišnog inspektora u B., ukoliko se u nastavku postupka ne utvrdi da je donošenjem Uredbe i Pravilnika o unutarnjem redu to radno mjesto bilo ukinuto u smislu članka 127. stavka 3. ZDS-a, a o čemu dokazi ne prileže spisu predmeta. Dalje s time u vezi prvostupanjski sud ukazuje i na druge posljedice koje proizvodi nezakonito rješenje o rasporedu, odnosno navodi na koji način bi tužiteljica mogla ostvariti zakonom propisana prava i učinkovitu zaštitu od donošenja nezakonitih odluka kojima se dira u njezina prava i pravne interese.
15. Prvostupanjski sud je odbio provesti daljnji dokazni postupak po dokaznom prijedlogu za uvid u osobni očevidnik druge državne službenice, uz obrazloženje da će se u nastavku prvostupanjskog postupka utvrditi sve činjenice bitne za donošenje zakonitog rješenja, uključujući i provođenje odgovarajućih dokaza, u kojem pravcu je već uputio tuženik u osporenom rješenju.
16. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, nije bilo zakonske osnove riješiti o upravnoj stvari u sporu pune jurisdikcije s osnove primjene odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, koja takvu mogućnost propisuje samo u slučaju kada je odluka tuženika nezakonita.
17. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni prigovori nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude, a niti je osnovan navod o povredi ustavnih prava na koja tužiteljica ukazuje u žalbi.
18. Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić v.r.
