Poslovni broj: Usž-2608/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. Ž. iz P., kojeg zastupa M. J., odvjetnica u R., protiv tuženika P.-g. županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, R., radi poreza na kuće za odmor, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-29/2023-8 od 14. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI- 29/2023-8 od 14. travnja 2023.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, klasa: UP/II-410-03/22-01/39, urbroj: 2170-02-01/3-22-2 od 28. studenog 2022. i rješenja Općine P., Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-410-15/21-03/1444, urbroj: 2170-31-03/7-22-8 od 14. veljače 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine P., Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-410-15/21-03/1444, urbroj: 2170-31-03/7-22-8 od 14. veljače 2022. godine kojim je tužitelju za nekretninu na adresi P., … površine 129,60 m[2] utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2021. godinu u iznosu od 1.130,70 kn.
3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom u kojoj navodi da je tijekom provedenih postupaka kontinuirano navodio da u nekretnini koja je predmet oporezivanja nije izmijenjen odvod i dovod vode pa sanitarni čvor ne može funkcionirati i nekretnina kao takva nije pogodna za korištenje i stanovanje. Tužitelj jednostavno ne shvaća iz kojih razloga sud prihvaća stav nižestupanjskih tijela, a ne njegov iskaz kao stranke i vlasnika kuće. Ističe da nikako ne pokušava izbjeći plaćanje svojih obveza, da je u pitanju jedina nekretnina koju ima u vlasništvu i sasvim je jasno da bi je želio oplemeniti kada bi za to imao dovoljno financijskih sredstava i koristiti na bilo koji način ili za samostalno stanovanje ili za povremeno iznajmljivanje, no zbog nedostatka financijskih sredstava jednostavno ne može dovršiti rekonstrukciju objekta. Postupanje suda i nižestupanjskih tijela koja se stavljaju u poziciju da umjesto pojedinca odlučuju o podobnosti nekretnine za stanovanje i život na način kao u konkretnom slučaju predstavlja povredu ustavom proklamiranog prava vlasništva. Smatra potpuno apsurdnim situaciju u kojoj tužitelj ne može koristiti nekretninu jer nema dovoljno novčanih sredstava da ju obnovi te odluku upravnog tijela koja ga opterećuje plaćanjem poreza na kuće za odmor. Ponavljajući i druge navode iz tužbe smatra da je upravni sud donio pogrešan zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za razrez poreza na kuće za odmor pa predlaže sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbu, a nižestupanjska rješenja stavi van snage uz naknadu troška za sastav žalbe.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Uvidom u spis predmeta dostavljen sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine na adresi P., … za koju je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor.
9. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ 115/16. i 101/17.) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
9.1. Odredbom članka 3. Odluke o porezima Općine Punat ("Službene novine Primorsko-goranske županije" 38/20.) određeno je da se porez na kuće za odmor plaća u visini od 15 kn godišnje po 1 četvornom metru korisne površine.
10. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je u upravnom postupku obavljen očevid na adresi predmetne nekretnine u kojem je utvrđeno kako je navedena nekretnina neuređena ali ne i stara/trošna te da je potrebno urediti stambeni prostor, da je izvršena zamjena prozora te da je još potrebno izmijeniti dovod i odvod. Rekonstrukcija nekretnine je započeta u 2020. godini kada se, prema potrošnji vode, nekretnina i koristila u lipnju (3 m[3] ), a sve prema izlistu potrošnje vode dostavljenog od strane komunalnog poduzeća P. u. d.o.o.
10.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko je tijelo ocijenilo da u predmetnom slučaju nema osnove za oslobođenje od plaćanja poreza jer se iz provedenog očevida i pripadajućih fotografija može zaključiti da je predmetna nekretnina osposobljena za korištenje te da neuređenost objekta ne umanjuje niti oslobađa obveznika od plaćanja porezne obveze, a što je potvrdio i tuženik u osporenom rješenju.
11. Prvostupanjski sud je ocijenio da se osporavana rješenja temelje na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju. Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi nužna pretpostavka za razrezivanje obveza plaćanja poreza na kuću za odmor je osposobljenost ili opremljenost objekta za redovito korištenje, a koju pretpostavku s obzirom na utvrđeno činjenično stanje predmetna nekretnina ispunjava.
12. Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede postupka jer je sud svoju odluku obrazložio na valjan i razložan način te odgovorio na sve prigovore tužitelja radi čega ne postoje zakonski razlozi koji bi doveli u sumnju zakonitost prvostupanjske presude.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
14. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić, v.r.
