REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-485/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice I.H. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D.L., odvjetniku u O.D.L. iz Z., protiv tuženika P. d.d. iz S., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. listopada 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice S.L., odvjetnice i punomoćnice tuženika M.H., mag.iur., zaposlenice tuženika, te presude javno objavljene dana 6. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika P. d.d., S., OIB: …, tužiteljici I.H., Z., OIB: …, nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljici I.H., nije prestao.

II Nalaže se tuženiku P. d.d., S., OIB: …, da tužiteljicu I.H., Z., OIB: …, vrati na rad na poslove „Zamjenik voditelja programa u prodajnom centru“ temeljem Ugovora o radu od 01.09.2019. godine i svih Dodataka ugovora o radu, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku P. d.d., S., OIB: …, naknaditi tužiteljici I.H., Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura[1] / 3.767,25 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radila na radnom mjestu „Zamjenik voditelja programa u prodajnom centru“. Tužiteljica je dana 20.04.2020. godine zaprimila Prijavu o prestanku osiguranja na zavod od 15.04.2020.

godine, Odjavu za osiguranika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 16.04.2020. godine te Potvrdu tuženika o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa. Iz navedene dokumentacije razvidno je da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao s danom 15.04.2020. godine a temeljem izvanrednog otkaza ugovora o radu. Tužiteljica nije upoznata sa odlukom tuženika kojom je istoj raskinut radni odnos izvanrednim otkazom. Naime, tuženik nije nikada tužiteljici uručio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Zbog navedenog, tužiteljica nema saznanja koji su razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Štoviše, tužiteljica je jedino mogla utvrditi da je riječ o odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz naznake razloga prestanka osiguranja vidljivom u Prijavi o prestanku osiguranja pri HZMO.

Na takvu nezakonitu odluku o prestanku radnog odnosa, tužiteljica je uložila Zahtjev za zaštitu prava dana 24.04.2020. godine a koju je tuženik zaprimio dana 28.04.2020. godine.

Tužiteljica osporava navode iz izvanrednog otkaza, a o kojima pretpostavlja temeljem Poziva na iznošenje obrane zbog narušavanje poslovnog ugleda Poslodavca zbog navodne objave na društvenoj mreži Facebook, u javnoj grupi Koronavirus (COVID 19) Hrvatska, objavila netočne i uvredljive informacije o radu Poslodavca u vezi epidemije bolesti COVID-19 i donesenih mjera Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, konkretno Odluke od 19.03.2020. godine o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja i Odluke od 21.03.2020. godine o radnom vremenu trgovina.

Tužiteljici se stavlja na teret da je objavila da tuženik radi protivno citiranim odlukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, iako je znala da su prodajni objekti tuženika bili zatvoreni i da je tuženik u cijelosti poštivao odluke Stožera, ali i druge relevantne propise.

U svojoj Pisanoj obrani tužiteljica je navela da je njezin suprug (dakle ne ona) vlasnik facebook računa, da namjera supruga nije bila uvrijedili ili omalovažiti tuženika (dakle nije bila njezina objava), te da ona osobno nikad isto ne bi to objavila ili napisala, te se u ime supruga ispričala poslodavcu.

Iz navedene Pisane obrane tužiteljice razvidno je da ona nije ništa učinila nego njezin suprug, pri čemu je jasno da ponašanje supruga ne može biti za otkaz ugovora o radu tužiteljice.

Nadalje, gledajući objavu koja je učinjena iz iste nije razvidno na koji način bi ona bila uvredljiva za tuženika, jer se konkretno svodi na pitanje na koji način radi trgovački lanac P., za koga je otvoren (maloprodajne ili veleprodajne kupce) i koja roba se može kupiti (građevinski ili cjelokupni asortiman). Štoviše informacije sadržane u objavi su korisne za tuženika jer upravo upućuju na mogućnost kupnje u navedenom trgovačkom lancu.

Osim toga, navedena objava, čak i da ju je počinila tužiteljica i čak i kad bi bila povreda ugleda tuženika, a što sve nije, ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz. Naime otkazan je ugovor o radu radnici koja je u prethodnih gotovo 9 godina rada kod Poslodavca bila uzoran radnik, koja je napredovala u radu sa mjesta trgovca do mjesta zamjenika voditelja programa u poslovnom centu što je u okviru radnih mjesta kod Poslodavca zaista odgovorno radno mjesto na koje radnica ne bi bila izabrana da nije kvalitetno radila.

Konačno tužiteljica do danas nikad nije od strane tuženika dobila pisano upozorenje za bilo kakvu povredu radne obveze.

Tuženik je nezakonito otkazao ugovor o radu tužiteljici i nezakonito odjavio istu dana 15.04.2020. godine sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Naime, tuženik nije uručio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Tuženik je takvim postupanjem višestruko povrijedio odredbe Zakona o radu zbog čega je izvanredni otkaz ugovora o radu nezakonit. Naime, sukladno odredbi članka 120. Zakona o radu, otkaz mora biti u pisanom obliku, obrazložen te isti mora biti dostavljen osobi kojoj se otkazuje.

Slijedom navedenog predlaže da sud utvrdi odluku tuženika nedopuštenom, te da tužiteljicu vrati na rad uz naknadu parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe u cijelosti, te ističe da su radnici tuženika dana 14.04.2020. pokušali tužiteljici uručiti otkaz, a tužiteljica je primitak istog odbila, što je zabilježeno na samoj Odluci, a ista je izvješena na oglasnoj ploči tuženika 15.04.2020. Odluka o izvanrednom otkazu je donesena zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, jer je na društvenoj mreži Facebook objavila neistinite i klevetničke informacije o radu tuženika za vrijeme epidemije, pa je stoga prekršila odredbe članka 75.stavak 1. točka 23. i točka 29.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2019., Prijavu o prestanku osiguranja HZMO, Odjavu HZZO, Potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, Zahtjev za zaštitu prava od 24.4.2022. uz povratnicu, Poziv na iznošenje obrane radnici I.H. od 9.

travnja 2020., izjava od 9.4.2020., Pravilnik o radu od 24. svibnja 2018., Odluku o Pravilniku o izmjenama Pravilnika o radu, od 2.4.2020., mail poruke, Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 14.4.2020., Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1.4.2020., preslika broja članova javne grupe na FC profilu, grafikon broja novozaraženih osoba za vrijeme epidemije COVID-19,

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Rješenjem županijskog suda U Bjelovaru GžR-13/23 je ukinuta presuda ovog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica radila kod tuženika radnom mjestu "Zamjenik voditelja programa u prodajnom centru". Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu.

U ponovljenom postupku stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu od 14.travnja 2020. sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 01.rujna 2019. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i zbog osobito važnih činjenica. U obrazloženju navedene odluke je navedeno da je poslodavac dana 2.04.2020. saznao da je tužiteljica na društvenoj mreži Facebook objavila neistinite i klevetničke informacije o radu poslodavca za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 o radnom vremenu trgovine, odnosno u bitnom da je objavila konkretno“ Zanima me ako je donesena uredba (zakon) o skraćenom radnom vremenu za trgovine, na koji način P. radi uredovno radno vrijeme po kojem zakonu“. Nakon što je jedan od korisnika iste društvene mreže odgovorio da poslodavac ne radi i da je maloprodaja do daljnjeg zatvorena ista je odgovorila“ To je vijest samo za medije. Odite na Ž. pa ćete vidjeti. Puštaju jednog po jednog ali možete kupiti sve“, pa da je na opisani način radnica narušila ugled poslodavca, osobito u izvanrednim okolnostima, odnosno u bitnom da u javnosti stvara dojam da se poslodavac ne pridržava svih odluka i mjera u cilju sprečavanja širenja epidemije, odnosno izražava tvrdnju da poslodavac postupa protupravno, čime je iznijela neistinite i uvredljive informacije dostupne velikom broju osoba. Takvo postupanje radnice predstavlja osobito tešku povredu obveza iz ugovora o radu sukladno članku 75.stavak 1. točka 23. i točka 29. Pravilnika o radu, u vezi sa člankom 76. istoga kojim je propisano da ugovor o radu prestaje izvanrednim otkazom, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, a vezano uz članak 78. Pravilnika o radu.

8. Sud je utvrdio iz bilješke na odluci o otkazu da je odluka pokušana uručiti tužiteljici, a da je ista odbila potpisati odluku u prisutnosti voditelja centra R.H. i A.V. 9. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je saslušao svjedoke i tužiteljicu. Svjedok J.L., navodi da je bio ovlaštena osoba za potpisivanje i donošenje odluka i onih koje je pravni sektor pripremio, pa tako i odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici.. O razlozima otkaza ga je obavijestila R.D.

kao pomoćnik za pravne poslove i to zbog prijave tužiteljice koja je prijavila tuženika za nezakoniti rad tijekom pandemije Inspektoratu, a što nije bilo istinito. Za tuženika je takva objava tužiteljice bila katastrofalna za poslovanje i mogla je nanijeti veliku štetu društvu.

Svjedokinja R.D., iskazuje da je u to vrijeme bila pomoćnica predsjednika uprave te je jedan od mojih zadataka bio da pratim društvene mreže u svezi sa objavama vezano za društvo P. i tako crpi saznanje o objavi tužiteljice na njezinom FC profilu i to negdje u noći u 2,42 sata, te je istog momenta tu objavu proslijedila na člana uprave g. B. i J.L., a u daljnjem postupku

nije sudjelovala.

Navodi da je g. L., kao predsjednik uprave odlučivao o svim ugovorima o radu na neodređeno vrijeme kao i o prestancima ugovora.

Nadalje da je objava na FC stranicama tužiteljice mogla utjecati na poslovanje i ugled tuženika zbog teške situacije zbog epidemije corona virusa pa je ovakva objava bila šokirajuća pogotovo što je dolazila od strane radnika, a nije bila istinita. Inače prate sve što izađe kako u medijima tako i na društvenim mrežama te nije neuobičajeno da podnose kaznene prijave protiv neistinitih objava i protiv trećih osoba koje na taj način nanose štete, te da je ovakvo postupanje razlog zbog kojeg je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnika

Navodi da tužiteljica nije podnijela prijave državnom inspektoratu protiv tuženika.

Svjedok R.H. navodi da nije osobno vidio objavu na FC stranici tužiteljice međutim s time ga je upoznala kolegica iz ljudskih potencijala, zbog čega su pozvali tužiteljicu i predočili o čemu se radi. U to vrijeme su često dolazili inspektorati kao i komunalni redari ,ali nisu imali nikakvih problema jer su poštivali mjere. Navode da su tužiteljicu suočili sa njenom objavom i ona je ustvari odmah znala o čemu se radi, no rekla je da to nije pisala ona nego njezin suprug, no potvrdila je da je na toj stranici njezino ime i prezime, a drugi dan je donijela pisanu obranu. Dana 15.4.2020. tužiteljicu su pozvali u ured i upoznali je sa odlukom o otkazu, jer da je svojom objavom narušila ugled tvrtke i da je povjerenje poslodavca u nju narušeno, a ona je odbila potpisati primitak odluke o otkazu, pri tome se s nekim telefonski konzultirala, a nakon toga je i napustila ured. Navodi da je uz kolegicu K., A.V. sačinjen zapis o odbijanju primitka otkaza od strane tužiteljice, a nakon odbijanja primitka odluke nije se drugi dan pojavila na poslu. Svjedok A.V. iskazuje da je u uredu uz kolegica K., kolega

H. pokušao uručiti otkaz tužiteljici uz obrazloženje razloga, a tužiteljica je odbila je potpisati odluku, a oni su tu izjavu o odbitku primitka otkaza potpisali , istu su po uputi iz kadrovske stavili na oglasnu ploču ,a tužiteljica više nije dolazila na posao. Svjedok I.H., suprug tužiteljice navodi da je pisao spornu objavu na

FC stranici i da je to njegova stranica FC, da nije bilo zlonamjerno, da to nije komentirao sa suprugom, te da je ista bila jako ljuta na njega jer je tu objavu vidjela kada su joj u firmi rekli i pozvali je da objasni navedenu objavu. Navodi da supruga nema svoj FC profil, već ako ga zatraži objavi neke njene slike, te da je u vrijeme objave bila na godišnjem.

Tužiteljica osporava da bi ikada imala profilnu stranicu niti na FC niti na bilo kojoj društvenoj mreži i nije znala što je to njen suprug napisao te je ostala u šoku kad je dobila poziv na razgovor, a potom i otkaz, da nije nikada imala bilo kakvu opomenu kod tuženika. Ne spori da nije potpisala otkaz.

10. Analizirajući iskaze svjedoka i tužiteljice te ostale dokumentacije koja prileži spisu sud je utvrdio da je nesporno napisana objava na FC profilu na kojem je navedeno ime korisnika I.I.H.

Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka kao istinite i u suglasju sa navedenom dokumentacijom, koji se odnose na postupak uručivanja otkaza tužiteljici, kao i činjenice u vezi utvrđivanja objave na FC profilu.

11. Međutim, po stavu ovog suda tuženik nije dokazao da je upravo tužiteljica bila osoba koja je napisala objavu na FC profilu jer je navedeni profil otvorio tužiteljičin suprug i utvrđeno je da on stavlja objave na tom profilu,pa u slučaju dvojbe tko je objavio spornu objavu posljedice ne može snositi tužiteljica i to za najtežu mjeru koja se izriče u radnom odnosu.

12. Naime iz odluke o izvanrednom otkazu stoji da tuženik ima saznanja da je tužiteljica na svom profilu napisala i objavila neistinite i klevetničke informacije o radu poslodavca za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 o radnom vremenu trgovine, odnosno u bitnom da je objavila konkretno“ Zanima me ako je donesena uredba (zakon) o skraćenom radnom vremenu za trgovine, na koji način P. radi uredovno radno vrijeme po kojem zakonu,“…te upravo na navedenom temelji svoju odluku o otkazu, a što u ovom postupku nije dokazao.

U slučaju otkaza teret dokaza da je odluka o otkazu opravdana te da je upravo tužiteljica počinila povredu koja joj se stavlja na teret je na tuženiku, a tuženik navedenu povredu nije dokazao.

13. Obzirom da stranke u ponovljenom postupku nisu predlagale daljnje dokaze u pogledu utvrđivanja rada poslodavca u spornom razdoblju, sud i nadalje ostaje kod mišljenja da navedena objava nije neistinita i klevetnička jer je tuženik radio na način da je izdavao robu kupcima izvan poslovnih prostorija trgovine, što nije sporno, jer je općepoznata činjenica da se tako radilo, dapače to proizlazi iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 01.04.2020. a što nije u suprotnosti sa navodima objave. Pri tome izjava da „puštaju jednog po jednog i tamo možete kupiti sve“ sigurno ne predstavlja klevetničku izjavu koja bi bila u suprotnosti sa mjerama Civilne zaštite RH koje su tada bile na snazi, jer je evidentno da tuženik i takvim postupanjem ne krši mjere, već dapače upućuje na mogućnost kupnje kod navedenog trgovca pod uvjetima (jedan po jedan) koje ne krše propisane mjere. Nadalje, valja istaknuti da je izvanredni otkaz najteža mjera koja se može izreći za povredu obveza iz radnog odnosa te sud u konkretnim okolnostima smatra da takva povreda od strane tužiteljice nije počinjena, da u navedenoj objavi nema klevetničkih i neistinitih izjava, a posebno ima u vidu činjenicu da je tužiteljica kod poslodavca radila od 2011. godine, da nikada nije bilo primjedbi na njen rad, dapače da je u tijeku rada napredovala upravo zbog svog rada i zasluga. Stoga je neprihvatljiva tvrdnja tuženika da je zbog konkretne objave izgubio povjerenje u tužiteljicu i da na postoji mogućnost uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, za nastavak radnog odnosa.

Naime tuženik nije dokazao da je upravo tužiteljica napisala spornu objavu, kao i da je ta objava za tuženika nepovoljna, tim više što je svjedok L. izjavio da je otkaz tužiteljici dan iz razloga što je prijavila tuženika Inspektoratu , a što nije točno niti je isto tuženik dokazao.

14. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 76. Pravilnika o radu tuženika kao niti temeljem članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZR), a sukladno navedenom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti pa tako i tužbeni zahtjev da ju tuženik vrati na rad na poslove sukladno sklopljenom ugovoru o radu temeljem članka 124. ZR-a.

15. Valja napomenuti da prigovori tužiteljice da joj otkaz nije uručen, sud ukazuje na je iz provedenih dokaza utvrđeno da je ista odbila primiti otkaz u poslovnim prostorijama tuženika, da su joj razlozi otkaza pojašnjeni i da je za iste znala , te je otkaz sukladno članku 83. Pravilnika o radu nakon odbijanja primitka izvješen na oglasnu ploču. Navedeno je sud utvrdio iz iskaza svjedoka i uvida u Odluku o otkazu, a u konačnici niti tužiteljica navedeno ne spori.

16. Također je utvrđeno da kod tuženika nije osnovano RV i da djeluju 4 sindikata koji se nisu dogovorili koji će od njih predstavljati, a valja istaknuti da navedenu činjenicu tužiteljica nije niti sporila.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a.

Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tako je tužiteljici priznat trošak jednokratne nagrade (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 400,00 eura,( 200 bodova - 1bod = 2,00 eura) na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 500,00 kuna.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku