Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-212/24-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. T. d.o.o., sa sjedištem u S. I. Z., zastupan po opunomoćenici I. Z., odvjetnici u K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-932/2023-5 od 23. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužitelja A. T. d.o.o., sa sjedištem u S. I. Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-932/2023-5 od 23. listopada 2023.
- Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-932/23-5 od 23. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/184, urbroj: 513-04-22-2 od 30. kolovoza 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. županija, klasa: UP/I-471-02/21-01/137, urbroj: 513-07-22-22-18 od 11. ožujka 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da kao pravna osoba niti na koji način ne može pravnim sredstvima ukazivati tuženiku na činjenice koje su bitne za donošenje odluke u postupku poreznog nadzora i utvrđivanja obveza sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Odlučna činjenica u postupku poreznog nadzora je bilo stanje zaliha koje je evidentirao u svojim poslovnim knjigama pa ne stoji obrazloženje suda da nije postupao sukladno članku 66. Općeg poreznog zakona, već je u prvostupanjskom postupku ukazivao tuženiku da nije pravilno utvrđeno stvarno stanje zaliha koje nije nepravilno knjižio, već tuženik nije priznao tako evidentirane zalihe, te mu je utvrdio porez na dodanu vrijednost. Prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća stajališta tuženika iz obrazloženja pobijanih rješenja, te primjenjuje na tako pogrešno utvrđene činjenice Zakon o porezu na dodanu vrijednost, iako se nesporno radi o činjenici da niti jedna relevantna okolnost nije neposredno utvrđena tijekom poreznog nadzora sukladno Općem poreznom zakonu kada je on tijekom prvostupanjskog postupka upravo na to ukazivao. Posebno napominje da je dostavio dokaze o tome da tuženik u prvostupanjskom postupku nije priznao otpis nenaplaćenog potraživanja kao porezno priznat rashod, a koje potraživanje je otpisano u predstečajnom postupku i potvrđeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. prosinca 2018. kojim je stečajnom dužniku M. d.o.o. potvrđen predstečajni sporazum s vjerovnicima, pa mu je otpisano 70% tražbine. Smatra da mu je tuženik u prvostupanjskom postupku pogrešno primijenio materijalno pravo i nezakonito povećao dobit za 2019. za iznos otpisanog potraživanja od predstečajnog dužnika, a za koji je propisom utvrđeno da je porezno priznat rashod. Predlaže da ovaj Sud žalbu uvaži, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na žalbu proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2020. koji je zaključkom o proširenju nadzora proširen i na skraćeni nadzor poreza na dobit za 2019., o čemu je sastavljen zapisnik tijela prvog stupnja od 20. prosinca 2021., kojim su utvrđene nepravilnosti u poslovanju tužitelja zbog kojih je istome naloženo plaćanje poreznih obveza s pripadajućim kamatama. Naime, poreznim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj odbio pretporez po računima povezanih društava A. L. d.o.o. i M. d.o.o. za smjesu za tov, međutim isti je dao u najam svoje farme društvu A. L. d.o.o., a račune nije platio niti je dokazao da je izvršena isporuka, pa mu je osporen pretporez, a što se odnosi i na druge račune, kako je to navedeno u zapisniku. U provedenom postupku utvrđeno je da tužitelj u nadziranom razdoblju nije vršio tov svinja, već je svoje farme dao u najam društvu A. L. d.o.o. bez ekonomske opravdanosti kupnje pšenice, pa proizlazi da stvarnog prometa žitarica nije niti bilo, već su se izdavali računi bez stvarnog prometa robe i novčanih sredstava, a društvo I.-p. d.o.o. je izdalo račune za pšenicu povezanim društvima, koja društva su za te isporuke izdavala međusobne račune radi zatvaranja obveze poreza na dodanu vrijednost i korištenja prava na odbitak pretporeza, pa je iz tih razloga osporen pretporez. Naime, utvrđeno je da se radi o povezanim društvima na što ukazuje činjenica da je S. T. osnivač i direktor tužitelja, djelatnik i direktor tvrtke I.-p. d.o.o., član društva i direktor društva A. L. d.o.o., a njegov sin T. T. je osnivač društva M. d.o.o. i za sva navedena društva poslovne knjige vodi tvrtka A. L. d.o.o. te je kod svih navedenih trgovačkih društava proveden i vezani porezni nadzor. Nadalje, proizlazi da je tužitelj na kontu otpisa potraživanja od kupca M. d.o.o. evidentirao iznos od 1.851.647,00 kn, te da je u postupku predstečajne nagodbe nad tim društvom tužitelju utvrđena tražbina koja je otpisana u tom iznosu, a s obzirom da se radi o povezanom društvu utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje rashoda temeljem vrijednosnog usklađenja sukladno članku 9. stavku 1., 2. i 3. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16. i 106/18.). Stoga je tužitelju utvrđena porezna osnovica za obračun poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, te utvrđene porezne obveze kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja, s pripadajućim kamatama, te je naložena uplata.
7. Imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku iz kojeg proizlazi da je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza na temelju knjigovodstvenih isprava koje nisu vjerodostojne istome pravilno nije priznato pravo na odbitak pretporeza, a imajući na umu da tužitelj za svoje tvrdnje nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju i dokaze o poslovnim transakcijama na temelju čega je zaključeno da nije postupao savjesno i pošteno, pa je pravilno na temelju odredbe članka 6. stavka 1., 29. stavka 1. i 2, 30. stavka 1. i 6., 57. stavka 1. i 2., 58. stavka 1., 78. stavka 1. i članka 85. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18.) utvrđena osnovica poreza na dodanu vrijednost. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o povezanom društvu, nisu bili ispunjeni uvjeti za priznavanje rashoda na temelju vrijednosnog usklađenja sukladno članku 9. stavku 1., 2. i 3. Zakona o porezu na dobit, a koji rashod se odnosio na potraživanje kupca M. d.o.o. i koji iznos je u postupku predstečajne nagodbe nad tim društvom je otpisan pa je tužitelju pravilno utvrđena i obveza manje obračunatog poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.
8. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, a imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost i Zakona o porezu na dobit, prvostupanjski sud osnovano je zaključio da su prvostupanjsko porezno tijelo i tuženik pravilno i zakonito osporili tužitelju pravo na odbitak pretporeza, te posljedično tome utvrdili poreznu obvezu kao i obvezu poreza na dobit. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, nije osnovan navod tužitelja da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponavlja navode poreznih tijela bez provjere njihove točnosti, jer prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a pritom uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom postupku budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužitelj ih tijekom provedenog postupka nije doveo u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno ocijenio.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da žalba tužitelja nije uvažena, tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.
U Zagrebu 7. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.