REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-558/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD OSIJEK, OIB 30050049642, Osijek, Franje Kuhača 9, protiv tuženika GAUDEAMUS, prva privatna srednja škola u Osijeku, s pravom javnosti, OIB 53406619474, Osijek, Školska 6, kojeg zastupa punomoćnik Branko Nenadić, OIB 57728617030, odvjetnik u Osijeku, Gornjodravska obala 90d, radi iseljenja i predaje, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-200/2022-13 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-200/2022-13 od 4. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-200/2022-13 od 4. siječnja 2023. naloženo je tuženiku da iseli iz nekretnine tužitelja – poslovnog prostora koji se nalazi na adresi u Osijeku, Školska 6, k.č. br. 5494, zk.ul. 15748, k.o. Osijek, ukupne površine 280,66 m2 i preda ju u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 79,63 EUR / 600,00 kn (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. i 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da nakon isteka ugovora o zakupu poslovnog prostora između stranaka nije došlo do obnove ugovora o zakupu i propustio je utvrditi da je njegovo trajanje produženo bar do raspisivanja novog natječaja za zakup predmetnog poslovnog prostora ili do trenutka ponude o zakupu nekog drugog odgovarajućeg poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka kako je nakon isteka ugovora o zakupu 20. listopada 2017. tužitelj zahtijevao predaju poslovnog prostora, ali da su se vodili pregovori o tome da tuženik može ostati u prostoru do raspisivanja novog natječaja za taj prostor ili dok tužitelj ne ponudi drugi prostor navodeći pritom s kim, kada i uz koje uvjete su vođeni pregovori. Smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika na te okolnosti činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navodi da je tužitelj u narednih pet godina izdavao račune tuženiku u visini zakupa koje je tuženik uredno plaćao što, prema njegovom shvaćanju, upućuje na to da je došlo do obnove ugovora o zakupu. Pogrešnim smatra izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se na konkretni pravni odnos ne može primijeniti odredba čl. 546. Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi da se prvostupanjski sud pogrešno oglasio stvarno nadležnim, pogrešno se pozivajući na odredbu čl. 34. st. 7. Zakona o parničnom postupku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva žalbeni trošak u iznosu od 298,94 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), osim u djelu odluke o troškovima spora.
6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onim iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. i 11. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj.
7. U pravu je žalitelj da u ovom postupku nijedna stranka nije trgovac. Međutim, u konkretnom slučaju su obje stranke pravne osobe, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi čl. 34.b st. 1. i 34. t. 7. ZPP-a zaključio da je za suđenje u ovom predmetu stvarno nadležan trgovački sud.
8. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i nisu proturječni, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika.
9. Neosnovan je žalbeni navod da je zbog toga što sud nije uzeo u obzir podnesak tuženika od 24. studenog 2022. i nije proveo predložene dokaze iz tog podneska nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U konkretnom slučaju je iz samih činjeničnih navoda stranaka i priloženih isprava bilo moguće utvrditi odlučne činjenice, a koje među strankama nisu niti bile sporne, za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu. Osim toga, takvi navodi se ne mogu razmatrati u okvirima žalbenog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
10. Predmet spora je predaja u posjed poslovnog prostora površine 280,66 m2 koji se nalazi u Osijeku na adresi Školska 6, na k.č. br. 5494, zk. ul. 15748, k.o. Osijek. Zahtjev se temelji na tužiteljevoj tvrdnji da je ugovor o zakupu poslovnog prostora prestao 20. listopada 2017. istekom vremena na koje je sklopljen te da tuženik na zahtjev tužitelja nije ispraznio poslovni prostor i predao ga tužitelju.
11. Kako je nesporna činjenica da su stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme (10 godina) i da je rok trajanja ugovora istekao 20. listopada 2017. pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku da vrati tužitelju zakupljeni poslovni prostor, sukladno odredbi čl. 21. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 91/96, 124/97, 174/04, 38/09 i 125/11; dalje: Zakon o zakupu) i čl. 9. Ugovora o zakupu poslovnog prostora, prema kojim je zakupnik nakon prestanka zakupa dužan vratiti zakupljenu stvar.
12. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na tuženikovu tvrdnju da su stranke dogovarale da se ugovor produži barem do raspisivanja novog natječaja za zakup tog prostora ili ponude o zakupu nekog drugog odgovarajućeg poslovnog prostora i da je nakon isteka roka na koji je ugovor sklopljen nastavljeno njegovo izvršavanje i da je stoga ugovor prešutno produžen, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se tuženik neosnovano poziva na odredbu čl. 596. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojom je uređeno prešutno obnavljanje zakupa, jer da se ta odredba ne primjenjuje na odnose regulirane Zakonom o zakupu koji se primjenjuje u ovom slučaju, te da je s obzirom na propisani pisani oblik ugovora o zakupu poslovnog prostora ugovor koji ne bi bio sklopljen u tom obliku ništetan. Prvostupanjski sud je jasno i detaljno obrazložio razloge glede primjene materijalnog prava na koje se pozvao, a koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
13. Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora cjelovito je uređeno pitanje prestanka zakupa poslovnog prostora pa na odnose u svezi tog pitanja nema mjesta supsidijarnoj primjeni općih propisa obveznog prava u zakupu, pa tako niti primjeni odredbe čl. 596. ZOO-a na koju se poziva žalitelj. Dakle, ugovor o zakupu je, nakon isteka predmetnog zakupa, mogao biti produžen samo sklapanjem ugovora u pisanom obliku sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o zakupu poslovnog i kupoprodaji poslovnog prostora, a ukoliko je i bilo usmeno dogovoreno produženje ugovora, bilo bi ništavo sukladno stavku 3. navedenog članka. Tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-420/2010-2 od 31. ožujka 2010.
14. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a se u žalbenom postupku odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava.
15. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
Broj zapisa: 9-30860-b262d
Kontrolni broj: 08311-449c2-6afbb
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
