Poslovni broj: Usž-2578/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o., Bosna i Hercegovina, S., kojeg zastupa opunomoćenica Ž. F., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1006/2022-8 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1006/2022-8 od 23. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-471-01/22-01/92, urbroj: 513- 04-22-2 od 15. srpnja 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 15. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda V., klasa: UP/I-471-01/18-18/13, urbroj: 513-02-7065/5-18-2 od 3. listopada 2018., kojim je oduzeto teretno vozilo marke DAFF, Tip FTXF105, bosansko-hercegovačke reg. oznake … od poreznog dužnika J. D. iz Bosne i Hercegovine (točka I. izreke). U točki II. izreke tog rješenja se navodi da će se oduzimanjem i prodajom robe iz točke I. podmiriti neplaćeni dug za koji nije položeno osiguranje u propisanom roku, a koji je nastao po izvršnom rješenju Carinskog ureda V. klasa: UP/I-471-01/18-18/13, urbroj: 513-02-7065/5-18-01 od 10. siječnja 2018. U točki III. izreke tog rješenja se utvrđuje da se teretno vozilo nalazi u prostoru GCU Ž., Službi za robno-granične procedure Ž. M., a u točki IV. izreke se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Nastavno u žalbi tužitelj pobliže navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku koji je prethodio oduzimanju vozila u vlasništvu tužitelja, a radi naplate trošarinskog duga.
Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na ishod kaznenog postupka, u kojem se pravomoćno utvrđuje da tužitelj nije kazneno odgovoran za djelo s osnove nastanka trošarinskog duga, već je utvrđena kaznena odgovornost J. D. za nastanak trošarinskog duga, počinjenog priključnim vozilom u vlasništvu tužitelja, a koje je po dovršetku kaznenog postupka vraćeno tužitelju.
Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na pojedina utvrđenja prvostupanjskog suda, a dodaje i da je rješenje doneseno u vezi mjere osiguranja pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-508/2022 od 11. srpnja 2022. poništeno u odnosu na tužitelja, a iako više nije na snazi, da se sud na tu odluku poziva u pobijanoj presudi, u čemu tužitelj nalazi bitnu povredu pravila sudskog postupka. Tužitelj nastavno u žalbi navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao valjane razloge zbog kojih smatra da stajališta iznesena u pobliže navedenim odlukama Suda Europske unije nisu primjenjiva u predmetnom slučaju. Dodaje i da mora biti utvrđena veza sa trošarinskom robom, a da bi se fizička ili pravna osoba mogla utvrditi trošarinskim obveznikom, odnosno da je u obvezi podmiriti trošarinski dug, a da bi takvo utvrđenje u konkretnom slučaju bilo protivno odluci donesenoj u kaznenom postupku. Dalje u žalbi se tužitelj ponovno poziva na stajališta izražena u odlukama Suda Europske unije, konkretno u presudi broj: C- 393/19 od 14. siječnja 2021.
Zaključno, tužitelj upire i na primjenu članka 51. Ustava Republike Hrvatske, a smatra da se pobijanom presudom tužitelju nezakonito oduzima pravo vlasništva, a i protivno odredbama Ustava Republike Hrvatske te protivno navedenoj pravomoćnoj sudskoj presudi.
Konačno, tužitelj smatra da nema osnove za utvrđenje trošarinske obveze, odnosno da trošarinski dug podmiri svojom imovinom, jer nije utvrđena njegova kaznena odgovornost, već je utvrđena kaznena odgovornost treće osobe. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu od 23. ožujka 2023., odnosno da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz naknadu troška tužitelju. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).
8. Prije svega, valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a, a bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primijeni ili nepravilno primijeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a).
9. Prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje zakonite odluke.
Također se dodaje da je prvostupanjski sud za svoja stajališta i zaključke na kojima je utemeljio pobijanu presudu dao razložno i dostatno obrazloženje, odnosno izjasnio se o svim prijedlozima i prigovorima tužitelja na način koji udovoljava pravilima propisanima u članku 60. stavku 4. ZUS-a.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., GCU Ž., RGP Ž. M. od 8. siječnja 2018. trošarinskom obvezniku J. D. (vozaču tužitelja) određena mjera osiguranja naplate trošarine na duhan (u iznosu od 60.000,00 kn) oduzimanjem pokretnine – motornog vozila marke DAFF, Tip FTXF105, bosansko-hercegovačke reg. oznake ...
Nadalje, iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., CU V. od 10. siječnja 2018. naloženo poreznom obvezniku J. D. platiti trošarinski dug u iznosu od 60.023,30 kn, a rješenjem tog tijela od 3. listopada 2018. je predmetno teretno vozilo oduzeto od poreznog dužnika J. D. Također se u rješenju od 10. siječnja 2018. navodi da će se prodajom navedenog vozila podmiriti neplaćeni dug, za koji nije položeno osiguranje, a nastao po izvršnom rješenju Carinskog ureda V. od 10. siječnja 2018.
11. U osvrtu na navode tužitelja da oduzimanje predmetnog vozila, koje je u njegovom vlasništvu, nije zakonito, a da je protivno i odredbama Ustava Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, s kojim je ovaj Sud suglasan u cijelosti.
Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ukazuje na primjenu članka 50.a stavka 1. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.), a koji propisuje mogućnost oduzimanja predmeta i sredstva pobliže navedenih u toj zakonskoj odredbi kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala s trošarinskim proizvodima, a daljnjim stavkom 11. članka 50.a Zakona o trošarinama se propisuje da oduzimanje predmeta i sredstava iz stavka 1. istog članka Zakona ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su ti predmeti i sredstva oduzeti.
12. Također valja reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj: U-I- 1298/2019 od 24. lipnja 2020. odbacio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50.a stavka 2. točke 11. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.), u dijelu koji glasi: "Predmeti i sredstva iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se kada nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala s trošarinskim proizvodima".
13. U osvrtu na žalbene navode valja reći da je Sud EU u više odluka, analizirajući trošarinski sustav EU prije svega naglasio primarnu važnost učinkovitog i efikasnog sustava naplate trošarine, a npr. u predmet broj: C-279/19 je iznio stajalište da je osoba koja za račun druge osobe prevozi trošarinsku robu u drugu državu članicu koja ima fizički posjed te robe u trenutku kad je nastala obveza obračuna trošarine za tu robu, obveznik plaćanja trošarine, čak i ukoliko nema nikakvo pravo ili interes u odnosu na navedenu robu, odnosno ne zna da je ta roba podložna trošarini, tj. ne zna da je nastala konkretna trošarinska obveza.
14. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da i osoba koja nema direktne veze s trošarinskom robom može biti trošarinski obveznik, a što utječe i na njezinu imovinu, a u prilog tome je i interpretacija trošarinskih propisa na način koji uvijek polazi od cilja koji se želi postići mjerodavnim odredbama, a to je efikasna i učinkovita naplata trošarine. U svezi toga valja reći da odluke Suda EU donesene u kaznenim predmetima, a na koje se tužitelj poziva u žalbi, nisu odlučne za ishod ovog postupka i donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari. Također se dodaje i da tužitelj ima pravo na naknadu štete od vozača J. D., a kojem je kao trošarinskom obvezniku i oduzeto predmetno teretno vozilo.
15. Ovaj Sud ocjenjuje da nije osnovan ni žalbeni navod o povredi prava vlasništva s ustavnopravnog aspekta, jer se radi podmirenja javnih davanja, a što je i trošarinska obveza utvrđena u konkretnom slučaju, pravo vlasništva može ograničiti, odnosno oduzeti, odnosno takvo postupanje je razmjerno cilju i svrsi koja se mjerodavnim zakonskim odredbama želi postići. Naime, pravo vlasništva nije apsolutno pravo, već se to pravo može ograničiti ili oduzeti, ukoliko je takvo postupanje u skladu s načelom razmjernosti, a zbog čega ovaj Sud zaključuje da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede ustavnog prava na koje tužitelj ukazuje u žalbi.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjska presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a prvostupanjski sud je za svoje zaključke dao iscrpno obrazloženje u kojem je naveo relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku.
17. Stoga je, utvrdivši da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj Sud na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
18. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a s obzirom da je ovaj Sud žalbu tužitelja odbio, to je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
