Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 8 Kž-606/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 9 K- 207/2021-23 od 18. siječnja 2023., na sjednici 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog A. B. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Novom Zagrebu presudom poslovni broj: 9 K-207/2021-23 od 18. siječnja 2023., proglasio je krivim optuženog A. B., zbog kaznenog djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok mu je na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) oštećeno trgovačko društvo L. C. d.o.o. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi A. B. je u cijelosti oslobođen troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik A. B. po branitelju M. B., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana te potvrdi presuda suda prvog stupnja.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-718/2023-3 od 11. listopada 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u bitnome nalazi u tome da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
Međutim, iz daljnjeg teksta žalbe je vidljivo da se žalitelj u stvari ne slaže sa zaključcima koje prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka izvodi o odlučnim činjenicama u ovom predmetu, kakve žalbene tvrdnje se, međutim, ne podvode pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
7. Nadalje, polazeći od sadržaja žalbe u dijelu gdje optuženik upire da je šteta u konkretnom slučaju mala i beznačajna, zbog čega radnje za koje se tereti nisu mogle biti predmet kaznenog postupka, ovaj žalbeni sud zaključuje kako žalitelj smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon time što na činjenično stanje kako ga je utvrdio u pobijanoj presudi nije primijenio institut beznačajnog djela propisan u čl. 33. KZ/11.
8. Međutim, budući da žalitelj prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, to se u daljnjem tekstu ove odluke najprije izlaže očitovanje ovog drugostupanjskog suda o žalbi optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Ostvarenje te žalbene osnove, optuženik suštinski nalazi u stavu da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu njegovu obranu u kojoj je tvrdio da je kritične zgode prišao fontani jer ga je zanimalo kako funkcioniraju mlaznice za vodu, kojom je prilikom je iste samo dotaknuo rukom, bez namjere njihovog oštećivanja.
8.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud takvoj obrani optuženika s pravom nije poklonio vjeru.
Prije svega, takva obrana se i po stavu ovog žalbenog suda već sama po sebi ukazuje krajnje neuvjerljiva, neživotna i nelogična. Naime, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi postojanje bilo kakvog razumnog motiva zbog kojeg bi optuženik kritične zgode uopće imao potrebu za diranjem mlaznica za vodu u predmetnoj fontani, s time da se posebice kao neživotan i nelogičan ukazuje motiv za takvo postupanje koji žalitelj sam ističe u svojoj obrani - da vidi kako iste funkcioniraju, te da bi, i pored toga što je prva mlaznica otpala, to isto učinio i sa drugom kako bi ispitao njezinu kakvoću.
Pored toga, a kako to pravilno uočava prvostupanjski sud, takvu obranu optuženika na vrlo uvjerljiv način opovrgavaju i drugi dokazi, posebice podaci sadržani u zapisniku o očevidu, a iz kojih proizlazi da su na dvije mlaznice uočena oštećenja u vidu loma cijevi na visini od 4 cm od dna bazena, te tragovi njihovog trganja, a kakva oštećenja i tragovi se životno i logikom stvari nipošto ne očekuju kada bi obrana optuženika u ranije navedenom pravcu doista bila istinita.
Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Žalitelj nije u pravu niti kada se u ranije navedenom pravcu žali zbog povrede kaznenog zakona.
9.1. Prije svega, valja podsjetiti da je sukladno čl. 33. KZ/11 u situaciji kada su ostvarena obilježja kaznenog djela o beznačajnom djelu riječ samo uz uvjet da je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, da djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
9.2. Imajući u vidu da je optuženik predmetno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje – izravnom namjerom prvog stupnja, te okolnosti samog njegovog počinjenja, a koje govore o tome da je isto počinio iz čiste obijesti, ovaj žalbeni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonom propisane pretpostavke koje bi opravdavale primjenu instituta beznačajnog djela.
10. Naposljetku, žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, koju žalbenu osnovu u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže.
Naime, po stavu ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti na strani optuženika važne za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije, te ga na temelju toga, pritom posebice imajući u vidu da je do sada već bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede i kaznenog djela teške krađe, s pravom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 /šest/ mjeseci.
Međutim, imajući pritom u vidu da optuženik nakon 2017. nije bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, a što govori o njegovom nastojanju da svoj život uskladi sa zakonom, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u ovom slučaju opravdano može očekivati da isti i bez izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen pobijanom presudom ubuduće više neće činiti kaznena djela, a slijedom čega mu je s pravom izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od 3 godine, a koji rok ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjerenim svim prethodnom navedenim okolnostima, ne počini novo kazneno djelo.
Takvu kaznenu sankciju i ovaj žalbeni sud u svemu drži primjerenom svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.
11. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
