Poslovni broj: Usž-1874/23-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M.1 , M2 , kojeg zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. S. S. iz Z., 2. J. Č. iz Z., i 3. E. A.1 iz Z., svi zastupani po opunomoćenici K. M. D., odvjetnici u K., radi ukidanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1040/2022-9 od 14. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-1040/2022-9 od 14. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, klasa: UP/II-335-06/22-01/556, urbroj: 529-06-03-02/1-22-2 od 25. srpnja 2022. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke), nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove upravnog spora u visini od 44,83 eura/337,77 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora (točka III. izreke) te se nalaže tužitelju da nadoknadi zainteresiranim osobama troškove ovog upravnog spora u visini od 621,88 eura/4.685,55 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka IV. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. srpnja 2022. usvojena je žalba koje su prije navedene zainteresirane osobe podnijele protiv prvostupanjskog rješenja Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije, klasa: UP/I-335-02/20-02/96, urbroj: 2170/1-08-02/22-21-38 od 16. rujna 2021. kojim je odbijen zahtjev E. A.2 (pravnog prednika ovdje zainteresiranih osoba) za ukidanje rješenja klasa: UP/I-335-02/16-02/60, urbroj: 2170-10-02/3-16-2 od 2. svibnja 2016., kojim je tužitelju utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste "Bistro", B., jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 27. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: ZUD) za ukidanje tog rješenja, odnosno da ugostitelj i dalje ispunjava uvjete propisane člankom 24. stavak 1. točka 2. i 5. ZUD.

3. Tužitelj u žalbi osporava zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede odredaba koje uređuju upravni postupak/spor, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je prvostupanjski sud donoseći osporenu presudu počinio bitne povrede odredaba koje uređuju upravni spor te da se presuda temelji na ključnom pitanju je li u naravi izvršena podjela suvlasničke zajednice na način da su A. J. pripali u suvlasništvo oni dijelovi nekretnine na kojima tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost te da li je to dovoljno da se održi na snazi rješenje od 2. svibnja 2016. kojim je utvrđeno da tužitelj kao ugostitelj ispunjava sve propisane uvjete za gospodarsku djelatnost. Ističe kako je odgovarajući na to pitanje sud utvrdio da tužitelj ne udovoljava propisanim uvjetima po članku 24. stavak 1. ZUD-a jer da nekretnina u kojoj se obavlja ugostiteljska djelatnost nije podijeljena, da nisu svi suvlasnici dali suglasnost za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te nema sporazuma oko faktičnog korištenja istih, što tužitelj drži pogrešnim, nepravilnim i promašenim stavom koji za posljedicu ima teške povrede prava i interesa tužitelja. Ističe kao je sud u cijelosti prihvatio argumentaciju tuženika te zainteresiranih osoba ne provodeći predložene dokaze od strane tužitelja, osim materijalnih, držeći da je cjelokupno stanje predmeta vidljivo iz već dostupne dokumentacije. Smatra kako je takav stav prvostupanjskog suda pogrešan, budući da izvire iz pogrešno provedenog sudskog postupka u kojem se nisu proveli svi predloženi dokazi već je stav utemeljen na sudskoj praksi koja nije izvor prava u Republici Hrvatskoj, a sud nije naveo ni jednu jedinu zakonsku odredbu koja bi objasnila zauzeti stav, osim odredbi ZUD-a kojim ne regulira pitanje (su)vlasništva i/ili upravljanja suvlasničkom stvari, redovite ili izvanredne uprave. Poziva se na odredbe članka 6., članka 33. Zakona o upravnim sporovima pa unatoč istaknutim pravilima sud odbija provesti predložene dokaze po tužitelju u vidu pribave spisa parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, saslušanja tužitelja i A. J. te eventualno zainteresiranih osoba, kao i uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka odgovarajuće struke. Ističe kako je sud unatoč predlaganom, jednostrano odbacio prijedloge smatrajući kako nabrojani dokazi nisu bitni. Ističe kako ima ispunjen uvjet za obavljanje ugostiteljske djelatnosti po članku 24. stavak 1. točka 2. ZUD-a te da ima valjano zaključen pravni posao koji je i dalje na snazi, a koji mu daje pravo korištenja točno određenih dijelova predmetne zgrade. Osim činjenice da pripadajući ugovor o zakupu i dalje je valjan i na snazi te obvezuje ugovorne stranke koje su ga zaključile, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nema osnove koristiti dijelove predmetne nekretnine jer da je ista u suvlasništvu, da se vodi parnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice te da bi zainteresirane osobe zasigurno dale pristanak da se radi o faktičnoj podijeli. Smatra da je takav zaključak koncipira na neutvrđenom stajalištu suda, a da pritom nije proveo preostale dokaze, ponajviše uvid u predloženi parnični spis, nije saslušao stranke i svjedoke te nije tužitelja i zainteresirane osobe konfrontirao na uviđaju na licu mjesta uz prisustvo vještaka. Ističe kako obavlja ugostiteljsku djelatnost isključivo na onim dijelovima nekretnina kč. br. … i … k.o. B. čiji je isključivi vlasnik A. J., temeljem valjanih ugovora o zakupu, a A. J. je zaključio valjane ugovore o kupoprodaji nekretnina sa ranijim vlasnicima, a pravni prednici su izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina prije nego ih je on kupio te je uveden u točno određene dijelove kuće sa okućnicom u samostalnom i isključivom posjedu kojih je i danas. Navodi kako su raniji suvlasnici vodili dva postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice kod Općinskog suda u Crikvenici navodeći poslovne brojeve tih postupaka te je u postupcima pred Općinskim sudom u Crikvenici kroz nalaz i mišljenje sudskog vještaka nedvojbeno utvrđeno da su izdvojeni dijelovi nekretnine koje je A. J. kupio i koje posjeduje poslovni prostor u suterenu označen zelenom bojom i oznakom "D", stan u prizemlju označen žutom bojom i oznakom "B", stan u prizemlju i na prvom katu označen crvenom bojom i oznakom "A" sa pripadajućim nekretninama. Poziva se na utvrđenje u postupcima pred Općinskim sudom u Crikvenici te ističe kako na terenu ne postoji suvlasnička zajednica budući da je izvršeno faktično razvrgnuće pa slijedom toga ne postoje niti ovlasti drugih suvlasnika na dijelovima nekretnina čiji je isključivi vlasnik A. J., koji s obzirom da je vlasnik po prethodno opisanim pravnim poslovima, može tim dijelovima slobodno raspolagati, pa i davati u zakup trećim osobama. Navodi kako faktično razvrgnuće suvlasnici mogu provesti pisanim ili usmenim sporazumom tako da svaki od njih postane samovlasnik određenih dijelova predmeta razvrgnuća, a takvom stvarnom podjelom nekretnine nedvojbeno prestaje suvlasnička zajednica jer svaki od ranijih suvlasnika stječe pravo vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine, koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar i postaje njezin isključivi vlasnik. Smatra kako je sud trebao izvršiti uvid u spise parničnog postupka pred Općinskim sudom u Crikvenici u kojem je utvrđeno koji dijelovi kojem suvlasniku pripadaju, pa tako i dijelovi na kojima tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost. Ističe da je prvostupanjsko tijelo izvršilo očevid na licu mjesta dana 27. siječnja 2021., što je konstatirano u prvostupanjskom rješenju od 5. veljače 2021., te je utvrdilo da je A. J. samovlasnik točno određenog realnog izdvojenog dijela nekretnine, među kojima je i dio u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost, sve sukladno nalazima sudskih vještaka, koji su uvodno priloženi uz tužbu. Navodi kako je za nekretninu u kojoj se obavlja djelatnost izdana uporabna dozvola Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove od 17. ožujka 1989., kao i građevinska dozvola Općine K., Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove od 17. travnja 1989., kojima se odobrava tadašnjem investitoru (pravni slijednik kojeg je A. J.), adaptacija i prenamjena suterena objekta u ugostiteljski prostor u mjestu M2 za k.č. …, k.o. B. Navodi kako je u suterenu još od 1989. poslovni prostor čiji je isključivi vlasnik A. J., čime objekt ispunjava uvjete iz članka 24. stavak 1. točka 5. ZUD. Smatra kako tužitelj kao ugostitelj ima pravo na korištenje određenih dijelova nekretnine, a koje je dobio temeljem valjanih ugovora o zakupu s vlasnikovim tih posebnih dijelova nekretnine. Isto tako smatra da je A. J. kupoprodajnim ugovorima stekao određene izdvojene dijelove nekretnine, što je utvrđeno u sudskim postupcima kroz nalaze sudskih vještaka, te očevidom prvostupanjskog upravnog tijela. Navodi kako u konkretnom slučaju ugostiteljska djelatnost se obavlja temeljem ugovora koji je kraći od godine dana u kojem slučaju se primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vezane uz redovno upravljanje stvari, a na što izričito ukazuje zakonska odredba članka 41. istog Zakona, koja izričito definira da je izvanredni posao onaj koji premašuje okvir redovnog. Smatra kako je pogrešna primjena Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u odnosu na postojanje suvlasničke zajednice, kao i pogrešna primjena odredbi ZUD-a, i to članka 24. i 27. Ističe da mu se cjelokupnim postupanjem itekako teško vrijeđaju i krše njegova poduzetnička/gospodarska, te vlasnička prava. Ističe kako je doveden u nepovoljan i negativan položaj, budući da mu se prvo dopušta da obavlja djelatnost koju već godinama vrši, a potom mu se uskraćuje i to temeljem okolnosti koje se niti ne odnose na njega, već se tiče odnosa između A. J. i zainteresiranih osoba. Smatra kako eventualna neslaganja, kao i neriješena pitanja između navedenih svakako se ne smiju prebaciti na teret tužitelju koji nema nikakve veze s pitanjem suvlasništva na konkretnoj nekretnini. Stoga predlaže drugostupanjskom sudu da poništi presudu prvostupanjskog suda, te da predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno podredno da sam donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja postavljen i obrazložen tužbom od 19. rujna 2022.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako nije osnovan žalbeni navod da je sud proveo površan dokazni postupak, s obzirom da je samo izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju, jer je sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da su k.č. … i …, k.o. B. u idealnom suvlasništvu, te da se među suvlasnicima vodi spor radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i uspostave etažnog vlasništva iz čega neupitno proizlazi da sporazuma oko faktičnog korištenja predmetne nekretnine nema. Ističe kako nije osnovan ni žalbeni navod da se na predmetnu stvar primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na redovno upravljanje stvarima, s obzirom da se ugostiteljska djelatnost obavlja temeljem ugovora koji je kraći od godine dana, jer se rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, kao i rješenje za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti se izdaje na neodređeno vrijeme, sve dok ugostitelj ispunjava zakonom propisane uvjete, što proizlazi iz samih navoda tužitelja, da predmetnu djelatnost "vrši već godinama". Slijedom navedenog smatra da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda, pa predlaže da u skladu s člankom 74. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Zainteresirana osoba S. S., J. Č. i E. A.1 u odgovoru na tužbu navode kako je sve započelo pogreškom Upravnog odjela P.-. županije u K. koji je izdao rješenje 2. svibnja 2016. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti bez valjane pravne osnove, iako tužitelj već godinama obavlja ugostiteljsku djelatnost na neetažiranoj imovini koja je predmetom tužbenog zahtjeva za razvrgnućem suvlasničke zajednice na Općinskom sudu u Crikvenici pod brojem …, …. Navode kako je suvlasnik A. J. zajedničku imovinu dao u zakup tužitelju bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Pozivaju se na odredbe članka 24. i 27. ZUD-a, te na odredbu članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističu kako suvlasnička zajednica i dalje postoji, jer da ne postoji ne bi imovina bila predmetom etažiranja na sudu, pa predlaže da sud odbije žalbu tužitelja, te potvrdi osporenu prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenih u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je u konkretnom slučaju sporno je li u naravi izvršena podjela navedene suvlasničke zajednice na način da je zakupodavac A. J. u naravi samo vlasnik na dijelovima k.č. … i k.č. …, obje k.o. B., na kojima tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost, te je li ta činjenica dovoljna da se održi na snazi prvostupanjsko rješenje od 2. svibnja 2016. ili su postojali uvjeti da se to rješenje poništi.

9. Budući je nesporno da su predmetne čestice u vlasničkom listu upisane kao suvlasništvo u idealnim dijelovima, to je za obavljanje gospodarske djelatnosti na tim čestima potrebna suglasnost svih suvlasnika. Stoga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako s obzirom na činjenicu da su među suvlasnicima predmetnih čestica u tijeku sporovi razvrgnuća suvlasničke zajednice i uspostave etažnog vlasništva, to je očito da sporazuma oko faktičnog korištenja predmetnih nekretnina nema.

10. Prema odredbi članka 20. stavak 1. ZUD-a nadležno upravno tijelo na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupine "ostali ugostiteljski objekti za smještaj", "restorani" i "barovi".

11. Sukladno članku 24. stavak 1. ZUD-a rješenje iz članka 20. stavak 1. i 2. izdat će se ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. tog Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom,

3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta,

4. da ispunjava i druge uvjete propisane tim zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona,

5. da građevina koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

Prema stavku 5. istog članka Zakona ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavka 1. i 2. tog članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točka 3., 4. i 5. tog članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati gospodarsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni, te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju, dok stavak 6. istog članka Zakona propisuje da u slučaju iz stavka 5. toga članka ugostitelj je dužan uz zahtjev priložiti izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezano za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta.

12. Odredbom članka 27. stavka 1. ZUD-a propisano je da će se, između ostalog, rješenja iz članka 20. stavak 1. i 2. ukinuti rješenjem, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavak 1. istog Zakona.

13. Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.) za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjene namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika, dok stavak 2. istog članka Zakona propisuje da u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

14. Imajući na umu sve naprijed navedeno, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano, te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, te utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

15. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani, te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

16. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.