Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 74 Gž-1323/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Darije Horvat, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Lidija Bošnjaković, u pravnoj stvari tužiteljice ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Branku Staniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-51/17-37 od 9. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-51/17-37 od 9. prosinca 2020. u pobijanom dijelu točke II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.900,00 kn/2.243,02 eur[1] (na ime neimovinske štete), zahtjev za isplatu imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 6.202,00 kn/823,15 eur, isplatu imovinske štete za uništenu odjeću u iznosu od 625,00 kn/82,95 eur te za isplatu imovinske štete na biciklu u iznosu od 330,00 kn/43,08 eur, kao i u dijelu pod točkom III izreke kojim tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 6.410,00 kn/850,75 eur, sve sa zateznim kamatama.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 33.800,00 kn/4.486,03 eur na ime neimovinske štete, kojim je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.138,00 kn/151,04 eur na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega), i dijelu točke III izreke kojim je tužiteljici naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.918,75 kn/918,28 eur sa zateznim kamatama kao i u dijelu kojim tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 6.410,00 kn/850,75 eur eur sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od:

-33.800,00 kn/ 4.486,03 eur (na ime neimovinske štete);

-1.138,00 kn/151,04 eur (na ime imovinske štete – tuđa pomoć i njega);

-sve sa zateznim kamatama od 22. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve do isplate, sve u roku 15 dana.

- 6.410,00 kn/850,75 eur eur na ime parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.918,75 kn/918,28 eur, sa zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 740,25 kn/98,25 eur, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 1.449,75 kn/192,41 eur, na ime troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 13.350,00 kn sa zateznim kamatama, dok je pod točkom II odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime neimovinske štete platiti iznos od 50.700,00 kn sa zateznim kamatama, na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 7.340,00 kn, na ime imovinske štete za uništenu odjeću iznos od 625,00 kn te na ime imovinske štete za bicikl iznos od 330,00 kn sa zateznim kamatama. Pod točkom III naloženo je tužiteljici tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 6.918,75 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica u odnosu na točku II i III izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22.-dalje u tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi podredno ukinuti i vratiti sve uz naknadu opredijeljeno navedenog troška žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete vezano za štetni događaj od 16. travnja 2016.

5. Tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i činjenica da je tuženik na ime neimovinske štete tužiteljici platio iznos od 12.000,00 kn/1.592,67 eur (uplata na listu 41 spisa), dana 17. veljače 2017., a dana 3. svibnja 2017. iznos od 4.000,00 kn/530,89 eur (na ime tuđe pomoći i njege), te na ime imovinske štete iznos od 375,00 kn/49,77 eur (podnesak tužiteljice na listu 42-43 spisa).

6. Također nije bilo sporno da je vezano za predmetni štetni događaj vođen kazneni postupak te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu K- 312/16 od 22. rujna 2016. osiguranik tuženika oglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće (list 5-6 spisa), te mu je izrečena uvjetna osuda. U tijeku postupka, a i sada u žalbenom postupku sporan je doprinos tužiteljice nastanku štete, kao i visina tužbenog zahtjeva. Na temelju provedenog postupka i obzirom na nalaz i mišljenje prometnog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da se štetni događaj zbio na način da se tuženik osobnim vozilom kretao unatrag iz dvorišta obiteljske kuće prema kolnom izlazu na ulicu, pri čemu je udario u bicikl kojim je upravljala tužiteljica, krećući se nogostupom, te je tužiteljica pritom sa biciklom pala na kolnik i zadobila povrede utvrđene nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica doprinijela nastanku prometne nezgode u omjeru od 70% jer se kretala nogostupom iako je na kolniku postojao biciklistički trak te iako je vidjela nailazak vozila nije se zaustavila i propustila ga, dok je doprinos osiguranika tuženika 30% jer se kretao vožnjom unatrag a nije provjerio da to može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

7. Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg intenziteta do 23 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 80 dana, te povremeno bolove slabog intenziteta koje trpi i sada, da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 do 2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta kroz 2 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, slabog intenziteta 50 dana zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, da je kod tužiteljice došlo do naruženja srednjeg stupnja stalno vidljivo trećim osobama zbog hodanja sa štakom i šepanja, te postoji trajno umanjenje opće životne aktivnosti od 15% radi ograničenja pokreta desnog koljenskog zgloba. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 84.500,00 kn (kako je to i bilo precizirano tužbenim zahtjevom), a obzirom na doprinos tužiteljice šteti od 70% utvrđuje da tužiteljica ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 25.350,00 kn, te kako je osiguranik tuženika prije podnesene tužbe tužiteljici isplatio 12.000,00 kn, prvostupanjski sud s osnova naknade neimovinske štete dosuđuje iznos od 13.350,00 kn sa zateznim kamatama, pa primjenom čl. 1100. st. 1. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), odlučuje kao pod točkom I izreke, dok u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 50.700,00 kn/6.729,05 eur te tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete odbija kao neosnovan i odlučuje kao pod točkom II izreke prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u odnosu na točku II i III izreke prvostupanjske presude nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Sud prvog stupnja je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio na način određen čl. 8. ZPP, no odlučujući o omjeru doprinosa stranaka nastanku štetnog događaja, a time i o visini dosuđene imovinske štete pogrešno je primijenio materijalno pravo.

10. U odnosu na utvrđeni doprinos nastanku štetnog događaja u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO, tužitelj žalbom osporava ocjenu suda u pogledu doprinosa tužiteljice štetnom događaju smatrajući da je prvostupanjski sud pogriješio kad je na već utvrđeni doprinos tužiteljice od 30% zbog činjenice da se ista kretala nogostupom, dodao još iznos doprinosa od 40% i odredio ukupni iznos od 70%.

11. Polazeći od svih okolnosti nastanka ovog štetnog događaja utvrđenih nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, te činjenice da je sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP vezan u pogledu postojanja kaznene odgovornosti i kaznenog djela, navedenom kaznenom presudom kojom je osiguranik tuženika oglašen krivim za predmetni događaj, zaključak prvostupanjskog suda da je doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja 70%, a tuženika 30% ne može se prihvatiti.

12. Kad se ima u vidu da se tužiteljica kretala biciklom nogostupom protivno odredbi čl. 112. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15 – dalje: ZOSPC), iako je u blizini bila biciklistička staza, kojom se bila dužna kretati, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da na strani tužiteljice postoji doprinos štetnom događaju, no njezin doprinos nastanku štete je manji s obzirom na to da ista zasigurno nije mogla očekivati niti predvidjeti da će osiguranik tuženika vozilom izaći na pločnik. To što se tužiteljica nije zaustavila kad je primijetila vozilo osiguranika tuženika i zbog pogrešne procjene da će vozilo stati, skrenula je u desno (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka – list 66 spisa), ne može se smatrati njenim doprinosom nastanku prometne nezgode kako to smatra prvostupanjski sud (utvrđujući taj dio doprinosa u iznosu od 40%). Naime, tužiteljica kao što je rečeno, nailazak vozila na pločnik nije mogla predvidjeti. Stoga njena reakcija na iznenadnu opasnost uzrokovanu izlaskom vozila osiguranika tuženika, bez obzira što je bila neadekvatna, ne može se smatrati njenim doprinosom nastanku štete, jer se niti od prosječnog vozača u toj nepredvidivoj situaciji, s obzirom na kratkoću vremena za reakciju ne može očekivati da promišljeno adekvatno situaciji reagira.

13. Nasuprot tome osiguranik tuženika koji se kretao vožnjom unatrag prema kolnom izlazu na ulici u namjeri uključivanja u promet, prije poduzimanja te radnje, nije se sukladno čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC na siguran način uvjerio da to može obaviti, a da pri tome ne ugrozi druge sudionike u prometu. Isti je, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka (list 63 spisa), mogao uključivanje vožnjom unatrag sa nepreglednog položaja u kojem se nalazio, osigurati osobom koja bi mu ukazivala na moguće opasnosti ili postupnim uključivanjem dati do znanja ostalim sudionicima u prometu, namjeru uključivanja. Dakle, osiguranik tuženika se uključivao u promet, vožnjom unatrag iako je znao da iza sebe nema preglednu situaciju, te da stoga takvom vožnjom može ugroziti druge sudionike u prometu.

14. Stoga uzimajući u obzir sve okolnosti štetnog događaja, mehanizam nastanka, činjenicu da je osiguranik tuženika imalac opasne stvari, kao i da je sud u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti u smislu čl. 12. st. 3. ZPP vezan za navedenu pravomoćnu presudu, kojom je osiguranik tuženika oglašen krivim za predmetni štetni događaj, ovaj sud smatra da je doprinos osiguranika tuženika nastanku štete 70%, dok je doprinos tužiteljice 30%, jer da se ista kretala sukladno čl. 112. st. 1. ZOSPC biciklističkom stazom, do štetnog događaja ne bi došlo. 15. Posljedice ozljede tužiteljice u štetnom događaju utvrđene navedenim nalazom i mišljenjem vještaka, kao mjerila težine povrede prava osobnosti tužiteljice, osnova su za utvrđenje da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 84.500,00 kn/11.215,08 eur što obzirom na utvrđeni doprinos tužiteljice štetnom događaju iznosi 59.150,00 kn/7.850,55 eur. Kako je osiguranik tuženika s osnova neimovinske štete tužiteljici već platio 12.000,00 kn/1.592,67 eur, te je tužiteljici s osnova neimovinske štete točkom I izreke prvostupanjske presude dosuđeno 13.500,00 kn/1.791,76 eur, to tužiteljici pripada daljnji iznos od 33.800,00 kn/4.486,03 eur s osnova neimovinske štete. Stoga je odluku prvostupanjskog suda u točki II izreke prvostupanjske presude u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete, valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude, a kako tužiteljica nema pravo na preostali iznos naknade neimovinske štete od 16.900,00 kn/2.243,02 eur odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Budući je temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 630 sati, to obzirom na cijenu sata od 15,00 kn/1,99 eur iznosi 9.450,00 kn. Kako je tužbeni zahtjev za tuđu pomoć i njegu zatražen u iznosu od 7.340,00 kn/974,19 eur, a osiguranik tuženika je s tog osnova tužiteljici isplatio iznos od 4.000,00 kn/530,89 eur, to obzirom na utvrđeni doprinos tužiteljice štetnom događaju od 30%, tužiteljica ima s tog osnova pravo na isplatu iznosa od 1.138,00 kn/151,04 eur (točka II izreke ove presude) dok nema pravo na preostali zatraženi iznos od 6.202,08 kn/823,15 eur, s tog osnova (točka I ove presude).

17. Suprotno žalbi, tužiteljica nema pravo na imovinsku štetu za uništenu odjeću, jer nije dokazala osnov i visinu iste. Naime, iz iskaza tužiteljice (list 51 spisa) proizlazi da joj je bila oštećena jakna, da je bila zguljena i poderana, da nezna koliko je bila stara, da je koštala 500,00 do 600,00 kn dok u odnosu na poderane hlače ne zna da li su to napravili medicinari. Kako iz navedenog iskaza nije razvidno o kakvoj se jakni radi, od kojeg je materijala i koje je starosti i proizvodnje, a niti postoji dokaz da je ista oštećena, a niti da su hlače oštećene u štetnom događaju, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu te materijalne štete, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude. Kako je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđena kao nesporna šteta na biciklu od 330,kn/43,08 eur, dok je osiguranik tuženika s osnova te štete nesporno tužiteljici platio iznos od 375,00 kn/49,77 eur, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i taj zahtjev tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

18. Slijedom navedenog temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP i čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I i II izreke ove presude.

19. Budući je slijedom navedenog izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Kako je tužiteljica u sporu uspjela u većoj mjeri, to sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, ovaj sud cijeni da je u odnosu na osnov konačno postavljenog tužbenog zahtjeva uspjela 70%, dok je u pogledu visine njen uspjeh u postupku 70% (što ukupno iznosi 70%), dok je uspjeh osiguranika tuženika 30%. Kad se od postotka uspjeha tužiteljice (70%) oduzme uspjeh osiguranika tuženika od 30%, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 40%. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 112/12, 103/14, 1118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), kako je to zatraženo zahtjevom za naknadu troškova postupka tužiteljice od 11. veljače 2019. (list 175 spisa), time što naknada PDV-a nije niti zatražena. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta održana dana 5. lipnja 2018., 9. rujna 2018., 14. veljače 2019. i 5. studenog 2020. na kojim ročištima se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 7/1 i Tbr. 50. Tarife), u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn/530,89 eur, trošak pristupa na ročište 17. rujna 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 kn/33,18 eur (Tbr. 9/5 i 50. Tarife), dok nema pravo na taj trošak prema Tbr. 7/1 Tarife. Nadalje ima pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eur (Tbr. 7/1 Tarife i Tbr. 50. Tarife) i trošak sastava odštetnog zahtjeva upućenog protustranci u iznosu od 500,00 kn/66,36 eur (Tbr. 33. točka 1. i 50. Tarife), dok nema pravo na taj trošak prema Tbr. 7/1 Tarife kako je to bilo zatraženo troškovnikom. Nadalje, ima pravo sastava podnesaka od 12. veljače 2019. i 15. lipnja 2020., kojima se očitovala na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eur (Tbr. 8/1 i Tbr. 50. Tarife), trošak sastava podneska od 9. srpnja 2020. kojim je preciziran tužbeni zahtjev u iznosu od 250,00 kn/33,18 eur (Tbr. 8/3 Tarife), dok nema pravo na taj trošak prema Tbr. 7/1 Tarife kako je to bilo zatraženo. Osnovan je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 775,00 kn/102,86 eur. Stoga sveukupni opravdani trošak iznosi 8.525,00 kn/1.131,40 eur, što obzirom na uspjeh tužiteljice u postupku od 40% iznosi 3.410,00 kn/452,58 eur. Tužiteljica također ima pravo na naknadu plaćenih troškova 2 sudska vještačenja u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eur koje je tužiteljica platila. Dakle, osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 6.410,00 kn/850,75 eur, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude. Obzirom na prethodno navedeno, te kako tužiteljica nema pravo naknade troška pristupa na ročište za objavu presude, jer punomoćnik na isto nije pristupio, a nema pravo niti na naknadu troška sudske pristojbe na presudu jer nije dokazao da je ista plaćena, to tužiteljica nema pravo na naknadu zatraženih troškova postupka u iznosu od ukupno 9.640,00 kn/1.279,45 eur, pa je njen zahtjev za naknadu tih troškova neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

20. Sljedom navedenog, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP zahtjev osiguranika tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije osnovan zbog čega je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odluku o troškovima postupka pod točkom III izreke prvostupanjske presude, valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom III izreke ove presude.

21. Budući je tužiteljica sa žalbom uspjela 59,22 % ima pravo naknade troškova sastava žalbe (prema Tbr. 10/1 i 50. Tarife), sukladno tom uspjehu, u iznosu od 740,25 kn/98,25 eur, (toč. III izreke ove presude) a nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 939,00 kn/124,63 eur jer nije dokazala da je istu platila. Stoga je njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, za ukupan iznos od 1.449,75 kn/192,41 eur (točka IV izreke ove presude).

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat