Poslovni broj: 4 Pn-77/2023- 52

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB:.V., D. u., zastupanog po punomoćniku H.B., . iz

V., protiv tuženika B. Š., OIB:.6 vlasnik obrta za poljoprivredu "D.", N., H. b. ., zastupanog po punomoćnicima

M.G. i H. Š., . iz V., radi stjecanja bez osnove,

nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika P. B. i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika K. M., 9. studenog 2023. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 5. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik B. Š. kao vlasnik obrta D. za poljoprivredu N.,

H. b. ., OIB: .6 dužan je tužitelju A.

B., iz V., D. u.., OIB: . isplatiti iznos od

35.554,34 eura/ 267.883,99 kn zajedno sa zateznim kamatama i to na iznos od 18.138,80 eura/ 136.666,81 kn počev od 01.09.2017.god., a na iznos od 17.415,51 eura/ 131.217,18 kn počev od 02.07.2018.god. pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.196,76 eura/106.965,48 kuna, u roku od 15 dana

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete zbog nekorištenja poljoprivrednog zemljišta te za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev radi naknade štete postavlja i zahtjev sa naslova stjecanja bez osnove. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. kolovoza 2016. godine sklopio ugovor o zakupu sa A. V.m od kojega je uzeo u zakup poljoprivredno zemljište označeno kao k.č.br. . površine 354913 m2 upisano u zk. ul. broj .k.o. V.na rok od 10 godina počevši od 1.

kolovoza 2016. godine, a također je istog dana 1. kolovoza 2016. godine sklopio ugovor o zakupu sa H. D.ć od koje je uzeo u zakup poljoprivredno zemljište

označeno kao k.č.br. . površine 11498 m2 upisano u zk. ul. br. . k.o.

V.također na rok od 10 godina počevši od 1. kolovoza 2016. godine, tako da ukupna površina ovog zemljišta iznosi 366411 m2 ili 36,6411 ha (hektara), od čega je bilo pogodno za poljoprivrednu proizvodnju 34,09 ha jer je na ostaloj površini izrasla šikara koja se u vegetacijskoj godini 2016./2017. nije mogla obrađivati.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je zakupodavac A. V.ovo

zemljište dobio u vlasništvo na temelju rješenja Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: .12. travnja 2016. godine kao naknadu za oduzetu imovinu a u

zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik 6. svibnja 2016. godine temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela .i, Općinskog suda u V., .broj Z-., dok je H. D. ovo zemljište dobila u vlasništvo

na temelju rješenja Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci . od 5. travnja

2016. godine također kao naknadu za oduzetu imovinu a u zemljišnim knjigama je upisana kao vlasnik 29. travnja 2016. godine temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci, Općinskog suda u V., . broj Z-

. 1.2. Također tužitelj navodi da se u vrijeme upisa zakupodavaca A.

V. i H. D. kao vlasnika zemljišta u posjedu ovog zemljišta nalazio tuženik temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH

sklopljenog dana 30. lipnja 2015. godine, na rok od 5

godina odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, odnosno što znači do opoziva, u kojem slučaju se privremeni korisnik samo obavještava o tome drugom raspolaganju, što su A.

V. i H. D. kao novi vlasnici i učinili tako da su tuženika 13. svibnja 2016. godine obavijestili da je RH

raspolagala ovim zemljištem i da su

oni postali njegovi vlasnici, te su ga pozvali da preda posjed ovoga zemljišta odmah po skidanju uroda, a što tuženik nije učinio, nego je odbio izaći iz posjeda i nakon skidanja uroda je u kolovozu ili rujnu 2016. godine predmetno zemljište zasijao uljanom repicom a na jednom dijelu nešto kasnije i ječmom, te su tuženika dopisom od 8. rujna 2016. godine ponovno pozvali na predaju posjeda ali se on nije odazvao.

1.3. Tužitelj tvrdi da je sa vlasnicima zemljišta A.. V. i

H. D. dana 5. listopada 2016. godine sklopio dopunu ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta kojim su oni kao zakupodavatelji prenijeli na tužitelja kao zakupoprimatelja sva svoja prava koji proizlaze iz vlasništva ovog zemljišta uključujući pravo tužitelja da kao zakupoprimatelj može sudskim putem od tuženika tražiti predaju posjeda i naplatu naknade za korištenje zemljišta, kao i poduzimati sve druge pravne radnje na koje ima pravo kao zakupoprimatelj s položajem zakupodavatelja, odnosno zakupoprimatelj sa položajem vlasnika ovog zemljišta, zbog čega ima aktivnu legitimaciju za ovu tužbu.

1.4. Tužitelj dalje navodi da je tuženik iz posjeda predmetnog zemljišta izašao tek 2. srpnja 2017. godine, od kada se u njegovom posjedu nalazi tužitelj i da je zbog odbijanja tuženika da preda posjed zemljišta tužitelj pretrpio štetu u vidu nemogućnosti da na površini zemljišta od 34,09 hektara zasije šećernu repu kako je planirao i to u visini od 356.961,08 kn, zbog čega predlaže sudu da se tuženiku naloži isplata naknade štete u tom iznosu a supsidijarno za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev radi naknade štete postavlja i zahtjev sa naslova stjecanja bez osnove u istom iznosu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava kako osnovanost potraživanja tužitelja tako i njegovu visinu, zatim svoju odgovornost i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

2.1. Tuženik priznaje da se nalazio u posjedu predmetnih nekretnina na temelju Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljenog 21. srpnja 2015. godine ali navodi da je Agencija za poljoprivredno zemljište obaviješću od 19. listopada 2016. godine raskinula predmetni ugovor, koju obavijest je tuženik zaprimio krajem mjeseca listopada 2016. godine, od kojega primitka obavijesti se smatra da je ugovor raskinut, kao i da je u toj obavijesti bio određen rok u kojem tuženik ima pravo skinuti usjeve odnosno plodove, kao i da u roku od 30 dana od dana prestanka ugovora o privremenom korištenju odnosno po skidanju usjeva preda zemljište u posjed putem povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište .

2.2. Tuženik također priznaje da je na predmetnom zemljištu u većem dijelu zasijao uljanu repicu u drugoj polovici mjeseca kolovoza 2016. godine a na manjem dijelu ječam u mjesecu rujnu 2016. godine ali navodi da je u trenutku raskida ugovora o korištenju zemljišta imao već zasijane usjeve odnosno uljanu repicu i ječam, tako da je imao obvezu predati posjed tek po skidanju usjeva, zbog čega tužitelj nije imao osnov da se u tom razdoblju koristi predmetnim zemljištem sve dok tuženik ne skine usjev.

2.3. Tuženik u cijelosti osporava pravo tužitelja na naknadu štete odnosno stjecanje bez osnove te navodi da je predao posjed predmetnih nekretnina Povjerenstvu koje je osnovala Agencija za poljoprivredno zemljište 30. listopada 2017. godine.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog između A.V. kao zakupodavatelja i tužitelja

A.B. kao zakupoprimatelja dana 1. kolovoza 2016. godine, ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog između H. De. kao zakupodavatelja i tužitelja A. B. kao zakupoprimatelja dana 1. kolovoza 2016. godine, pregledom povijesnog izvadaka iz zemljišne knjige (na listovima od 11-14 spisa), čitanjem ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljenog između RH

kao davatelja i tuženika kao

korisnika dana 30. lipnja 2015. godine, dopisa odvjetnika H. B. kao punomoćnika H. D., M. G. i A. V. tuženiku B. Š. od

13. svibnja 2016. godine, dopisa odvjetnika H. B. kao punomoćnika H.

D.

, M. G. i A. V. tuženiku B. Š. od 8.

rujna 2016. godine, dopune ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog između Aleksandra Veselinović kao zakupodavatelja i tužitelja A. B. kao zakupoprimatelja dana 5. listopada 2016. godine, dopune ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog između H. D. kao zakupodavatelja i tužitelja A. B. kao zakupoprimatelja dana 5. listopada 2016. godine,

ugovora broj . o proizvodnji i otkupu šećerne repe roda 2017. godine sklopljenog između S. d.o.o. Ž. i obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva A. B. V.i, D. . dana 19. listopada 2016. godine,

zahtjeva tužitelja za potporu za 2017. godinu Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju sa prilozima zaprimljenog u toj Agenciji dana 19. travnja 2017. godine, zapisnika o postupku primopredaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području O. N.od 30. listopada 2017. godine, saslušanjem svjedoka I. J. i K. Š. i saslušanjem tuženika B.

Š. kao stranke u svrhu dokazivanja, čitanjem nalaza i mišljenja stalnom sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta R. Z. zaprimljenog na ovom sudu 20. prosinca 2018. godine, saslušanjem istog vještaka na ročištu održanom dana 29. svibnja 2019. godine, čitanjem dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 21. studenog 2019. godine, čitanjem dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 21. kolovoza 2020. godine i pregleda isplaćenih potpora u poljoprivredi prema podnesenom zahtjevu iz 2017. godine za poljoprivredno gospodarstvo tužitelja na listovima 116-119 spisa.

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP-a).

5.Temeljem provedenih dokaza nesporno je utvrđeno:

-da je tuženik kao vlasnik obrta D. za poljoprivredu i ugostiteljstvo, sa Republikom Hrvatskom, zastupanom po Agenciji za poljoprivredno zemljište Zagreb dana 30. lipnja 2015. sklopio Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a predmetom kojeg ugovora je dio čkbr. . oranica sa 65,7350 ha u posjedu koje se tuženik nalazio već od 1. studenog 2014., te da je čl.3. tog Ugovora ugovoreno da se to poljoprivredno zemljište daje na privremeno korištenje na rok do 5 godina odnosno do “sklapanja ugovora o zakupu ili drugog raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu”;

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženika i RH

zemljište koje je tuženiku dano na privremeno korištenje, u postupku povrata nekretnina odnosno denacionalizacije dodijeljeno u vlasništvo A.

V. (temeljem rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj

županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: . od 12. travnja 2016.) i

H.D. (temeljem rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj

županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: UP/I-043-07/97-01/1308, Ur.broj: 2196-01-05-03/2-16-12 od 5. travnja 2016.);

- da je A. V. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik 6.

svibnja 2016. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela V., Općinskog suda u V., . broj Z-., a H.D. dana 29.

travnja 2016. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela V., Općinskog suda u V.broj Z-.;

- da su A. V. i H. D. odvjetničkom opomenom od

13. svibnja 2016. pozvali tuženika da im po skidanju godišnjeg uroda preda posjed predmetnih nekretnina obavijestivši ga istodobno da im je nadležno tijelo ta zemljišta dodijelilo u vlasništvo kao naknadu za oduzetu imovinu;

da je tužitelj kao zakupnik sa A. V. kao zakupodavcem 1.

kolovoza 2016. sklopio ugovor o zakupu čkbr.. oranice Rudina Žankovac površine 354913 m2 upisane u zk.ul.br..k.o. V.i, za godišnji iznos zakupnine od 84.000,00 kn (11.148,72 Eur), a sa H. D. istog dana u odnosu na zakup čkbr.. oranica Rudina Žankovac površine 11498 m2 nekretninu upisanu u zk. ul. br. . k.o. V.za godišnji iznos zakupnine od 2.720,00 kn (361,00 Eur);

- da je u oba, sadržajno istovjetna ugovora o zakupu u čl.8. konstatirano da su zakupodavci predmet zakupa stekli na temelju rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci u postupku povrata imovine i da se u posjedu tog zemljišta u času sklapanja ugovora nalazi B. Š., vlasnik obrta D.za poljoprivredu i ugostiteljstvo temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 30. lipnja 2015. no koji da je dužan izaći iz posjeda u slučaju raspolaganja ovim zemljištem od strane Republike Hrvatske i da stranke očekuju da će tuženik iz posjeda izaći po skidanju uroda;

- da su A. V. i H. D. ponovljenom odvjetničkom

opomenom od 8. rujna 2016. pozvali tuženika da preda posjed predmetnih zemljišta ovdje tužitelju kao zakupniku;

- da je tužitelj dana 5. listopada 2016. sa A. V. i H.

D. sklopio Dopune ranijim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta u čijim je čl.2. ugovoreno da zakupodavci prenose na zakupnika „sva svoja prava koja proizlaze iz vlasništva predmetnog zemljišta uključujući da može sudskim putem od tuženika tražiti predaju posjeda, naplatu naknade za korištenje zemljišta kao i poduzimati sve druge pravne radnje na koje ima pravo kao zakupnik s položajem zakupodavca odnosno vlasnika“;

- da je Agencija za poljoprivredno zemljište Republike Hrvatske dana 19. listopada 2016. tuženiku uputila obavijest iz koje proizlazi da je predmetno zemljište u postupku povrata zemljišta vlasnicima dodijeljeno A. V.i .H.D.i da se ugovor o privremenom korištenjem poljoprivrednog zemljišta od 21.

srpnja 2015.(?) smatra raskinutim danom dostave obavijesti te da je tuženik u roku od 30 dana od dana prestanka Ugovora o privremenom korištenju odnosno po skidanju usjeva predati zemljište u posjed vlasniku putem Povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište;

- da je tuženik predao Republici Hrvatskoj posjed čkbr.. sa 11498 m2 i čkbr. . sa 354913 m2, 2. srpnja 2017., nakon čega je tužitelj 4. srpnja 2017. stupio u posjed na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednih zemljišta sklopljenih sa A. V. i H.D. 1.kolovoza 2016.

6.Presudom Općinskog suda u V. br. Pn-. od

11.02.2022.god. usvojen je tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade štete zbog nekorištenja poljoprivrednog zemljišta plati iznos od 267.883,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 136.666,81 kn počev od 08.01. 2018.god. i na iznos od 131.217,18 kn počev od 02.07.2018.god. pa do isplate.

6.1. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u . je presudom br. Gž-

. od 01.06.2023.god. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a ujedno je rješenjem ukinuo točku II. prvostupanjskog rješenja, kojom je naloženo tuženiku da mu plati trošak postupka u iznosu od 42.249,79 kn i točku IV. prvostupanjskog rješenja kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 57.840,00 kn te je u tom dijelu predmet vraćen na nastavak postupka i donošenje odluke o troškovima u okviru odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja – radi stjecanja bez osnove.

7.Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja odlučujući o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja radi stjecanja bez osnove, sud je ocijenio isti neosnovanim.

Naime, prema odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne Novine RH br. 35/05) kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Iz sadržaja citirane odredbe razvidno je da u tijeku parničnog postupka radi stjecanja bez osnove, tužitelj mora dokazati postojanje pretpostavki za nastanak odnosa stjecanje bez osnove, a to su;

1) povećanje imovine na jednoj stani, 2)

smanjenje imovine na drugoj strani,

3) postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine,

4) nepostojanje pravne osnove - bilo da ona uopće ne postoji, bilo da nije postojala ili je otpala,

5) činidba ne smije biti štetna radnja jer bi u tom slučaju bila riječ o odgovornosti za štetu .

Ako se utvrde sve navedene pretpostavke, dakle nastane izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove, stjecatelj će biti dužan vratiti ono što je stekao bez osnove ili po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala.

7. Iz činjeničnih utvrđenja proistječe, da je tuženik bio pošteni posjednik poljoprivrednog zemljišta koji se temeljio na Ugovoru o privremenom korištenju sklopljenog sa Republikom Hrvatskom od 30. 6. 2015. te da je sukladno obavijesti o raskidu ugovora od 19. 10. 2016. u roku propisanom odredbom čl. 38. st. 8. Zakona o poljoprivredno zemljištu ( Narodne novine RH br. 20/18, dalje; ZPZ-a) predao posjed Republici Hrvatskoj putem povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište.

8.Ugovorni odnos između Republike Hrvatske i tuženika nije prestao sklapanjem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta kojeg su zaključili 30. 6. 2015., jer predmetne nekretnine nisu dodijeljene A.

V. i H. D. temeljem ZPZ-a, već u postupku povrata oduzete

imovine.

Ugovorni odnos između tuženika i RH prestao je obaviješću o otkazu zbog neispunjenja ugovorne obveze plaćanja godišnje naknade i to dopisom RH od 19.

10. 2016., kojom je tuženik pozvan da u roku propisanom odredbom čl. 38. st. 8. ZPZ- a, preda posjed putem povjerenstva, a što je tuženik nakon skidanja usjeva, dana 2. 7. 2017. i učinio, te je potom tužitelj 4. 7. 2017. stupio u posjed istih.

Slijedom navedenog razvidno je da je tuženik bio u ugovornom odnosu o kojem je tužitelj imao saznanja, obzirom da je navedeno i konstatirano u sklopljenim Ugovorima u zakupu poljoprivrednog zemljišta od 1. 8. 2016. , te stoga nema mjesta postojanju izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove.

Slijedom navedenog sud je ocijenio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, te je donio odluku kao u točci I izreke.

9.Obzirom da je drugostupanjski sud ukinuo odluku o troškovima postupka sadržanoj u toč. II. i toč. IV. prvostupanjske presude, te predmet i u tom dijelu vratio na nastavak to je valjalo donijeti odluku u troškovima postupka u okviru odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja - radi stjecanja bez osnove.

9.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tuženiku troškove za zastupanja po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav odgovora na tužbu , za zastupanje na ročištima od 29. 5. 2018., 4. 9. 2018., 29.5. 209., 8. 11. 2019., 19. 1. 2022. , 9. 11. 2023., za sastav podnesaka od 22.1. 2019., 16. 9. 2019., po 500 bodova, odnosno po 995,42 eura. Tuženiku je nadalje priznat i troška sastava žalbe u iznosu od 1.244,27 eura, te trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 520,97 eura, na žalbu u iznosu od 401,91 eura, te pristojbu na presudu u iznosu od 520,27 eura.

Stoga je tuženiku dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 14.196,76 eura, kao u točci II. izreke.

U Vinkovcima, 5. prosinca 2023.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. . - punomoćnik tužitelja

2. . – punomoćnik tuženika