Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-798/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz B., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. T. d.d. Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8984/14- 18 od 21. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8984/14-18 od 21. listopada 2015.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnoga troška u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,22 eura[1] .

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno kako slijedi:

"I Utvrđuje se da je tuženik H. t. d.d., Z., nezakonito prenio Ugovor o radu tužitelja M. F., B., na E. N. T. S. d.o.o., Z., te da prijenos tužiteljeva Ugovora o radu, o kojem je tuženik obavijestio tužitelja Obaviješću broj … od 19.08.2014., nije dopušten. II Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad prema sklopljenom Ugovoru o radu broj … od 01.10.2013. odnosno na druge odgovarajuće poslove sukladno radnom iskustvu tužitelja, i sadržaj kojih nije bitno različit od poslova iz Ugovora o radu broj …, sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od dana 21. listopada 2015. god. pa do isplate, u roku do 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbe parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), predloživši njeno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška.

3. I tužitelj je podnio žalbu protiv presude, pobijajući zbog pogrešne primjene materijalnoga prava odluku o parničnom trošku u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za iznos od 10.000,00 kn, s prijedlogom za preinačenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog onih razloga koje u žalbi navodi tuženik jer ne postoje proturječnosti između razloga u obrazloženju prvostupanjske presude i odredbi Pravilnika o organizaciji tuženika, sadržajem navoda tuženik osporava pravilnost zaključaka suda prvoga stupnja da poslovi za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu nisu preneseni na novog poslodavca.

7. Međutim, razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju su nedostatni čime je počinjena navedena bitna povreda odredbe parničnog postupka na koju ovaj sud u ovom postupku pazi i po službenoj dužnosti (čl. 117. st. 1. u vezi čl. 61. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 70/19). Taj je propust otklonjen primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti prijenosa njegovog ugovora o radu na drugog poslodavca i vraćanje na rad kod tuženika.

9. U postupku nije bilo sporno:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 1. listopada 2013. obavljao poslove radnog mjesta Voditelj multifunkcionalne grupe - Platni razred VII- jedinica - odjel - Z. - sektor,

- dana 19. kolovoza 2014. tužitelju je dostavljena obavijest tuženika da se na temelju Ugovora o prijenosu dijela poduzeća sklopljenog 18. kolovoza 2014. između poslodavca i E. N. T. S. d.o.o. (dalje: E.) prenosi jedinica H. d.d. slijedom čega se na novog poslodavca prenosi i ugovor o radu tužitelja s danom 1. rujna 2014.,

- 28. kolovoza 2014. tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku kojim se protivi prijenosu ugovora o radu, tvrdi da odsjek korisnicima nije prenesen na novog poslodavca te prijenos njegovog ugovora o radu nije zakonit i dopušten, također ističe da je u skladu s načelom dobrovoljnosti stupanja u radne odnose kao radnik slobodan u izboru poslodavca.

10. Tuženik tvrdi, nije sporno, da je 22. srpnja 2014. na snagu stupio Pravilnik o organizaciji H. t. d.d. i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta H. d.d. kojima je formirana jedinica H. d.d. koja je obuhvaćala oko 650 radnika koji rade na poslovima izgradnje i održavanja telekomunikacijske infrastrukture unutar H.-a, Ugovorom o prijenosu dijela poduzeća sklopljenim između H.-a i E. je prenesen na E. dio poduzeća koje obuhvaća dio djelatnosti, svu imovinu potrebnu za obavljanje te djelatnosti i radnike koji ju obavljaju i koji čine jedinstvenu organizacijsku cjelinu.

11. Prema Pravilniku o organizaciji H. T. d.d. od 15. srpnja 2014. (dalje: Pravilnik o organizaciji) koji je stupio na snagu 22. srpnja 2014., jedinica (dalje: jedinica) nadzire, koordinira i upravlja poslovima iz područja:

- sektora

- odsjeka

- odsjeka

- odsjeka

- odsjeka R. 1

- odsjeka R. 2.

12. Prema istom Pravilniku (list 347. i dr.spisa) u sektor korisnicima ulazi odjel - R. 1 koji se sastoji od odsjeka (1-7) i odsjeka (1-7) te odjel - R. 2 koji se sastoji također od odsjeka (1-9) i odsjeka (1-9).

13. Iz citiranog Pravilnika proizlazi da su kod tuženika unutar odjela R. 1 i R. 2 postojala po dva Odsjeka i to odsjek i odsjek i da su u sastavu jedinice koja je bila predmet ugovora o prijenosu između tuženika i E. bili samo odsjeci a ne i odsjeci.

14. Osim što tužitelj tvrdi da Odjel odnosno odsjek nije dio jedinice koja je prenesena na E., to je potvrdila i svjedokinja S. F., čiji iskaz je prvostupanjski sud tek djelomično citirao. Ona je izjavila da je sudjelovala u procesu projekta izdvajanja cijele jedinice i izboru partnera. Radilo se o jedinici. Tužitelj je radio u radnoj jedinici koja je bila sastavni dio odjela. Nije joj poznato na kojem je radnom mjestu tužitelj radio, njegova radna jedinica pripala je odjelu koji ulazi u jedinicu. Nije joj poznato da li su preneseni ugovori za druge voditelje multifunkcionalne grupe. Na pitanje je odgovorila da je odjel bio podijeljen na dva odsjeka, odsjek i odsjek, jedino je odsjek prenesen na novog poslodavca dok je odsjek ostao kod tuženika.

15. I članica Radničkog vijeća V. M. je iskazala da nijedna multifunkcionalna grupa nije prešla na novog poslodavca pa smatra neopravdanim prijenos tužiteljevog ugovora o radu. Radničko vijeće nije dalo suglasnost za prijenos ugovora o radu na novog poslodavca jer u postupku savjetovanja tuženik nije dao informacije koje će poslove obavljati novi poslodavac a koje tuženik, nije se znalo točno koji se poslovi prenose a bilo je očito da ne prelaze svi radnici, radničkom vijeću nisu dostavljena pojedinačna imena svih radnika čiji se ugovori prenose. Poslovi koje je obavljao tužitelj prema ugovoru o radu nisu spadali u organizacijsku cjelinu koja je bila predmet prijenosa.

16. Svjedok D. Č., voditelj odsjeka, sudjelovao je u projektu i sklapanju ugovora o prijenosu u E. i postupku savjetovanja s radničkim vijećem, preneseno je 638 ugovora o radu. Tvrdi da su svi ugovori o radu radnika koji rade u jedinici preneseni pa tako i tužitelja i nijedan radnik nije ostao raditi kod tuženika.

17. Iz provedenih dokaza, prije svega iz citiranih odredbi Pravilnika o organizaciji ali i iskaza tužitelja i svjedokinja V. M. i F. S. proizlazi da odsjek u kojem je radno mjesto tužitelja nije sastavni dio jedinice koja je bila predmet ugovora o prijenosu tuženika i E.. Tvrdnja svjedoka D. Č. da je tužitelj radio u jedinici je paušalna i proizvoljna, bez uporišta u citiranim odredbama Pravilnika o organizaciji.

18. Činjenica koju ističe tuženik u žalbi, naime da tužitelj već godinu dana nakon prijenosa radi za novog poslodavca, neodlučna je za pitanje zakonitosti prijenosa ugovora o radu. Također nije valjan argument tvrdnja da je novoosnovana jedinica u cijelosti prenesena na novog poslodavca, to nije niti sporno ali je bez značenja jer tužiteljevo radno mjesto nije u sastavu te jedinice. Kraj činjenice da poslovi koje je tužitelj obavljao odnosno organizacijska jedinica u kojoj je radio nisu preneseni na novog poslodavca, sve i da je točna, neodlučna je tvrdnja tuženika da njegovo radno mjesto više ne postoji kod tuženika. Ostali žalbeni navodi tuženika o ispunjenju pretpostavki iz odredbe čl. 133. ZR za valjanost prijenosa jedinice na E. su bez značenja jer to u ovom slučaju nije sporno.

19. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za prijenos tužiteljevog ugovora o radu iz odredbe čl. 137.st.1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) prema kojoj su u slučaju prijenosa poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, statusnom promjenom ili pravnim poslom, koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u tom poduzeću koje je predmet prijenosa ili su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti koja je predmet prijenosa.

20. Uz to, osnovno je pravo radnika da slobodno odabere osobu poslodavca s kojim će zasnovati radni odnos pa tužitelj osnovano tvrdi da je njegovo pravo izbora povrijeđeno obvezivanjem da radi za poslodavca kojeg nije slobodno odabrao.

21. Iz izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

22. Neosnovano i tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnog troška kojom mu je priznata naknada na ime jednokratne nagrade za zastupanje od 200 bodova, primjenom Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 141/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) umjesto nagrade za svaku radnju prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

23. Naime, prema Tbr. 7. t. 2. al. 5. Tarife odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, u postupcima iz radnih odnosa,osim u procjenjivom predmetima.

24. Da li je riječ o procjenjivom predmetu ovisi o sadržaju tužbenog zahtjeva, a u ovom slučaju je istaknut zahtjev za utvrđenje i vraćanje na rad koji kao takav očito nije procjenjiv jer se ne odnosi na novčanu svotu, upravo zato je tužitelj morao naznačiti u tužbi vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 2. ZPP). Pogrešno je i shvaćanje tužitelja da se odredba Tbr. 7. t. 2. al. 5. odnosi samo na zahtjev za poništenje otkaza i utvrđivanje prava na rad jer su ti slučajevi navedeni samo kao primjeri i neki od sučajeva na koje se odredba odnosi. Zbog toga u ovom postupku nema mjesta primjeni odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i priznanju naknade za sve radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka.

25. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 373.a. st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

26. Obzirom na ovakvu odluku, žaliteljima nisu dosuđeni troškovi sastava žalbi (čl. 166. st. 1. ZPP) niti je tužitelju dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.