Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 51 Gž R-226/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku N. D., odvjetniku iz Odvjetničkog društva D. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika K. D. Z., Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i p. iz Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 7489/2020-21 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća 5. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7489/2020-21 od 16. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I. Nalaže se tuženiku K. D. Z., Z., OIB: …,[1] da tužitelju A. K. iz Z., OIB: …, isplati bruto iznos od 72.470,71 kn/9.618,52 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom:
- na iznos od 1.341,24 kn (178,01 EUR) počam od 15.09.2015.,
- na iznos od 865,31 kn (114,85 EUR) počam od 15.10.2015.,
- na iznos od 992,15 kn (131,68 EUR) počam od 15.11.2015.,
- na iznos od 692,93 kn (91,97 EUR) počam od 15.12.2015.,
- na iznos od 632,68 kn (83,97 EUR) počam od 15.01.2016.,
- na iznos od 1.223,35 kn (162,37 EUR) počam od 15.02.2016.,
- na iznos od 895,23 kn (118,82 EUR) počam od 15.03.2016.,
- na iznos od 1.384,97 kn (183,82 EUR) počam od 15.04.2016.,
- na iznos od 748,54 kn (99,35 EUR) počam od 15.05.2016.,
- na iznos od 1.322,87 kn (175,58 EUR) počam od 15.06.2016.,
- na iznos od 749,68 kn (99,50 EUR) počam od 15.07.2016.,
- na iznos od 1.185,50 kn (157,34 EUR) počam od 15.08.2016.,
- na iznos od 1.959,43 kn (260,06 EUR) počam od 15.09.2016.,
- na iznos od 779,45 kn (103,45 EUR) počam od 15.10.2016.,
- na iznos od 1.739,80 kn (230,91 EUR) počam od 15.11.2016.,
- na iznos od 996,43 kn (132,25 EUR) počam od 15.12.2016.,
- na iznos od 664,29 kn (88,17 EUR) počam od 15.01.2017.,
- na iznos od 1.016,36 kn (134,89 EUR) počam od 15.02.2017.,
- na iznos od 1.490,66 kn (197,84 EUR) počam od 15.03.2017.,
- na iznos od 1.296,22 kn (172,04 EUR) počam od 15.04.2017.,
- na iznos od 1.767,50 kn (234,59 EUR) počam od 15.05.2017.,
- na iznos od 951,91 kn (126,34 EUR) počam od 15.06.2017.,
- na iznos od 2.302,36 kn (305,58 EUR) počam od 15.07.2017.,
- na iznos od 1.463,31 kn (194,21 EUR) počam od 15.08.2017.,
- na iznos od 2.587,24 kn (343,39 EUR) počam od 15.09.2017.,
- na iznos od 2.254,79 kn (299,26 EUR) počam od 15.10.2017.,
- na iznos od 885,16 kn (117,48 EUR) počam od 15.11.2017.,
- na iznos od 707,97 kn (93,96 EUR) počam od 15.12.2017.,
- na iznos od 1.164,45 kn (154,55 EUR) počam od 15.01.2018.,
- na iznos od 1.354,38 kn (179,76 EUR) počam od 15.02.2018.,
- na iznos od 1.557,54 kn (206,72 EUR) počam od 15.03.2018.,
- na iznos od 1.123,72 kn (149,14 EUR) počam od 15.04.2018.,
- na iznos od 1.176,59 kn (156,16 EUR) počam od 15.05.2018.,
- na iznos od 1.015,78 kn (134,82 EUR) počam od 15.06.2018.,
- na iznos od 1.533,62 kn (203,55 EUR) počam od 15.07.2018.,
- na iznos od 1.626,50 kn (215,87 EUR) počam od 15.08.2018.,
- na iznos od 677,19 kn (89,88 EUR) počam od 15.09.2018.,
- na iznos od 1.168,15 kn (155,04 EUR) počam od 15.10.2018.,
- na iznos od 1.360,17 kn (180,53 EUR) počam od 15.11.2018.,
- na iznos od 711,00 kn (94,37 EUR) počam od 15.12.2018.,
- na iznos od 2.067,80 kn (274,44 EUR) počam od 15.01.2019.,
- na iznos od 1.050,73 kn (139,46 EUR) počam od 15.02.2019.,
- na iznos od 1.208,34 kn (160,37 EUR) počam od 15.03.2019.,
- na iznos od 1.534,40 kn (203,65 EUR) počam od 15.04.2019.,
- na iznos od 1.134,67 kn (150,60 EUR) počam od 15.05.2019.,
- na iznos od 925,27 kn (122,80 EUR) počam od 15.06.2019.,
- na iznos od 2.090,37 kn (277,71 EUR) počam od 15.07.2019.,
- na iznos od 2.002,46 kn (265,77 EUR) počam od 15.08.2019.,
- na iznos od 2.196,98 kn (291,59 EUR) počam od 15.09.2019.,
- na iznos od 1.331,83 kn (176,76 EUR) počam od 15.10.2019.,
- na iznos od 1.221,19 kn (162,08 EUR) počam od 15.11.2019.,
- na iznos od 891,66 kn (118,34 EUR) počam od 15.12.2019.,
- na iznos od 851,13 kn (112,96 EUR) počam od 15.01.2020.,
- na iznos od 1.245,62 kn (165,32 EUR) počam od 15.02.2020.,
- na iznos od 1.681,49 kn (223,17 EUR) počam od 15.03.2020.,
- na iznos od 1.383,37 kn (183,60 EUR) počam od 15.04.2020.,
- na iznos od 145,95 kn (19,37 EUR) počam od 15.06.2020.,
- na iznos od 139,03 kn (18,45 EUR) počam od 15.07.2020.,
s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 13.562,50 kn/1.800,05 eura, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, dalje: ZPP), predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. S obzirom na to da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude te postoje jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju tuženik ističe. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatka za znanstveni stupanj za prekovremene sate kao i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od kolovoza 2015. do lipnja 2020.
6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnim mjestima voditelj odjela, v.d. voditelj odjela, zatim doktor medicine specijalist anesteziologije i reanimatologije uže specijalnosti intenzivne medicine na klinici te voditelj odjela klinike te da mu je tuženik obračunavao i isplaćivao navedene dodatke na osnovnu plaću za redovan rad. Sporno je pripadaju li tužitelju navedeni dodaci i za sve efektivno odrađene sate i za prekovremeni rad.
7. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“Narodne novine“ br. 143/13, dalje: KU/13) te odredbi čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“Narodne novine“ br. 29/18, dalje: KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).
8. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (“Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12 i “Narodne novine“ broj 24/2017, dalje: TKU/17,) plaća radnika je regulirana na isti način, a uz to je čl. 54. st. 2. TKU/12, odnosno čl. 53. st. 2. TKU/17 propisano i pravo na uvećanje plaće za znanstveni stupanj.
9. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada.
10. Prema odredbi čl. 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće dok je u čl. 57. KU/18 taj dodatak ugovoren u iznosu od 12% osnovne plaće.
11. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije, a na isti način je iznos naknade plaće za godišnji odmor reguliran i odredbom čl. 34. KU/18.
12. Prema odredbi čl. 59. st. 1. TKU/12 i potom čl. 58. st. 1. TKU/17 ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego
je
započeo
bolovanje.
13. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU.
14. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika, a ističe ju kao relevantnu žalitelj, već treba primijeniti prije svega Zakon o radu kao opći propis o radu.
15. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (“Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/2019, dalje: ZR) je propisao pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
16. Odredbama navedenog članka propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, međutim iz njih ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.
17. Iz sadržaja citiranih odredbi KU/13 i KU/18, a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU/13 (čl. 56. st. 3. KU/18) izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada.
18. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužitelja da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU 143/13 (45., 49., 55. i 57. KU 18) zdravstvenim radnicima, uključujući i tužitelja priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na dodatke za posebne uvjete rad i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.
19. Navedeno stajalište sukladno je i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18, zauzetom na sjednici 9. prosinca 2019., a prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
20. Posljedično pravu na razliku dodataka za sve efektivno odrađene sate rada, tužitelju pripada i pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor (čl. 36. KU/13 i čl. 34. KU/18) te razlika naknade plaće za bolovanje (čl. 59. TKU/12, čl. 58. st. 1. TKU/17).
21. Rješenjem poslovni broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. kojeg ističe žalitelj, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo stajalište glede primjene Zaključka 153. te utvrdio da se isto primjenjuje od 21. prosinca 2015. (a koje je pravilno sud prvog stupnja primijenio prilikom utvrđivanja prekovremenih sati), a ne vezano za Zaključak 152. kojeg citira tuženik.
22. Prema Zaključku broj 152. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 15. listopada 2015. povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne mogu se kumulirati, a radnik koji ostvaruje pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi nema pravo na povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada. Međutim, odluka suda prvog stupnja u skladu je s prethodno citiranim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18, prema kojem je dopuštena kumulacija navedenih dodataka, a koje je prema čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima (“Narodne novine“ br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) obvezujuće za drugostupanjske sudove, pa tako i za ovaj sud.
23. Odluka o troškovima postupka također je zakonita, kako po osnovu, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, tako i po visini, temeljem članka 155. ZPP-a, imajući pri tome u vidu i činjenicu da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.
24. Zbog svega navedenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. kao niti koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
25. S obzirom na to da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, sukladno čl. 166. stavku 1. ZPP-a, odbija se i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.
26. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka prema čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa se isti se odbija kao neosnovan te je odlučeno kao pod toč. III. izreke.
U Zagrebu 5. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Ksenija Grgić, v.r.
