Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-526/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari predlagatelja R. J. G. d. A. iz Republike P., A., koga zastupa I. V., odvjetnik iz Z., protiv protustranke T. Č. /OIB: …/ iz Z., koju zastupa J. S. i J. M., odvjetnice iz Z., radi donošenja odluke o povratku maloljetne M. B. Č. G. d. A. iz Republike P., A., koju zastupa posebna skrbnica S. M., mag. iur. zaposlena u centru, Z., odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1143/2023-63 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1143/2023-63 od 20. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem naložen povratak maloljetne M. B. Č. G. d. A., sa prebivalištem u Republici P., A., trenutno u Republici Hrvatskoj, na adresi Z., u Republiku P., u roku od 8 dana.

2. Protiv rješenja žali se protustranka iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[1] , člankom 434. - 445. ObZ-a i člankom 15. Zakona o provedbi[3] .

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni 2.1. Protustranka predlaže slijedom žalbenih navoda uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugog suca.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja (oca) za povratak djeteta (maloljetne M. B. Č. G. d. A., rođene …. u Z., Republika Hrvatska) u Republiku P..

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio nije utvrđena povreda pravila o odlučivanju - obliku i sadržaju rješenja (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), budući da je izreka jasna i da obrazloženje nije manjkavo u mjeri zbog koje se ne bi moglo ispitati prvostupanjsko rješenje.

7. Žalbenim navodima ne dovodi se u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. EKZLJP-a[4] i članka 29. stavka 1. Ustava kojim je između ostalog nametnuta sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku, ali i za sud zadržano pravo procjene njihove mjerodavnosti za odluku.

8. Budući da je prvostupanjski sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka po strankama, saslušao žaliteljicu (protustranku), pribavio potrebne informacije i za isto dao procjenu mjerodavnosti za odluku o zahtjevu za povratak djeteta u P., to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da prvostupanjski postupak nije pošten, a niti s tim u vezi pozivanje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-659/1994 od 15. ožujka 2000., broj U-III-2494/2008 od 30. ožujka 2011., U-III-3119/2009 od 6. svibnja 2010., U-III-1128/2010 od 27. svibnja 2010., U-III-4374/2011 od 15. listopada 2014., presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vusić protiv Hrvatske od 1. srpnja 2010. - zahtjev broj 48101/07.

8.1. To što žaliteljica ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljna i što smatra da je iz provedenih dokaza i prikupljenih informacija trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog (da su ispunjeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Obiteljski zakon (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019. 47/2020. u daljnjem tekstu: ObZ-a) 3 Zakon o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine, broj: 99/2018., u daljnjem tekstu: Zakon o provedbi)

4 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

5 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) uvjeti da se odbije zahtjev za povratak djeteta u P.) nije povrijeđeno niti jedno pravo žaliteljice.

9. Naime, ciljevi postavljeni KoGVMOD[6] , potpisnice koje su među ostalim Republika P. i Republika Hrvatska, a koja se primjenjuje na dijete koje je imalo uobičajeno boravište u državi ugovornici neposredno prije povrede prava na skrb ili prava na kontakte (članak 4. stavak 1.) su:

- osigurati što brži povratak djece protupravno odvedene ili zadržane u nekoj državi ugovornici, uz dosljedno poštivanje prava na skrb o djetetu i pravo na kontakte prema pravu jedne države ugovornice u ostalim državama ugovornicama (članak 1.),

- poduzimanjem po državama ugovornicama svih odgovarajućih mjera na svojem državnom području za ostvarivanje ciljeva, u najbržem mogućem postupku (članak 2.).

10. Odvođenje ili zadržavanje djeteta prema KoGVMOD (istovjetno članak 7. stavak 2. Konvencije[7] , članak 2. točka 11. Bruxelles II ter , članak 2. stavak 2. Zakona o provedbi) smatra se protupravnim:

- ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi, ustanovi ili nekom drugom tijelu, zajednički ili pojedinačno, dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja (članak 3. stavak 1. točka a/) i

- ako se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno, ili bi se bilo ostvarivalo da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja (članak 3. stavak 1. točka b/).

10.1. Pravo na skrb iz točke a) stavka 1. članka 3. može se posebice steći na temelju zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke, odnosno na temelju sporazuma koji prema pravu te države ima pravni učinak (članak 3. stavak 2. KoGVMOD).

11. Odredbom članka 14. KoGVMOD je ugovoreno da pri utvrđivanju je li došlo do protupravnog odvođenja ili zadržavanja u smislu članka 3. sudska ili upravna tijela države kojoj je podnesen zahtjev mogu izravno primijeniti pravo i sudske ili upravne odluke, bez obzira na to jesu li službeno priznate ili ne u državi djetetovog uobičajenog boravišta, bez potrebe provođenja posebnih postupaka za dokazivanje tog prava ili za priznavanje stranih odluka koji bi se inače primjenjivali.

12. Cilj Zakona o provedbi KoGVMOD jest osiguranje žurnog povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta te ostvarivanje kontakata djeteta s odvojenim 6 Konvencija o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece iz 1980. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 8/2018., u daljnjem tekstu: KoGVMOD)

7 Konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece od 19. listopada 1996. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 5/2009.)

8 Uredba Vijeća EU 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračni sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (Sl. EU L 178/1 od 2. srpnja 2019., u daljnjem tekstu: Bruxelles II ter)

roditeljem i s drugim osobama kojima to pravo pripada, vodeći računa o poticanju roditeljskog sporazumijevanja te zaštiti najboljeg interesa i dobrobiti djeteta (članak 3.), pri čemu su tijela iz članka 4. Zakona o provedbi osobito dužna paziti na zaštitu prava i dobrobiti protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta (članak 7. stavak 1.) i mišljenje djeteta uzeti u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti (članak 7. stavak 3.).

13. Odredbama Zakona o provedbi je među ostalim propisano:

- o zahtjevu za povratak protupravnog odvedenog ili zadržanog djeteta odlučuje Općinski građanski sud u Zagrebu (članak 14. stavak 1.), po pravilima izvanparničnog postupka (članak 15. stavak 1.), primjenom općih odredbi posebnih izvanparničnih postupaka sukladno zakonu kojim se uređuju obiteljsko-pravni odnosi …, osim ako Zakonom o provedbi nije drugačije propisano (članak 15. stavak 2.), te odgovarajućom primjenom odredbi zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako se pojedina pitanja u postupku ne mogu riješiti prema pravilima izvanparničnog postupka (članak 15. stavak 3.);

- postupak je žuran (članak 16. stavak 1.);

- sud poduzima sve potrebne mjere kako bi odluku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta donio unutar roke od šest tjedana (članak 16. stavak 2.), a stranke su dužne dati svoj doprinos u razrješenju činjeničnog stanja kako bi se postupak završio u roku predviđenom člankom 16. stavkom 2. (članak 16. stavak 3.);

- sud u postupku radi povratka protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta može donositi odluke i bez održavanja usmene rasprave (članak 18. stavak 1.);

- sud po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su važne za odluku o zahtjevu za povratak djeteta te radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze (članak 18. stavak 2.);

- izjave stranaka u sudskom postupku mogu se dati i u pisanom obliku (članak 18. stavak 3.);

- odluku o zahtjevu za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta sud može donijeti i bez nazočnosti podnositelja zahtjeva ili njegova opunomoćenika, ako ocijeni da njihova nazočnost nije nužna (članak 18. stavak 7.);

- sud ne može donijeti odluku o prihvaćanju zahtjeva za povratak djeteta, a da prije toga nije pružio mogućnost saslušanja stranke protiv koje je podnesen taj zahtjev (članak 18. stavak 9.);

- sud u postupku povodom zahtjeva za povratak protupravno odvedenog ili zadržanog djeteta može surađivati sa sudom druge države u okviru izravne sudačke komunikacije odnosno putem odgovarajuće mreže sudaca (članak 19.) i po službenoj dužnosti zatražiti odgovarajuće jamstvo u drugoj državi u kojoj je dijete imao uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanje, a osobito jamstvo osobne sigurnosti djeteta i roditelja, te privremeno osiguranje odgovarajućih životnih uvjeta djeteta i roditelja (članak 21. stavak 1. točka 1. i 3.).

14. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

- maloljetna M. B. Č. G. d. A., rođena …, sa roditeljima (predlagateljem i protustankom - izvanbračnim partnerima), od 20. lipnja 2018. (u dobi od šest mjeseci) do 28. siječnja 2023. (u dobi pet godina i dva mjeseca) živjela u P., u kući oca, u mjestu A. (uobičajeno boravište djeteta), gdje je pohađala vrtić /N. S. A./, predškolski program u školskoj godini 2021/2022 od 1. rujna 2021. - 12. kolovoza 2022. i u 2022/2023 (osnovna škola N. T., A.) i naučila portugalski jezik;

- prema portugalskom pravu roditelji djeteta zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, što su roditelji djeteta i činili;

- u P. nije donesena odluka o roditeljskoj skrbi za dijete;

- majka (protustranka) bez znanja i odobrenja oca 28. siječnja 2023. dijete iz P. dovela u Hrvatsku., na adresu Z., dijete u Z. upisala vrtić, bez namjere da se s djetetom vrati u P.;

- dijete je u kontaktu s ocem putem video poziva preko Whats-App-a;

- otac djeteta putem portugalskog Središnjeg tijela podnio zahtjev za povratak djeteta iz Hrvstske. u P.;

- rješenjem od 8. svibnja 2023. djetetu imenovana posebna skrbnica u osobi S. M., mag. iur. sa položenim pravosudnim ispitom, zaposlenoj u centru, koja je zastupala dijete u predmetnom postupku;

- Općinski građanski sud u Zagrebu je neposrednom komunikacijom putem kontakt sudaca Haške sudačke mreže obavijestio uređujućeg suca u P. koji vodi postupak pod poslovnim brojem 324/23.9T9BRR u Obiteljskom sudu u Barrieru o potrebi donošenja mjera kojima će se osigurati sigurnost djeteta i majke po povratku u P., te ekonomski uvjeti /stan i uzdržavanje/ u skladu s člankom 21. Zakona o provedbi i člankom 27. Bruxelles II ter.

15. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno kao stvarno nadležan, u zakonito provedenom postupka na temelju u bitnome nespornih činjenica zaključio da protivno znanju i odobrenju oca odvođenje dijeta iz P. (uobičajenog boravišta djeteta) po protustranci (majci) u Hrvatsku predstavlja povredu prava na skrb roditelja koje im je dodijeljeno na temelju prava P., odnosno da je protupravno u smislu odredbe članka 3. stavka 1. KoGVMOD i da je radi zaštiti najboljeg interesa i dobrobiti djeteta nužno po zahtjevu oca naložiti povratak djeteta u P..

16. Pored navedenih mjerodavnih pravila i činjenica pod točkom 14. obrazloženja ovog rješenja za odluku o povratku djeteta u P. nije odlučno što je dijete rođeno u Hrvatskoj, što ima hrvatsko državljanstvo, što je prvih pet mjeseci živjelo u Hrvatskoj, što je formalno i u Hrvatskoj imalo prijavljeno prebivalište, što je imalo zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj i što je dijete najmanje dva puta godišnje po dva tjedna dolazilo u Hrvatsku, a nakon povratka u siječnju 2023. upisano u vrtić u Z..

17. Nadalje, odredbom članka 13. stavkom 1. KoGVMOD je ugovoreno da neovisno o odredbama prethodnog članka, sudsko ili upravno tijelo države kojoj je zahtjev upućen nije dužno odrediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se protivi njegovu povratku dokaže da:

- osoba, ustanova ili drugo tijelo koje se brine o osobi djeteta nije uistinu ostvarivalo pravo na skrb u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ili da se već složilo s odvođenjem ili zadržavanjem ili je naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje (točka a/),

- postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepodnošljiv položaj (točka b/).

17.1. Odredbom članka 13. stavkom 2. KoGVMOD je ugovoreno da sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje, a stavkom 3. istog članka da pri razmatranju okolnosti spomenutih u članku 3., sudska ili upravna tijela uzimaju u obzir podatke koji se odnose na socijalno okruženje djeteta dobivene od središnjeg tijela ili nekog drugog nadležnog tijela države djetetova uobičajenog boravišta.

18. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i dao je valjane razloge zašto smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni odredbe članka 13. KoGVMOD, odnosno da iz činjeničnih okolnosti koje su utvrđene ne proizlazi da bi bila ispunjena bilo koja od pretpostavki iz te odredbe za odbijanje predmetnog zahtjeva za povratak djeteta u P..

19. Naime, dovođenjem u vezu iskaza protustranke u dijelu kojim navodi da je predlagatelj počinio prema njoj obiteljsko nasilje u psihičkom, emocionalnom i financijskom smislu u prisutnosti djeteta (list 92. - 94. spisa) sa iskazima svjedoka (J. A. S. B. /list 210. - 220. spisa/, C. A. M. F. /list 221. - 226. spisa/, N. M. G. d. A. /list 228. - 232. spisa/) i pisanim očitovanjem predlagatelja sa fotografijama (list 253. - 298. spisa), kao jedini objektivni zaključak, u granicama reduciranog zadatka suda koji donosi odluku o povratku djeteta po KoGVMOD, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, ostaje da ponašanje predlagatelja kako ga opisuje protustranaka nema elemenata obiteljskog nasilja koje bi za dijete predstavljalo ozbiljnu opasnost za psihičko stanje ili bi dijete bilo dovedeno u fizičku opasnost povratkom u P., a niti za majku djeteta, poglavito ako se ima u vidu da nije nužno da majka s djetetom boravi kod predlagatelja dok Obiteljski sud u Barrieru konačno ne uredi sadržaj roditeljske skrbi, osobnih odnosa i uzdržavanje djeteta (spis poslovni broj 324/23.9T9BRR).

20. Navodima protustranke ne dovodi se u pitanje dobrobit djeteta kao sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, koja je središnja i dominantna zadaća ne samo roditelja, zakonskih zastupnika ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete, već i svih institucija socijalne skrbi, sudova, upravnih i pravosudnih tijela, čija djelovanja se odnose na djecu (članka 3. Konvencija[9] , članak 5. ObZ-a).

21. Stoga, nije u pravu protustranke kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje zahtjeva za povratak djeteta u P. prema članku 13. KoGVMOD jer da je "propustio utvrditi da je izvanbračna zajednica prestala upravo iz razloga što je predlagatelj zanemarivao protustranku i maloljetno dijete, te provodio ekonomsko i verbalno nasilje nad protustrankom … zbog čega se obratila udruzi APAV za žrtve nasilja u P. … agresivno ponašanje predlagatelja u odnosu na protustranku, a koje … u više navrata manifestirao i u prisutnosti mlt. M. B. jasno kazuje da bi se predlagatelj mogao na isti ili sličan način ponašati i prema drugim osobama, ponovo u prisutnosti mlt. M. B. …".

22. Kranje su neuvjerljivi navodi protustranke da bi kroz pet godina u zajedničkom domaćinstvu sa predlagateljem i djetetom, u P., isključivo ona vodila brigu o djetetu. Iako irelevantno za ovaj postupak jer će o pitanju roditeljske skrbi odlučiti sud u P., protustranaka sama sebe potire kad s jedne strane tvrdi da je i predlagatelj (otac) znao odvoziti i dovoziti dijete u vrtić i školu, provoditi vrijeme igrajući se s djetetom, da su radili i imali osigurane uvjete za život, a s druge strane da je isključivo ona "ostvarila brigu i skrb o mlt. M. …" i da je otac zbog posla cijeli dan odsutan od kuće, da nema stalnih prihoda, niti redovitog zaposlenja.

23. Neosnovani su žalbeni navodu u dijelu kojim žaliteljica tvrdi da je postupanje prvostupanjskog suda suprotno odredbi članka 11. stavku 2. Uredba Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000.

23.1. Naime, točno jest da je odredba članka 11. stavka 2. iste Uredbe propisivala da se kod primjene članaka 12. i 13. Haaške konvencije iz 1980., osigurava da dijete ima mogućnost saslušanja tijekom postupka, osim ako se to čini neprikladnim zbog njegove dobi ili stupnja zrelosti.

23.2. Međutim, isto tako točno jest da je članak 11. stavak 2. navedene Uredbe preinačen člankom 26. Uredbe Bruxelles II ter, kojim je propisano da se članak 21. Bruxelles II ter primjenjuje i u postupcima povratka u skladu sa KoGVMOD iz 1980., a člankom 21. Bruxelles II ter, koji je odraz članka 12. Konvencije o pravima djeteta, da pri izvršavanju svojih nadležnosti u skladu s odjeljkom 2. poglavlja sudovi država članica, u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, djetetu koje je u stanju oblikovati svoja mišljenja pružaju stvarnu i učinkovitu mogućnost da izrazi svoja mišljenja, izravno ili putem zastupnika ili odgovarajućeg tijela (Recitala 1. i 39. Bruxelles II ter).

24. Pravo djeteta izraziti svoje mišljenje je gotovo uvijek sastavni element tumačenja članka 8. EKZLJP-a. U svom tumačenju Europski sud za ljudska prava podsjeća da pravo djeteta na izražavanje svojeg mišljenje nije apsolutno i da ga sud, bilo da odlučuje o njegovom izdvajanju, o posvojenju ili o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem, nije dužan uvijek saslušati i da odluka o tome hoće li ga saslušati, ovisi okolnostima konkretnog slučaja, posebice o postojanju potrebe žurnog donošenja 9 Konvencija o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori: broj: 12/1993.) odluke, ali da bi dobro bilo da sudovi tome teže, odnosno da razlozi zbog kojih djetetu neće biti omogućeno saslušanje ne bi trebali biti brojni i da bi trebali biti obrazloženi (B.G. protiv Hrvatske, broj zahtjeva 3018/20 od 11. siječnja 2022., Sahin protiv Njemačke, zahtjev broj 30943/96 od 8. srpnja 2003.).

25. Prema pravu Republike Hrvatske (članak 63., članak 65. stavak 1. Ustava, članak 86. i članak 360. ObZ-a) sud iznimno nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to postoje posebno opravdani razlozi.

26. Iz navedenih propisa bi proizlazilo da tamo gdje informiranje djeteta o postupku, njegovom tijeku i mogućem ishodu počinje predstavljati opasnost za njegovo zdravlje, razvoj ili odgoj, prestaje i obveza suda i drugih osoba da ga provode.

27. Posebno opravdan razlog s obzirom na razvoj (a i odgoj) jest prvenstveno zrelost djeteta da shvati značenje informiranja o njegovom pravu da bude saslušano (davanje mogućnosti djetetu da odluči želi li biti saslušano neposredno, ili putem zastupnika / posebnog skrbnika te upoznavanje s utjecajem izražavanja mišljenja na konačnu odluku), zatim da shvati značenje i posljedice konkretnog postupka i da je s obzirom na okruženje u kojem se nalazi u stanju iskazati mišljenje koje će počivati na potrebnim i razumljivim razlozima zašto želi ili ne žele živjeti u konkretnoj državi, a u kojem se ne bi raspoznavali argumenti njegovih roditelja, te postojanje potrebe za žurnim donošenjem odluke.

28. Budući da je M. B. Č. G. d. A. dijete u dobi od nepunih šest godina, koje s obzirom na dob nije u stanju odlučiti želi li biti saslušana ili ne, niti shvatiti utjecaj izražavanja mišljenja na konačnu odluku, da postoji potreba za žurnim donošenjem odluke o povratak u njezino uobičajeno boravište, u P., u kojem je boravilo gotovo od rođenja, to je drugostupanjski sud suglasan sa procjenom prvostupanjskog suda da za donošenje odluke po predmetnom zahtjevu nije bilo svrsishodno pružati stvarnu i učinkovitu mogućnost M. B. Č. G. d. A. (djetetu) da izrazi svoja mišljenja, izravno ili putem zastupnika / posebne skrbnice ili odgovarajućeg tijela.

29. Stoga, pored činjenice da je dijete zastupano po posebnoj skrbnici sudjelovalo u postupku, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je u donošenje pobijane odluke povrijeđeno pravo djeteta na sudjelovanje u postupku samo zato što po prvostupanjskom sudu nije „određen razgovor s djetetom od strane psihologa suda, koji bi onda svojim stručnim znanjem utvrdio može li se djetetova volja uzeti u obzir i može li dijete sudjelovati u postupku s obzirom na svoju dob i zrelost.“ Osim toga, žaliteljica ne kompromitira činjenicu da je i po stručnom timu zavoda iskazano mišljenje da M. B. Č. G. d. A. s obzirom na svoju dob nije dovoljno zrela shvatiti značenje i posljedice predmetnog postupka (točka 3. obrazloženja prvostupanjskog rješenja).

30. Neosnovano je i ustrajavanje žaliteljice na navodnim opasnostima u slučaju povratka djeteta u P. i prigovorima vezano za izricanja mjera osiguranja, te se s tim u vezi upućuje na razloge iz točke 19. obrazloženja ovog rješenja.

30.1. Skreće se pozornost žaliteljici da je odredba članka 11. stavak 4. Uredba Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003., na koju se poziva, preinačena odredbom članka 27. stavkom 3. Bruxelles II ter (Prilog X - Korelacijska tablica), a kojom je propisano: "Ako sud razmatra odbijanje povratka djeteta isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980., ne može ga odbiti ako stranka koja traži povratak djeteta uvjeri sud pružanjem dostatnih dokaza ili se sud na drugi način uvjeri u to da su poduzeti prikladni aranžmani kako bi se zajamčila zaštita djeteta nakon povratka.", a stavkom 4. istog članka da "Za potrebe stavka 3. ovog članka sud može komunicirati s nadležnim tijelima države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, izravno u skladu s člankom 86. ili uz pomoć središnjih tijela."

31. Bez utjecaja je na konačnu odluku i to što po prvostupanjskom sud nije donesena odluka po zahtjevu protustranke za izuzećem tumača za portugalski M. M. A., koje je protustranka postavila na ročištu održanom 26. rujna 2023. (list 302. spisa). To stoga što povreda pravila o izuzeću vještaka koje se na odgovarajući način primjenjuju i na tumača (članak 263. ZPP-a) može biti samo relativno bitne naravi (članak 354. stavak 1. ZPP-a), a što znači da može dobiti određeno značenje s obzirom na posljedice koje je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati u suđenju o osnovanosti zahtjeva.

32. Budući da s tumačem za portugalski M. M. A. nije obavljena niti jedna radnja u postupku (na ročištu 16. lipnja 2023. utvrđeno da nije potreban jer nije pristupio predlagatelj osobno /list 91. spisa/, ročište od 26. rujna 2023. odgođeno zbog zahtjeva za izuzeće tumača /list 302. - 303. spisa/, daljnje radnje u kojim bi sudjelovao tumač nisu poduzimane /list 304. - 305. spisa/), to nije mogla nastupiti niti posljedica koja bi bila od utjecaja na donošenje prvostupanjske odluke.

33. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1143/2023-63 od 20. listopada 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po protustranci, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 14. stavkom 2. i 3. i člankom 15. stavkom 3. Zakona o provedbi KoGVMOD iz 1980.).

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.