Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-2929/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz Z., OIB: …, protiv tuženika T. D. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2521/22-89 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2521/22-89 od 26. siječnja 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se T. D. iz Z., OIB: … platiti M. O. iz Z., iznos od 12.000,00 EUR1 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2012. godine pa do isplate i to do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01. 01 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se T. D. iz Z., OIB: … platiti M. O. iz Z., iznos od 17.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. studenog 2012. godine pa do isplate i to do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01. 01 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se T. D. iz Z., OIB: … nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 8.896,58 EUR-a / 67.031,25 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 29.600,00 eura, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je tužitelj pozajmio tuženiku 21. svibnja 2012. iznos od 12.000,00 eura koji se tuženik obvezao vratiti 21. kolovoza 2012. te 1. listopada 2012. pozajmio iznos od 15.000,00 eura kao i iznose od 600,00 eura i od 2.000,00 eura s obvezom povrata 1. studenoga 2012.

4. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tuženik 25. svibnja 2012. ovjerio kod javnog bilježnika potpis na izjavi od 25. svibnja 2012. da je 21. svibnja 2012. posudio od M. O. iznos od 12.000,00 eura koji se obvezuje vratiti do 21. kolovoza 2012. te da kao garanciju tuženik daje osobni auto … reg. oznake …, godina proizvodnje 2004. za koji ima punomoć i koju prilaže uz ovu izjavu,

- da je na poleđini te izjave rukom napisano da je 27. lipnja 2012. tuženik posudio iznos od 3.000,00 eura na rok od mjesec dana, zatim da 1. listopada 2012. ukupan dug prema M. O. iznosi 15.800,00 eura + 600 eura + 2.000,00 eura te se kompletan iznos obvezuje vratiti do 1. studenoga 2012.,

- da je tuženik 24. prosinca 2012. ovjerio potpis kod javnog bilježnika na izjavi od 24. studenoga 2012. da je 27. prosinca 2012. primio od M. O. iznos od 15.000,00 eura,

- da je tuženik podnio 24. prosinca 2012. javnom bilježniku Bjanko zadužnicu na potvrdu na iznos 100.000,00 kn.

5. Prvostupanjski sud je polazeći od nesporne činjenice da su stranke bile u ugovornom odnosu na način da je tužitelj pozajmio tuženiku određeni iznos novca, na temelju naprijed navedenih utvrđenja zaključio da je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 12.000,00 eura s rokom vraćanja 21. kolovoza 2012., te daljnje iznose od 15.000,00 eura, 600,00 eura i 2.000,00 eura s rokom vraćanja 1. studenoga 2012., a da tuženik svoju ugovornu obvezu vraćanja zajma nije ispunio, pa je prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 499.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022

– dalje: ZOO), čl. 9. ZPP, čl. 10. ZOO i čl. 342. ZOO, prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Pri tome je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i zatražene zatezne kamate od dospijeća kako je navedeno u potvrdama koje je potpisao tuženik, tj. na iznos 12.000,00 eura od 21. kolovoza 2012., a na iznos od 17.600,00 eura od 1. studenoga 2012. do isplate.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u istoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni stanju spisa, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik osnovano ističe u žalbi, a i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je na poleđini izjave tuženika od 25. svibnja 2012. navedeno, između ostalog „…dana 1.10.2012, ukupan dug prema M. O. iznosi 15.800,00 eura plus 600,00 eura, plus 2.000,00 eura…“, a da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto navod „ukupan dug“ tumači da se radi o novoj pozajmnici, osobito kad se ima u vidu da tužitelj svoj zahtjev za isplatu temelji na izjavama tuženika od 25. svibnja 2012. i od 24. studenoga 2012. te da zbroj iznosa u tim izjavama ne odgovara utuženom iznosu, pri čemu tužitelj u tužbi tvrdi da tuženik nije tužitelju ništa od iznosa navedenih u tim potvrdama nije vratio.

10. Nadalje, osnovano tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud proizvoljno odlučio koliko iznosi pozajmica tužitelja, odnosno koliko iznosi dug tuženika prema tužitelju.

11. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje ukupno 29.600,00 eura (12.000,00 eura + 17.600,00 eura), a svoj zahtjev temelji na izjavama tuženika od 25. svibnja 2012. i od 24. studenoga 2012. koje je dostavio uz tužbu tvrdeći da mu tuženik do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari ništa nije vratio.

11.1. U izjavi od 25. svibnja 2012. proizlazi da je tuženik od tužitelja pozajmio iznos od 12.000,00 eura s rokom vraćanja 21. kolovoza 2012., dok je na poleđini te izjave navedeno:

„Vratili punomoć radi potrebe prijenosa vozila. Dana 27.6.2012.posudio iznos od 3000 € na rok od mj.dana.

Dana 1.10.2012. ukupan dug prema M. O. iznosi 15800 € +600 € + 2000 €. Kompletan iznos se obvezujem se vratiti do 1.11.2012.“

11.2. Prema izjavi od 24. studenoga 2012. na kojoj je tuženik potpis kod javnog bilježnika ovjerio 24. prosinca 2012., tuženik je 27. prosinca 2012. od tužitelja primio iznos od 15.000,00 eura, a u kojoj izjavi je, obzirom na navedene datume, nelogičan vremenski slijed primljenog iznosa i ovjere potpisa tuženika.

11.3. Tužitelj je u iskazu danim pred prvostupanjskim sudom na ročištu 7. studenoga 2014. iskazao da je tuženiku pozajmio 23.000,00 eura.

11.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu potvrdio da je od tužitelja 21. svibnja 2012. pozajmio iznos od 12.000,00 eura, a koji iznos nije uspio vratiti zbog teške financijske situacije, time da je u svom iskazu danom u ovom postupku naveo da potvrdu od 21. svibnja 2012. nije dao pod prisilom, dok je ostale potvrde dao pod prisilom.

11.5. Tijekom postupka tuženik je dostavio izjavu od 23. travnja 2014. prema kojoj dug tuženika prema tužitelju na dan 23. travnja 2014. iznosi 23.000,00 eura koji se tuženik obvezuje vratiti do 24. listopada 2014. i da su sve dosadašnje javnobilježničke izjave prema tužitelju nevažeće i nevaljane.

12. Kada se razmotre naprijed navedeni sadržaj svi triju jednostranih izjava tuženika i navedeni iznosi, pri čemu tužitelj u ovom parnici tužbeni zahtjev temelji na izjavama od 25. svibnja 2012. i od 24. studenoga 2014., doista nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da tuženik osnovano potražuje od tuženika iznos od ukupno 29.600,00 eura, jer po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge, a dani razlozi su nejasni, zbog čega takve okolnosti upućuju na to da je dana ocjena prvostupanjskog suda arbitrarna, što je dovelo i do povrede prava tuženika na pošteno suđenje i pravičnost postupka u cjelini.

12.1. Naime, uopće nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da je zbroj predmetnih pozajmica 29.600,00 eura, kad je sud osim sadržaja izjava, parcijalno cijenio i sadržaj naveden na poleđini izjave od 25. svibnja 2012., jer su na poleđini te izjave navedeni iznosi 3.000,00 eura koje je tuženik posudio 27. lipnja 2012. na rok od mjesec dana, zatim ukupan dug 15.800,00 eura + 600 eura + 2.000.00 eura te se kompletan iznos obvezuje vratiti do 1. studenoga 2012., a prema pozajmici od 24. studenoga 2012. iznos od 15.000,00 eura. Pri tome prvostupanjski sud u točki 21. obrazloženja navodi da nije uzeo kao vjerodostojnu potvrdu od 24. studenoga 2012., da bi u točki 27. obrazloženja naveo da su tužbom obuhvaćene „…samo pozajmice za koje postoje nedvojbene izjave tuženika o posudbi novca na dan 25. svibnja 2012. i 24. studenoga 2012., a koje je sud prihvatio kao vjerodostojnu dokumentaciju ugovornog odnosa stranaka.“, pa su takvi razlozi proturječni i nerazumljivi.

13. Kako je slijedom navedenog počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje (čl. 355. ZPP), valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, a radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

14. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u izreci prvostupanjske presude.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će utvrditi sve odlučne činjenice obzirom na navode na kojima tužitelj u tužbi temelji svoj zahtjev za isplatu, kao i navode tuženika kojima osporava te navode tužitelja. To osobito što se tiče visine pozajmljenog iznosa kao i eventualno vraćenog iznosa prije i/ili nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a obzirom na dostavljenu u spis potvrdu od 23. travnja 2014. Pri tome će prvostupanjski sud pažljivo razmotriti i utvrditi jesu li među strankama postojali dogovoreni neki drugi modaliteti vraćanja duga i je li tuženik sukladno takvom eventualnom dogovoru vraćao tužitelju dug, a sve imajući u vidu da tužitelj svoj zahtjev temelji na jednostranim izjavama tuženika od 25. svibnja 2012. i do 24. studenoga 2012., a tuženik tvrdi da je vratio dio duga iz izjave od 24. svibnja 2012., zbog čega je radi utvrđenja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja potrebno dopunski saslušati stranke, jer sud sukladno odredbi čl. 264. ZPP sporne činjenice važne za odluku može utvrđivati i saslušavanjem stranaka, pri čemu valja dodati da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) pri čemu se to pravilo primjenjuje izuzeto, jer smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno-pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojoj zasniva svoje zahtjeve, pri čemu su predmet dokazivanja tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena mjerodavnog prava u konkretnoj parnici.

15.1. Nakon što postupi kako je naprijed navedeno i pažljivo razmotri sve okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti zahtjeva kao i o troškovima postupka i za svoju odluku dati jasne, razumljive i dostatne razloge.

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.