REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 545/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o. Dubrovnik, OIB 99080716453, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Uskoković & partneri d.o.o., Varaždin, Aleja kralja Zvonimira 1, uz sudjelovanje umješača GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB 21712494719, protiv tuženika DUBROVNIK TRAVEL putnička agencija d.o.o. Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB 93668158309, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate iznosa od 24.800,00 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1182/2018-2 od 16. srpnja 2019., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku broj Povrv-898/2016 od 22. prosinca 2017., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija (prijedlog za dopuštenje) tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1182/2018-2 od 16. srpnja 2019. u toč. I. izreke i odluka o troškovima žalbenog postupka u toč. III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija (prijedlog za dopuštenje) tuženika kao nedopuštena u odnosu na točku II. drugostupanjske presude.

III. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1929/15 od 13. kolovoza 2013., te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 24.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu naknadi trošak ovog postupka, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate od dana kada su troškovi učinjeni odnosno od dana donošenja rješenja pa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.973,00 kn dok je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-898/2016 od 22. prosinca 2017. u dijelu točke I. izreke za glavnicu i dio zateznih kamata i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.973,00 kn i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1929/15 od 13. kolovoza 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 24.800,00 kn (dvadesetčetiritisuće-osamsto kuna) sa zateznim kamatama koje teku na

- iznos od 11.300,00 kn od 21. listopada 2013.,

- iznos od 8.250,00 kn od 21. studenog 2013.,

- iznos od 5.250,00 kn od 7. prosinca 2013., sve do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05%, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68%, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, a od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, a od 1. srpnja 2019. do isplate po stopi od 6,30% godišnje, i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu 796,50 kn sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 14. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 31. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, a od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, a od 1. srpnja 2019. do isplate po stopi od 6,30% godišnje.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.345,50 kn (šesttisućatristočetrdesetpet kuna i pedeset lipa) u roku od osam dana.

3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,50 kn (tisućuosamstosedamdesetpet kuna i pedeset lipa).

II. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-898/2016 od 22. prosinca 2017. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-1929/15 od 13. kolovoza 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od

- iznos od 11.300,00 kn od 21. listopada 2013.,

- iznos od 8.250,00 kn od 21. studenog 2013.,

- iznos od 5.250,00 kn od 7. prosinca 2013., sve do 31. srpnja 2015. po stopi preko stope koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 52,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2013. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, kao i da mu plati zakonske zatezne kamate na iznos od 796,50 kn tekuće od 13. kolovoza 2015. do isplate po stopi preko stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.549,00 kn (tisućupetstočetrdesetdevet kuna).“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19).

4. Na reviziju (prijedlog) nije odgovoreno.

5. Revizija (prijedlog za dopuštenje revizije) je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. Sukladno odredbi čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

6.1. Obzirom da je „novi“ ZPP stupio na snagu 1. rujna 2019., a predmetna drugostupanjska presuda donesena je 16. srpnja 2019. to se sukladno citiranoj odredbi čl. 117. st. 4. ZIDZPP na predmetni postupak ne primjenjuje novi ZPP već Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP).

7. U ovom postupku drugostupanjska odluka donesena je na temelju odredbe čl. 373.a. ZPP stoga je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

8. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika sukladno Naputku o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. Klasa: 363-01/12-19/10, Ur. broj: 2117/01-01- 12-2 od 23. ožujka 2012. (dalje: Naputak/2012) i Naputku Gradonačelnika Grada Dubrovnika o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09 Ur. broj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. (dalje: Naputak/13) a koji se temelje na Odluci Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika Klasa: 340- 01/00-01/08, Ur. broj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000. (dalje: Odluka/00) za razdoblje od studenog 2012. do kolovoza 2013.

10. Povodom revizije tuženika sporna je ocjena drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati zakonitost Naputka/12 i Naputka/13 na temelju kojih tužitelj od tuženika potražuje plaćanje naknade.

11. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da su Naputak/12 i Naputak/13 donijeti od strane Gradonačelnika, a ne od strane predstavničkog tijela Grada Dubrovnika ocjenjuje da su isti donijeti od strane nenadležnog tijela pa da stoga nisu donijeti u skladu sa čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - dalje: ZLPS). Također se ocjenjuje da naprijed citirani Naputci nisu u skladu s odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13 i 54/13 - dalje: ZC) i Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97,128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/13,147/14 - dalje: ZKG) te Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13 - dalje: ZSPC) jer su donijeti bez prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova (dakle protivno čl. 5. st. 4. ZSPC).

12. Sud drugog stupnja u bitnom pozivom na čl. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 127/17 - dalje: ZUS) ocjenjuje da je za ispitivanje zakonitosti navedenih akata nadležan upravni sud, te da kako navedeni akti (Naputak/12 i Naputak/13) nisu bili poništeni, ukinuti ili na drugi način stavljeni izvan snage pa da sud prvog stupnja nije bio ovlašten ispitivati njihovu zakonitost.

13. Tuženik u reviziji (prijedlogu za dopuštenje) ističe nekoliko pravnih pitanja kojima u suštini navodi da su odluke (Naputak/12 i Naputak/13) u vrijeme kada je vođen ovaj parnični postupak bili stavljeni izvan snage čl. 15. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog režima, Gradskog vijeća Grada Dubrovnika od 27. siječnja 2014. (dalje: Odluka/14) pa da stoga nije niti mogao predložiti utvrđenje podzakonskog akta nezakonitim u upravnom sporu, navodeći da je pravno shvaćanje iznijeto od strane drugostupanjskog suda protivno prethodno iznijetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 1042/05). Također, a s obzirom da je sud drugog stupnja odluku temeljio primjenom čl. 373.a ZPP ističe da u pobijanoj presudi nije odgovoreno na sve prigovore koje je tuženik isticao tijekom postupka, čime sadržajno iznosi revizijske navode iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP.

14. U odnosu na naprijed iznijete revizijske navode tuženika ovaj sud je iznio pravno shvaćanje u predmetu Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022. (u predmetu koji se vodio između istih stranaka u pogledu istog predmeta spora - naplate naknade za zaustavljanje autobusa). Tom odlukom je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija (rješenje Revd-949/2022-2 od 8. ožujka 2022.) a koje glasi: „U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta, te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost ?“

15. Odgovarajući na postavljeno pitanje u citiranoj odluci iznijeto je pravno shvaćanje pozivom na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-III-4024/2019, U- III-4025/2019 i dr.), prema kojima (primjerice odluka broj: U-III-6013/2012 od 1. prosinca 2014.) je utvrđena povreda čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i prava na pristup sudu zbog propusta suda da u povodu prigovora podnositelja o nezakonitosti općeg akta jedinice lokalne samouprave, u skladu s čl. 83. st. 2. ZUS, uputi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu). Stoga u okolnostima kada upravni akt više nije na snazi, sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost odluka na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost upravnih akata na način kako bi to, da ti upravni akti u međuvremenu nisu stavljeni izvan snage, ispitao upravni sud. Dakle, sud je dužan ispitati i odgovoriti na sva pitanja glede zakonitosti upravnih akata (Naputka712 i Naputka/13) u odnosu na odredbe ZKG, ZSPC, ZC.

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa – da nema ovlaštenja ispitivati sadržaj Naputka/12 i Naputka/13, sud drugog stupnja nije ocijenio sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva na koji je način dovedena u pitanje i pravilna primjena materijalnog prava.

17. Stoga je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno pod I. izreke.

18. U ponovljenom postupku, sud drugog stupnja će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja kojom prilikom će ocijeniti jesu li upravni akti temeljem kojih tužitelj od tuženika potražuje plaćanje naknade u skladu sa zakonom (ZKG, ZSPC te ZC).

19. Revizija tuženika u odnosu na točku II. drugostupanjske presude nije dopuštena, jer je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

19.1. Prema odredbi članka 392. st. 2. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona je nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije ili osoba koja se odrekla prava na reviziju ili ako osoba koja je podnijela reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, odnosno ako postoje drugi razlozi zbog kojih podnesci stranaka općenito ili revizija nisu dopušteni.

19.2. U konkretnom slučaju tuženik nema pravni interes za podnošenje revizije na onaj dio odluke kojim je odbijena žalba tužitelja i umješača i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod III. izreke.

Zagreb, 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug