Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-703/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. A. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-39/2019-51 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-39/2019-51 od 21. prosinca 2022. pod točkom I. i II. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužiteljici D. A. iznos od 27.865,60 kn / 3.698,40 eura na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom od 8. veljače 2019. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 32.892,50 kn / 4.365,58 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, odnosno od 21. prosinca 2022. pa sve do isplate, a pod točkom III. izreke s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljice za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 32.892,50 kn / 4.365,58 eura se odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije uspio žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja koji su nastali tužiteljici zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 8. kolovoza 2017.

5. Prvostupanjski sud, je polazeći od utvrđenja da su stranke učinile nespornim postavljenu visinu tužbenog zahtjeva (list 112 spisa), da je odredbom čl. 136. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO/13) propisano da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom čl. 140. Zakona propisano da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz članka 136. i neposredno od osiguravatelja kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika, utvrdio da zbog toga što se tužiteljica nije osigurala za tuženika nije nastala šteta u većem iznosu, niti će tuženik biti dužan naknaditi veći iznos štete od one koje bi tuženik bio dužan platiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučaju da je tužiteljica bila osigurana. Nadalje, polazeći od utvrđenja da nije sporno da je tuženik odgovoran za to što je zbog predmetnog štetnog događaja tužiteljica pretrpjela štetu, prvostupanjski sud je utvrdio da sadržaj tuženikove obveze po sklopljenoj polici osiguranja istoga tereti da naknadi sve potrebne troškove koje je tužiteljica imala za liječenje zbog štetnog događaja, pri čemu da je činjenica da se tužiteljica nije zdravstveno osigurala izvan domene odnosa iz ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. Stoga je pozivom na odredbu čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se za sada ne može prihvatiti.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da nije sporno da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 8. kolovoza 2017. kao putnik i suvozač, da je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku iznos od 45.000,00 kn s osnova neimovinske štete, 3.000,00 kn s osnove tuđe pomoći i njege, 1.000,00 kn na ime troškova uništene odjeće i iznos od 500,00 kn s osnova troškova prijevoza radi liječenja (list 33 spisa), da je trošak liječenja u bolnici V. i bolnici (dalje:O.) iznosio 18.865, 60 kn (list 47 spisa), a u centru O. (dalje:K. O.) 7.000,00 kn (list 11 spisa) i da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da su računi K. O. i O. V. prouzrokovani predmetnim štetnim događajem i da je provedeno liječenje bilo potrebno kako bi se poboljšalo zdravstveno stanje tužiteljice nakon prometne nezgode (list 93 i 106 spisa). Nadalje nije sporno da tužiteljica nije bila zdravstveno osigurana u smislu odredbe čl. 4. st. 1. ZOZO/13, koja odredba propisuje da su se na obvezno zdravstveno osiguranje prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih tim Zakonom obvezne osigurati sve osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.

8. Sporno je da li tužiteljica ima pravo na naknadu troškova liječenja koji su joj nastali jer nije bila zdravstveno osigurana, odnosno sporno je da li je time što se tužiteljica nije osigurala za tuženika nastala šteta u većem iznosu, te da li će tuženik biti dužan naknaditi veći iznos štete od one koje bi bio dužan platiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučaju da je tužiteljica bila osigurana.

9. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj Rev 777/2015-2 od 25. rujna 2018. svaka oštećena osoba je u obvezi, ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti (ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

10. Prvostupanjski sud je, međutim utvrdio, da neovisno o tome što se tužiteljica nije osigurala, da za tuženika nije nastala šteta u većem iznosu, niti će tuženik biti dužan naknaditi veći iznos štete od one koje bi osiguravajuće društvo bilo dužno platiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u slučaju da je tužiteljica bila osigurana pa time tuženik ne trpi štetu zbog eventualnog propusta tužiteljice u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

11. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi razloge zbog kojih tužiteljica nije bila zdravstveno osigurana te da nije uzeo u obzir odredbu čl. 72. ZOZO/13 (ranije odredba čl. 53. Zakona o zdravstvenom osiguranju/Narodne novine, broj: 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10,49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12, dalje: ZOZO/08) koja odredba propisuje da su prihodi obveznoga zdravstvenog osiguranja, između ostalog, i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te da taj prihod uplaćuju društva za osiguranje u visini od 4 %, a da ta sredstva, prema tvrdnji tuženika, predstavljaju naknadu štete za koja društva odgovaraju prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje sukladno odredbi 140. ZOZO pa da bi priznavanjem tužiteljici prava na naknadu štete u konkretnom predmetu tuženik zapravo dvostruko odgovarao za štetu, a koje prigovore je tuženik i tijekom postupka.

12. Imajući u vidu da je prvostupanjski sud propustio utvrditi razloge zbog kojih tužiteljica nije bila zdravstveno osigurana te da li je plaćanjem funkcionalne premije u smislu odredbe čl. 72. ZOZO/13 (ranije odredba čl. 53. ZOZO/08), ukoliko je ista plaćena, tuženik oslobođen obveze naknade štete iz odredbe čl. 140. ZOZO, utoliko su osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), vodeći računa o pravilima o teretu dokazivanja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu. Pri tome će prvostupanjski sud u ponovnom postupku razmotriti i žalbene prigovore tuženika vezane za zahtjev tužiteljice za naknadu troškova stručne pomoći u izvansudskom postupku.

15. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.