REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1076/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ITX Hrvatska (ranije ZARA Hrvatska d.o.o.), OIB: 48857810659, Zagreb, Avenija Dubrovnik 16, koga zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-459/2021-2 od 17. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3367/2019-20 od 18. prosinca 2020., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I./ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja ZARA Hrvatska d.o.o. OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, 10000 Zagreb od 4. studenog 2019. kojom je tužiteljici- protutuženoj DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da tužiteljici-protutuženoj radni odnos kod tuženika-protutužitelja nije prestao.
II./ Nalaže se tuženiku-protutužitelju ZARA Hrvatska d.o.o. OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, 10000 Zagreb da tužiteljicu-protutuženu DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vrati na rad na radno mjesto glavne blagajnice temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
III./ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ZARA Hrvatska d.o.o., OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, 10000 Zagreb za sudskim raskidom ugovora o radu tužiteljice-protutužene DĆ kod tuženika- protutužitelja sa danom donošenja prvostupanjske presude.
IV/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju ZARA Hrvatska d.o.o. OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, 10000 Zagreb da naknadi tužiteljici-protutuženoj DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, koja teče od 22. prosinca 2020. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke (toč. I. izreke drugostupanjske presude); prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen po prvostupanjskom sudu u toč. I. II. i IV. izreke odbijen i naloženo je tužiteljici tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 833,25 kn (toč. II. izreke drugostupanjske presude); te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 766,25 kn (toč. III. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava njenu osnovanost i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troška odgovora.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.
7. Tijekom postupka koji je prethodio reviziji utvrđeno je
- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 18. listopada 2010.;
- da je tuženik tužiteljici dana 1. prosinca 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu;
- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu pokrenula radni spor kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-2365/2019, u kojem je dana 30. rujna 2019. donesena nepravomoćna presuda kojom su tužbeni zahtjevi za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i za vraćanje na rad odbijeni;
- da je tuženik protiv navedene presude podnio žalbu;
- da je tuženik povodom citirane nepravomoćne presude pozvao tužiteljicu dopisom od 18. listopada 2019. da nastupi na rad 29. listopada 2019. u 13 sati;
- da je tužiteljica dopisom od 23. listopada 2019. obavijestila tuženika da je u radnom odnosu kod drugog poslodavca u trajanju duljem od godine dana slijedom čega ima obvezu odrađivanja otkaznog roka, te je tražila produljenje roka za povratak na posao;
- da je tuženik dopis tužiteljice primio 25. listopada 2019. i na isti nije odgovorio;
- da je tuženik tužiteljici zbog nedolaska na posao otkazao ugovor o radu od 18. listopada 2010.
8. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da u navedenim okolnostima postupanje tužiteljice, koja je opravdano tražila produljenje roka za vraćanje na posao, nema obilježje osobito teške povrede obveze radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih stranaka, ne bi bio moguć. Dakle, zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).
9. Nasuprot tome, drugostupanjski sud ocjenjuje da postupanje tužiteljice u navedenoj situaciji opravdava otkazivanje ugovora o radu bez obveze poštivanja otkaznog roka. Naime, navodi drugostupanjski sud da radni odnos između ostalog može prestati i sporazumom, a tužiteljica da nije u dopisu navela da je probala sporazumno riješiti radni odnos kod aktualnog poslodavca, da nije u dopisu određeno navela kada može stupiti na posao i da nije pokušala ostvariti neposredni kontakt s ovlaštenom osobom tuženika i jasno i precizno dogovoriti detalje povratka na posao, dakle, da nije iskazala volju za dolazak na rad kod tuženika.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
11. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a u vezi čl. 135. st. 3. ZR-a.
12. Odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nisu sporne. Sporan je zaključak drugostupanjskog suda o tome predstavlja li utvrđeno postupanje tužiteljice razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Dakle, sporna je primjena materijalnog prava.
13. S obzirom na činjenicu da odlučne činjenice nisu sporne, te da ni jedan od sudova o postojanju neke činjenice nije odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja, već je na utvrđeno, inače nesporno činjenično stanje, različito primijenio materijalno pravo zaključivši da postupanje tužiteljice opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tvrdnje tužiteljice o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 135. st. 3. ZR-a nisu osnovane.
14. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
15. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a. Smatra da u konkretnim okolnostima njeno postupanje ne opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
16. Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR-a).
17. Prema ustaljenoj praksi ovog suda (npr. Revr-817/2018-2 od 26. ožujka 2019.) poslodavac je ovlašten pozvati radnika da se javi na posao i u situaciji kada postoji nepravomoćna sudska odluka kojom je raniji otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, a radnik, ako kod njega postoji volja za održavanje ugovora o radu na snazi, dužan je odazvati se pozivu poslodavca.
18. Po ocjeni ovog suda pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da tužiteljica, koja je doduše odgovorila na poziv poslodavca i predložila produljenje roka za vraćanje na posao, nije to učinila na način koji bi nedvojbeno ukazivao na postojanje njene volje za održavanje ugovora o radu na snazi. Naime, kako to zaključuje drugostupanjski sud, radni odnos između tužiteljice i aktualnog poslodavca teoretski mogao je prestati i sporazumom, a tužiteljica u dopisu kojim odgovara na poziv poslodavca nije navela da je takva mogućnost otklonjena. Tužiteljica nije određeno ni navela dan kada bi mogla doći raditi kod poslodavca, niti je, nakon što je izrazila nemogućnost dolaska na posao po pozivu tuženika, pokazala neku neposrednu aktivnost radi dogovora s ovlaštenom osobom tuženika kojim bi se precizirao početka rada kod tuženika. Stoga je i po ocjeni ovog suda nedolazak tužiteljice na posao u razdoblju 29. listopada do 4. studenoga 2019. neopravdan i predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
19. Navodi tužiteljice da je ugovor o radu sklopljen između stranaka dana 18. listopada 2010., zajedno s pripadajućim aneksima i dodacima, prestao sudskim raskidom dana 30. rujna 2019. na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 897/2019-2 od 14. listopada 2020., s obzirom na odredbe čl. 352. st. 1. i 385. st. 4. ZPP-a, prema kojima se nove činjenice u žalbi i reviziji mogu iznositi tek ako se odnose na povrede odredaba parničnog postupka, a konkretno se ne odnose, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
20. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
21. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
22. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 5. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
