REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-225/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. Š., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u S., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici iz O. H. i partneri, P. S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja sa punomoćnicom tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 05. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku H. M. d.o.o., OIB: …, Z., isplatiti tužitelju J. Š., OIB: …, S., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukupan iznos od 35.302,29 EUR/ 265.985,13 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 508,28 EUR / 3.829,60 kuna teku od 16. veljače 2014.g. pa do isplate,

- 834,32 EUR / 6.286,21 kuna teku od 16. ožujka 2014.g. pa do isplate,

- 847,83 EUR / 6.388,00 kuna teku od 16. travnja 2014.g. pa do isplate,

- 734,84 EUR / 5.536,63 kuna teku od 16. svibnja 2014.g. pa do isplate,

- 756,70 EUR / 5.701,39 kuna teku od 16. lipnja 2014.g. pa do isplate,

- 756,70 EUR / 5.701,39 kuna teku od 16. srpnja 2014.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. kolovoza 2014.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. rujna 2014.g. pa do isplate,

- 733,82 EUR / 5.528,98 kuna teku od 16. listopada 2014.g. pa do isplate,

- 700,01 EUR / 5.274,25 kuna teku od 16. studenog 2014.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. prosinca 2014.g. pa do isplate,

- 731,87 EUR / 5.514,28 kuna teku od 16. siječnja 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. veljače 2015.g. pa do isplate,

- 669,23 EUR / 5.042,31 kuna teku od 16. ožujka 2015.g. pa do isplate,

- 761,60 EUR / 5.738,29 kuna teku od 16. travnja 2015.g. pa do isplate,

- 761,60 EUR / 5.738,29 kuna teku od 16. svibnja 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. lipnja 2015.g. pa do isplate,

- 731,87 EUR / 5.514,28 kuna teku od 16. srpnja 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. kolovoza 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,26 kuna teku od 16. rujna 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. listopada 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. studenog 2015.g. pa do isplate,

- 761,03 EUR / 5.733,98 kuna teku od 16. prosinca 2015.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. siječnja 2016.g. pa do isplate,

- 676,30 EUR / 5.095,59 kuna teku od 16. veljače 2016.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. ožujka 2016.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. travnja 2016.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. svibnja 2016.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. lipnja 2016.g. pa do isplate,

- 684,09 EUR / 5.154,25 kuna teku od 16. srpnja 2016.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,55 kuna teku od 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. rujna 2016.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. listopada 2016.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. studenog 2016.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. prosinca 2016.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. siječnja 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. veljače 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,55 kuna teku od 16. ožujka 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. travnja 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. svibnja 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. lipnja 2017.g. pa do isplate,

- 681,74 EUR / 5.136,54 kuna teku od 16. srpnja 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. rujna 2017.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR / 4.896,54 kuna teku od 16. listopada 2017.g. pa do isplate,

- 716,92 EUR / 5.401,64 kuna teku od 16. studenog 2017.g. pa do isplate,

- 694,01 EUR / 5.228,99 kuna teku od 16. prosinca 2017.g. pa do isplate,

- 728,38 EUR / 5.487,97 kuna teku od 16. siječnja 2018.g. pa do isplate,

- 649,88 EUR 4.896,54 kuna teku od 16. veljače 2018.g. pa do isplate,

- 705,46 EUR / 5.315,32 kuna teku od 16. ožujka 2018.g. pa do isplate,

- 800,24 EUR / 6.029,42 kuna teku od 16. travnja 2018.g. pa do isplate, i to od 16. veljače 2014.g. pa do 1. kolovoza 2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 15.812,32 EUR/119.137,93 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 08.03.2019. tužitelj navodi da su stranke dana 20. travnja 2007. godine zaključile sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelja kod tuženika. Ističe se da su se odredbom članka 3. tog sporazuma stranke sporazumjele kako će tuženik u slučaju prestanka radnog odnosa kod novog poslodavca trgovačkog društva C. d.o.o. Z. osim u slučaju otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja ili sporazuma o prestanku ugovora o radu na zahtjev radnika – tužitelja tuženik primiti tužitelja u radni odnos i zaključiti s njime ugovor o radu na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima, a u skladu sa stručnom spremom ili radnom sposobnošću tužitelja. Navodi se da je tužitelj zaključio sa trgovačkim društvom C. d.o.o. Z. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da je C. d.o.o. Z. kao poslodavac tužitelju uručio otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) dana 21.08.2013.godine. Navodi se da se tužitelj nakon toga obratio pisanim putem tuženiku svojim dopisima od 09.siječnja 2014.godine, a kojim je pozvao tuženika na ispunjenje njegove preuzete obveze vraćanjem na rad tužitelja kod tuženika, te da tuženik na dopis nije odgovorio te da je u tom smislu tužitelj podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. Ističe se da da je pravomoćnom presudom ovog suda 49 Pr-173/16 od 11.siječnja 2018.godine pod točkom 2. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te da je tuženik obvezan ispuniti svoju obvezu iz odredbe članka 3. sporazuma ''U S., dana 20.travnja 2007.g.'' te tužitelja primiti nazad u radni odnos na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa tužiteljevom stručnom spremom i radnom sposobnošću, te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu 28 Gž R-376/18-3 od 02. listopada 2018. godine navedena prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Ističe se da je tužitelj 09. siječnja 2014.godine pozvao tuženika na ispunjenje preuzete obveze, ali da tuženik navedenu obvezu nije izvršio već da je tužitelja vratio na rad i sa njim zaključio ugovor o radu na neodređeno tek dana 29.prosinca 2018.godine. Tužitelj ističe da je dana 01. travnja 2018. godine zaključio ugovor o radu sa drugim poslodavcem, trgovačkim društvom Sjeverni pol d.o.o., te da je kod istog bio u radnom odnosu od 01. travnja 2018. godine do 28.prosinca 2018.godine kad je sa tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima i zadacima fotoreportera. Zaključno se navodi da je iz svega razvidno da je tužitelj u razdoblju od 09.siječnja 2014.godine do 01.travnja 2018.godine bio nezaposlen iako da je pisanim putem pozvao tuženika na zaključenje ugovora o radu u razdoblju od 09.siječnja 2014. pa sve do 01.04.2018.godine te da slijedom toga ima pravo na naknadu bruto iznosa plaće kao da ga je tuženik ispunjavajući svoju obvezu preuzetu sporazumom vratio na rad čim je to tužitelj zatražio 09.siječnja 2014.godine. Navodi se da je tužiteljeva plaća prije prestanka rada kod tuženika 2007.godine bila 4.000,00 Kuna neto mjesečno, a bruto 5.500,00 Kuna mjesečno. U tom smislu po navedenoj osnovi neisplaćene plaće tužitelj potražuje donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku isplata 300.000,00 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od siječnja 2014.godine do travnja 2018. Tužitelj je na ročištu od 18.rujna 2019.godine uredio tužbeni zahtjev u pogledu tuženika ističući da je tuženik H. M. d.o.o., Z., OIB: … Nadalje, tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 06.04.2023.godine tako da potražuje iznos od 35.302,29 Eur-a/265.985,13 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 20 spisa); navodi da je 01.travnja 2019.godine društvo S. D. d.d. na temelju rješenja Trgovačkog društva u Z. pod posl. br. Tt- 18/46005-3 pripojeno društvu H. M. d.o.o. Nadalje, tuženik ističe da se protivi tužbenom zahtjevu ističući da je isti neosnovan. Nadalje navodi da tužitelj temelji osnovanost tužbenog zahtjeva na činjenici da je u razdoblju od siječnja 2014.godine do travnja 2018. bio nezaposlen, ali da isti na tu okolnost nije predložio nikakav dokaz, te da tuženik tu činjenicu ne osporava, te da čak i kad bi tužitelj i dokazao u tijeku postupka da mu je nejasna pravna osnova na temelju koje bi bio u obvezi isplatiti tužitelju isplatiti tužitelju iznos od 300.000,00 Kuna, te da se osporava da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju taj iznos. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja te promašene pasivne legitimacije i nedostatak aktivne legitimacije, te ističe da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje predmetne tužbe.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude ovog suda broj 49 Pr- 173/16 od 11.siječnja 2018.godine (list 6-9 spisa); dopisa punomoćnika tužitelja (list 10 – 11, te 31 spisa); presude Županijskog suda u Zagrebu broj 28 Gž R-376/18-3 od 02.listopada 2018.godine (list 13-15 spisa); sporazuma o prestanku ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine (list 16-17 spisa); odluku o otkazu ugovora o radu od 02.travnja 2013.godine (list 18-19 spisa); rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 18/46005-3 od 01.travnja 2019.godine (list 21 spisa); potvrde HZMO-a, P. S. u S. (list 32 spisa); revizije tuženika izjavljene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 02.listopada 2018.godine pod posl. br. 28 Gž R-376/18-3 (list 33-38 spisa); potvrde zavoda (list 44 spisa); izjave tužitelja od 02.travnja 2013.godine (list 54 spisa);sporazuma od 02.travnja 2013.godine (list 55-56 spisa); ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine (list 57-59 spisa); ugovora o radu od 03.10.1997.godine (list 60-61 spisa); odluke broj 3665 od 02.09.1993.godine (list 63 spisa); ovjerenog kataloga radnih mjesta sa koeficijentom složenosti (list 64-67, te 69-71 spisa); podnesak tužitelja iz predmeta Pr-173/16 (list 68, te 73 spisa, te 87-96 spisa, te 99- 102, te 104-111 spisa); zapisnika ovog suda sa ročišta glavne rasprave u predmetu Pr-173/16 (list 74-77,te 82-86, te 103, te 112 spisa); tužbe od 25.03.2016.godine u predmetu radi ispunjenja sporazuma (list 78-79 , te 80-81 spisa); matične knjige radnika (list 97 spisa); dokumentacije iz predmeta Pr-660/17 i Pr-173/16 (list 114-168 spisa); pečatiranog i potpisanog obrasca DNR-a za dva radnika-evidencija o dohotku od nesamostalnog rada (list 185-189 spisa); nalaza i mišljenja vještaka F. R. (list 201-204 spisa);rješenja o pravu na novčanu naknadu zavoda od 19.09.2013.godine (list 234-235 spisa); potvrde zavoda od 02.05.2023.godine (list 236 spisa); očitovanja vještakinje D. C. na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje (list 238-240 spisa).

Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik prednika tuženika S. D. d.d. S. temeljem ugovora o radu broj 8172 od 23.10.1998.godine, te da je istome radni odnos zasnovan temeljem tog ugovora kod S. D. d.d. S. prestao temeljem sporazuma o prestanku ugovora o radu dana 27.travnja 2007.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog sporazuma o prestanku ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine (list 16-17 spisa). Također među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužitelj odmah nakon sporazumnog prestanka ugovora o radu kod S. D. d.d. S. sa tvrtkom C. d.o.o. Z. zaključio dana 27.travnja 2007.godine ugovor o radu za radno mjesto fotoreporter 1 na neodređeno vrijeme sa početkom rada od 01.svibnja 2007.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine (list 57-59). Tužitelj je kod C. d.o.o. Z. dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu odlukom C. d.o.o. Z. o otkazu ugovora o radu od 02.travnja 2013.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu od 02.travnja 2013.godine (list 18 spisa). Iz pregledane izjave od 02.travnja 2013.godine (list 54 spisa) je razvidno da je tužitelj tom izjavom istakao da nema primjedbi na donesenu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te da se odriče prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Pored navedenog tužitelj i C. d.o.o. su na dan donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 02.travnja 2013.godine zaključili sporazum kojim su utvrdili da raskidaju ugovor o radu od 27.04.2007.godine sa danom 21.08.2013.godine te reguliraju tim sporazumom svoje odnose, a koja činjenica je i razvidna iz pregledanog sporazuma od 02.travnja 2013.godine (list 55-56 spisa). Također nije dvojbeno da je tužitelj protiv S. D. d.d. S. vodio postupak pod brojem Pr-173/16 u kojem je donesena presuda ovog suda Pr-173/16 od 11.siječnja 2018.godine, a kojom je djelomično usvojen zahtjev tužitelja na način da je odbijen dio zahtjeva tužitelja da S. D. d.d. S. s istim zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto fotoreportera II, a prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je naloženo S. D. d.d. S. da ispuni svoju obvezu iz odredbe članka 3. sporazuma ''U S., dana 20.travnja 2007.godine'' te tužitelja primi u radni odnos na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa tužiteljevom stručnom spremom ili radnom sposobnošću. Navedeno proizlazi iz pregledane presude ovog suda Pr-173/16 od 11.siječnja 2018.godine (list 6-9 spisa). Navedena presuda je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu broj 28 Gž R-376/18-3 od 02.listopada 2018.godine, a što je i razvidno iz pregledane presude Županijskog suda u Zagrebu (list 13-15 spisa) budući je tom drugostupanjskom odlukom odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda ovog suda od 11.siječnja 2018.godine. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je društvo S. D. d.d. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt- 18/46005-3 pripojeno društvu H. M. d.o.o. tuženiku u ovom postupku, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-18/46005-3 od 01.travnja 2019. (list 21 spisa), a slijedom čega je tuženik univerzalni pravni sljednik ranije S. D. d.d. Također iz dokumentacije u predmetnom spisu, te iskaza samog tužitelja u ovom postupku proizlazi kao nesporna činjenica, a što je utvrđeno i u nalazu i mišljenju F. R. u ovom postupku da je tužitelj u razdoblju od 01.travnja 2018.godine do 28.studenog 2018.godine bio zaposlen u društvu S. P. d.o.o. S. te da tužitelj za taj period ne potražuje isplatu naknade plaće .

6. Među strankama u ovom postupku je sporna činjenica pripada li tužitelja isplata na ime neisplaćene naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti u periodu od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine. Potrebno je ujedno istaći da je neosnovan prigovor zastare potraživanja naknade plaće za navedeno utuženo razdoblje. Tužitelj je stekao pravo potraživati naknadu plaće za navedeno utuženo razdoblje, a koje pravo tužitelja proizlazi iz sporazuma o prestanku ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine (list 16-17 spisa) u trenutku kad je postala pravomoćna presuda ovog suda Pr-173/16 od 11.siječnja 2018.godine (list 6-9 spisa), a koja je postala pravomoćna na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-376/18-3 od 02.listopada 2018.godine (list 13-15 spisa). U utuženom periodu od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine je na snazi bio Zakon o radu (''NN'' 149/09), a kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine. Temeljem odredbe članka 215.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Obzirom da od pravomoćnosti presude ovog suda Pr-173/16 od 11. siječnja 2018. godine, a koja je postala pravomoćna 02.listopada 2018.godine nije proteklo tri godine od dana kad je tužitelj stekao zahtijevati ispunjenje obveze budući nije proteklo tri godine od pravomoćnosti navedene presude koja je postala pravomoćna 02.listopada 2018.godine budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 08.03.2019.godine neosnovan je prigovor zastare potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari istaknut u odgovoru na tužbu tuženika. Također tužitelj nije prekludiran tražiti zaštitu svog prava u ovom postupku budući isti sukladno odredbi članka 129.stavka 3. ZR-a (''NN'' 149/09) nije dužan podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika budući se ovakav zahtjev sukladno navedenoj odredbi ne podnosi u novčanim potraživanjima iz radnog odnosa, a zbog čega je prigovor prekluzije prava istaknut od strane tuženika neosnovan. 7. Iz pregledanih dopisa punomoćnika tužitelja M. O. (list 10-12, te 31 spisa) je razvidno da se punomoćnik tužitelja u više navrata obraćao S. D. d.d. S. da postupi sukladno odredbi članka 3. sporazuma sklopljenog između tužitelja i S. D. d.d. te da primi tužitelja u rad sukladno toj odredbi sporazuma na odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi ili radnoj sposobnosti.

8. Iz pregledanog sporazuma o prestanku ugovora o radu zaključenog između S. D. d.d. S. i tužitelja dana 27.04.2017.godine (list 16-17 spisa) je razvidno iz odredbe članka 1. tog sporazuma da je radni odnos tužitelja kod S. D. d.d. temeljem ovog sporazuma prestao sa danom 30.travnja 2007.godine te da tužitelja zasniva radni odnos sa tvrtkom C. d.o.o. Z. dana 01.svibnja 2007.godine. Odredbom članka 3. citiranog sporazuma stranke su postigle sporazum da će u slučaju prestanka radnog odnosa u C. d.o.o. Z. osim u slučaju skrivljenog ponašanja ili sporazuma o prestanku ugovora o radu na zahtjev radnika S. D. d.d. S. ili drugo društvo kojeg ona osnuje za obavljanje poslova koje je radnik obavljao primiti radnika u radni odnos i zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa stručnom spremom ili radnom sposobnošću. Navedeno je i da će društvo u koje se radnik vrati i zasnuje radni odnos radniku priznati sva prava iz radnog odnosa ostvarena u S. D. d.d. S. u trenutku prelaska u C. d.o.o. kao što su minuli rad, neprekidni rad kod istog poslodavca, jubilarne nagrade, otpremnina i sl. kao da su ta prava ostvarena u društvu u koje se radnik vraća.

9. Iz pregledane potvrde HZMO-a od 30.11.2018.godine (list 32 spisa) proizlazi da je tužitelj imao zasnovan radni odnos kod S. D. d.d. S. od 01.09.1993.godine do zaključno 30.04.2007.godine, te da je imao zasnovan radni odnos kod C. d.o.o. u Z. od 01.05.2007.godine do 21.08.2013.godine, te u tvrtki S. P. d.o.o. od 01.04.2018.godine do 28.11.2018.godine.

10. Iz pregledane potvrde zavoda od 06.12.2019.godine (list 44 spisa) proizlazi da se tužitelj vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 05.12.2017.godine do 31.12.2017.godine, te od 18.07.2017.godine do 31.08.2017.godine, te od 06.09.2013.godine do 31.05.2017.godine.

11. Iz pregledanog kataloga radnih mjesta sa koeficijentom složenosti u S. D. d.d. (list 65-67 spisa) proizlazi da kod tuženika veljače 2016.godine ne postoji radno mjesto fotoreporter II budući isto nije sadržano u popisu radnih mjesta na navedenom katalogu.

12. Iz pregledanog rješenja o pravu na novčanu naknadu donesenog od strane zavoda od 19.09.2013.godine (list 234 spisa) proizlazi da je ovim rješenjem tužitelju kao nezaposlenoj osobi utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana počevši od 22.08.2013.godine do zaključno 14.11.2014.godine, te da novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 2.683,27 Kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja 1.341,64 Kuna mjesečno.

13. Iz pregledanog nalaza i mišljenja F. R. (list 241-245 spisa) nedvojbeno proizlazi da je vještakinja iz relevantne dokumentacije u predmetnom spisu utvrdila da je presudom ovog suda od 11.veljače 2018.godine u predmetu broj Pr-173/16 sud utvrdio da su se uslijed prestanka radnog odnosa tužitelja u društvu C. d.o.o. odlukom poslodavca o otkazu ispunili uvjeti iz članka 3. Sporazuma za ispunjenje preuzete obveze kojom da se tuženik obvezuje u slučaju prestanka radnog odnosa C. d.o.o. primiti radnika u radni odnos i zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa stručnom spremom ili radnom sposobnošću, a koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj 28 Gž R-376/18-3 od 02.10.2018.godine. Vještakinja je istakla daje iz dokumentacije u spisu razvidno da je tužitelj u razdoblju od 01.travnja 2018.godine do 28.studenog 2018.godine bio zaposlen u društvu S. P. d.o.o. S., te da se za to razdoblje ne potražuje bruto plaća. Sačinjen je obračun aritmetičke sredine bruto plaće uzimajući u obzir podatke o isplaćenim plaćama usporednim radnicima, a koji izračun je dan u tablicama koje prileže vještvu. Zaključno iz nalaza i mišljenja proizlazi da uzimajući u obzir platne podatke tužitelju usporednih radnika, da je prosjek bruto plaće koju bi tužitelj ostvario da ga je tuženik vratio na rad na radno mjesto fotoreportera za razdoblje od 09.siječnja 2014.godine do 31. ožujka 2018.godine iznosio ukupno 35.302,29 Eur-a/265.985,13 Kuna.

14. Tuženik je u podnesku od 12.travnja 2023.godine istakao prigovor na nalaz i mišljenje F. R. d.o.o. te se F. R. očitovala na navedene primjedbe očitovanjem od 07.srpnja 2023.godine (list 238-240 spisa) ističući da je točno da se u određenim dijelovima utuženog razdoblja tužitelj nije vodio kao nezaposlena osoba, te da su informacije koje je tuženik u tom pravcu istakao vidljive u potvrdi HZZ-a od 06.12.2019.godine, ali da vještak ističe da razlog zbog čega tužitelj nije cijelo vrijeme evidentiran kao nezaposlena osoba na Zavodu u navedenoj potvrdi nije naveden, te da vještakinja navedeno nije preispitivala budući da spisu prileže potvrda zavoda od 30.11.2018.godine koja da sadrži podatke iz matične evidencije HZMO-a o radnom stažu tužitelja ispisane kronološkim redom. Vještakinja ističe da je iz navedene potvrde HZMO-a vidljivo da je radni odnos tužitelja kod poslodavca C. d.o.o. Z. prestao dana 21.08.2013.godine, a da je sljedeće zaposlenje uspostavljeno kod poslodavca S. P. d.o.o. S. 01.04.2018.godine te da je iz toga vidljivo da tužitelj u utuženom razdoblju od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine nije bio u radnom odnosu. Vještakinja je istakla da nije tražila podatke o ostvarivanju prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti jer da je odredbama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti u članku 61. (''NN'' 80/08 do 12/13) odnosno u članku 65. (''NN'' 16/17), a koji zakoni da su bili važeći u utuženom razdoblju propisano da je nezaposlena osoba dužna vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i ako su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen, te da pravo HZZ-a na utvrđivanje i povrat isplaćenih sredstava počinje teći nakon isteka godine u kojoj je HZZ saznao za nepripadnu isplatu. U tom smislu vještakinja navodi da ako bi se temeljem pravomoćne sudske presude tužitelju uspostavio radni odnos za razdoblje u kojem je primao novčanu naknadu da tužitelju nastaje obveza da vrati neopravdano stečene iznose novčane naknade, a o čemu da će dobiti rješenje HZZ- a sa visinom iznosa za povrat i rok u kojem to treba učiniti, te da je sa matematičke strane gledano nedvojbeno da bi umanjenjem izračunate prosječne plaće za iznose isplaćene novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti tužitelj bio oštećen obzirom da će naknadu svakako biti u obvezi vratiti HZZ-u. Zaključno se navodi da unatoč tome obzirom da je za potrebe očitovanja vještaka HZZ po nalogu suda dostavio rješenje o pravu na novčanu naknadu tužitelja od 19.09.2013.godine kojim je utvrđena naknada u trajanju od 450 dana od 22.08.2013.godine do zaključno 14.11.2014.godine, dan je pregled iznosa novčane naknade za utuženo razdoblje, te je navedeno da su iznosi utvrđeni za prvi i zadnji mjesec isplate izračunati prema broju dana u mjesecu u odnosu na dodjeljeni mjesečni iznos od 1.341,64 Kn (23 dana za siječanj 2014., te 14 dana za 11/2014). U navedenom smislu je u očitovanju na prigovore tuženika zaključno navedeno da vještakinja ostaje pri nalazu i mišljenju od 06.10.2022.godine da prosjek bruto plaće koju bi tužitelj ostvario kod tuženika na radnom mjestu fotoreportera za razdoblje od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine iznosi ukupno 265.985,13 Kuna (35.302,39 Eur-a), a pojedinačno po mjesecima kako je prikazano u stupcu br. 6. Tablice 1. vještva.

15. Navedeni nalaz i mišljenje F. R. kao i očitovanje F. R. na prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je nalaz i mišljenje kao i navedeno očitovanje izrađeno u skladu sa podacima i relevantnom dokumentacijom u predmetnom spisu, te nalogom ovog suda. F. R. u cijelosti odgovorila na prigovore tuženika iz tuženikovog podneska od 12.04.2023.godine te ovaj sud u tom smislu navedene prigovore smatra u cijelosti razjašnjenima.

16. Iz iskaza saslušanog tužitelja danog na ročištu od 12.studenog 2019.godine proizlazi da je on sa tuženikom zaključio sporazum o prestanku ugovora o radu na radnom mjestu fotoreportera dana 20. 4. 2007. te da je točno da je tim sporazumom dogovoreno da će tuženik u slučaju da njemu prestane radni odnos kod tvrtke C. bez njegove krivnje istog vratiti na posao na radno mjesto u skladu s stručnom spremom i radnim sposobnostima. Ističe da je do ovog sporazuma došlo iz razloga što je EPH preuzeo S. D. pa je rukovodstvo EPH odlučilo fotoreportere svih redovnih dnevnih izdanja objediniti u novo poduzeće C.. Dok je radio kod tuženika prije zaključenja predmetnog sporazuma o prestanku ugovora o radu od 20. 4. 2007. da mu je plaća fotoreportera iznosila cca. 4.000,00 kn neto. Isti navodi da je on radio kod tuženika do 30. 4. 2007. a da je potom prešao raditi u C. te su mu u C. na radno mjesto fotoreportera ostala ista primanja cca. 4.000,00 kn neto. Ističe da je u C. radio sve do kolovoza 2013. kad je dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Navodi da je od travnja 2018. do prosinca 2018. radio u tvrtki Sjeverni pol to je naziv firme a zapravo se radi o radu kod D. P. na radnom mjestu fotoreportera. Njegov pun. je upravo sukladno sporazumu od 20. 4. 2007. i onome što je u tom sporazumu bilo sadržano tražio i uputio zahtjev prema tuženiku u siječnju 2014. da ga vrate ponovno na radno mjesto fotoreportera kod tuženika te je ovo bilo nekoliko mjeseci nakon otkaza. Zbog činjenice što nije bio vraćen na rad od strane tuženika pred ovim sudom se vodio postupak koji je okončan u njegovu korist i u kojem je naloženo tuženiku da ga vrati na rad ponovno na mjesto fotoreportera. Tužitelj ističe da je on nakon svega navedenog 1. 12. 2018. ponovno vraćen na rad na radno mjesto fotoreportera kod tuženika. Isti navodi da je kod tuženika došlo do promjene u organizacijskom smislu tako da od 1. 4. 2019. tuženik više nije samostalna radna jedinica već da je postao poslovna jedinica H. M. pa da je on radi navedenog od 1. 4. 2019. postao ponovno zaposlenik C. koji nije samostalna tvrtka već je poslovna jedinica H. M. U odnosu na činjenicu u kojem razdoblju se tužitelj prijavljivao na zavodu i vodio kao nezaposlena osoba, isti navodi da je to bilo od kolovoza 2013. do travnja 2018. Ističe da on cijelo vrijeme ima zapravo primanja cca. 4.000,00 kn a sada u zadnje vrijeme da su primanja nešto veća od 4.000,00 kn neto i putem maila prima obračunske listiće plaća i to od početka 2019. kad je dobio prvu plaću. Ističe da nakon sporazumnog otkaza u 2007. su svi fotoreporteri su prešli u C. iz S. D.. Tužitelj ističe da je bio nezaposlen sve do perioda od trenutka sporazumnog prestanka ugovora o radu kod tuženika pa do kad je kratko vrijeme radio u tvrtci Sjeverni pol. Također tužitelj navodi da on nije osporavao poslovno uvjetovani otkaz kojeg mu je dala tvrtka C., ali da se odrekao zahtjeva za zaštitu prava prema C., ali ne i prema tuženiku. Pojašnjava da se navedeno dogodilo što da je on očekivao da će njega tuženik nakon poslovno uvjetovanog otkaza vratiti natrag na rad kod tuženika tim više što su i drugi djelatnici vraćeni na rad na takav način premda nisu bili fotoreporteri već su radili u desku. Tužitelj navodi da mu je prilikom poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu isplaćena otpremnina u iznosu od 121.000,00 kn od C., te da se na biro za zapošljavanje prijavio odmah po otkazu u kolovozu 2013, a da se tuženiku obratio sa zahtjevom za vraćanje na posao u siječnju 2014.

17. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao nesporno utvrđena činjenica da tužitelja za utuženo razdoblje 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine pripada pravo na isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 265.985,13 kuna/35.302,29 Eur-a, a koji iznos bi tužitelj ostvario kod prednika tuženika na radnom mjestu fotoreportera da je S. D. d.d. prednik tuženika, a koja je pripojena tuženiku postupila po članku 3 sporazuma o prestanku ugovora o radu zaključenom između S. D. d.d. S. i tužitelja dana 27.travnja 2007.godine (list 16-17 spisa), te da je primila tužitelja na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa tužiteljevom stručnom spremom (posao fotoreportera), a što je predniku tuženika S. D. d.d. S. i bilo naloženo i presudom ovog suda broj 49. Pr-173/16 od 11.siječnja 2018.godine (list 6-9 spisa), a koja presuda je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu broj 28 Gž R-376/18-3 od 02.10.2018.godine (list 13-15 spisa). Prednik tuženika S. D. d.d. S. nije u utuženom razdoblju primila u radni odnos tužitelja na mjestu fotoreportera nego u tek prosincu 2018. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da ga je tuženik po navedenoj pravomoćnoj presudi vratio na rad na mjesto fotoreportera tek u prosincu 2018.godine, a koju činjenicu je utvrdila i vještakinja u nalazu i mišljenju F. R. izrađenom za potrebe ovog postupka. Tužitelj je upravo iz navedenih razloga nepostupanja prednika tuženika S. D. d.d. prema spomenutom članku 3. sporazuma zaključenog između njega i S. D. d.d. budući je na mjesto fotoreportera vraćen tek u prosincu 2018.godine ostao ne svojom krivnjom bez naknade plaće za cijeli utuženi period, a koju bi dobivao na radnom mjestu fotoreportera da je S. D. d.d. S., a koja je pripojena tuženiku istog primila u rad temeljem odredbe članka 3 citiranog sporazuma o prestanku ugovora o radu zaključenog 27.travnja 2007.godine. Naime, temeljem članka 3 tog sporazuma tužitelj i tada S. D. d.d. su postigli sporazum da će u slučaju prestanka radnog odnosa u C. d.o.o. Z. osim u slučaju skrivljenog ponašanja ili sporazuma o prestanku ugovora o radu na zahtjev radnika S. D. d.d. S. ili drugo društvo kojeg ona osnuje za obavljanje poslova koje je radnik obavljao primiti radnika u radni odnos i zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa stručnom spremom ili radnom sposobnošću. Člankom 4. navedenog sporazuma je ugovoreno da za ispunjenje obveza iz članka 3. ovog sporazuma i to solidarno. Tužitelju je poslovno uvjetovanom odlukom o otkazu ugovora o radu prestao radni odnos kod tvrtke C. d.o.o. Z., a što je razvidno iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu od 02.travnja 2013.godine (list 18 spisa), čime su se ostvarili razlozi iz spomenutog članka 3. citiranog sporazuma o prestanku ugovora o radu zaključenog 27.travnja 2007.godine, a slijedom čega je prednik tuženika S. D. d.d. bila u obvezi postupiti po članku 3 citiranog sporazuma od 27.travnja 2007.godine. Naime, obzirom da ista nije u utuženom razdoblju od 09.siječnja 2014.godine do 31. ožujka 2018.godine vratila tužitelja na mjesto fotoreportera nego tek u prosincu 2018.godine pravni sljednik S. D. d.d. , tuženik u ovom postupku je u obvezi sukladno odredbi članka 87.stavka 3. (''NN'' 149/09- u daljnjem tekstu ZR-a), a koje odredbe su u utuženom razdoblju na snazi obzirom da tužitelj u utuženom razdoblju nije primljen na neodređeno vrijeme na odgovarajući posao u skladu sa stručnom spremom i radnom sposobnošću (posao fotoreportera), te je u utuženom razdoblju od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine bio nezaposlen krivnjom poslodavca isplatiti tužitelju naknadu plaće za utuženo razdoblje obzirom da je u utuženom razdoblju tužitelj bio nezaposlen krivnjom poslodavca te obzirom da je odredbom članka 87.stavka 3. ZR-a propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku prema mišljenju ovog suda proizlazi upravo iz činjenice što je tužitelj ovlašten u ovom postupku sukladno citiranoj odredbi članka 87.stavka 3. ZR-a potraživati naknadu plaće za čitavo razdoblje od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine budući je isti u tom razdoblju imao prekid rada (prema podacima iz potvrde HZMO-a od 30.11.2018.), krivnjom poslodavca budući poslodavac nije postupio po članku 3. citiranog sporazuma o prestanku ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine te je i prema utvrđenju vještakinje iz nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. iz tog razdoblja tužitelj u tom razdoblju bio nezaposlen. Među strankama nije sporna činjenica da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 18/46005-3 od 01.04.2019.godine (list 21 spisa) u sudski registar upisano pripajanje društva S. D. d.d. tuženiku H. M. d.o.o, a iz čega proizlazi nedvojbeno pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku. Naime, temeljem odredbe članka 512.stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima (''NN'' 152/11-pročišćeni tekst- u daljnjem tekstu ZTD-a) je propisano da jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugom dioničkom društvu bez da se provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednog ili više društava (pripojenih društava) drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice tog društva. Temeljem odredbe članka 522. stavka 3. ZTD-a upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvu preuzimatelja. Društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva te s time stupa u pravne odnose pripojenog društva. Iz sadržaja citiranih odredbi ZTD-a je razvidno da se u predmetnom slučaju radi o tome da je navedenim pripajanjem tuženik postao univerzalni pravni sljednik pripojenog društva budući je riječ o univerzalnoj građanskopravnoj sukcesiji te je u tom smislu na tuženika prešla obveza isplate naknade plaće tužitelju za utuženo razdoblje 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine budući tužitelj krivnjom poslodavca u tom periodu nije obavljao poslove fotoreportera te je bio nezaposlen već ga je prednik tuženika S. D. d.d. vratio na rad na mjesto fotoreportera tek u prosincu 2018.godine. U navedenom smislu iz navedenih razloga nisu osnovani prigovori aktivne i pasivne legitimacije istaknuti od strane tuženika u odgovoru na tužbu.

18. Imajući u vidu sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebice pregledanu dokumentaciju i iskaz tužitelja ovaj sud je mišljenja da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja za potraživanje naknade plaće u utuženom periodu od 09.siječnja 2014.godine do 31.ožujka 2018.godine.

19. Što se tiče visine potraživanja tužitelja u zatraženom iznosu od 35.302,29 Eur- a/265.985,13 Kuna isto potraživanje u cijelosti osnovano budući isto proizlazi kako iz osnovnog nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. (list 201-204 spisa) kao i iz pregledanog očitovanja na prigovore tuženika. F. R. je došla do navedenog izračuna naknade plaće koja bi pripadala tužitelju u utuženom periodu od 09.siječnja 2014.godine do zaključno 31.03.2018.godine da ga je prednik tuženika u tom razdoblju zaposlio sukladno citiranom članku 3. sporazuma od 27.travnja 2007.godine na mjestu fotoreportera. Obračun je izrađen na način da su prikazane najprije isplaćene plaće u navedenom utuženom razdoblju, a koje plaće su bile isplaćene usporednim radnicima na radnom mjestu fotoreportera u društvu H. M. d.o.o. i koji su podaci bili preuzeti iz dostavljenih DNR obrazaca, te je za mjesec siječanj 2014.godine plaća usporednih radnika je preračunata za 23 dana da bi se dobila plaća za razdoblje od 09.-31.01.2014.godine, te je izračunat i prosjek plaća usporednih radnika odnosno plaća koju bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju da je vraćen na posao u utuženom periodu sukladno Sporazumu. Nije dvojbeno, a što proizlazi i iz pregledanog rješenja o pravu na novčanu naknadu zavoda, od 19.09.2013.godine (list 234-235 spisa) da je tužitelj u razdoblju od 22.08.2013.godine godine do zaključno 14.11.2014.godine ostvario pravo na novčanu naknadu koja je za prvih 90 dana korištenja iznosila 2.683,27 Kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja 1.341,64 Kuna mjesečno, te da je novčanu naknadu tužitelj ostvario s osnova nezaposlenosti. Međutim, navedena naknada plaće koja tužitelja pripada iz navedenih razloga za utuženo razdoblje od 09.siječnja 2014.godine do zaključno 31.03.2018.godine, a na koju tužitelj ima pravo sukladno citiranoj odredbi članka 87.stavka 3. ZR-a ne umanjuje se za iznos naknade koja mu je u tom periodu isplaćena kao nezaposlenoj osobi jer obzirom da je predniku tuženika S. D. d.d. u radnom sporu koji se vodio pod poslovnim brojem 49 Pr-173/16 pravomoćnom presudom od 11.siječnja 2018.godine (list 6-9 spisa) naložena uspostava povrijeđenog prava i to ispunjenje obveze iz odredbe članka 3. spomenutom sporazuma od 20.travnja 2007.godine (primanje tužitelja u radni odnos na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa tužiteljevom stručnom spremom ili radnom sposobnošću), a koje radno mjesto je mjesto fotoreportera budući bi radnik ionako u slučaju da je bio primljen u radni odnos kao fotoreporter bio dužan vratiti spomenutu novčanu naknadu Zavodu za zapošljavanje. Prednik tuženika nije vratio tužitelja na navedeno radno mjesto već ga je tuženik primio u radni odnos na mjesto fotoreportera tek u prosincu 2019, a ne u utuženom razdoblju. Sve navedeno je razvidno iz očitovanja F. R. na prigovore tuženika (list 238-240 spisa), a u kojem očitovanju se i ističe da temeljem odredbi Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (''NN'' 80/08-12/13) u članku 61, odnosno u članku 65. (''NN'' 16/17), a koji su bili na snazi u utuženom razdoblju je propisano da je nezaposlena osoba dužna vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i uspostavljena mu prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je nezaposlen. Međutim, iz iskaza samog tužitelja te osnovnog nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. je nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj vraćen na mjesto fotoreportera tek u prosincu 2018.godine. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelja pripada puni izračunati iznos naknade plaće za utuženo razdoblje kad je tužitelj bio nezaposlen krivnjom prednika tuženika S. D. d.d., a čiji je tuženik univerzalni pravni slijednik koji je dužan u tom smislu tužitelju isplatiti zatraženi iznos naknade plaće u iznosu od 35.302,29 Eur-a/265.985,13 Kuna. Tuženik se neosnovano poziva na činjenicu da kod tuženika od veljače 2016.godine ne postoji radno mjesto fotoreporter II, a što nije sporno i što proizlazi iz pregledanog kataloga radnih mjesta sa koeficijentom složenosti kod prednika tuženika (list 65-67 spisa). Međutim, iz navedenog kataloga je razvidno da je kod tuženika u utuženom razdoblju postojalo mjesto reportera, a tuženik je primio tužitelja na radno mjesto fotoreportera u prosincu 2018.godine, a u svakom slučaju navedeni prigovor tuženika je neosnovan, jer je prednik tuženika prema odredbi članka 3. citiranog sporazuma o prestanku ugovora o radu od 27.travnja 2007.godine trebao tužitelja primiti u radni odnos na neodređeno vrijeme na odgovarajućim poslovima u skladu sa stručnom spremom i radnom sposobnošću, a to je u tužiteljevom slučaju bilo radno mjesto fotoreportera, a koji usporedni podaci radnika su prilikom vještačenja F. R. i uzeti za izračun naknade plaće tužitelju za utuženi period. Tužiteljev iskaz dan u ovom predmetu na ročištu od 12. studenog 2019.godine u potpunosti je vjerodostojan i logičan budući nije u suprotnosti sa dokumentacijom u predmetnom spisu. Naime, i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je on sporazumom sa prednikom tuženika zaključenim 20.04.2007.godine dogovorio da ukoliko mu radni odnos prestane bez njegove krivnje kod tvrtke C. da će ga vratiti na radno mjesto u skladu sa njegovom stručnom spremom i sposobnostima. Upravo je posao fotoreportera bilo odgovarajuće radno mjesto tužitelja budući da je iz navedenog sporazuma od 20.04.2007.godine razvidno da je tužitelj prije prelaska u tvrtku C. d.o.o. radio na radnom mjestu fotoreportera. Tužitelj je istakao, a što odgovara i onom što je sadržano u pregledanim ispravama u predmetnom spisu da je kod prednika tuženika radio do 30.04.2007.godine, a da je potom prešao raditi u C. d.o.o. gdje je radio sve do kolovoza 2013.godine kad je dobio u toj tvrtki poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu , a od travnja 2018.godine do prosinca 2018.godine isti je radio u tvrtki Sjeverni pol, a isti je od siječnja 2014.godine tražio od prednika tuženika da ga vrati na radno mjesto fotoreportera budući je tako bilo utvrđeno člankom 3. citiranog sporazuma od 27.travnja 2007.godine i budući nije izgubio posao kod C.-a d.o.o. svojom krivnjom već je dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Iz iskaza tužitelja je razvidno da on u utuženom periodu nije bio vraćen na mjesto fotoreportera kod prednika tuženika nego tek od 01.12.2018.godine. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužitelja pripada naknada plaće zbog prekida rada u razdoblju od 09. siječnja 2014.godine do 31.03.2018.godine budući je u tom periodu bio nezaposlen krivnjom tadašnjeg poslodavca S. D. koja ga nije vratila na radno mjesto fotoreportera sukladno citiranom sporazumu od 27.travnja 2007.godine, a zbog čega je izgubio zaradu u ukupnom iznosu od 35.302,29 Eur-a/265.985,13 Kuna. Na navedeni priznati iznos naknade plaće u iznosu od 35.302,29 Eur-a/265.985,13 Kuna za utuženo razdoblje od 09.siječnja 2014.godine do 31.03.2018.godine tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), te koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude, dok je odbijen dio zahtjeva tužitelja za potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (265.985,13 Kuna : 7,53450 =35.302,29 EUR-a).

20. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je prihvaćen tužbeni tužitelja, te odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka ovaj sud je odlučio sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a da tuženik tužitelju u cijelosti nadoknadi parnične troškove budući tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela (zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) nisu nastali posebni troškovi. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) te uračunavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28.06.2019.godine u iznosu od 497,5 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); trošak sastava podneska od 11.09.2019.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 18.09.2019.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 12.11.2019.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 14.01.2020.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 14.02.2020.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 20.10.2020.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 18.06.2021.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 31.03.2022.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28.06.2022.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; trošak sastava podneska od 06.04.2023.godine u iznosu od 995,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 18.04.2023.godine u iznosu od 995,00 Eur-a, a što ukupno iznosi 12.437,5 Eur-a, te što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.109,37 Eur-a iznosi 15.546,87 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 15.812,32 Eur-a ili 119.137,93 Kuna (119.137,93 Kuna:7,53450=15.812,32 Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 05. prosinca 2023.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.