Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 59 Gž-4056/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš, predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i p. u Z., protiv 1- tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB: …, Podružnica Z. c., Z., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i G. u Z. i 2- tuženika Grada Z., Z., koje zastupa punomoćnik D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2275/19-64 od 31. ožujka 2022. godine, na sjednici vijeća dana 05. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2275/19-64 od 31. ožujka 2022. godine.
II Odbija se zahtjev 1- tuženika za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice (točka I izreke). Naloženo je tužiteljici da 1- tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna (točka II izreke), te je tužiteljici naloženo da 2- tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kuna (točka III izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači , podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenoga postupka.
3. Odgovor na žalbu podnio je 1- tuženik, a istim osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže da se prvostupanjska presuda potvrdi, uz naknadu troška žalbenoga postupka.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog ozljede koju je tužiteljica pretrpjela prilikom pada sa bicikla kada je silazila s kolnika na prilaznu cestu kod kućnog broja …
6. U ovome stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.
7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te odgovornost I- II tuženika.
8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima žaliteljica ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude suda prvog stupnja razumljiva, ne proturječi sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovome predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa se pobijana presuda u cijelosti može ispitati sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.
9. Nije osnovan žalbeni navod kojim žaliteljica sadržajno upire na relativno bitnu povredu odredbe članka 154. st. 1. ZPP u vezi članka 260. ZPP navodeći da je nalaz i mišljenje prometnog vještaka sačinjen protivno pravilima struke te da usmenim očitovanjem vještaka prigovori nisu otklonjeni. Naime, vještak je usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi od 19. ožujka 2021. godine (list 115- 117 spisa) otklonio prigovore tužiteljice, te tužiteljica nakon saslušanja vještaka nije imala daljnje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke.
10. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije uočeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka.
11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve navode na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom slobodnom i pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio sve potrebne činjenice, a naročito odlučne:
- da je tužiteljica dana 15. svibnja 2006. godine dolaskom na biciklu do prilaznog kolnika parkiralištu prilikom silaska na biciklu s nogostupa na obilježenu biciklističku traku, pala sa biciklom na kolnik kod kućnog broja … na raskrižju J. c. i spojnog kolnika parkiralištu,
- da je neposredno prije nesreće tužiteljica upravljala biciklom biciklističkom trakom J. u. u smjeru istoka,
- da se u konkretnom slučaju ne radi o bicikličkoj stazi nego o biciklističkoj traci koja čini dio kolnika ili nogostupa te je namijenjena za promet bicikala koji se prostire uzduž kolnika i koji je obilježen uzdužnom crtom na kolniku i propisanim prometnim znakovima,
- da je visina rubnjaka na nogostupu od početka obilježene biciklističke trake preko kolnika sa sjeverne strane u visini od oko 6,5 cm, a sa južne strane od oko 15,5 cm,
- da kod označavanja i iscrtavanja biciklističke trake nadležno komunalno poduzeće koje obavlja tu djelatnost nije u obvezi iskositi rubnjake na mjestima gdje završava nogostup i započinje kolnik, pa je rubnjak na mjestu kritičnog događaja pravilno izveden,
- da je prilikom prelaska preko kolnika potrebno da biciklist na završetku biciklističke trake zaustavi bicikl, siđe s bicikla i provjeri prometnu situaciju, te kada se uvjeri da može sigurno preči kolnik gurajući bicikl po označenoj biciklističkoj traci na kolniku prijeđe na drugu stranu kolnika, a sve to zbog pravila prednosti prolaska i sigurnosti same tužiteljice jer se određuje prednost prolaska pravilom desne strane u slučaju kada vozilo u raskrižju zadržava smjer ravno,
- da se vožnja biciklom bez zaustavljanja prije raskrižja i silaska s bicikla te guranja bicikla preko raskrižja ne može smatrati sigurnom vožnjom koju regulira odredba članka 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 105/04),
- da uzrok pada tužiteljice nije moguće utvrditi s obzirom da nisu utvrđeni nikakvi materijalni tragovi na mjestu nesreće, a može ih biti više (vidi par. 15. prvostupanjske presude),
- da je tužiteljica na biciklu opreznom vožnjom bez zaustavljanja mogla, ukoliko posjeduje osnovno znanje upravljanja biciklom, sigurno sići na kolnik
Sud prvog stupnja je pravilno presudio kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan s obzirom da je tužiteljica postupila suprotno zakonskoj odredbi o načinu kretanja biciklista.
12. Opširni žalbeni navodi koji se u bitnome iscrpljuju u tvrdnji da tuženici na kritičnom mjestu nisu osigurali sigurnu vožnju biciklistima zbog postojanja povišenoga rubnika ne mogu dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske presude jer je u postupku utvrđeno da nadležno komunalno poduzeće kod označavanja i iscrtavanja biciklističke trake nije u obvezi iskositi rubnjake na mjestima gdje završava nogostup i započinje kolnik.
13. Sukladno odredbi čl. 47. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 105/04- dalje: ZSPC) vozač bicikla dužan je kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, i na tolikoj udaljenosti da s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike prometa i ne izlaže sebe opasnosti. Stoga i ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja da je tužiteljica prilikom prelaska kolnika morala sići s bicikla i gurajući bicikl preći na drugu stranu kolnika jer je to siguran način prelaska preko kolnika, a kojim vozač bicikla sebe ne izlaže opasnosti i ne ugrožava druge sudionike u prometu.
14. Kako tužiteljica prilikom silaska s rubnjaka na kolnik nije postupala na način koji se očekuje od bicikliste radi njezine sigurnosti kao i radi drugih sudionika u prometu, a koji je propisan odredbom čl. 47.st. 3. ZSPC, imenovana nema pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08- dalje: ZOO).
15. Odredba čl. 1045. st.1. ZOO propisuje da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Kako je tužiteljica svojim ponašanjem prilikom prelaska s rubnjaka na kolnik sebe izložila opasnosti, njezino ponašanje je u uzročno- posljedičnoj vezi sa kritičnim događajem u kojem je pretrpjela ozljedu. Stoga se ovaj slučaj ne može ocijeniti primjenom pravila o objektivnoj odgovornosti tuženika, a rubnjak na kolniku ne predstavlja opasnu stvar. To tim više što je utvrđeno da je tužiteljica mogla opreznom vožnjom bez zaustavljanja, ukoliko posjeduje osnovno znanje upravljanja biciklom, sigurno sići na kolnik.
16. Odluka o parničnom trošku pravilna je po osnovi i visini sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP. Žalbeni navodi u odnosu na visinu nagrade za ročišta koja su održana 14.04.2011. (list 69 spisa), 08.07.2020. (list 108 spisa) i 13.01.2021. godine (list 113 spisa) nisu osnovani budući da se na ovim ročištima raspravljalo u glavnoj stvari, pa tuženici imaju pravo na nagradu sukladno odredbi Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadu troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa). 1- tuženik ima pravo i na nagradu za podnesak od 20.12.2021. godine (list 137 spisa) primjenom odredbe Tbr. 8/1 Tarife jer je istim prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, pa je taj podnesak u postupku, suprotno žalbenome navodu, bio potreban. Zaključno, 2- tuženik je troškovnikom (list 157 spisa) zatražio nagradu za sastav podneska od 06.12.2010. godine i za ročište od 14.04.2011. godine pa su i ovi žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.
17. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužiteljice, te ne postoje ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena kao zakonita i pravilna temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
18. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.
19. Trošak sastava odgovora na žalbu 1- tuženika trebalo je odbiti jer ta parnična radnja u postupku nije bila potrebna sukladno odredbi članka 155. ZPP, pa je odlučeno pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu, 05. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Feuš, v.r.
