Pn-137/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., S., O.: …, zastupana po pun.

V. B., odvj. u S., protiv tuženika AO d.d., Z., O.: …, zastupano po pun. iz O. G. i P, S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. U., odvj. u S. a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e:

1.Obvezuje se tuženik isplatiti tužiteljici na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 995,42 eura/7.500,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 21. 2. 2020. do 31.12.2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više traženo do iznosa od 1.035,23 EUR/7.800,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2.Obvezuje se tuženik isplatiti tužiteljici na isplaćeni iznos neimovinske štete od 331,80 eura/2.500,00 kuna zateznu zakonsku kamatu koja teče od 21. 2. 2020. do 29.9.2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3.Obvezuje se tuženik isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.166,32 EUR sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 5. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1.U tužbi se navodi kako je tužiteljica povrijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila …. u S., na raskrižju …. Tužiteljica

da je upravljala vozilom marke M. reg. ozn. … a prometnu nesreću da je

izazvao L. K. iz S., na način da je vožnjom na nepropisnoj udaljenosti izazvao lančani sudar. Tužiteljica da je prilikom štetnog događaja zadobila iščašenje i uganuće vratne kralježnice s alordozom, udarce po tijelu s lijeve strane, osobito u lijevom ramenu. Postavljena joj je ortoza Shanzovim ovratnikom, preporučeno mirovanje uz analgetike te je obavljala fizikalnu terapiju od 14. do 25. 5. 2018. Nakon provedenog liječenja kod tužiteljice da su zaostale bolne i ograničene kretnje u vratnoj kralježnici za 1/3 opsega pokreta u svim pravcima, kao i bolovi u lijevom ramenu koje trpi i danas. Tužiteljica tužbom na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje naknadu u iznosu od 14.000,00 kn, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.500,00 kn.

2.Podneskom od 25. 4. 2022. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da s osnova nematerijalne štete potražuje iznos od 10.300,00 kn, te s osnova tuđe njege i pomoći 595,00 kn, pored iznosa kojeg joj je tuženik nakon zaprimanja tužbe isplatio, i to s osnova nematerijalne štete iznos od 5.640,00 kn, te s osnova tuđe njege i pomoći 140,00 kn. Nadalje, podneskom od 11. 9. 2023. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev na način da na ime pretrpljene neimovinske štete potražuje iznos od 1.035,23 EUR (7.800,00 kn) sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe.

3.Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti, ali se usprotivio visini tužbenog zahtjeva, ističući da se radi o potraživanju koje je iznad uobičajenih kriterija sudske praske. Čini nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 20,00 kn. Osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata pozivom na odredbu čl. 12. ZOOP-a. Smatra kako kamate na iznos nematerijalne štete i tuđe njege i pomoći, za slučaj da tužiteljica uspije u sporu trebaju teći od presuđenja, a ne od štetnog događaja kako je zatraženo.

4.Presudom ovog suda od 29. 9. 2022. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.300,00 kn, s time da se radi o omašci prilikom pisanja, jer je iz točke 19. obrazloženja razvidno da je sud utvrdio primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 15.500,00 kn, od kojeg iznosa je odbijen iznos od 5.500,00 kn koliko je tužiteljici isplaćeno u mirnom postupku, te je sud naveo da tužiteljici dosuđuje iznos od 10.000,00 kn. Također, sud je dosudio tužiteljici i naknadu materijalne štete s osnova tuđe njege i pomoći od 595,00 kn kao i parnični trošak od 15.397,50 kn.

5.Odlučujući po žalbi tuženika, Županijski sud u Puli presudom je odbio kao neosnovanu žalbu tuženika u dijelu koji se odnosi na materijalnu štetu, dok je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na dosuđenu naknadu nematerijalne štete i troškova postupka, budući smatra kako je počinjena apsolutna bitna povreda postupka jer se u izreci navodi iznos od 10.300,00 kn, a u obrazloženju iznos od 10.000,00 kn.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom službene zabilješke PU SDŽ PP S. broj … od ..., zdravstvenog kartona, medicinske

dokumentacije tužiteljice te vještačenjem po vještacima dr. D. T., spec. ortopedu i dr. T. F., spec. psihijatru.

7.Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u dosuđujućem dijelu.

8.Među strankama u postupku nije sporno kako je …. došlo do

prometne nesreće koje je uzrokovalo vozilo reg. ozn. … koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika. Nije sporno da je u tom štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljede, koje su tijekom postupka bile predmet vještačenja sudskih vještaka medicinske struke. Dakle, nije sporna pasivna legitimacija i osnov odgovornosti tuženika, već je kao sporno u postupku trebalo utvrditi vrstu i visinu štete koju tužiteljica trpi.

9.Također među strankama nije sporno da je tuženik 16. 3. 2020. izvršio isplatu nespornog iznosa naknade štete od 5.640,00 kn, od čega iznos od 140,00 kn na ime tuđe njege i pomoći, a preostali dio na ime nematerijalne štete, odnosno povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Nadalje, tuženik je nakon donošenja prvostupanjske presude Pn-92/2020 isplatio tužiteljici daljnji iznos od 662,40 EUR/4.990,87 kn, od čega 2.5000,00 kn na ime neimovinske štete, 280,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, te 2.200,00 kn na ime parničnih troškova i to troškova vještačenja.

10.Prvostupanjska odluka Pn-92/2020 ukinuta je iz razloga što se u izreci točke I. te presude navodi iznos od 10.300,00 kn/1.327,23 EUR, a u točci 19. obrazloženja iste da je sud utvrdio kako tužiteljici pripada naknada nematerijalne štete od 15.500,00 kn, od kojeg iznosa je oduzeo nesporno isplaćeni iznos od 5.500,00 kn, te joj je valjalo dosuditi 10.000,00 kn razlike /1.327,23 EUR. Evidentno je po iznosima koji su navedeni u eurima, koja je službena valuta RH, da se radi o čistoj omašci, odnosno grešci prilikom pisanja presude, jer se u obrazloženju i izreci navodi iznos od 1.327,23 EUR, pa je stoga drugostupanjski sud mogao, kao što se to radi u sličnim situacijama na nivou svih županijskih sudova (i VSRH) u državi remisorno vratiti odluku ovom sudu na ispravak. Zbog navedenog, ovaj sud u daljnjem obrazloženju može samo prepisati svoju raniju odluku kako slijedi.

11.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13.Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

14.Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15.Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

16.Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.Imajući u vidu činjenicu da među strankama nije sporan osnov odgovornosti, sud je u postupku izvodio dokaze vezane uz vrstu i visinu štete koju tužiteljica trpi, te je izveo dokaz pregledom medicinske dokumentacije i vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. D. T., spec ortopedu i dr. T.

F., spec. psihijatru.

19.Iz priležeće medicinske dokumentacije i nalaza vještaka proizlazi da se tužiteljica istog dana nakon štetnog događaja javila na HKP S. i tužila na bolove u vratu, otežanu pokretljivost i bolove u lijevom ramenu. Pregledom je utvrđeno da su vratni mišići bolni i napeti, a pokretljivost vrata otežana i ograničena. RTG nalaz da je pokazao znakove svježe traume, da joj je postavljen Shanzov ovratnik te predloženi analgetici i mirovanje. Odlazila je na kontrolne preglede kod neurokirurga i fizikalnu terapiju koju je obavljala do 25. 5 . 2018. Prema prvom nalazu vještaka ortopeda dr. D. T., tužiteljica je imala umanjenje životnih aktivnosti za 25% do 25. 5. 2018., odnosno nije imala trajnih posljedica ozljeđivanja s ortopedske strane. Nadalje, imala je bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg 12 dana i slabog 6 tjedana, dok joj je tuđa njega i pomoć bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno, te jedan tjedan 1 sat dnevno.

20.Po prigovoru tužiteljice na njen nalaz i mišljenje, vještakinja dr. D. T. pregledala je tužiteljicu u ortopedskoj ambulanti, te je pregledala i njen zdravstveni karton u kojem se navodi da je imala bolove u leđima prije štetnog događaja, no nije napisano da se radi o bolovima u vratu, iako je snimala vratnu kralježnicu. Prilikom pregleda utvrdila je ograničene kretnje u vratnoj kralježnici u blažem stupnju, uz napete mišiće vrata, te vještakinja navodi kako je tužiteljica sama obavljala fizikalnu terapiju u ljetnom periodu koristeći sunce i more. U svom drugom nalazu, vještakinja ističe kako je kod tužiteljice došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 1,5%, što mora povezati s mogućim tegobama prije štetnog događaj koji je pogoršao njeno stanje s kralježnicom za taj postotak. U tom omjeru tužiteljica će morati ulagati trajne napore kod pognutog i zabačenog položaja odostraga i kod rotacije u prometu u pogledu bolova, ističe da su jaki bolovi trajali 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog 5 tjedana, dok tuđa njega i pomoć ostaje u ranije procijenjenim okvirima.

21.Prema nalazu sudskog vještaka dr. T. F., spec. psihijatra tužiteljica se nakon predmetnog štetnog događaja nije obraćala psihijatru, te je prema priležećoj medicinskoj dokumentaciji, za vrijeme samog štetnog događaja imala primarni strah nekih 20ak minuta, sekundarni u istom intenzitetu kao zabrinutost za posljedice štetnog događaja koji je prešao u strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 sata, te jedan dan u blagom intenzitetu. Ovo vještak zaključuje prema nalazu HKP gdje se tužiteljica opisuje kao osoba pri svijesti urednog kontakta i uredne srčane akcije što ukazuje na činjenicu da se razina straha normalizirala. Trajnih posljedica straha nema. I ovaj vještak se po prigovoru dodatno očitovao, navodeći da se oslanja na mišljenje vještaka ortopeda. S obzirom da je vještak ortoped izmijenio djelomično svoj nalaz i mišljenje, korigirao se u kategoriji sekundarnog straha koji je nakon prestanka primarnog trajao nekakva 4 dana u srednjem intenzitetu kao posljedica bolova koje je tužiteljica trpjela uslijed dobivenih povreda. Na taj sekundarni strah nastavio se blagi strah u trajanju od 2 tjedna, povezano s daljnjih nastavkom liječenja.

22.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u dosuđujućem dijelu. Naime, sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja vještaka ortopeda i psihijatra, budući su iznesena savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, bez međusobne proturječnosti, te temeljem istih zaključuje da je u konkretnom slučaju doista došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice u smislu odredbe čl. 19. ZOO–a. Imajući u vidu narav ozljeda koje je zadobila, njenu životnu dobu, tijek liječenja i posljedice koje će imati u daljnjem životu i radu, odnosno vodeći računa o svim onim strahovima i bolovima koje je trpjela u fizičkoj i psihičkoj sferi, kao i posljedicama koje će osjećati u budućem životu (umanjena pokretljivost vratne kralježnice, umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 1,5%), sud drži primjerenim dosuditi tužiteljici s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 15.500,00 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen. Sud je pri tom vodio računa o svim prikazanim kvalifikatornim okolnostima koje su vještaci detaljno obrazložili kako je to naprijed navedeno, kao i o kriterijima za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete VSRH iz 2020. Kako je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos od 5.500,00 kn, to joj je po ovom osnovu valjalo dosuditi 10.000,00 kn razlike /1.327,23 EUR-a.

23.Kako je u međuvremenu tuženik isplatio tužiteljici daljnji iznos nematerijalne štete od 2.500,00 kn to je tužiteljici konačno trebalo isplatiti iznos od 7.500,00 kn/995,42 EUR.

24.Uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje od tuženika da joj isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 2.500,00 kn neimovinske štete kojega je isplatio nakon donošenja prvostupanjske odluke Pn-92/20, od podnošenja tužbe do donošenja te odluke 29. rujna 2022., koji zahtjev je sud prihvatio temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPPa a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 15. 6. 2020., 14. 10. 2020., 9. 2. 2021., 20. 10. 2021., 29. 3. 2022., 13. 6. 2022., po 132,72 EUR, za sastav podneska od 15. 10. 2021., 25. 4. 2022., po 132,72 EUR, za pristup na ročište od 12. 9. 2023. te sastav podneska od 11. 9. 2023. po 199,08 EUR i za pristup na ročište od 7. 2. 2022 33,18 EUR, što ukupno iznosi 1.625,82 EUR uvećano za 406,45 EUR PDVa i trošak pristojbe tužbe i presude od 134,05 EUR, tako da ukupni parnični trošak iznosi 2.166,32 EUR.

U Splitu, 5. prosinca 2023.

S U D A C

Vica Roščić v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis