REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 20 Pž-3405/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednice vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja, i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., OIB 99080716453, Dubrovnik, Ulica Marka Marojice 5, kojeg zastupa punomoćnica, Danijela Badurina odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika MSC KRSTARENJA d.o.o., OIB 71377151383, Dubrovnik, Sv. Križa 3, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja GRAD DUBROVNIK, OIB 21712494719, Dubrovnik, Pred Dvorom 19, radi isplate iznosa od 1.161.900,00 kn / 154.210,63 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i umješačevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-304/16 od 19. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljeva žalba i umješačeva žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-304/16 od 19. listopada 2016. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-4647/13 od 17. listopada 2013. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.161.900,00 kn / 154.210,63 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih iznosa do isplate, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 20.848,75 kn / 2.767,10 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. listopada 2013. do isplate, po stopi za ostale odnose, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i u točki II. izreke.

II. Nalaže se tužitelju i umješaču naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 31.786,25 kn / 4.218,76 EUR, u roku od osam dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 17.025,00 kn / 2.259,61 kn.

Obrazloženje

1. Uvodno se ističe da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2550/19-3 od 29. kolovoza 2023. povodom tuženikove revizije ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8157/16-2 od 13. ožujka 2019. kojom je odlučeno o žalbama tužitelja i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-304/16 od 19. listopada 2016., te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovan postupak. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo je shvaćanje da je drugostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na tuženikove prigovore glede nezakonitosti podzakonskog akta (Naputka). Uvažavajući uputu revizijskog suda žalbeni sud u ponovljenom postupku navodi kako slijedi.

2. Pobijanom odlukom u točki I. izreke prvostupanjske presude u cijelosti je ukinut označeni platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.161.900,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih iznosa do isplate, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 21.161,25 kn sa zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 63.725,00 kn, u roku od osam dana.

3. Sud je odlukom u točki I. izreke presude u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini i Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. (list 33. – 37. spisa) na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nezakoniti, jer je protivno odredbama članka 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 19/13 - pročišćeni tekst, 137/15 i 123/17) te akte donijelo nenadležno tijelo i jer protivno odredbama članka 49. stavka 1. i članka 54. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) predmetna zona posebnog prometnog režima nije svrstana u kategoriju autobusnih stajališta, niti tuženik prekomjerno rabi cestu s obzirom na djelatnost koju obavlja. Sud je utvrdio i da je Odluka o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grad Dubrovnika broj 3/00 i 8/02) nezakonita jer protivno odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) donesena bez prethodne suglasnosti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, a ni odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14) nije propisana obveza plaćanja posebne naknade za zaustavljanje autobusa na javnim površinama.

4. Protiv odluka u točkama I. i II. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer sud nije ocijenio suglasnost i prometni projekt, koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 15. srpnja 2016. (list 143. - 149. spisa) i jer netočno i nepotrebno analizira Naputak iz 2012. godine, umjesto Naputak iz 2013. godine na kojem se temelji tužiteljevo potraživanje. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99 i 29/02), jer je od 1. siječnja 2012. stupanjem na snagu Zakona o upravnom sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21) ocjena zakonitosti općih akata u isključivoj nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je sud propustio primijeniti odredbe članka 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93, 33/00, 73/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15 i 115/16) i članka 41. stavka 3. točke 1. Statuta Grada Dubrovnika, a nije ocijenio ni Zaključak od 3. svibnja 2006. (list 16. spisa) iz kojeg je razvidno da postoji projekt na temelju odredaba Odluke o uređenju prometa na na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grad Dubrovnika“ broj 3/00 i 8/02). Smatra da nije potrebno pribavljati prethodnu suglasnost, ako se Odlukom ne mijenja prometno stanje. Pogrešno je sud primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2008. godine, a tužbeni se zahtjev temelji na Odluci Gradskog vijeća iz 2000. godine. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 28.156,25 kn.

5. Protiv odluka u točkama I. i II. izreke presude, što proizlazi iz sadržaja žalbe, umješač je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je od stupanja na snagu Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) jedino Visoki upravni sud Republike Hrvatske nadležan ispitivati zakonitost općih akata jedinica lokalne i regionalne samouprave, te da opći akt proizvodi pravne učinke sve dok se ne ukine. Navodi da Zakon o komunalnom gospodarstvu, nema nikakve veze s predmetom spora, te se poziva na odredbu članka 29. stavka 1. točke 7. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti.

6. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i umješača ponavljanjem navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka, te predlaže presudu potvrditi uz zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 17.025,00 kn.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita, iako je sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona na koju tužitelj i umješač ukazuju u žalbama.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.161.900,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih iznosa do isplate s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima za travanj, srpanj, kolovoz i rujan 2013. godine.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti.

12. Prema podacima u spisu tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik u ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 2013. godine zaustavljao svoje autobuse radi iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima na području povijesne jezgre Grada Dubrovnika, slijedom čega je na temelju Odluke o uređenju prometa na na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grad Dubrovnika“ broj 3/00 i 8/02), Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini i Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. dužan tužitelju isplatiti naknadu za zaustavljanje u utuženom iznosu.

13. Tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da s tužiteljem nije ni u kakvom obveznom odnosu, jer su Odluka i Napuci nezakoniti, budući da Odlukom nije propisana obveza naplate naknade, niti je za Odluku pribavljena prethodna suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove u skladu s odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok Naputkom gradonačelnik nije bio ovlašten propisati takvu obvezu, jer u skladu s odredbama Zakona o jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nema ovlast donositi opće akte.

14. Dakle, između stranaka je sporna pravna osnova obveze.

15. Predmetno je riječ o zahtjevu za isplatu naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima za razdoblje od ožujka do kolovoza 2013. godine, a na temelju Odluke o uređenju prometa na na području Grada Dubrovnika i Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini i Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. U vezi s navedenim ukazuje se tužitelju da je Naputak iz 2013. godine stupio na snagu u svibnju 2013. godine, pa s obzirom na to da se obveza odnosi i na razdoblje prije njegovog stupanja na snagu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitost i Naputka iz 2012. godine.

16. U odnosu na žalbeni navod da je jedino Visoki upravni sud Republike Hrvatske nadležan ocjenjivati zakonitost opih akata, ukazuje se tužitelju i umješaču da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Rev-2550/19-3 od 29. kolovoza 2023. parnični sud ovlašten i dužan ispitati je li prigovor nezakonitosti akta tijela jedinice lokalne samouprave dostatno osnovan, te ako jest ocijeniti radi li se o općem aktu u smislu odredbe članka 83. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ili od drugom propisu u smislu odredbe članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99 i 29/02), te ovisno o tome obavijestiti Visok upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta po službenoj dužnosti, odnosno, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa, a za slučaj da prigovor ocijeni neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne razloge za svoju ocjenu (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4024/19 od 14. srpnja 2021.).

17. Glede prigovora nezakonitosti Naputaka, ocjena je žalbenog suda da predmetno nije riječ ni o općem aktu, ni o drugom propisu. Naime, opće akte donose tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, druge pravne osobe s javnim ovlastima i pravne osobe koje obavljaju javnu službu. Samo akt koji ispunjava određene pretpostavke može se smatrati općim aktom. Te se pretpostavke odnose na donositelja, sadržaj i objavu općeg akta. Za donošenje općeg akta mora postojati pravna osnova, pa takav akt može biti donesen jedino od strane tijela ili osobe koji su na donošenje takvog akta ovlašteni izričitom zakonskom odredbom. Prema svom sadržaju opći akt odnosi se na unaprijed neodređeni i neizvjestan broj pravnih situacija i mora odgovarati sadržaju, koji mu je odredio zakon. Općim se aktom ne mogu uređivati pravne situacije koje nisu predviđene zakonom. Također, opći akt prije nego što stupi na snagu, mora biti objavljen u skladu sa zakonom.

18. Osporenim Napucima propisana je vlasnicima vozila obveza plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima (članak 3. Naputaka). Naputke je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika i objavljeni su u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, te su doneseni na temelju odredbe članka 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12), članka 42. Statuta Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Duborvnika“ broj: 4/09, 6/10, 3/11 i 4/12) i članka 13. Odluke.

19. Odredbom članka 48. stavka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 19/13 - pročišćeni tekst) propisano je da općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan: 1. priprema prijedloge općih akata, 2. izvršava i osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela, 3. usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad, 4. upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom, 5. odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skladu s ovim Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima, 6. imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz članka 35. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, 7. obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.

20. Odredbom članka 42. stavka 3. Statuta Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 4/09, 6/10, 3/11, 14/12 i 5/13), propisano je da u obavljanju izvršne vlasti gradonačelnik: 1. donosi pojedinačne akte kad je za to ovlašten zakonom, Statutom ili odukom Gradskog vijeća, 2. izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata Gradskog vijeća, 3. priprema i podnosi gradskom vijeću prijedloge općih i pojedinačnih akata, 4. utvrđuje i Gradskom vijeću podnosi prijedlog Proračuna Grada i Odluku o izvršenju Proračuna, 5. odlučuje o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina i raspolaganju ostalom imovinom Grada u visini pojedinačne vrijednosti do najviše iznosa od 1.000.000,00 kn ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina te raspolaganje ostalom imovinom planirano u Proračunu i provedeno u skladu sa zakonom, 6. upravlja prihodima i rashodima Grada, 7. upravlja raspoloživim novčanim sredstvima na računu Proračuna Grada, 8. donosi Pravilnik o unutarnjem redu za upravna tijela Grada, 9. donosi rješenje o imenovanju i razrješenju pročelnika upravnih tijela, 10. određuje predstavnika Grada u skupštinama trgovačkih društava kojih je Grad osnivač, sukladno aktu o osnivanju trgovačkoga društva, 11. imenuje i razrješava predstavnike Grada u tijelima javnih ustanova i ustanova kojih je osnivač Grad, trgovačkih društava u kojima Grad ima udjele ili dionice i drugih pravnih osoba kojih je Grad osnivač, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, 12. utvrđuje plan prijama u službu u upravna tijela Grada, 13. usmjerava djelovanje upravnih odjela i službi Grada u obavljanju poslova iz samoupravnoga djelokruga Grada ili poslova državne uprave ako je za njih zadužen Grad, 14. nadzire rad upravnih odjela i službi u samoupravnom djelokrugu i poslovima državne uprave, 15. daje mišljenja o prijedlozima koje podnosi drugi ovlašteni predlagatelj, 16. obavlja nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnih odbora, 17. osniva savjetodavna tijela i imenuje članove savjetodavnih tijela, i to samo kad je to potrebno radi davanja stručnih mišljenja i predlaganja rješavanja određenih pitanja iz područja koja ne spadaju u uži djelokrug upravnih tijela Grada Dubrovnika, 18. obavlja i druge poslove predviđene Statutom i drugim propisima, 19. obavlja i druge poslove koji mu pripadaju po zakonu, Statutu i Poslovniku.

21. Odredbom članka 13. Odluke, propisano je da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina Grada Dubrovnika zonom posebnog prometnog režima, Poglavarstvo prometnim projektom odrediti: - točan popis javnih prometnih površina, odnosno područje Grada Dubrovnika koje se proglašava zonom, - razloge proglašenja dijela javnih prometnih površina, odnosno područja Grada Dubrovnika zonom - vrstu, veličinu i namjenu vozila kojima se može dopustiti prometovanje zonom, - javne površine unutar zone kojima se može dopustiti prometovanje vozila, - vrijeme kada se dopušta ulazak i prometovanje određenih vozila u zoni, - interventna vozila koja mogu bez odobrenja prometovati zonom, - uvjete parkiranja, odnosno ostavljanje vozila u zonama, - akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni. Predmetna Odluka nije dala niti je mogla dati ovlaštenje gradonačelniku za donošenje općeg akta.

22. Iz svih navedenih odredaba proizlazi da Napuci koji je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika nisu opći akt u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima jer izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave nema zakonskog ovlaštenja za donošenje općeg akta iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave. Kako osporeni Naputci, s obzirom na donositelja, ne predstavljaju opći akt, tako ni ne mogu biti predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usoz-93/16 i Usoz-94/16 od 28. listopada 2016. i odluci poslovni broj Usoz-47/19 od 28. listopada 2020.), a ni pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, jer nije riječ ni o drugom propisu u smislu odredbe članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-II-5157/05 od 5. ožujka 2012. i U-II-4776/18 od 9. travnja 2019.).

23. Dakle, s obzirom na to da je Napucima obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima propisalo za to neovlašteno izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, ti Napuci nisu valjana pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Tim više što Odluka o uređenju prometa na području Grada iz 2000. godine, iako tada na snazi, ne može biti temelj za donošenje drugog općeg akta iste pravne snage, jer temelj za donošenje općeg akta jedinice lokalne samouprave može biti samo zakon i statut jedinice lokalne samouprave.

24. U odnosu na prigovor nezakonitosti Odluke, ističe se da je Odluka donesena 2000. godine, pa su za ocjenu njezine zakonitosti mjerodavne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 84/92, 6/93, 5/93, 43/96, 46/96 i 54/96), a ne kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2008. godine. Ovdje se napominje da je pravilno tužitelj istaknuo u žalbi da, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu primjenjive odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, jer je predmetno riječ o materiji iz područja sigurnosti prometa na cestama (članak 1. stavak 2. točka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama/92), a ne o materiji komunalnog reda (članak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu/95). Međutim, navedeno nije od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu iz razloga kako slijedi.

25. Odredbom članka 1. stavka 2. točke 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama/92 propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost policijske uprave, uređuje promet na svom području tako da, između ostalog određuje parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja. Parkiranje vozila je prekid kretanja vozila u trajanju dužem od tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom (članak 4. točka 59. Zakona o sigurnosti prometa na cestama/92).

26. Dakle, imajući u vidu opseg i narav navedenih odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama, slijedi da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene urediti promet na svom području, uključujući i to hoće li za parkiranje autobusa u zonama posebnog prometnog režima naplaćivati naknadu ili neće, sve u skladu s odredbama članka 29. točke 7. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na koje se u žalbi poziva tužitelj. Međutim, da bi ostvarili to svoje pravo potrebno je da je, u skladu s odredbom članka 1. stavka 2. točke 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 35. točke 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o tome donijelo odluku uz prethodnu suglasnost policijske uprave, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Naime, ni jednom odredbom Odluke nije propisana obveza plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zonama posebnog prometnog režima. Iz tog razloga, kao i zato što zbog prethodno iznesenih razloga Napuci gradonačelnika ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, slijedi da je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

27. Kako Odlukom nije propisana obveza plaćanja naknade, tako činjenica je li za Odluku pribavljena suglasnost policijske uprave ili ne, nije od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari, stoga drugostupanjski sud žalbene navode tužitelja i umješača vezano za suglasnost nije posebno obrazlagao. U vezi s navedenim, u odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije ocijenio suglasnost i prometni projekt, koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 15. srpnja 2016., te Zaključak od 3. svibnja 2006., ukazuje se tužitelju na odredbu članka 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisan sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude i prema kojoj sud nije dužan obrazložiti sve navode stranaka iznesene tijekom postupka, odnosno ocijeniti sve izvedene dokaze, nego samo one koje smatra važnim za odluku, pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku na koju tužitelj upire u žalbi.

28. O troškovima prvostupanjskog postupka odlučeno je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, a ni tužitelj i umješač u žalbama određeno ne osporavaju pravilnost obračuna troškova parničnog postupka dosuđenih tuženiku.

29. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

30. Odbijanjem tužiteljeve žalbe kao neosnovane, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 28.156,25 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku).

31. Tuženik je uspio s revizijom pa mu na temelju odredbe članka 166. stavka 3. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav revizije u iznosu od 17.429,00 kn s PDV-om 25% (Tarifni broj 10.6. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) i sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 10.000,00 kn (Tarifni broj 3.1. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), što ukupno iznosi 31.786,25 kn (točka II. izreke drugostupanjske presude).

32. Odluku u točki III. izreke drugostupanjske presude o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova odgovora na žalbe iznosu od 17.025,00 kn, žalbeni je sud donio na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, ne našavši da se radi o radnji potrebnoj za tijek drugostupanjskog postupka i donošenje odluke žalbenog suda.

33. Na temelju odredaba članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), iznosi u uvodu i izreci sudske odluke iskazani su u valuti HRK i valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn.

Zagreb, 5. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-30860-975fd

Kontrolni broj: 08ff5-b707a-c5289

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.