REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 131/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva kbr. 3, Područni ured Pula, Danteov trg kbr. 4 (OIB: 84397956623), protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska kbr. 2 (OIB: 94472454976), kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2717/2020-3 od 17. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-855/2018 od 11. ožujka 2020., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na pitanja iz revizije:

1. “Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) ili Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO/98 i ZOMO)?“

2. “Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplata (ZOMO/98 i ZOMO), te je li shvaćanje na kojemu se temelji pobijana prvostupanjska i drugostupanjska presuda, u pogledu stava da Zakon o mirovinskom osiguranju (čl. 160. st. 2. toč. 1. st. 5. te čl. 163. ZOMO/98 i čl. 161. st. 2. i čl. 164. st. 5. ZOMO) predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl. 27. st. 3. ZOOP NN br.: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) u pogledu obračuna visine potraživanja tužitelja, podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u ranije navedenim odlukama: Revd-2970/2021-2 od 7. Srpnja 2021., Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i broj Rev-2320/2015-2 od 21. svibnja 2019. i s tim u vezi je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO-a?“,

i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2717/2020-3 od 17. rujna 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 855/2018 od 11. ožujka 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju 26.537,08 kn „sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je jednaka eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“, u roku od 8 dana.

2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje, prema onome što je sada relevantno:

„...(...), premda i odredbe članka 27. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu reguliraju predmetnu materiju kao i odredbe članka 160. stavka 1., 2. i 5. te članka 163. stavaka 1. i 7. Zakona o mirovinskom osiguranju (iz 1998. s kasnim izmjenama i dopunama tog Zakona), u ovom sporu valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ovo stoga jer, premda je svrha oba navedena Zakona reguliranje pitanja naknade štete koju pretrpi tužitelj i to prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju, odredbom članka 163. stavka 7. Zakona o mirovinskom osiguranju (kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu) je izričito propisano da se u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete iz članka 163. stavka 1. tog Zakona primjenjuju odredbe tog Zakona (dakle, Zakona o mirovinskom osiguranju); upravo zbog navedenog, za ispitivanje visine tužiteljeva potraživanje ne primjenjuje se odredba članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kako to pogrešno smatra žalitelj. Prema tome, s obzirom na to da tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 29. travnja 2011. do 30. studenoga 2013., primjenjuju se odredbe (ranije važećeg) Zakona o mirovinskom osiguranju (iz 1998. s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona). Naime, ovaj sud, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Rev-436/10 od 2. veljače 2011., Rev-x 391/12 od 8. siječnja 2013., Rev 550/10 od 9. siječnja 2013., Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. i Rev-x 1262/11 od 22. listopada 2014., smatra da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa svaka tužiteljeva isplata invalidske mirovine njegovu osiguraniku predstavlja novu štetu. Zbog toga su u odnosu na naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidskih mirovina u razdoblju od 29. travnja 2011. do 30. studenoga 2013. mjerodavne odredbe ranijeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju iz 1998. godine s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona; uostalom, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, da se primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskoj osiguranju ovaj sud je ukazao i u odluci poslovni broj Pž-8791/15 od 23. veljače 2018. (pri tome, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske se u toj odluci pozvao i na pravno shvaćanje tog suda s 26. sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 5. prosinca 2016.)....“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 138/2022-2 od 8. lipnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja kakva su navedena u izreci ove presude.

4. To sve po ocijeni da su ta pravna pitanja važna za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjima. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

6. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

7. Revizija je osnovana.

8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačena pitanja važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njima je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - ali je odluka drugostupanjskog suda u odnosu na njih donesena uz propust (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.

9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim odlukama, izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na ta pitanja - ali je primjetno i da se ta sudska praksa ujednačila, da je postala sigurna - jer je revizijski sud u više svojih odluka (po izvanrednoj reviziji ili po reviziji po dopuštenju) u svezi njega izrazio jasno shvaćanje, pa tako primjerice:

9.1. u rješenju posl. br. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“,

9.2. u rješenju posl. br. Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., u kojemu je na pitanje „„Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode...“

10. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u drugim odlukama ovog suda, primjerice: posl. br. Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Rev 235/2023-2 od 4. travnja 2023.

11. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji postavljena pitanja:

„(...) u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.“

12. Na suprotno ne upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III- 1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.

13. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu na drugačijim i time pogrešnim shvaćanjima, na kojima je temeljena i prvostupanjska presuda - gledano u svijetlu izraženih shvaćanja revizijskog suda, jedino je za zaključiti:

13.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) nižestupanjski sudovi (obzirom da su se ograničili pogrešnim pravnim shvaćanjem) nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka, konkretno: o visini štete koja bi trebala biti obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a,

13.2. da zbog toga valja ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug