REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2974/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, protiv tuženika CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice KL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1301/2021-5 od 31. siječnja 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1109/2012-78 od 3. ožujka 2016., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1301/2021-5 od 31. siječnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1109/2012-78 od 3. ožujka 2016. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primarno stoga što podnositelj smatra da pravna shvaćanja na kojima se temelji pobijana presuda nisu podudarna s pravnim shvaćanjima revizijskog suda, ali također i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova.
2. Pitanja koja je tuženik u prijedlogu naznačio glase:
1) Uzrokuje li promjena tužbenog zahtjeva odnosno tužbene (činjenične) osnove - isticanje novog tužbenog zahtjeva uz postojeći, objektivnu preinaku tužbe te s tim u vezi, ravnaju li se sve materijalne i procesne posljedice po tako preinačenoj tužbi od trenutka kada je izvršena preinaka tužbe ili od podnošenja početne tužbe; 2) Prestaje li otuđenjem / prijenosom / ustupom prava iz određenog pravnog odnosa tijekom parnice i aktivna materijalnopravna legitimacija tužitelja radi ostvarivanja prava iz tog pravnog odnosa ukoliko iz pravnog posla o otuđenju / prijenosu / ustupu između tužitelja i treće osobe ne proizlazi što drugo;
3) Mora li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke (valjano) ocijeniti žalbene navode tuženika koji su bili od odlučnog značenja za donošenje zakonite i pravilne odluke u toj pravnoj stvari te čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka suprotnim postupanjem tj. odbijanjem žalbe i potvrđivanjem prvostupanjske presude bez obrazlaganja odlučnih žalbenih navoda tuženika?
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti osobito ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5.1. Tuženik smatra da su postavljena pitanja važna zato što cijeni, u bitnom, da pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda ili da o njima ne postoji jedinstvena praksa drugostupanjskih sudova. U tom smislu u odnosu na prvo postavljeno pitanje, tuženik razloge važnosti nalazi u odlukama revizijskog suda broj Rev 799/2013-2 od 11. listopada 2016., Rev 1409/2012-2 od 21. ožujka 2017., Rev 671/2014-3 od 14. listopada 2015., Rev 1498/2015-2 od 11. studenoga 2015., Rev-x 1134/2013-2 od 3. ožujka 2015., Rev-x 816/2015-2 od 11. travnja 2017. i Rev-x 887/2015-2 od 20. siječnja 2016. U vezi s drugim postavljenim pitanjem, kao razlozi važnosti navedeni su presuda revizijskog suda broj Rev 3070/20172 od 2. ožujka 2021., pravno shvaćanje revizijskog suda broj Su-IV-47/2020-7 od 14. rujna 2020. te presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1916/2021-2 od 1. prosinca 2021., dok su kao razlozi važnosti za treće postavljeno pitanje navedene odluke revizijskog suda broj Rev 1409/2019 od 16. travnja 2019., Rev 1425/2016 od 19. veljače 2019., Rev 1705/2016 od 26. veljače 2019., Revr 808/2014-3 od 13. siječnja 2015., Rev-x 1041/2012-2 od 14. svibnja 2013., Rev 854/2007-2 od 5. rujna 2007. i Rev 129/2008- 2 od 12. veljače 2008.
6. Prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prvo pitanje polazi od netočne činjenične tvrdnje da je tužiteljica mijenjala činjeničnu osnovu svog zahtjeva i da je objektivno promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica je tužbu od 10. srpnja 2012. utemeljila na istom kompleksu činjenica na kojima je utemeljila i podnesak od 12. svibnja 2014., a koji se u bitnom svodi na tvrdnje o tome da tuženik kao prodavatelj nekretnine iz Predugovora od 1. listopada 2007. nije ispunio svoje obveze prema tužiteljici kao kupcu zbog čega ona, usprkos tome što je tuženiku isplatila cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, ne može uknjižiti pravo vlasništva na nekretnini i traži povrat plaćenog iznosa, dok je podneskom od 12. svibnja 2014., zadržavajući istu činjeničnu osnovu, promijenila pravnu osnovu svog zahtjeva, što se u smislu stavka 3. članka 191. ZPP ne smatra preinakom tužbe.
6.1. Drugo postavljeno pitanje se temelji na tvrdnji o postojanju činjenice koja u postupku nije utvrđena. Naime, tuženik u prijedlogu tvrdi da je tužiteljica na temelju Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa te vanknjižnom prijenosu prava suvlasništva na nekretnini od 28. siječnja 2014. prenijela svoja prava i obveze iz Predugovora od 1. listopada 2007. na svoju majku, dok je postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da za takav prijenos nisu ostvarene zakonske pretpostavke.
6.2. Treće postavljeno pitanje implicira da žalbeni sud nije odgovorio na sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja na donošenje zakonite i pravilne presude u ovoj pravnoj stvari. Razlozi navedeni uz ovo pitanje, s druge strane, ukazuju da se iza pitanja skriva osporavanje u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, a prijedlog za dopuštenje revizije nije moguće podnijeti zbog činjeničnih, već samo pravnih pitanja (arg. iz članak 385. ZPP). Pored toga, valja istaći da je u ovom predmetu prije donošenja pobijane drugostupanjske presude, o žalbi protiv iste prvostupanjske presude drugostupanjski sud bio odlučio presudom broj Gž 925/2016-4 od 23. siječnja 2017. koja je ukinuta rješenjem revizijskog suda broj Rev 1617/2017-3 od 12. svibnja 2021. te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku je postupka sud drugog stupnja, slijedeći upute revizijskog suda, odlučio o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značenja.
7. Kada postavljena pitanja polaze od netočnih činjeničnih tvrdnji odnosno ne naslanjaju se na činjenice utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima ili impliciraju utvrđenje činjenica koje nižestupanjski sudovi nisu utvrdili ili zaključke koji nisu u suglasju sa sadržajem pobijane presude, tada o takvim pitanjima ne ovisi odluka u sporu.
8. Stoga je na temelju odredbe članka 387. stavka 5. ZPP valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije radi čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 5. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
