REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3418/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Jadranski pomorski servis d.o.o., Rijeka, Verdieva 19, OIB 06868193859, koga zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1647/2023-2 od 8. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-493/22-22 od 17. veljače 2023., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1647/2023-2 od 8. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-493/22-22 od 17. veljače 2023.
2. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
„1. Predstavlja li usmeno upozorenje poslodavca valjano upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza?
2. Predstavlja li propust pisanog upozoravanja i omogućavanja obrane takvu povredu postupka koja bi uvijek i bez izuzetka dovela do ništetnosti otkaza kada postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini?
3. Koje je vremensko trajanje svake pisane opomene? Kada i kako nastupa rehabilitacija radnika za kršenje odredbi radne discipline iz pisane opomene?
4. Smatra li se da radnik neuredno izvršava svoje obveze kada ima više opomena za različita kršenja radne discipline u određenom vremenskom periodu?“.
3. Predlagatelj smatra da je riječ o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu te prijedlogom ukazuje odluku Ustavnog suda broj U-III/3785/2010 od 4. ožujka 2014 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1887/2015 od 12. travnja 2017.
4. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio tuženikov prijedlog odbaciti odnosno odbiti te je zatražio naknadu troška sastava tog podneska.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili nedopuštenom tuženikovu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja ocijenivši da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Ujedno je ocijenjeno da je tuženik bio dužan prije donošenja predmetne odluke o otkazu pisano upozoriti tužitelja kao radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu nemogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze kao i da ne postoje okolnosti zbog kojih je opravdano bilo očekivati od poslodavca da to ne učini.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. To stoga što o odgovoru na ta pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen ne samo zbog izostanka upozorenja tužitelju, već i zato što je ocijenjeno da ne postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu. Osim toga, odluke na koje se predlagatelj pozvao (obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a), a u kojima je utvrđeno postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
8. Slijedom iznesenog, a budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a te je riješeno kao izreci.
9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen (točka II. izreke), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 5. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
