- 1 -

Broj: Ppž-7996/2023

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice R. O., zbog prekršaja iz članka 250. stavka 2. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), te članka 65. stavka 1. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču od 8. rujna 2023., broj: Pp-443/2023, na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e :

              Prihvaća se žalba okrivljenice R. O., te se ukida prvostupanjska presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 464,53 eura, zbog prekršaja iz članka 250. stavka 2. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 65. stavka 1. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

              2. Protiv presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da se ne osjeća krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret, jer je vozilo prodala S. Š., kojoj je ustupila reg. pločice. Potpisala je jedan ugovor o kupoprodaji i to s osobom S. Š., te ne može prihvatiti da je u dokaznom postupku dostavljen neki prazan ugovor o kupoprodaji vozila s njezinim potpisom, jer se radi o krivotvorenju. Ne može odgovarati za prekršaj spornog vozila jer ga od prodaje nema u posjedu, a niti ne zna gdje se sada nalazi.

3. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u prvostupanjskom postupku za sada činjenično stanje nije pravilno i u potpunosti utvrđeno, kako to osnovano prigovara i žaliteljica.

6. Naime, okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 250. stavka 2. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koje prekršaje može počiniti samo vlasnik vozila pa je, dakle, vlasništvo motornog vozila jedna od odlučnih činjenica koju je potrebno utvrditi kako bi se okrivljenica moglo proglasiti krivom za ove prekršaje.

7. Okrivljenica je u svojoj obrani osporavala odlučnu činjenicu da je u vrijeme kada su počinjeni prekršaji, bila vlasnica predmetnog vozila, navodeći da je  to vozilo prodala u kolovozu 2019., a prekršaji su počinjeni u 2020., te je priložila ugovor o kupoprodaji vozila.

8. Kako je to vidljivo iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je ispitao svjedoka K. K., djelatnika policije, koji je kritične zgode izvršio kontrolu vozila reg. oznake xxxx te izvršio uvid u kupoprodajne ugovore i službenu bilješku od 18. kolovoza 2022.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže na način da u vrijeme počinjenja prekršaja 12. svibnja 2020. okrivljenica se vodila kao vlasnica predmetnog vozila i stoga je na njoj bila obveza da odjavi vozilo i sklopi obvezno osiguranje s obzirom da je sukladno iskazu policijskog službenika vozilo bilo zatečeno u prometu, a iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da je netko drugi bio vlasnik predmetnog vozila, međutim, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari u posjed stjecatelju na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja i ne traži se kao modus da bude izvršen upis u službenim evidencijama, pa, dakle, podaci upisani u službene evidencije odnosno prometnu dozvolu nisu jedini mjerodavni kriterij za utvrđivanje činjenice vlasništva vozila, te posebno u slučaju poricanja okrivljenice vlasništva nad vozilom, navedeni podaci nisu dokaz o vlasništvu.

10. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke pa se stoga ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri donošenju zaključka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

11. Budući da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret te da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, to je slijedom navedenoga, činjenično stanje, za sada, nepotpuno i pogrešno utvrđeno, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovo utvrđivati činjenično stanje kako bi se uklonile sumnje u njegovu točnost, odnosno utvrdit će kada je vozilo marke OPEL, reg. oznake xxxx, prodano i predano u posjed kupcu i tko je vlasnik, pa će stoga ispitati u svojstvu svjedoka S. Š., F. K. i Z. K., a po potrebni provesti suočenje između okrivljenice i svjedoka, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.

13. Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 7. veljače 2024.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.