Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžzd-1/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihela Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. J. zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: Kzd-47/2018-31 od 3. listopada 2022., u sjednici vijeća, održanoj 5. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog S. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: Kzd-47/2018-31 od 3. listopada 2022., optuženi S. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela i to: pod točkom I. kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju - opisano i kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11, a pod točkom II. kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari - opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 1. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom I. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom II. utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 6. travnja 2018. do puštanja na slobodu 7. travnja 2018.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) oštećena B. T. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavom 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka, a njihova visina bit će sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. određena posebnim rješenjem.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi S. J. po branitelju Z. H., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 8. ZKP/08. time što je ispitao optuženika na raspravi 14. rujna 2022., koja rasprava je potom odgođena, a dokazni postupak nastavljen na raspravi 29. rujna 2022. na kojem je izveden dokaz predložen od Općinskog državnog odvjetništva u Sisku pregledom DVD snimke ispitivanja okrivljenika u prostorijama ODO u Sisak od 7. travnja 2018. i čitanjem zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 7. travnja 2018.

10. Naime, iz zapisnika s rasprave od 14. rujna 2022. proizlazi da se optuženik očitovao o osnovanosti optužnice na način da je porekao počinjenje kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. KZ/11., a priznao počinjenje kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Prema odredbi članka 417.a stavak 5. ZKP/08. optuženik koji se očituje u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe da se ne smatra krivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako on drukčije zahtijeva pa je, dakle, optuženik trebao biti ispitan na kraju dokaznog postupka. U nastavku naznačene rasprave provedeni su dokazi prema prijedlozima stranaka, a nakon što je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se kao svjedoci ispitaju M. K. i T. M. kao odugovlačeći, stranke nisu imale novih dokaznih prijedloga. Potom su pročitani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika od 27. travnja 2022. te je ispitan optuženi S. J. Dakle, ispitivanje optuženika je, protivno tvrdnji žalitelja, uslijedilo na završetku dokaznog postupka. Kako su postojala određena nesuglasja između iskaza optuženika prilikom prvog ispitivanja i na toj raspravi, prvostupanjski sud je odlučio pročitati zapisnike o prvim ispitivanjima optuženog S. J. od 6. travnja 2018. i 7. travnja 2018. te reproducirat pripadajuće DVD snimke njegova ispitivanja, a kako je proteklo vrijeme predviđeno za raspravu, rasprava je prekinuta te nastavak određen za 29. rujna 2022. U nastavku rasprave reproducirane su snimke ispitivanja optuženika, nakon čega nitko od prisutnih nije imao primjedbi niti dokaznih prijedloga, tako da je dokazni postupak završen. Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda je u skladu s odredbom članka 435. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisano kada optuženik pri ispitivanju odstupi od svojeg prijašnjeg iskaza danog tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i upitati ga zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi, reproducirat će se snimka njegovog iskaza ili dijela tog iskaza odnosno taj dio njegovog iskaza će se pročitati. Reprodukcija snimke ispitivanja optuženika nije dokaz izveden nakon obrane optuženika na prijedlog državnog odvjetnika, već dio ispitivanja optuženika koje je i uslijedilo u skladu s odredbom članka 417.a stavka 5. ZKP/08. na kraju dokaznog postupka, tako da ovakvim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

11. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. i tvrdeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da su pojedini dijelovi obrazloženja nejasni i proturječni jer u pobijanoj presudu nema razloga o odlučnoj činjenici vlasnika IP adrese uređaja na kojem je evidentiran inkriminirajući sadržaj, da nije utvrđen način utvrđivanja identiteta žrtve, kao i da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane na predlaganje i izvođenje dokaza na raspravi kada je odbio prijedlog da se ispitaju svjedoci M. K. i T. M., žalitelj sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja, što će biti razmatrano u okviru ove žalbene osnove.

12. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na dokazima koji su kao nezakoniti morali biti izdvojeni iz sudskog spisa i to na službenoj bilješci o postupanju policijskog službenika Policijske postaje Sisak, broj 511-10-07-03-208/18 te dopisu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 8. ožujka 2018. S obzirom da optuženik u žalbi ne navodi o kojoj se konkretno službenoj zabilješci radi, odnosno datum sastavljanja iste, dok naznačeni broj predstavlja broj policije pod kojim je policija postupala u ovom predmetu i sadržan je u svim aktima koji su sastavljeni u PP Sisak, a vezano uz predmetni postupak, za pretpostaviti je da optuženik upire na nezakonitost službene zabilješke od 6. travnja 2018. koja se u spisu nalazi na listu 127. Iz ove službene zabilješke proizlazi da je optuženik, tada osumnjičenik, potpisao pisanu privolu i dozvolio policijskim službenicima PP Sisak da izvrše promjenu njegove lozinke na društvenoj mreži Facebook, ista je promijenjena sukladno članku 39. Zakona o načinu postupanja policijskih službenika, dakle, predmetna službena zabilješka sadrži sadržaj policijske radnje, sama ne predstavlja dokaz niti su njome prikupljeni dokazi čija bi zakonitost bila upitna. Dopis Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 8. ožujka 2018. ima sadržaj kaznene prijava koju su djelatnici Psihijatrijske bolnice sastavili u skladu s odredbom članka 132. stavka 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) prema kojoj je svatko dužan prijaviti saznanje o povredi djetetovih prava, kao što je i spolna zlouporaba. Na osnovu ove prijave su djelatnici policije postupali i prikupljali dokaze, ovaj dopis ima spoznajnu vrijednost i sadržaj istog u dijelu gdje opisuje saznanja liječnika tijekom bolničkog liječenja oštećenice, ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku. Kako ne predstavlja dokaz, ne može niti biti upitna njegova zakonitost.

13. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdnju optuženika da nije utvrđena IP adresa uređaja na kojem je evidentiran inkriminirajući sadržaj i to poruke na aplikaciji Messenger i fotografije spolnog organa optuženika, a s obzirom da iz iskaza oštećene B. T. proizlazi da je korisničke podatke Facebook profila L. M. ustupila majci V. D., kao i da je više osoba imalo pristup tom Facebook profilu, treba istaći da iz iskaza oštećene B. T. proizlazi da je upravo ona primila od optuženika tri fotografije, kao i poruke eksplicitnog sadržaja, dok iz zapisnika o očevidu PU sisačko-moslavačke, PP Sisak od 22. ožujka 2018. proizlazi da su u mobilnom uređaju, vlasništvo B. T., pronađene tekstualne i slikovne poruke razmijenjene između profila optuženika i profila L. M. kojim se koristila oštećenica i to s profila L. M. fotografije golih ženskih grudi, dijelova ženskog tijela, a s profila S. J. fotografije muškog spolnog organa i brojne poruke u kojima se traži da osoba s drugog profila snimi i pošalje eksplicitne fotografije intimnih dijelova tijela pa se tako traži „sličica da se malo i ja igram. Sada mi treba ali lijepo stoji“, „Daa klitic lijepi za liz mm“, „Mazi te mmm. Napalio slatko i mmm“. Jebao mmm“. Dakle, radi se o fotografijama i porukama na mobitelu kojim se koristila oštećenica, što znači da je oštećenica razmjenjivala s optuženikom naznačene poruke, stoga je potpuno nebitno bilo utvrđivati IP adresu uređaja na kojem je evidentiran inkriminirajući sadržaj kada je utvrđeno da je inkriminirajući sadržaj pronađen na oštećenićinom mobitelu, a oštećenica u iskazu potvrđuje da je bio njoj upućen. Pored istaknutih činjenica za utvrđivanje je li optuženik počinio terećeno kazneno djelo nije odlučno je li još netko imao pristup Facebook profilu L. M. i aplikaciji Messenger jer iz provedenih dokaza očigledno proizlazi da ih je oštećenica koristila i da su eksplicitne fotografije i poruke njoj, a radi se od djetetu, upućene.

14. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio činjenicu da je optuženik razmijenio inkriminirajući sadržaj s Facebook profilom L. M., nepostojećom osobom, od koje je primio eksplicitne fotografije nepoznate treće osobe. Naime, smisao kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju je zaštiti dijete, odnosno djecu od seksualnog zlostavljanja kriminaliziranjem dječje pornografije. Radnja počinjenja je usmjerena prema djetetu čiji identitet ne mora biti nužno poznat počinitelju, dostatno je da je počinitelj svjestan da je njegovom djelovanju izloženo dijete.

15. Optuženi S. J. je znao da je oštećena B. T. dijete jer mu je oštećenica izričito napisala, a prije nego joj je poslao eksplicitne fotografije svog spolnog organa i tražio da pošalje fotografije intimnih dijelova tijela te slao poruke seksualnog sadržaja, da ima skoro osamnaest godina, odnosno da je maloljetna. Oštećena B. T. je izričito naznačila u SMS poruci optuženom S. J. „tebe ni malo ne dira što sam maloljetnica“, na što je optuženik odgovorio „ne bih rekao da si maloljetnica, na kraju krajeva pa sama si htjela ovo“, što ukazuje da optuženik olako prelazi preko tvrdnje oštećenice da je maloljetnica, shvaća koja je njezina stvarna dob, a svoje postupanje opravdava dobrovoljnošću oštećenice da s njim komunicira.

16. Osobni podaci naznačeni u opisu profila na društvenoj mreži ne moraju nužno biti istiniti, radi se o podacima koji se prilikom registracije ne provjeravaju, a općepoznato je da maloljetne osobe, u dobi u kojoj ne mogu biti korisnici društvenih mreža, lažno prikazuju svoje osobne podatke kako bi se mogli koristiti društvenim mrežama, stoga sam podatak na Facebook profilu oštećenice da je punoljetna ne mora značiti da je istinit. Isto tako tijekom komunikacije preko društvene mreže s nepoznatom osobom ne moraju se nužno razmjenjivati istiniti podaci, stoga činjenica što je oštećenica navela da ima stan u Z., da radi kao frizerka ne mogu predstavljati osnovu za zaključak da se radi o istinitim činjenicama, posebno kada se ima u vidu da je prethodno oštećenica izričito navela da je maloljetna. Općepoznato je da se na društvenim mrežama korisnici predstavljaju onakvim kakvim žele da ga pratitelji vide, a za takvo predstavljanje ne moraju nužno poslužiti istiniti podaci o korisniku, stoga se ne može osnovano pouzdati u istinitost niti jednog podatka objavljenog na društvenoj mreži.

17. Kada optuženik, nakon upozorenja oštećenice da nema osamnaest godina, na inkriminirani način komunicira s oštećenicom, on je svjestan da je na suprotnoj stani maloljetnica, što ga ne sprječava u naumu da ju potakne i namami na snimanje dječje pornografije. Da je oštećenica rekla optuženiku da je maloljetna, optuženik ne spori, osim toga, oštećenica u svojem iskazu i navodi da joj je cilj uspostave komunikacije s optuženikom bio provjeriti glasine da je pedofil i da stalno gleda curama u intimne dijelove tijela pa je zbog toga i uvjerljivo da mu odmah kaže da je maloljetna, da voli starije, kako bi zadovoljila svoju znatiželju i provjerila glasine, zainteresirala za komunikaciju. S obzirom na izloženo, potpuno je neutemeljena žalbena tvrdnja optuženika da je optuženik postupao u zabludi o protupravnosti djela jer na temelju sadržaja prepiske između njega i oštećenice nije mogao biti svjestan da se radi o djetetu.

18. Ispravno je prvostupanjski sud odbio dokaze prijedloge obrane da se ispitaju svjedoci M. K. i T. M. na okolnost saznanja da iza svega što se optuženiku dogodilo stoji oštećena B. T., kao i da je na sličan način, putem lažnog profila na društvenim mrežama navela svjedoka T. B. na slanje golišavih fotografija jer se, doista, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi o nevažnim činjenicama za odlučivanje u ovom postupku. Razloge za svoju odluku prvostupanjski sud je detaljno objasnio u odlomku broj 14. te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

19. Tvrdeći da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, žalitelj u potpunosti zanemaruje odredbu članka 464. stavka 7. ZKP/08. prema kojoj žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, odnosno sankcije, a o čemu se u konkretnoj situaciji ne radi. Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN 94/18., 42/20., 114/22.) na koji se poziva žalitelj u žalbi na snazi je od 1. studenog 2018., a njegovim stupanjem na snagu prestao je važiti Zakon o oružju (63/07., 146/08., 59/12.) koji propis se kao blanketni optuženiku stavlja na teret. Odredbom članka 97. stavka 5. Zakona o oružju je bilo propisano da ako građani postupe sukladno stavku 1. tog članka i prijave najbližoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji posjedovanje oružja kategorije A, B i C koje nedozvoljeno posjeduju radi predaje ili onesposobljavanja, a prije poduzimanja izvidnih radnji policije sukladno Zakonu o prekršajima i započinjanja izvida kaznenih djela te hitnih istražnih radnji sukladno Zakonu o kaznenom postupku, odnosno primjene policijskih ovlasti utvrđenih Zakonom o policiji, neće se pokretati prekršajni niti kazneni postupak. U ovom kaznenom predmetu optuženik nije samoinicijativno, prije provođenja izvida, sam predao oružje, već je tijekom provođenja izvida zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11. provedena pretraga doma i drugih prostora optuženika te je pronađeno inkriminirano oružje koje je od optuženika oduzete potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01118174 PP Sisak od 6. travnja 2018., tako da nema osnova za isključenje kaznenog progona zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11. kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

.

20. U uvodu žalbe optuženik je naveo da se žali i zbog odluke o kazni, međutim, ovu žalbenu osnovu nije posebno obrazložio. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., odlučne za proces individualizacije kazne, a zatim ih ispravno i vrednovao.

21. Osnovano je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanje kazne optuženom S. J. kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok posebno otežavajućih okolnosti nije našao. Kada se sve utvrđene okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu težinu i značaj počinjenih kaznenih djela, kao i da je za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora do tri godine, posve osnovano je prvostupanjski sud za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11. utvrdio optuženiku kaznu zatvora u trajanju jedne godine, što je u visini zakonski propisanog minimuma, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca te na temelju članka 51. KZ/11. osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca, a imajući u vidu ličnost optuženika i ukupnost počinjenih kaznenih djela. Kako optuženik do sada nije osuđivan, prvostupanjski sud osnovano nalazi da se radi o izoliranom incidentu kažnjivih ponašanja u dosadašnjem životu optuženika te je za očekivati da će se i bez izvršenja cjelokupne zatvorske kazne optuženik ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela tako da mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti šest mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju sedam mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

22. Pojedinačno utvrđene kazne, jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i jedan mjesec, djelomična uvjetna osuda s dijelom kazne u trajanju koji se izvršava, i ostatak u trajanju sedam mjeseci s rokom provjeravanja četiri godine primjereni su, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, svim okolnostima počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i obiteljskim prilikama, posljedicama djela te će se upravo takvom kaznom izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

23. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić