REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3894/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika B. K. iz I.-G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. E., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š. u Z., protiv tuženika – protutužitelja M. G. iz I.-G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi iseljenja, predaje u posjed, utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2117/2023-2 od 5. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Ps-14/2017-34 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu tuženik) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2117/2023-2 od 5. rujna 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Ps-14/2017-34 od 31. ožujka 2023.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno naznačena pravna pitanja koja su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

2.1. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.

2.2. Sadržajem pitanja podnositelj prijedloga zapravo ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. st. 1. ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na razloge za dopuštenje koji se odnose na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.