1¸              Poslovni broj: Gž-2444/2023-3

Poslovni broj: Gž-2444/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., D. V. i A. P. u S. B., protiv tuženika E. O. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i P., Pisarnica u O., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-59/22 od 14. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-59/22 od 14. rujna 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i predmet vraća sudu prvog stupnja na prethodni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1.              Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju M. G., OIB: ..., S. B. na ime naknade neimovinske štete zbog zaostalog trajnog invaliditeta isplati iznos od 10.001,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2021. godine do isplate po stopi od godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2.              Nalaže se tuženiku E. O. d.d., Z., OIB: ... da tužitelju M. G., OIB: ..., S. B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu kojeg odredi sud i prema iskazanom troškovniku sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana".

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja M. G. iz S. B., OIB: ..., za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.199,46 eura/9.037,50 kuna1, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju M. G. iz S. B., OIB: ..., da tuženiku E. O. d.d., Z., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,72 eura/3.750,07 kuna1 (slovima: četiri stotine devedeset sedam eura i sedamdeset dva centi/tri tisuće sedam stotina pedeset kuna i sedam lipa), u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika E. O. d.d., Z., OIB: ..., za naknadu troškova postupka u iznosu od 26,54 eura/200,00 kuna1 (slovima: dvadeset šest eura pedeset četiri centi/dvije stotine kuna) kao neosnovan."

 

2.              Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              Žalba je neosnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. rujna 2021. u Kaniži u kojoj prometnoj nezgodi je zadobio teške tjelesne ozljede.

 

6.              U prethodnom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila 19. rujna 2021. u Kaniži i da je tužitelj isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu jer nije prilagodio svoje kretanje osobinama i stanju na cesti, a da je u toj nezgodi pretrpio neimovinsku štetu zadobivši tjelesne ozljede. U trenutku prometne nezgode odnosno nastupanja osiguranog slučaja da je tužitelj s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti uz ugovoreni rizik AO Plus broj: 08126021586 te da su Uvjeti za osiguranje osobne štete vozača (AO Plus) sastavni dio ugovora o osiguranju tužitelja i tuženika, te da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji zahtjev je tuženik odbio.

 

7.              Prema točki A 1.6. uvjeta za osiguranje osobne štete vozača – AO Plus (dalje: Uvjeti osiguranja) osigurani slučaj je prometna nesreća za koju je utvrđeno da nije nastala isključivo krivnjom drugog sudionika u prometnoj nesreći, nego i krivnjom i/ili doprinosom osiguranika u stupnju od 50% do 1% kao i prometna nesreća u kojoj je utvrđeno da nema krivnje osiguranika, a razlozi pravičnosti zahtijevaju odgovornost osiguranika u stupnju od 50%.

 

8.              Točkom D 1.10. uvjet osiguranja propisano je da osiguranjem nije pokrivena pretežita odgovornost osiguranika odnosno osobna šteta nastala u prometnoj nesreći kada je utvrđeno da postoji obostrana krivnja osiguranika i drugog sudionika, za stupanj krivnje i/ili doprinos nastanka štete osiguranika je viša od 50%.

 

9.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da iz citiranih odredbi Uvjeta osiguranja proizlazi da predmetna prometna nesreća ne predstavlja osigurani slučaj za koji je tuženiku obvezan isplatiti osigurninu tužitelju. Ovo stoga jer je za predmetnu prometnu nesreću isključivo odgovoran tužitelj dok iz Uvjeta osiguranja proizlazi da ugovorenim osiguranjem nije pokrivena osobna šteta tužitelja ako njegov stupanj krivnje i/ili doprinosa prelazi 50%, pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

10.              U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu na obvezivanje tuženika da izvrši isplatu uz ispunjenje svoje ugovorne obveze prema ugovoru o osiguranju zbog čega su za odluku o zahtjevu tužitelja mjerodavne odredbe ugovora o osiguranju, odnosno Uvjeta osiguranja kao sastavni dio ugovora u smislu odredbe članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

 

11.              Prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sastavljanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva: opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove i ako su drugoj strani bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

 

12.              Po svojoj pravnoj prirodi Uvjeti osiguranja čine popis ugovornih klauzula formuliranih unaprijed u pisanom obliku kojima se ugovorne strane mogu koristiti na način da se sve te klauzule ili samo neke od njih uključe u ugovor ili da se u ugovoru pozovu na njih ili samo na neke od njih, a nije sporno da su ovdje sastavni dio ugovora.

 

13.              Opći uvjeti ugovora postali su sastavnim dijelom tzv. "formalnog prava". Naime, u suvremenim uvjetima poslovanja sklapanje ugovora putem unaprijed pripremljenih formulara čiji sadržaj u cijelosti ili pretežitom dijelu određuje samo jedna ugovorna strana postalo je u nekim područjima, među kojima je svakako osiguranje gotovo beziznimno pravilo. Pomoću unaprijed pripremljenih formulara izbjegavaju se pregovori oko sadržaja ugovora, što je od iznimnog značenja kada je riječ o slučajevima u kojima se sklapa veći broj ugovora gotovo jednakog sadržaja. Međutim, i pored prednosti ovakvog načina sklapanja ugovora, ono za sobom povlači i određene specifične pravne probleme koji proizlaze iz činjenice da je upravo ovakvim ugovaranjem značajno poremećen princip ravnopravnosti i jednakosti stranaka, odnosno načelo slobode ugovaranja pošto sadržaj ovakvih ugovora u pretežitom dijelu ili cjelini određuje samo jedna ugovorna strana, a druga samo izražava suglasnosti ili nesuglasnost s njegovim sadržajem. Polazeći od toga da ovakav ugovor ne nastaje kako je to uobičajeno, individualnim pregovaranjem o svakoj odredbi ugovora, nego pristankom jedne ugovorne strane na unaprijed sastavljen tekst ugovora, čiji sadržaj čine opći uvjeti poslovanja druge ugovorne strane, radi čega je načelo slobode ugovaranja kod takvih ugovora ozbiljno ograničeno. Naime, druga strana je, istina, slobodna odlučiti hoće li pristupiti ugovoru ili ne, pa je u tom segmentu sloboda ugovaranja još uvijek prisutna, ali ona na sadržaj ugovora nema nikakvog utjecaja čime dolazi do formalne i stvarno pravne nejednakosti među ugovornim stranama, koje su posljedica strukture ugovora kojom je izražena velika faktična prednost samog sastavljača formularnog ugovora u odnosu prema drugoj ugovornoj strani, koja mu u naravi samo pristupa.

 

14.              Na opisani način autori formularnih ugovora mogu drugoj ugovornoj strani nametati za nju nepovoljne ugovorne odredbe ili klauzule, bilo one kojima se ograničavaju i isključuju prava koja bi ona imala prema dispozitivnim propisima ili da se njima ograničava ili čak isključuje odgovornost autora ugovora, a time se ugovorna strana koja pristupa ovakvom ugovoru dovodi u pravni položaj u kojem je ozbiljno narušena ugovorna ravnoteža. Stoga je zakonodavac morao pronaći način da zaštiti slabiju stranu u ugovorima ove vrste, u svim slučajevima u kojima jača strana zloupotrebljava prednosti koje im ovakvi ugovori pružaju (članak 295. i 296. ZOO-a).

 

15.              Budući da su Uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju treba reći da temeljno načelo ugovornog prava – pacta sunt servanda u pravilu ne dopušta sudsku kontrolu nad sadržajem sklopljenih ugovora. Međutim, upravo u slučajevima o kojima je ovdje riječ, u kojima jača ugovorna strana sklapa veći broj ugovora na temelju svojih općih uvjeta, a druga strana samo pristupa takvom ugovoru, zbog mogućnosti da jača ugovorna strana eventualno zloupotrijebi svoj pravni položaj i u ugovor unese odredbe na štetu druge ugovorne strane, postoje odredbe kao što su citirane, koje štite slabiju ugovornu stranu. Stoga je i pored "općih" ograničenja ugovorne slobode stranaka (članak 322. ZOO-a) radi dodatne zaštite slabije ugovorne strane koja pristupa ugovoru na temelju unaprijed utvrđenih općih uvjeta druge, jače ugovorne strane, spomenuto opće pravilo o ništetnosti ugovora dodatno je konkretizirano spomenutim odredbama članka 296. ZOO-a.

 

16.              Imajući u vidu sve navedeno pa dakle, da Uvjeti osiguranja vrijede za sve stranke zbog čega se po svom značaju približavaju općim propisima, u odnosu na njih i na ugovore koji se na temelju njih sklapaju, jače izražen javni interes za njihovom kontrolom, nego što je to slučaj s drugim ugovorima čiji sadržaj stranke zajedno sporazumno utvrđuju individualnim pregovaranjem tako da za takve ugovore vrijede nešto drugačija, stroža pravila.

 

17.              S tim u vezi je razmatrati i pitanja vezana za svrhu ugovora. Zakonodavac ne daje definiciju pojma "svrha ugovora", koji se, po stavu suda, može definirati subjektivnim elementima koje su stranke imale na umu prilikom sklapanja određenog ugovora, točnije s voljom i ciljevima stranaka koje su željele postići tim ugovorom.

 

18.              Ispitivanje cilja i svrha ugovora svakako je otežano kod ugovora sklopljenih na temelju općih uvjeta, s obzirom da se u tom slučaju ne radi o pojedinačnom pregovaranju i zajedničkom formuliranju teksta ugovora, već naprotiv o jednostranom sastavljanju općih uvjeta jedne ugovorne strane, kojima druga ugovorna strana može samo pristupiti.

 

19.              Stoga je sud u slučajevima ove vrste dužan utvrđivati pojedinačnu volju stranaka kojom su se one rukovodile, s jedne strane, kod sastavljanja općih uvjeta, a s druge strane kod pristupanja općim uvjetima ali i ocjenjivanju jesu li ti opći uvjeti u skladu s ciljem koji bi prosječan pripadnik grupe kojoj pripada druga ugovorna strana želio postići sklapanjem takvog ugovora. Može se reći kako je pravilo iz članka 296. stavak 1. ZOO-a kroz vezivanje valjanosti općih uvjeta uz suglasnost sa svrhom ugovora na određeni način konkretizacija načela zabrane zloupotrebe prava u ovoj materiji. Kao što se prilikom vršenja bilo kojeg subjektivnog prava mora voditi računa o cilju zbog kojeg je to pravo priznato, tako se prilikom sastavljanja općih uvjeta mora voditi računa o cilju koji stranke imaju pred sobom prilikom sklapanja ugovora.

 

20.              Slijedom navedenog, cilj i svrhu ugovora možemo smatrati pravnom normom koja postavlja granice subjektivnom pravu jer ako subjektivna prava proizlaze iz ugovora, onda je ugovor onaj normativni akt koji za ugovorne strane određuje ciljeve i svrhu tih subjektivnih prava. Stoga zloupotrebljava svoje pravo ona ugovorna strana koja u ugovor uvodi odredbe suprotne cilju ugovora pa se radi o odredbama ugovora koji ne proizvodi pravne učinke i sudi ih po službenoj dužnosti i ispituje, pa u nastavljenom postupku prvostupanjski sud valja raspraviti.

 

21.              U razrješavanju spornog pitanja imati je u vidu da je osnovna, pravna i ekonomska svrha sklapanja ugovora o osiguranju sadržana u osnovnoj obvezi osiguratelja da osiguraniku naknadi osiguraninu do određene ugovorene visine koja dospijeva uslijed ostvarenja osiguranog slučaja (članak 921. i članak 943. ZOO-a), pa u nastavljenom postupku prvostupanjski sud valja raspraviti i utvrditi volju stranaka kojom su se rukovodile prilikom sklapanja ugovora, jesu li o odredbama isto pregovarale, odnosno je li tužitelj imao mogućnosti utjecati na sadržaj odredbi.

 

22.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, a s obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja predmet vratiti sudu prvog stupnja u prethodni postupak.

 

23.              Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istima odluči u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U Splitu 7. veljače 2024.