Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:15 Kž-480/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. zbog kaznenog djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom iz članka 242. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) , odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-556/2021-20. od 7. veljače 2022, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog I. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi I. B. zbog kaznenog djela protiv imovine – lihvarskim ugovorom iz članka 242. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano izrekom te presude, te je temeljem članka 242. stavak 2. KZ/11 optuženi I. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom I. B. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koji je optuženik osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženi I. B. dužan je u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknaditi oštećenicima A. Đ. (rođ. … OIB: ….) i A. Đ. (rođ. …., OIB: ….) iznos od 46.000,00 eura (četrdesetšesttisuća), a u protivnom uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.

3. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 45/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi I. B. dužan je u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva naknaditi oštećenicima A. Đ. (rođ. …., OIB: ….) i A. Đ. (rođ. ….., OIB: ….) iznos od 46.000,00 eura (četrdesetšesttisuća), dok se glede kamata oštećenici upućuju u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, optuženi I. B. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristo) / 2.260,35 kn (dvijetisućedvijestošezdeset kuna tridesetpet lipa).

5. Protiv te presude pravodobno je podnio žalbu optuženi I. B. po branitelju V. G., odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da optuženiku izreče blažu kaznenu sankciju.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Optuženik I. B. smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da iz provedenog dokaznog postupka ničim nije utvrđeno da je optuženik iskorištavao nuždu i znatnu slabost volje oštećenika. Smatra da nije utvrđeno postojanje nužde, neiskustvo, kao ni smanjene sposobnosti kod oštećenika, osim ako se pod slabost volje ima smatrati volja oštećenika da od drugih pozajmljuje novac koji nema namjeru vraćati.

10. Nadalje, ističe da nije utvrđeno da je optuženik iskoristio lakomislenost oštećenika ili neko drugo svojstvo ili stanje oštećenika, već da je prvostupanjski sud samo konstatirao da je nesporno da je optuženiku bila poznata teška obiteljska i ekonomska situacija obitelji Đ., jer da su od njega i drugih ljudi često pozajmljivali manje novčane iznose, pa čak i da im nisu vratili manji novčani iznos. Smatra da pozajmljivanje manjih novčanih iznosa ne ukazuje na nečiju tešku obiteljsku i ekonomsku situaciju, a da prvostupanjski sud nije ispitao optuženika na tu okolnost da li mu je bilo poznato da obitelj Đ. ima kakve ekonomske ili obiteljske probleme.

11. Nadalje, ističe da je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud kod kontradiktornog iskaza oštećenika s jedne strane i optuženika kao i više svjedoka s druge strane, cijenio vjerodostojnim iskaz oštećenika, a nadasve kada se ima u vidu iskaz svjedoka J. B. iz kojeg proizlazi da su oštećenici pozajmljivali novac i od ovog svjedoka uz zadužnicu koju nije uspio naplatiti jer na računu Đ. nije bila sredstava, a što po stavu žalitelja, ukazuje na prijevarno postupanje oštećenika. Svjedok je iskazao kako mu je poznato da su Đ. dužni kod više kamatara, a što nadalje ukazuje kako su stekli iskustvo na koji način pozajmljeni novac mogu zadržati bez vraćanja, pa stoga drži da je zapravo optuženik žrtva koja je prijevarnim radnjama oštećenika navedena na pozajmljivanje novca, a za kojeg su oštećenici unaprijed znali da ga neće vratiti.

12. Međutim, suprotno žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja dao je jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Prije svega valja istači da je za opstojnost kaznenog djela iz članka 242. stavak 2. KZ/11, s lihvarskog ugovora potreban očit nesrazmjer između onoga što je počinitelj dao i onog što je primio, te teške materijalne prilike oštećenika.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije sporno da je A. Đ., mlađi, pozajmljivao manje novčane iznose od ukupno 4.000,00 eura, koji novac je trebao vratiti I. B. s kamatom od 30% mjesečno, pa kako mu nije vratio navedeni iznos, nagovorio ga je da potpiše fiktivni ugovor o zajmu sa I. R. na iznos od 21.000,00 eura, a naknadno mu je našao kupca za kuću u V. po cijeni od 47.000,00 eura, koja kupoprodaja je i realizirana jer je upravo I. T., kojeg je pronašao kao kupca optuženi I. B., te upoznao obitelj Đ., kupio kuću u navedenom iznosu. Odmah po predaji iznosa od 40.000,00 eura čitav iznos Đ. su predali optuženom I. B., a nakon toga, kada je T. isplatio ostatak od 5.500,00 eura, predali su i taj iznos I. B., a i naknadno koliko je to optuženik zahtijevao od njih.

15. Upravo navedena utvrđenja upućuju na zaključak da je optuženiku bila poznata teška materijalna situacija oštećenika koji nisu imali sredstva niti za elementarne potrebe plaćanja režija, te mu je bila poznata činjenica da obitelj Đ. stalno posuđuje novac od različitih osoba kojima je dužna, a o čemu je upravo i sam optuženik iskazivao u svojoj obrani.

16. Unatoč tome, optuženik posuđuje novac oštećeniku, a pri tome se ne može prihvatiti teza koju nastoji nametnuti žalitelj, da je oštećenik pozajmljivao novac od optuženika s namjerom da mu posuđeni novac ne vrati, a na što upućuju naknadne okolnosti.

17. Naime, okolnosti potpisivanja ugovora o kupoprodaji nekretnine, a koju opisuje oštećenik A. Đ. i njegov otac, suglasni su sa iskazom svjedoka i kupca I. T. koji potvrđuje da ga je upravo s obitelji Đ. upoznao I. B. pa se namjera optuženika i njegov modus operandi očituje u tome kada je za sebe upravo navedenom prodajom želio osigurati novčani iznos od 50.000,00 eura koji su mu Đ. bili prisiljeni isplatiti, a ovisno o konačnom dogovoru Đ. i I. T.. Isto tako, A. Đ. stariji, svjesno je prodao svoju zemlju, ali upravo na nagovor i po prethodnom dogovoru sa I. B., pa stoga do ove kupoprodaje ne bi niti došlo da im to nije predložio i na to ih nagovorio I. B., a sve u cilju uzimanja novca od oštećenika za navodni dug.

18. Slijedom iznijetog, okolnost da optuženik I. B. ne poriče davanje zajma oštećenica, a s tim u svezi sa činjenicom da je upravo optuženik povezan sa kupoprodajom kuće oštećenika u vidu pronalaska kupca za tu kuću, kao i okolnost da je oštećenik sav novac ostvaren od kupoprodaje predao optuženiku, upućuje na zaključak da je optuženik bio motiviran realizacijom takve kupoprodaje upravo iz razloga da naplati dug od oštećenika, koji je bio u očitom nesrazmjeru sa onim što je dao oštećenicima.

19. Jednako tako, kada se uzme u obzir okolnost da je oštećenik A. Đ. mlađi potpisao ugovor o zajmu kod javnog bilježnika, 24. studenog 2020., da do predaje novca nije došlo, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda radi se o fiktivnom ugovoru o zajmu, kojim je optuženik formalizirao svoja potraživanja prema oštećeniku te je za zaključiti da je upravo optuženik takvim postupanjem ostvario sva bitna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela lihvarskog ugovora iz članka 242. stavak 2. KZ/11.

20. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio obranu optuženika, te za ovaj drugostupanjski sud nema nikakve dvojbe u odnosu na vjerodostojnost iskazivanja oštećenika kada je iskaz oštećenika dokazno sredstvo samo jedno od brojnih kontrolnih činjenica koje ukazuju da je optuženik postupao na opisani način, odnosno, bio involviran u svaku financijsku transakciju oštećenika, a sve u cilju prvo davanja, a potom nesrazmjerne naplate svojih potraživanja prema oštećenicima u iznosu od 46.000,00 eura, koji iznos je razlika od konačno isplaćenog iznosa od 50.000,00 eura a koji je umanjen za iznos od 4.000,00 eura koji je oštećenik pozajmio od optuženika.

21. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, optuženik se zalaže za blaže kažnjavanje smatrajući da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci te na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od osam mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo prestroga.

22. Imajući na umu utvrđene okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski sud je cijenio olakotnim korektno ponašanje optuženika pred sudom i obiteljske prilike, obzirom da je otac malodobnog djeteta, dok je cijenio otegotnom okolnošću dosadašnju osuđivanost optuženika, te činjenicu da je pravomoćno presuđen 19. lipnja 2019. zbog kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11.

23. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo kazna zatvora, te izrečena djelomična uvjetna osuda, su primjerene istaknutim okolnostima te će se njima ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, i utjecati kako na optuženika, tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

24. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao niti povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak, v. r.