- 1 -              Poslovni broj: I Kž-391/2023-4

Poslovni broj: I Kž-391/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. H. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog G. P. W., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-I-125/2023 (K-21/2021) od 12. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog G. P. W. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odlučeno da će se optuženom  G. P. W. suditi u odsutnosti.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju odvjetniku D. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu ocijeni osnovanom i pobijano rješenje ukine.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, iako u uvodu žalbe optuženik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Optuženik u žalbi dovodi u pitanje ispunjenje zakonske pretpostavke za suđenje u odsutnosti i to u pogledu osobito važnih razloga za suđenje, te tvrdi da prvostupanjski sud nije konkretizirao okolnosti slučaja koje ukazuju da je potrebno učiniti iznimku od načela da je osnovno pravo svakog optuženika da mu se sudi u njegovoj prisutnosti. Suprotno ovakvoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 402. stavak 3. ZKP/08., da se optuženom G. P. W. sudi u odsutnosti.

7. Prvenstveno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoje osobito važni razlozi da se optuženom G. P. W. sudi u odsutnosti, obrazloživši svoje utvrđenje time da se protiv optuženika kazneni postupak vodi zbog kaznenog djelu pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/11., počinjenog na način da je optuženi G. P. W. omogućio optuženom B. H. da s njegovog računa podigne ukupno 949.907,47 eura, a na temelju zaključenog fiktivnog ugovora za obavljanje konzultantskih usluga u vrijednosti 2.100.000,00 eura znajući da se radi o nepotrebnom ugovoru i da ugovorene usluge neće biti obavljene, a sve na teret trgovačkog društva „e.“ d.o.o.. Kad se opisane okolnosti počinjenja kaznenog djela dovedu u vezu s time da je optužnica u predmetnom postupku podignuta još 30. travnja 2013., a da ja kazneno djelo počinjeno tijekom 2009. to i drugostupanjski sud nalazi da težina kaznenog djela, značajan iznos pribavljene protupravne imovinske koristi, a ujedno i visina štete nastale trgovačkom društvu „e.“ d.o.o. te interes oštećenika da se odluči od odgovornosti optuženika u što skorijem roku, s obzirom na protek vremena, predstavljaju osobito važne razloge da se optuženiku sudi, iako je odsutan.

8. Imajući u vidu prethodno navedeno, neosnovana je tvrdnja žalitelja da dugotrajnost postupka nije osobito važan razlog za suđenje u odsutnosti jer u ovom konkretnom predmetu zastara nastupa tek 2029. godine. Suprotno navedenom, i ovaj drugostupanjski sud drži, kako postoje osobito važni razlozi da se optuženiku sudi u odsutnosti, navedeni u prethodnoj točki, te da žalitelj neosnovano umanjuje protek vremena od podignute optužnice i okolnost da se postupak vodi već preko jednog desetljeća.

9. Nadalje, u pogledu ostalih zakonskih pretpostavki za suđenje u odsutnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se žalitelj nalazi u bijegu i nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Ispravno je prvostupanjski sud istaknuo na okolnost da je žalitelj G. P. W. unatoč danim obećanjima (nakon što mu je ukinut istražni zatvor jer je položio jamčevinu u iznosu od 100.000,00 kuna) otputovao u A. početkom 2020. i nije pristupio na dvije rasprave koje su bile zakazane 9. srpnja 2021. i 21. rujna 2021. zbog čega je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu KV I-52/2022 od 24. svibnja 2022. određena naplata jamstva i ponovno određen istražni zatvor temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. (list 2996 spisa). Pridodavši navedenom da je u ovom kaznenom postupku 14. studenog 2022. naloženo izdavanje tuzemne tjeralice, 23. studenog 2022. izdan je i europski uhidbeni nalog, a 27. ožujka 2023. sud je naložio izdavanje i međunarodne tjeralice, to je evidentno da sve mjere poduzimane s ciljem da se osigura prisutnost optuženika u ovom postupku nisu dale rezultata, te je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se optuženik nalazi u bijegu, a da je time ispunjena i iduća kumulativna propisana pretpostavka za suđenje u odsutnosti.

10. Svi daljini žalbeni navodi odnose sa na bezuspješno polemiziranje žalitelja sa ocjenom prvostupanjskog suda da se on nalazi u bijegu, te se žalitelj osporavajući ispravnost navedene ocjene neosnovano poziva na okolnost da je bio u komunikaciji sa sudom putem  e-maila iz koje je vidljiva njegova jasna namjera da bude dostupan sudu, na njegovu liječničku dokumentaciju, te na okolnost da je cijepljenje protiv COVIDA u A. uvjet za izlazak iz zemlje. Međutim, iako žalitelj umanjuje značaj svih okolnosti koje ukazuju da je u bijegu, tvrdeći da je dostupan sudu (preko e-mail adrese), a da mu ne pristupa zbog nemogućnosti putovanja i zdravstvenih problema, tijekom ovog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik napustio Republiku H. u vrijeme kad se vodio postupak u njegovoj prisutnosti, postupivši time protivno uvjetima jamstva, kao i protivno danom obećanju  da neće napuštati svoje boravište na adresi …, Republika F. te je otputovao u A...

11. Pritom treba istaknuti da je u tijeku ovog postupka žalitelj već drugi puta nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Naime, protiv njega je već jednom donesena presuda u odsutnosti jer je bio nedostupan sudu. Kako je tijekom žalbenog postupka uhićen po europskom uhidbenom nalogu, to je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u povodu podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti ukinuo presudu donesenu u odsutnosti i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, upravo zbog nastupanja mogućnosti da se optuženiku G. P. W. sudi u njegovoj nazočnosti (članak 483. stavak 3. ZKP/08.). No, u daljnjem slijedu žalitelj je ponovno postao nedostupan kako je to već navedeno.

12. Nije od značaja ni žalbeni navod o nepostojanju uvjeta za održavanje rasprave jer je optuženiku optužnica prevedena i uslijed njegovog nepristupanja raspravi u rujnu 2021. dostavljena mu je putem e-oglasne ploče.

13. Slijedom navedenog, kako navodima žalbe nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. veljače 2024.