Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1463/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i P. iz R., protiv tuženika P. H. Z. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. G., odvjetnici iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Pravobranitelja za osobe sa invaliditetom, radi utvrđenja diskriminacije, činidbe i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4169/2019-46 od 1. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4169/2019-46 od 1. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tuženik, u svojstvu vlasnika zgrade u kojoj se nalazi P. H. Z., u Z., na adresi ..., zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe građevine kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, poglavito onih koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, teško i izravno diskriminirao tužitelja osnovom invaliditeta pričinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, prava na pristupačnost, prava na nesmetan pristup, prava na razumnu prilagodbu i prava na jednakopravnost.

2. Nalaže se tuženiku da u skladu s mjerodavnim propisima i pravilima struke, instalacijom i implementacijom obveznih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika, u zgradi u kojoj se nalazi P. H. Z., u Z., na adresi ..., na ulazu zgrade i unutar nje, anulira arhitektonske barijere u koje osobama s invaliditetom, posebice onima koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica, onemogućuju ulazak u zgradu i kretanje njome, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 70.000,00 HRK / 9.290,60 EUR[1] zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na isti od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do dana namirenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 2.488,50 EUR / 18.749,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se predmetna presuda preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba je osnovana.

6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12, dalje: ZSD), a kod činjenice što je tužitelj osoba kojoj je utvrđeno 100%-tno tjelesno oštećenje s dijagnozom tetraplegije i kreće se uz pomoć masivnih invalidskih kolica na elektromotorni pogon teških, s njim, u njima preko 200 kg, te je htio posjetiti P. H. Z. kojeg je tuženik vlasnik i u kojem se 11. i 12. listopada 2019. u organizaciji tvrtke F. s. d.o.o. održavala manifestacija pod nazivom W. 2. F., ali je od posjete toj manifestaciji odustao zbog nerazumne neprilagođenosti zgrade kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti odnosno zbog arhitektonske barijere u formi velikog stubišta, čime drži da je bio diskriminiran u odnosu na druge osobe, a koje nemaju takve zdravstvene teškoće zbog kojih bi se smatrali osobama s invaliditetom.

7. ZSD, a koji svoje ishodište ima u Konvenciji Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom koju je Republika Hrvatska ratificirala 15. kolovoza 2007. (dalje: Konvencija) u članku 9. zabranjuje diskriminaciju u svim pojavnim oblicima.

8. Prema odredbi članka 4. stavak 2. ZSD-a diskriminacijom u smislu tog zakona smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom sukladno njihovim specifičnim potrebama omogući korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti.

9. Dakle za ocjenu je li određeno postupanje odnosno propuštanje poduzimanja nekih radnji i aktivnosti u smislu prilagodbe infrastrukture i prostora, a koje je imalo za posljedicu onemogućavanje korištenja ovih od strane osoba sa invaliditetom, za razliku od osoba bez invaliditeta, odlučno je ocijeniti može li se takva prilagodba postići aktivnostima koje se u danim okolnostima mogu ocijeniti razumnim.

10. Odredbom članka 2. Konvencije data je definicija "razumne prilagodbe", a prema kojoj "razumna prilagodba" znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se takvo što u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na razumnoj osnovi s drugima.

11. U skladu s tim, a polazeći od odredbe članka 20. ZSD prema kojoj teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na tuženiku, a nakon što je tužitelj u postupku učinio vjerojatnim da je (ne)postupanjem tuženika došlo do njegove diskriminacije, za odluku u ovom sporu bilo je potrebno u svjetlu odredbe članka 2. Konvencije i članka 4. ZSD-a ocijeniti je li se aktivnosti koje je poduzeo tuženik kod održavanja predmetne manifestacije na objektu P. H. Z., u pravcu njegove prilagodbe osobama s invaliditetom, u odnosu na što je tužitelj prigovarao, mogu podvesti pod one "razumne prilagodbe", te kojima bi se postigla potrebna prilagodba preinakom ili podešavanjem tog prostora, a koje ne bi bilo nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje za tuženika.

12. Zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik otklonio zapreke dolasku i prisustvovanju predmetnom javnom događaju osobama s invaliditetom za sada ne proizlazi iz stanja u spisu.

13. Naime, prema iskazima svjedoka hotel nije bio prilagođen ulasku osoba s invaliditetom budući su postojale barijere (na samom ulazu su bila rotirajuća vrata i jedna stepenica, a ispred ulaza u salu u kojoj je trebala biti sporna manifestacija bilo je 5 do 6 stepenica, dok se rampa koja je sastavni dio stubišta, nije mogla koristiti kao ulaz odnosno bila je preuska pa je služila samo za povlačenje prtljage).

14. Utoliko je trebalo raspraviti i ocijeniti je li tužitelj u danim okolnostima, a u usporedbi s drugim osobama bez invaliditeta, imao jednak položaj i uvjete u smislu pristupa i kretanja u objektu u kojem je trebao boraviti povodom javnog događaja kao što su to mogle osobe bez invaliditeta, a time je li bio diskriminiran.

15. Nadalje, je li se poduzete aktivnosti tuženika u svezi konkretnog događanja u smislu prilagodbe spornog prostora osobama s invaliditetom mogu podvesti pod pojam „razumne prilagodbe“. Dakle, bili se s njima postigla potrebna prilagodba, a da isto istovremeno ne bi predstavljale nerazmjerno opterećenje za tuženika.

16. Pritom je za napomenuti kako pristup prostoru u kojem se održava javno događanje samo fizičkim prenošenjem invalidskih kolica, po mišljenju ovog suda, nije prihvatljiv.

17. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje po pitanju "razumne prilagodbe", a vezano za poduzete aktivnosti tuženika usmjerene na otklanjanja problema na koje tužitelj kao osoba s invaliditetom ukazuje ostalo neutvrđeno, a bez čega osnovanost tužbenog zahtjeva nije moguće pravilno ocijeniti, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će raspraviti navedena sporna pitanja, te potom donijeti novu zakonitu presudu, a time i o troškovima ovog postupka i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

U Splitu 5. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Tironi, v. r.