-1-                                Broj:Ppž-1718/2021

 

 

                                    

 

 

  R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog B. K. zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN broj: 10/01., 87/02., 163/03., 41/04., 40/07., 149/09., 84/11., 83/13., 39/19.) odlučujući o žalbi okrivljenog B. K., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu broj : 20 Pp J-2391/2020 od 21. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba okrivljenog B. K., ukida se pobija presuda i predmet dostavlja sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

                                           Obrazloženje

1.   Pobijanom presudom okrivljeni B. K. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji prekršaj mu je  izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja po policiji od dana 29. srpnja 2020. oko 02,17 sati do dana 29. srpnja 2020. u 16,45 sati kao 300,00 kuna novčane kazne te je određeno da je okrivljenik dužan platiti preostalu novčanu kaznu u iznosu od 4.700,00 kuna i to u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude ako u tom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

3. Na temelju članka 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga u svezi članka 76. Prekršajnog zakona okrivljeniku je uz novčanu kaznu je oduzet predmet odnosno droga i to jedan pvc smotuljak sa sadržajem droge speed sveukupne težine 0,5 grama.

 

4. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točke 3. oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

5. Protiv te presude okrivljeni B. K. je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je ista podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u svezi pogrešne primjene odredaba materijalnog prava i odluke o kazni. Žalitelj predlaže da se ispita navedeni smotuljak i testira koja je droga te da mu se kazna smanji.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7.   Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 126/19., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome je ovaj sud utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno a kako to žalitelj osnovano ističe u žalbi.

 

8. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret, odnosno između ostalog je tvrdio, da nije točno da je posjedovao jedan smotuljak sa sadržajem droge speed težine 0,5 grama te da je to i rekao policiji. Nadalje, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao policijske službenike M. G. i B. P., koji su opisali dinamiku događaja te su teretili okrivljenika da se ponašao na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude te je prvostupanjski sud, iako se radi o proturječnim iskazima svjedoka i okrivljenika navedeno proturječje nije otklonio provedbom dokaza suočenja između okrivljenika i svjedoka.

 

8.1. Naime, prvostupanjski sud odluku o krivnji okrivljenika paušalno obrazlaže, navodeći da je nakon savjesne ocjene svakog dokaznog pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti pod točkom a) izreke presude odnosno prekršaj iz članka 54. stavka 3. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

9. Dakle, činjenično stanje  u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno. Osim toga žalitelj ističe da se ispita i testira koja je droga za koju se tereti, dakle predlaže vještačenje.

 

10. Prvostupanjski sud je u dokazne svrhe izvršio uvid u službene zabilježbe u preliminarnom ispitivanju materije nalik na drogu od 29. srpnja 2020. godine međutim iz navedene službene zabilješke proizlazi da postoji osnovi sumnje da se radi o drogi, navedena odlučna činjenica nije nedvojbeno utvrđena tijekom postupka kako to proizlazi iz stanja spisa a okrivljenik predlaže da se izvrši vještačenje dakle odlučna činjenica nije na izvjestan način utvrđena te u postupku postoje samo osnove sumnje da se radi o drogi te se točna vrsta tvari, mase udio djelatne tvari može odrediti vještačenjem u CFIIV „Ivan Vučetić“ kako je to navedeno u službenoj zabilješci pod „napomenom“.

 

11. Budući da se odlučne činjenice trebaju utvrditi s potpunom izvjesnošću, da se odluka o krivnji može temeljiti i samo na činjenicama koje su nedvojbeno utvrđene u tom smislu je prvostupanjski sud trebao prevesti sve dokaze koji su od važnosti za donošenje zakonite odluke.

 

12. Naime, preliminarno vještačenje koje je provela policija nema nikakvu dokaznu snagu sukladno odredbama Prekršajnog zakona kao i Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11-pročišćeni tekst, 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 52/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22.) koji se supsidijarno primjenjuju u prekršajnim postupcima na temelju odredbe članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

13. Naime navedena radnja preliminarnog vještačenja nije regulirana kao dokazna radnja zakonskim odredbama već ista predstavlja svojevrsnu smjernicu za daljnje postupanje nadležnih tijela iz kojih proizlaze osnovi sumnje za počinjenje kažnjive radnje, dok je odredbom članka 308. Zakona o kaznenom postupku regulirana dokazna radnja vještačenja koja se provodi kada za utvrđenje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili vještinom, a kojim konkretnim slučajem raspolaže Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić“ kao ovlaštena ustanova za provođenje raznih vještačenja uključujući i toksikološka vještačenja  koji se odnosi na droge neovisno o vrstama, kvaliteti i kvantiteti droga.

 

14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika prihvatiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom  sudu  na ponovi postupak i odlučivanje.

 

15. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak i sve do sada izvedene dokaze, ponovno provesti kao i na koje dokaze upućuje upućuje u ovom rješenju i nakon analize i ocjene svih u postupku provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenice u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.

 

16. Zbog iznesenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

                                           U Zagrebu 7. veljače 2024.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.