REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

P-3479/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja pod 1 D. Z. iz S., M. š ... OIB:..... i pod 2

V. L. Z. iz S., M. š.. ... OIB:....,

oboje zastupanih po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv tuženika

A. B. d.d., S. a , Z., OIB:astupanog po

punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., zbog ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 16. studenog 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 04. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnom odredbe članka 2. stavka 1. i članka 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj: ...., zaključen u S., 20.01.2006. između tužitelja ad 1 kao korisnika kredita, tužiteljice ad 2 kao sudužnika i tuženika kao kreditora, potvrđen od strane J. bilježnice mr. Z. P., broj: . . ., u S.,

30.01.2006. u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2., stavak 1.), te u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF-a (švicarskih franaka) obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja (članak 4. stavak 3).

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.6 Ugovora o kreditu broj ...., zaključen u S. 20. siječnja 2006. između tužitelja pod 1, kao korisnika kredita, tužiteljice pod 2, kao sudužnika i tuženika, kao kreditora, potvrđenog od strane J. bilježnika u S., Z. P., broj .... u Splitu, 30. siječnja 2006. u dijelu kojim je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljima iznos od 2.823,29 € / 21.272,05 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, €uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 9,32 € / 70,27 kn od 08.01.2010.,

- na iznos od 26,62 € / 200,62 kn od 09.02.2010., - na

iznos od 25,90 € / 195,17 kn od 05.03.2010., - na iznos

od 31,80 € / 239,55 kn od 07.04.2010., - na iznos od

31,80 € / 239,55 kn od 06.05.2010., - na iznos od 34,60

€ / 260,64 kn od 08.06.2010., - na iznos od 54,55 € /

411,00 kn od 07.07.2010., - na iznos od 44,94 € / 338,58

kn od 09.08.2010., - na iznos od 59,65 € / 449,40 kn od

07.09.2010., - na iznos od 55,75 € / 420,03 kn od

11.10.2010., - na iznos od 48,42 € / 364,81 kn od

10.11.2010., - na iznos od 63,30 € / 476,97 kn od

13.12.2010., - na iznos od 80,80 € / 608,81 kn od

11.01.2011., - na iznos od 70,71 € / 532,75 kn od

04.02.2011., - na iznos od 68,12 € / 513,22 kn od

09.03.2011., - na iznos od 62,93 € / 474,14 kn od

06.04.2011., - na iznos od 68,30 € / 514,57 kn od

06.05.2011., - na iznos od 88,10 € / 663,81 kn od

08.06.2011., - na iznos od 85,57 € / 644,72 kn od

11.07.2011.,

- na iznos od 126,54 € / 953,37 kn od 09.08.2011., - na

iznos od 105,27 € / 793,16 kn od 12.09.2011., - na iznos

od 92,56 € / 697,38 kn od 10.10.2011., - na iznos od

94,10 € / 709,06 kn od 08.11.2011., - na iznos od 91,31 €

/ 687,98 kn od 08.12.2011., - na iznos od 95,19 € / 717,22

kn od 11.01.2012., - na iznos od 99,06 € / 746,37 kn od

09.02.2012.,

- na iznos od 100,65 € / 758,36 kn od 07.03.2012., - na

iznos od 97,08 € / 731,43 kn od 06.04.2012., - na iznos od 98,79 € / 744,32 kn od 09.05.2012.,

- na iznos od 100,80 € / 759,49 kn od 08.06.2012., - na

iznos od 97,63 € / 735,61 kn od 10.07.2012., - na iznos od 99,16 € / 747,11 kn od 07.08.2012., - na iznos od 96,59 €

/ 727,78 kn od 07.09.2012., - na iznos od 92,40 € / 696,17

kn od 09.10.2012., - na iznos od 97,41 € / 733,98 kn od

08.11.2012.,

- na iznos od 95,36 € / 718,54 kn od 10.12.2012. i

- na iznos od 132,21 € / 996,11 kn od 09.01.2013. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.359.26 € / 17.775,84 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 11. lipnja 2019. ustali tužbom u kojoj su naveli da su od tuženika, kao kreditora, a temeljem Ugovora o kreditu broj .... primili iznos glavnice od 28.590,00 CHF i to u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika, sa ugovorenim rokom otplate od 7 godina. Tužiteljima je kredit odobren radi kupnje motornog vozila na način da je kredit isplaćen tužitelju pod 1, a kako su tužitelji bračni supružnici to se otplata kredita vršila obustavom plaće koju je tužiteljica pod 2 primala od svog poslodavca, s tim da su dva anuiteta plaćena direktno. Kredit je otplaćen. Prilikom sklapanja ugovora tužitelji nisu od strane tuženika informirani o rizičnosti ugovaranja valutne klauzule kao i promjenjive kamatne stope čija je ovisnost samo o jednostranoj odluci tuženika. Stoga odredbe navedenog Ugovora o kreditu nisu jasne, određene i odredive, suprotne su načelu savjesnosti i poštenja o čemu se već izjasnio kako Trgovački sud u Zagrebu, tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Pozivajući se, dakle, na utvrđenja iz kolektivnog spora vođenog od strane potrošača, tužitelji su predložili da sud provede raspravu i nakon toga donese presudu kojom će se utvrditi ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a tuženika obvezati da više pretplaćeno vrati tužiteljima te da im jednako tako plati i zakonske zatezne kamate.

1.1. Tijekom postupka i zbog činjenice da je u međuvremenu u RH stupio na snagu Zakon o uvođenju EUR-a kao službene valute u RH, tužitelji su podneskom od 9. veljače 2023. uredili svoje tužbeno traženje pod točkama I. i III. dok je u preostalom dijelu zahtjev ostao nedirnutim.

1.2. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem tužitelji su podneskom od 19. listopada 2023. uredili svoje tužbeno traženje pod točkom III. za isplatom pretplaćenih iznosa dok su, u preostalom dijelu, naglasili da u cijelosti ustraju u zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi, tužbenom zahtjevu, osnovi i visini. Smatra da odredbe Ugovora o kreditu nisu ništetne jer se o svim tim odredbama pojedinačno pregovaralo i iste su bile rezultat pregovora potrošača i tuženika. Istakao je prigovor zastare, a tijekom postupka istakao je i činjenicu da je u određenim periodima potrošač plaćao manje što bi svakako trebalo preračunati kod ništetnih ugovornih odredbi u smislu tzv. negativne razlike.

3. Tijekom dokaznog postupka pregledani su: Ugovor o kreditu broj .... kao i kompletna dokumentacija vezana uz ispunjenje ugovora (otplatni

plan, dokaz o izvršenim isplatama poslodavca tužitelja pod 2, dokaz o čak dvije izvršene uplate anuiteta direktno po partiji kredita, izvod po kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, obavijesti o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima po kreditu, pregled prometa po kreditu i vjenčani list tužitelja). U postupku je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vjaštaku S. L. te je saslušan svjedok P. I. kao i tužitelj pod 1

D. Z..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor zastare nije osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Predmet ove parnice je zahtjev za: utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditiranju o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu i isplata stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

8. Među strankama nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj ..... kojim je tužitelju pod 1 odobren kredit u protuvrijednosti 28.590,00 CHF u kunama, sa ugovorenom kamatom od 5,25 % godišnje, koji se trebao otplatiti u 84 mjesečna anuiteta, namjenski za kupnju vozila i da je predmetni kredit u cijelosti isplaćen zajedno sa pripadajućim kamatama 02. siječnja 2013.

9. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatom to tim više što se otplata kredita vršila obustavom plaće koju je tužiteljica pod 2 primala kod svog poslodavca dok su dva anuiteta plaćena direktno na partiju kredita.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da su banke (među kojima i tuženik) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženik) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 03.09.2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

10.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502 c) ZPP-a, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl.138a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131 st.1 Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131 st.1 Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 09. 04.2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 03.09.2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali je postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl.58 Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

12. Tijekom postupka tuženik je stavio prijedlog da se sasluša L. D.

i to na okolnosti načina pregovaranja i sklapanja Ugovora o kreditu kao djelatnice banke. Kasnije je tuženik promijenio svoj prijedlog te je predložio da se sasluša, također njegov zaposlenik, P. I., koji je međutim, u svome kazivanju naglasio da ama baš ništa ne zna o konkretnom kreditu, ne poznaje obitelj Zoković te nije njihov bankarski savjetnik niti osobni bankar. Obzirom na ovakvo očitovanje P. I. tužitelji su kazali da za istoga nemaju niti jedno pitanje, a tuženiku je sud zabranio postavljanje pitanja svjedoku o općenitim načinima poslovanjima tuženika. Općenito poslovanje tuženika nije bilo u fokusu promatranja ove pravne stvari s tuženikove pravne pozicije. Interesantno je bilo čuti ili vidjeti je li se o točno određenom konkretnom kreditu pojedinačno s tužiteljima pregovaralo ili nije, a to svjedok Ivanišević očito ne zna.

12.1. Saslušani tužitelj pod 1 je u svom iskazu naveo da se u jednom trenutku zajedno sa suprugom odlučio na podizanje autokredita zbog želje da se kupi automobil. Prvo da su tragali s vrstom automobila kojeg su pronašli u A. kući M. M.. Kredit je podigao on, a tužiteljica-supruga, je bila jamac. Prisjetio se tužitelj pod 1 situacije kada su on i supruga došli u banku kako bi razgovarali o kreditu kada je na stolu bankarice ugledao jednu veću hrpu predmeta i do nje odmah jednu manju hrpu, što je i komentirao, na što da je bankarica rekla da veću hrpu predmeta predstavljaju traženi krediti u švicarskim francima koji su imali povoljnu kamatu i povoljan tečaj. Tužitelj pod 1 rekao je također u svome iskazu da su od bankarice dobili ponudu baš za kredit u CHF-u, s tim da im je rečeno da je kamata promjenjiva kao i tečaj, no ono što se dogodilo da nisu očekivali nikako. Niti kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora da nije vođen nikakav razgovor u kojem bi se mogli dobiti odgovori na pitanja o promjenjivim kamatama ili tečaju valute. Cijelo vrijeme razgovora s bankarskom službenicom da mu je u primisli bilo da je Švicarska stabilna država koja ulijeva povjerenje pa je u tome smislu i shvatio bankaričino upoznavanje o stabilnosti valute CHF. Vozilo koje je kupljeno korišteno je u privatne svrhe. Ugovor su pročitali, a jedino da ime je u trenutku traženja kredita bilo bitno je li bila visina iznosa koji će mu biti odobren kreditom kao i visina iznosa mjesečnih anuiteta, hoće li h moći podmiriti.

12.2. Iskaz tužitelja pod 1 sud je ocijenio jasnim, logičnim i vjerodostojnim a iskaz svjedoka I. suvišnim jer isti ništa nije mogao kazati o konkretnom kreditu u smislu pojedinačnog pregovaranja sa ugovornom stranom o pojedinim odredbama kredita.

13. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269 st.2 i čl.272 ZOO-a pa se u smislu odredbe čl.87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno čl.102 Zakona o zaštiti potrošača kao i odredba o valutnoj klauzuli koja nije razumljiva, što sve čini da su iste protivne načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne.

14. S obzirom da su odredbe ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđene ništetnima, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano a stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom iz odredbe čl. 1111 ZOO-a.

15. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po vještaku za financije S. L. koji je u svome nalazu i mišljenju od 25.

svibnja 2023. kazao da je na temelju raspoložive dokumentacije u spisu utvrdio kako je banka tužiteljima na ime isplate protuvrijednosti kredita isplatila 134.944,80 kuna, dok su tužitelju tuženiku platili 182.821,79 kuna. Razlika između isplaćenog iznosa od strane tuženika i uplaćenog iznosa od strane tužitelja da iznosi 49.901,16 kuna. U tabelama što ih je priložio vještak L. je detaljno prikazao razlike u anuitetima, datume uplate, tečaj CHF u kunama kao i raspored kamata. Detaljnom analizom tabela jasno se može uočiti koliko je banka tj. tuženik, sredstava stavio na raspolaganje tužiteljima, a koliko su oni njoj uplatili za s naglaskom, pretplatili iznosa.

16. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti su akceptirali tužitelji te su sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredili tužbeni zahtjev. Tuženik je u očitovanju na vještvo istaknuo da prigovara metodologiji koju je vještak primijenio prilikom izrade vještačenja, budući se ovakvim vještačenjem kredit pretvara u kunski sa fiksnom kamatom, a to nije bila volja ugovornih strana.

16.1 Posebno se naglašava kako su tužitelji uređenim tužbenim zahtjevom pod točkom III. petita 19. listopada 2023. izvršili prijeboj tzv. negativnih razlika u razdoblju od 28. veljače 2006. do 30. studenog 2009. Radi navedenog izostala je potreba da se u nastavku obrazloženja ove odluke izlaže stav ovog o tzv. negativnim razlikama.

17. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu 18. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. ožujka 2022.

18.1. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13.06.2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14.06.2018.

19. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbu čl.502c ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz čl.58 Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno čl.57 Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09, nadalje u tekstu: ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (čl.58 ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. 061-1814/2005 koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.

19.1. Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i čl.106 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106 st.1 tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl.118 ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

20. Prema odredbi čl.1115 ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016- 4).

20.2. Dakle, tužiteljima pripadaju i kamate na dosuđene iznose od dana stjecanja.

21. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 3, 155, i 164 ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, nadalje u tekstu: OT). Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe, sastava obrazloženih podnesaka od 9. veljače i 19. listopada 2023. te pristupa i zastupanja na ročištima od 9. veljače, 24. ožujka, 20. listopada i 16. studenog 2023. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je isti iznos uvećan za 10% po Tbr. 36 OT-a (zastupanje više osoba). Nakon toga je tako dobivenom iznosu pridodan još i iznos od 383,07 € na ime 25% PDV-a, potom iznosi pristojbi na tužbu u visini od 74,72 € i na prvostupanjsku presudu u visini od 36,36 € kao i uplaćeni predujam za troškove vještačenja u visini iznosa od 331,81 €. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 2.359,26 € ili 17.775,84 kune, koliko će tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti morati isplatiti tužiteljima koji su pak u postupku ujspjeli.

21.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužiteljima su, temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) dosuđene od presuđenja do isplate.

21.2. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) novčani iznos obveze tuženika prikazan je kunskom i eurskom iznosu.

22. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 04. prosinca 2023.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši, županijski sud.

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis