REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-566/2023-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović -Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. G. , OIB: …, iz I., T., OIB: …, iz I., T., i III. tužiteljice M. E., OIB: …, iz I., T., sve zastupane po punomoćnici A. P. odvjetnici u R., protiv I. tuženika M. G., OIB: …, iz C. G., P., i II. tuženice R. M., OIB: …, iz I., P., Via, oboje zastupani po punomoćnici V. S. odvjetnici u M. L., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, od 8. prosinca 2021., poslovni broj: Psp-58/2022-8., 5. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljica M. G., M. A. i M. E. se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, od 25. listopada 2022., poslovni broj: Psp-58/2022- 8., u cijelosti.

II. Odbijaju se tužiteljice sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, a tuženici sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik G. M., BIH, OIB:… smetao prvotužiteljicu G. M. iz I., T., OIB:…, drugotužiteljicu A. M. iz I., T., OIB… i trećetužiteljicu E. M. iz I., T., OIB:… u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela njihove nekretnine označene kao k.č.br. …, upisane u zk.ul. …, k.o. V. L., koji u naravi predstavlja zemljanu površinu od 23 m2, a proteže se od asfaltiranog ruba ceste do zida na sjeveru, te od prometnog znaka na istoku do zida tuženikove okućnice na zapadu, prosječne dužine 11,00 metara, a širine 2,00 m, čije su granice i opseg prikazani na Skici lica mjesta i pobliže opisani u nalazu i mišljenju vještaka D. J. od 18. lipnja 2018. (priležećem ovosudnom Psp-36/2017), na način da je neutvrđenog datuma u lipnju 2015., a za što su tužiteljice saznale 28. lipnja 2015., oduzeo tužiteljicama posjed time što je nasilno uklonio zaštitni lanac i neovlašteno parkirao vozila na poviše opisanom dijelu nekretnine, tako da su tužiteljice od toga dana bile onemogućene u korištenju predmetnog dijela nekretnine na način kako su ih koristile do tog dana.

2. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljica. Nalaže se tuženiku G. M., BIH, OIB:…, da prvotužiteljici G. M. iz I., T., OIB:…, drugotužiteljici A. M. iz I., T., OIB:… i trećetužiteljici E. M. iz I., T., OIB:… naknadi trošak postupka, sve u roku od 8(osam) dana", odbija se.

II. Nalaže se tužiteljicama da tuženom G. M. naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 10.696,00 kn/1.419,60 eura, u roku od 8 dana."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužiteljice su pravovremeno uložile žalbu iz svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi navode da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 dalje: ZPP). Tvrde da je I. tuženik u podnesku od 27. studenog 2018. priznao tužbeni zahtjev kada je naveo da se poslužio pravom samopomoći kada je putem treće osobe odstranio lanac koji mu je sprječavao parkiranje na njegova dva parkirana mjesta. Nadalje, tužiteljice u žalbi navode da je II. tuženica pasivno legitimirana u ovom sporu jer je vozilo Mini Cooper njezino suvlasništvo, te je isto prijepornog dana bilo parkirano na prijepornom dijelu nekretnine u vlasništvu i suposjedu tužiteljica. Tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju neosnovano zaključuje da prijeporni dio nekretnine kč. br. … k.o. V. L. čini u naravi dio državne ceste DC-100 koja se proteže između M. L. i V. L., te da stoga sporni dio nekretnine nije u vlasništvu tužiteljica. Slijedom navedenoga predlažu da se žalba prihvati i da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev i da se tuženike obveže da im nadoknade troškove parničnog postupka. Traže trošak sastava žalbe.

3. Tuženici se u odgovoru na žalbu protive navodima žalbe i predlažu da se žalba odbije i prvostupanjsko rješenje potvrdi. Traže trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Razmatranjem pobijanog rješenja i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da nije ostvarena bitna povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nisu počinjene niti bitne povrede parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti iz članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Suprotno navodima žalbe tužiteljica, odlučno činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a).

7. Iz iskaza saslušane II. tužiteljice A. M. jasno proizlazi da ona i njezina obitelj nisu vidjeli da bi II. tuženica R. M. parkirala automobil na mjestu prijepora, niti da je u vrijeme smetanja bila u M. L. Imenovana je istaknula da ovu tuženicu ona i njezina obitelj nije vidjela nekoliko godina.

8. I. tužitelj G. M. je također u svom iskazu tvrdio da II. tuženica R. M. nije dolazila na otok L. od 2013., te da je ona samo suvlasnica osobnog vozila Mini Copper.

9. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno da su I. tuženik G. M. i II. tuženica R. M. upisani kao suvlasnici osobnog vozila Mini Cooper, ali obzirom na činjenicu da ona sigurno u sporno vrijeme nije parkirala ovo vozilo na mjestu prijepora, te da nema nikakvih dokaza da bi II. tuženica R. M. izdala nalog da se poduzmu radnje koje se opisuju u tužbenom zahtjevu po ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tuženicu neosnovan jer sama činjenica što je imenovana suvlasnica vozila nije dokaz da bi imenovana na bilo koji način sudjelovala u smetanju posjeda.

10. I. tuženik G. M. je u tijeku prvostupanjskog postupka tvrdio da sporni dio nekretnine predstavlja dio nerazvrstane ceste DC-100.

11. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio da prijeporni dio nekretnine predstavlja zemljanu površinu od 23 m2, dužine 11 m i širine 2m, koja površina se nalazi istočno od kuće V. N. 18 (adresa kuće M.), uz sjeverni rub asfaltiranog dijela državne ceste DC-100.

12. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je na spornom dijelu nekretnine postavljen prometni znak „prednost prolaza vozila iz suprotnog smjera".

13. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je prijeporni dio nekretnine, iako je u zemljišnim knjigama i katastru uknjižen kao dio čestice … k.o. V.L., kao suvlasništvo tužiteljica, u naravi dio državne ceste DC-100, koja cesta se proteže između M. L. i V. L. i to u smislu članka 4. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11,18/13,22/13,54/13,148/13 i 92/14 dalje: ZC).

14. Člankom 3. ZC je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H..

15. Člankom 4. ZC je propisano da javnu cestu čine:

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, nasip, pothodnik i nathodnik),

– građevine za odvodnju ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na cestovnoj građevini,

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste,

- cestovno zemljište u površini, koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima, kao i za potrebe kretanja bicikala i pješaka te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, punionice za električna vozila i druga alternativna goriva, servisi, parkirališta, odmorišta, nogostupi, biciklističke prometnice, zelene površine, ugibališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i drugi),

– građevine na cestovnom zemljištu, za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine, predviđene projektom ceste,

- građevine koje služe za promet bicikala i kretanje pješaka izgrađene na cestovnom zemljištu,

- stabilni mjerni objekti i uređaji za nadzor vozila,

- priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu,

- prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste (prometni znakovi, svjetlosni uređaji, telekomunikacijski stabilni uređaji, instalacije i rasvjeta u funkciji prometa, cestovne značke, brojila prometa, instalacije, uređaji i oprema u tunelima, oprema parkirališta, odmorišta i slično),

- građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i slično).

16. U vezi navoda žalbe o evidentiranja stvarnog stanja u zemljišnim knjigama i katastru nerazvrstanih cesta koje su se na dan stupanja na snagu ZC-a već koristile za promet, Ustavni sud je u svojoj odluci poslovni broj: U-I/6326/11., od 7. veljače 2017., između ostalog naveo ono što za predlagatelje predstavlja "ustavnopravno neprihvatljivo oduzimanje prava vlasništva, koje nije ni u kakvoj vezi s interesom R. H." - zapravo jest jedan od legitimnih načina na koji subjekti javnog prava (R. H. i jedinice lokalne samouprave) stječu pravo vlasništva. Predmet stjecanja su dobra takvog značenja da uživaju i ustavnu zaštitu, te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije niti moguće, budući da je riječ o dobrima koja služe svima i/ili imaju osobitu gospodarsku, obrambenu ili kakvu drugu stratešku važnost. Riječ je, o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona (ex lege)... U svakom slučaju, stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata (najprije R. H., a od 2011.g. i jedinica lokalne samouprave), na nekretninama koje su u naravi ceste (to jest javna dobra u općoj uporabi i, kao takva, dobra od interesa za Republiku Hrvatsku), te s druge strane, gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) na nekretninama na kojima se te ceste nalaze - nastupili su znatno prije stupanja na snagu Zakona o cestama.“.

17. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi kao i navedenog stava Ustavnog suda RH proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da sporni dio zemljišta predstavlja dio nerazvrstane ceste, a čemu u prilog govori da je na tom dijelu zemljišta postavljen i prometni znak, te da je pri tome neodlučna činjenica što ta promjena nije upisana u zemljišne knjige i katastar.

18. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljice odbio sa tužbom za smetanje posjeda.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka posebno se žalbom ne osporava.

20. Iz navedenih razloga žalba tužiteljica je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska rješenje je potvrđeno sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

21. Tužiteljice su odbijene sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nisu uspjele, a tuženici su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 5. prosinca 2023.

Sutkinja

Irena Dikanović -Terzić