Poslovni broj: 8 Gž-723/2023-2

                                                                                                          

        

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-723/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D.Z. ud. J., OIB: ..., iz M., 2) M.Z. pok. J., OIB: ..., iz M. 3) I.B. rođ. Z., OIB: ..., iz O., i 4) D.Z., OIB: ..., iz M., zastupanih po punomoćniku Z.M., odvjetniku iz M., protiv tuženice Ž.D., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćniku J.J., odvjetniku iz M., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-131/2022-9 od 4. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-131/2022-9 od 4. rujna 2023. tako da se sudi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica D.Z. ud. J., OIB: ..., vlasnica za 1/2 dijela nekretnine oznake: kat. čest. 5654 (V.B., kuća, V.B., dvorište) površine 308 m2, k.o. M., upisana u posjedovnom listu broj 1611 k.o. M., katastarskog stanja, a što odgovara dijelovima kat. čest. zemljišno knjižnog stanja

dio kat. čest. 6570/1, zk. ul. 2436, k.o. M.

dio kat. čest. 6570/2, zk. ul. 2734, k.o. M.

dio kat. čest. 7860/6, zk. ul. 6313, k.o. M.,

(a što odgovara po novoj katastarskoj izmjeri u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. M. kat. čest. 7900 (kuća M. Površine 153 m2 i dvorište površine 157 m2), ukupne površine 310 m2, k.o. M.– G.), a koji suvlasnički dio od 1/2 dijela navedene kat. čest. ne ulazi u ostavinu iza pok. J.Z. pok. P., rođenog 6. rujna 1939., a preminulog 1. svibnja 1999.

2. Nalaže se tuženici Ž.D. da tužiteljima pod 1) D.Z., 2) M.Z., 3) I.B. i 4) D.Z. naknadi troškove parničnog postupka iznosu od 1.265,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. veljače 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Ž.D. da tužiteljima pod 1) D.Z., 2) M.Z., 3) I.B. i 4) D.Z. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 477,39 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:     

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica D.Z. ud. J., OIB: ..., vlasnik za 1/2 dijela od nekretnine oznake: k.č. 5654 (V.B., kuća, V.B., dvorište) površine 308 m2, k.o. M., upisana u posjedovnom listu broj 1611, k.o. M., katastarskog stanja,

a što odgovara dijelovima k.č. zemljišno knjižnog stanja

dio k.č. 6570/1, zk. ul. 2436, k.o. M.

dio k.č. 6570/2, zk. ul. 2734, k.o. M.

dio k.č. 7860/6, zk. ul. 6313, k.o. M.,

(a što odgovara po novoj katastarskoj izmjeri u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. M. k.č. 7900 (kuća M., Površine 153 m2 i dvorište površine 157 m2) ukupne površine 310 m2, k.o. M.– G.)

a koji suvlasnički dio od 1/2 od navedene k.č. ne ulazi u ostavinu iza pok. J.Z. pok. P., rođenog 06. 09. 1939. godine, a umrlog dana 01. 05. 1999. godine.

2. Nalaže se tuženici Ž.D., OIB:..., da tužiteljima D.Z. ud. J., OIB: ..., M.Z. pok. J., OIB: ..., I.B. rođ. Z. OIB: ..., D.Z. OIB: ..., naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a koje teku od dana presuđenja pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 995,40 eura / 7.500,00 kuna1 , sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv citirane presude tužitelji pod 1-4 (dalje tužitelji) su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi se ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također, prvostupanjski sud nije vodio računa o pravilu iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, žalitelji ukazuju na toč. 5., 7., i 19. obrazloženja pobijane presude navodeći kako je nesporno da je u postupku obnove zemljišne knjige pristupila prvotužiteljica navodeći kako je predmetnu nekretninu naslijedila od pok. supruga J., međutim ista je iskazala i to da još nije završen ostavinski postupak, pa sudsko povjerenstvo nije moglo unijeti činjenicu u tekst zapisnika da bi ona predmetnu nekretninu naslijedila od pok. supruga. Tužitelji, dakle, upiru na činjenicu da predmetni zapisnik i sama izjava tužiteljice nema pravnu snagu, a nije ni stekla svojstvo javne isprave i zbog samog ostavinskog, a iz zbog parničnog postupka, pa samim time sud nije mogao pokloniti vjeru na sadržaju navedenog zapisnika povodom osnivanja obnove zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. Ističe se kako su tužitelji dokazali da tužiteljica pod 1) sa svojim pok. suprugom J. nije sklapala predbračni, niti bračni ugovor odnosno sporazum kojim uređuju bračnu stečevinu jer su pred sudom dokazali da su svojim radom i sredstvima zajednički doprinijeli u stvaranje zajedničke imovine, kao bračne stečevine, u jednakim omjerima svako za ½ dijela predmetne nekretnine. Sud je propustio ocijeniti iskaze svjedoka J.K. i N.Ž. nego ih je samo reproducirao. Ukazuje se na sadržaj toč. 17. i 12. obrazloženja pobijane presude te se pozivaju na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u sudskoj odluci broj Rev-1112/1997-2 pa da je trebalo uzeti u obzir činjenicu da je brak između tužiteljice pod 1) i pok. J. trajao 34 godine, da je rođeno četvero djece (jedno umrlo), da se tužiteljica skrbila o svojih troje djece te maloljetnom djetetu iz prvog braka pok. J. te o svekrvi, da je tužiteljica pod 1) zajedno sa suprugom radila na zemlji, obrađivala 3500 čokota vinove loze i zajedno su zarađivali novce što ukazuje da je pridonosila i na način koji ne uključuje samo brigu za kućanstvo i odgoj djece. Prvostupanjski sud nije cijenio provedene dokaze nego samo paušalno naveo da smatra da tužiteljica pod 1) nije dokazala da ima pravo na ½ predmetne nekretnine. Sud je na temelju izvedenih dokaza trebao zaključiti da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu stranaka te da je doprinos tužiteljice i pok. J u stjecanju imovine podjednak odnosno udio svakog od njih da iznosi ½ dijela. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja odnosno da se predmet vrati na ponovni postupak, a tuženica obveže naknaditi troškove postupka, kao i troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22., dalje ZID ZPP), te se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je upravo tom odredbom sudu dana ovlast da odluči koje će činjenice uzeti kao dokazane.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužiteljica pod 1) suvlasnica kat. čest. 5654 k.o. M. za ½ dijela slijedom čega da za navedeni suvlasnički dio predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu iza smrti njezinog supruga pok. J.Z. odnosno oca tužitelja pod 2) – 4) jer navedena nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

9. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je uzeo da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je njezin doprinos u omjeru da bi ista bila suvlasnica za ½ dijela prijeporne nekretnine. Obrazlaže da je tužiteljica na okolnosti doprinosa predložila saslušanje svoga brata i svoje prijateljice, dok nije predložila dokaz vještačenjem, a po stavu prvostupanjskog suda, da se bez provođenja vještačenja ne može utvrditi doprinos stranaka. Osim toga, tužiteljica je u postupku obnove zemljišne knjige dala izjavu kako je predmetnu nekretninu naslijedila od svog pokojnog supruga i da je istu već darovala svome sinu M., pa iako obnovljena zemljišna knjiga još nije stupila na snagu da zapisnik pred sudskim povjerenstvom ima svojstvo javne isprave i određenu dokaznu snagu, tako da je slijedom navedenog odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer da nije dokazana utemeljenost istog.

10. Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja izveo je nepravilan zaključak tako da se poslužio ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a ZPP po kojoj sud drugog stupnja može preinačiti pobijanu presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, uzeo u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

11. Naime, bitne činjenice koje među strankama nisu sporne su:

- da je prednik stranaka J.Z. 1962. sklopio brak sa A.Z. rođ. N., u kojem braku je rođena kći N.Z. 24. veljače 1963., koji brak je razveden presudom Okružnog suda u Splitu poslovni broj P-320/65 od 24. svibnja 1965., a malodobno dijete stranaka povjereno na odgoj, čuvanje i uzdržavanje predniku stranaka-J. Z.,

- da je pok. J.Z. sklopio brak 25. prosinca 1965. sa prvotužiteljicom, u kojem braku su rođena djeca i to tužiteljica pod 4) 1970., tužitelj pod 2) 1974. i tužiteljica pod 3) 1978., s time što je u tom braku rođeno još jedno dijete koje je preminulo,

- da je prednik stranaka u vrijeme sklapanja braka s prvotužiteljicom radio kao obrtnik, urar u vlastitoj obrtničkoj urarskoj radnji u M., dok je prvotužiteljica od 1961. do sklapanja braka radila u poduzeću P. u M. s time što za vrijeme trajanja braka nije bila u radnom odnosu,

- da su u periodu od sklapanja braka 1965. do 1968. bračni drugovi stanovali sa roditeljima pok. J.Z.,

- da je 15. svibnja 1967. sklopljen kupoprodajni ugovor između A.S., kao prodavatelja, i J.Z., kao kupca, u kojem je predmet kupoprodaje označen kao „dio kat. čest. 6570/2 površine 367 m2 u naravi oranica“ te da je prodavatelj uveo u posjed kupca i ovlastio ga da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama, a koji ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Metkoviću 25. svibnja 1967.,

- da je između prednika stranaka i D.M. sklopljen kupoprodajni ugovor 27. listopada 1967. iz kojeg proizlazi da je prednik tužitelja kupio dio zemlje „uz novo sagrađenu kuću kupca“ u površini od 13 m2, a koja je označena kao dio kat. čest. 6571 k.o. M. s time što je predmet kupoprodaje prikazan u vlastoručnom situacijskom planu koji se nalazi na dnu ugovora,

- da je na kupljenoj nekretnini sagrađena obiteljska kuća koju čini prizemlje i kat u kojoj je obitelj počela stanovati 1968.,

- da je Općinski sud u Metkoviću 25. svibnja 1981. donio presudu zbog izostanka poslovni broj P-171/81 kojom je utvrđeno da je J.Z. pok. P. temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. svibnja 1967. postao vlasnikom kat. čest. 6570/2 u površini od 367 m2 k.o. M. i da je ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva odnosno brisanja s imena M. J.,

- da je J.Z. preminuo 1. svibnja 1999., a na nasljedstvo pozvani njegovi zakonski nasljednici, ovdje tužitelji, te također tuženica kao nasljednica svoje pokojne majke N.D., kćeri ostavitelja, s time što je rješenjem prvostupanjskog suda od 22. travnja 2022. prvostupanjski sud tužitelje uputio u parnicu protiv sunasljednice, ovdje tuženice, radi utvrđenja da u ostavinu iza smrti ostavitelja ne ulazi ½ dijela predmetne katastarske čestice te je ujedno prekinuo ostavinski postupak te,

- da je nakon smrti ostavitelja, a prije donošenja gornjeg rješenja ostavinskog suda, sastavljen zapisnik u postupku osnivanja, obnove, odnosno dopune zemljišne knjige za katastarsku Općinu M. – G. i to dana 9. ožujka 2020. iz kojeg proizlazi da su pristupili tužitelji pod 1) i 2), da je predmet rasprave kat. čest. 7900 u naravi kuća i dvorište na adresi..., M. ukupne površine 310 m2 i da su čestice koje su identične sa česticama stare oznake 6570/1, 6570/2 i 7860/6, pa je temeljem zapisnika broj Z-239/2015/5537 vlasnikom upisan drugotužitelj.

12. Sporno je ostalo da li je predmetna nekretnina stečena radom u toku braka prvotužiteljice i njezinog pokojnog supruga J.Z. ili iz posebne imovine prednika stranaka "od novaca koji je isti zaradio svojim radom prije sklapanja braka...“ odnosno novaca kojeg su pok. J.Z. „darovali članovi njegove obitelji – kao pomoć u podizanju kuće.", kako to tvrdi tuženica.

13. U odnosu na sporno pitanje i u svezi s time primjenu materijalnog prava navesti je da ocjena prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini ovisi o vremenu stjecanja imovine (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-57/2005-2 od 14. prosinca 2005.; zaključak sjednice Građanskog odjela Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2006.).

13.1. Prema tome, s obzirom na činjenicu da se zemljište kupilo i kuća sagradila te uselila do 1979., mjerodavan je Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova ("Narodne novine", broj 23/50. i 11/78.; dalje ZIOBD) koji je bio na snazi kroz razdoblje od 30. svibnja 1950. do 1. siječnja 1979., a koji je propisivao u čl. 1. st. 1. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom u toku braka je njihova zajednička imovina (čl. 10. Osnovnog zakona o braku) i s njom upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno.

13.2. Člankom 10. Osnovnog zakona o braku ("Službeni list FNRJ br. 29/46., 36/48., 44/51. i 18/55., Službeni list SFRJ br. 12/65., Narodne novine br. 52/71. i 11/78.; dalje OZB), koji se također u spornom razdoblju primjenjivao, propisano je da imovina, koju su supruzi stekli radom u toku braka, je njihova zajednička imovina. Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

13.3. Odredba čl. 9. OZB propisivala je da imovina, koju jedan bračni drug ima u vrijeme zaključenja braka, ostaje njegova vlastita, i on zadržava pravo da upravlja i raspolaže s njom samostalno.

14. Polazeći od činjeničnog stanja koje slijedi iz navedenih isprava, kao i drugih dokaza koje je izveo prvostupanjski sud, a primjenom odredbe čl. 1. st. 1. ZIOBD u svezi čl. 10. OZB, ali i odredbe čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., 98/19. i 47/20.) kojim je određeno da se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima - ovaj sud zaključuje da prijeporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova prvotužiteljice i njezinog pokojnog supruga J.Z. i da je udio bračnih drugova u istoj svakog za ½ dijela.

14.1. Gornji zaključak ovaj sud izvodi uzimajući u obzir relevantnu dokumentaciju tj. kupoprodajne ugovore koji datiraju iz 1967. odnosno iz vremena kada su bračni drugovi bili u braku već dvije godine, kao i iskaze stranaka i svjedoka.

14.2. Potrebnim se najprije nalazi navesti da kako do tada (1967.) nije bilo stečeno niti samo zemljište ovaj sud smatra da nije bilo neophodno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost izračuna vrijednosti zemljišta u odnosu na predmetni objekt odnosno shodno tome izračuna veličine suvlasničkog udjela slijedom čega se nepravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda "da se bez provođenja vještačenja ne može utvrditi doprinos stranaka". Također kako i identifikacija predmetne nekretnine slijedi iz kupoprodajnog ugovora (dio kat. čest. 6570/2 površine 367 m2 k.o. M.), zatim presude zbog izostanka poslovni broj P-171/81 Općinskog suda u Metkoviću 25. svibnja 1981. (kat. čest. 6570/2 k.o. M.), kao i uspoređenja iz zapisnika o obnovi zemljišne knjige prema kojem čestica 7900 k.o. M.– G. odgovara, između ostalih, i kat. čest. 6570/2 k.o. M., kao i to da se u posjedovnim listu 1611 vodi kao kat. čest. 5654 k.o. M., ali i činjenice da predmet rasprave predstavlja kuća i dvorište na adresi ..., M. i da je to jedna jedina nekretnina na kojoj je kuća u kojoj je stanovao ostavitelj sa svojom obitelji - to nije bilo nužno izvesti, po ocjeni ovog suda, ni dokaz vještačenjem po vještaku geometru.

14.3. Nadalje, uzimajući u obzir personalne dokaze pa tako svjedokinje J.K. rođene 1947. kojoj je prvotužiteljica i njezina obitelj poznata još od 1965. jer je iste te godine i ona sklopila brak sa svojim pokojnim suprugom i također su kupili teren za izgradnju kuće u M. to joj je poznato da su D. i J. također kupili teren za kuću u ulici.... u M. 1967. Ova svjedokinja koja živi u istoj ulici na kućnom broju ... (l.s.35) je potvrdila da su se ona i suprug u kuću uselili 1968. i da joj je po tome poznato da su se tako uselili tužiteljica i njezin pok. suprug, s time što je tada bilo izgrađeno samo prizemlje, a nakon što su se uselili da su izgradili kat kuće. Da je tome bilo tako slijedi i iz iskaza svjedoka N.Ž. rođenog 1949., brata prvotužiteljice, koji ima neposredna saznanja iz vremena stjecanja predmetne nekretnine te je potvrdio da se kuća gradila u fazama i da su u kuću uselili kad je bio izgrađeno prizemlje, a kasnije da se "dizao kat". Drugotužitelj rođen 1974. iskazao je da se sjeća kao dijete da je bio izgrađen kat kuće, ali se uvijek nešto radilo i uređivalo, a tužiteljica pod 3) rođena 1978. da se sjeća kao dijete da se postavljao kamen na stepeništu kuće. Nije neuvjerljiv iskaz drugotužitelja da su roditelji pričali da su bila teška vremena i da se teško živjelo kada je poznato da su se u to vrijeme gradnje kuća vršile pretežito ručno, ručno se miješao beton i pomagalo se jedni drugima (rodbina i prijatelji) kako su to iskazali svjedoci i sama prvotužiteljica, pa je životno logično da je prvotužiteljica pomagala i radila fizičke poslove te kuhala kada se kuća gradila kako su to i svjedoci potvrdili.

14.4. Također je ovaj sud vodio računa o radu prvotužiteljice u domaćinstvu i u obitelji odnosno brizi oko odgoja i podizanja djece i zaključio da je prvotužiteljica doprinosila održavanju i povećavanju zajedničke imovine i u tim oblicima budući da iz spisa predmeta slijedi - da je brinula o odgoju mldb. N.Z. rođene 1963. koja je u vrijeme sklapanja braka njezinog oca J.Z. sa prvotužiteljicom imala svega dvije godine i nakon razvoda braka roditelja nastavila živjela u zajednici sa svojim ocem i prvotužiteljicom, - da je tijekom trajanja braka rodila četvero djece, od čega je troje na životu rođeni 1970., 1974. i 1978., - da se prvotužiteljica također brinula i o majci pok. J.Z., - da je za svoju obitelj obavljala sve kućanske poslove i tako doprinosila održavanju i povećanju zajedničke imovine, ali i obrađivanjem nekretnine koju su imali u najmu sve do 1990. na kojoj je bilo 3.500 čokota vinove loze.

14.5. S druge strane prednik stranaka nesporno je izučio zanat te radio kao urar u S. i 1965. otvorio vlastiti obrt u M. i na taj način, kao "čuveni i poznati, tada jedini urar u M. " ostvarivao osobni dohodak kojim je svakako participirao u stjecanju predmetne nekretnine odnosno održavanju iste, međutim, kraj nesporne činjenice da je J.Z. cijeli radni vijek radio dvokratno jasno je da je odsutnost od kuće i posvećenost poslu podrazumijevala potpunu potporu od njegove supruge u ostalim segmentima obiteljskog života s time što valja reći da je prvotužiteljica upravo u dogovoru sa suprugom odlučila prekinuti radni odnos u poduzeću P. gdje je ostvarivala osobni dohodak kroz razdoblje od pet godina prije sklapanja braka.

15. Ovaj sud, dakle, ocjenjuje da, uzimajući u obzir stanje spisa, nema uporišta za zaključak da je prijeporna nekretnina imovina koju je pok. djed tuženice imao u vrijeme zaključenja braka odnosno da je proizašla iz njegove posebne imovine i da bi slijedom toga imala ostati njegova vlastita imovina u smislu odredbe čl. 9. OBZ, a time predstavljati u cijelosti njegovu ostavinsku imovinu, a niti da bi doprinos njezinog djeda u stjecanju navedene zajedničke imovine bio veći.

15.1. Dakle, kako nije ostavina ostavitelja ono što je prvotužiteljica u trenutku ostaviteljeve smrti stekla na posebnom pravnom temelju, radom tijekom trajanja braka to se osnovanim nalazi zahtjev na utvrđenje da suvlasnički dio ½ dijela predmetne nekretnine ne ulazi u ostavinu iza smrti pok. J.Z.

16. Tuženica je isticala u prvostupanjskom postupku da se u odnosu na predmetnu nekretninu vodio postupak obnove zemljišne knjige u kojem je prvotužiteljica istaknula da je prijepornu nekretninu stekla nasljeđivanjem svoga supruga, što je točno te je sud prvog stupnja u svezi s time zaključio da zapisnik iz tog postupka ima svojstvo javne isprave i određenu dokaznu snagu.

16.1. Međutim, u svezi s time ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da: "Rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.), pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisi o tome je li ili nije, dokazao tužbenu osnovu." (Rev-919/2018-2 od 1. veljače 2023.).

16.2. Prema tome polazeći od konkretne procesnopravne situacije odnosno da su upravo pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj O-124/2019 od 22. travnja 2022. tužitelji upućeni u parnicu protiv sunasljednice, ovdje tuženice, radi utvrđenja da u ostavinu iza smrti ostavitelja J.Z. ne ulazi ½ dijela predmetne nekretnine te da su tužitelji sukladno tom rješenju podnijeli predmetnu tužbu koja se temelji na drugačijem činjeničnom stanju - to navodi tuženice u svezi sa sadržajem zapisnika iz zemljišnoknjižnog postupka ne dovode u pitanje uspjeh tužitelja u predmetnom postupku, kao niti navodi o materijalnopravnom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije odnosno prigovoru procesnopravne naravi – nedostatka pravnog interesa tužitelja za utvrđenje koje traže (čl. 187. st. 2. ZPP).

17. Slijedom svega iznesenog, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod toč. I.1. izreke primjenom odredbe čl. 373. a st. 1. ZPP kako je to odlučeno pod toč. I 1. izreke ove drugostupanjske presude.

18. S obzirom da je ista presuda preinačena, trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

18.1. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora od 20.000,00 kn sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje Tarifa) i to za sastav tužbe 199,08 EUR po Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za održana ročišta 7. veljače, 18. travnja i 7. lipnja 2023. po 199,08 EUR svako prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje više osoba po Tbr. 36. toč. 1. Tarife 99,50 EUR, što ukupno iznosi 895,82 EUR čemu je na ime PDV od 25 % pridodano 223,96 EUR te sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 146.00 EUR, tako da je tužiteljima priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 1.265,76 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom po odredbi 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19. i 80/22.) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 2. ZID ZPP tako da je odlučeno kao pod toč. I 2. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Budući da su tužitelji uspjeli u žalbenom postupku priznat im je trošak sastava žalbe u iznosu od 323,51 EUR po Tbr. 10. toč. 1. Tarife i Tbr. 36. toč. 1. Tarife čemu je na ime PDV priznato 80,87 EUR te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 73,00 EUR tako da je ukupno tužiteljima obistinjen trošak žalbenog postupka u iznosu od 477,39 EUR kako je to odlučeno pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Zadru 7. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica