REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 9 Pž-2687/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI POSLOVNI CENTAR – STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o., OIB 45026196523, Zagreb, Srebrnjak 55, kojeg zastupa punomoćnik Igor Buturac, odvjetnik u Zagrebu, Budmanijeva 5, protiv tuženika DAGLOP d.o.o., OIB 51203454720, Hrvatski Leskovac, Ribarska ulica 10, kojeg zastupa Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 253/VI, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-802/22-16 od 26. travnja 2023., 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-802/22-16 od 26. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-802/22-16 od 26. travnja 2023. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog poslovni broj Ovrv-10406/22 od 8. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.251,86 EUR / 32.035,63 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2022.; te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren u iznosu od 348,42 EUR / 5.625,00 kn (točka II. izreke). Tako je sud riješio ocjenom i analizom Ugovora o poslovnoj suradnji na održavanju zgrada od 28. svibnja 2019., te primjenom određenja iz čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) ocijenivši tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim. Odluka o parničnom trošku temelji se na primjeni određenja iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud je ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
6. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom sporu riječ o sporu male vrijednosti iz čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda je osnova žalbe na kojoj žalitelj utemeljuje tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 32.035,36 kn na ime računa broj 103 od 11. travnja 2022. i računa broj 16 od 22. travnja 2022., a sve na ime troškova prema Ugovoru poslovnoj suradnji na održavanju zgrada.
8. Ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, a osobito odredaba Ugovora o poslovnoj suradnji, pravilni su zaključci suda da tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, nije sporno da su tuženici suvlasnici stambene zgrade u [adresa], sklopili Ugovor o građevinskim radovima broj 02/22 od 29. ožujka 2022., te nije sporno da je tuženik izveo radove na temelju tog ugovora, te da je tužitelj upravitelj navedene zgrade.
9. Prema čl. 1. predmetnog Ugovora proizlazi da je predmet ugovora poslovna suradnja u području registriranih djelatnosti ugovornih strana radi postizanja ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja, prvenstveno za poslove održavanja zgrada.
10. Prema odredbi čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je da se tuženik obvezuje odazvati na temelju posebnog poziva tužitelja i izvršiti poslove za koje je registriran i stručno-tehnički osposobljen; a prema čl. 4. st. 1. ugovoreno je da od vrijednosti izvršenih radova tuženika na poslovima održavanja upravitelj će obračunati i posebno fakturirati 10% uključujući PDV za tehničko-administrativne, organizacijske, komercijalno-marketinške i druge manipulativne troškove; a prema čl. 4. st. 2. – ugovoreno je da će se isplata za dostavljenu uslugu obavljati na temelju računa tuženika uz uplatu iznosa za manipulativne troškove tužitelja iz st. 1. tog članka za koji iznos je tužitelj dužan izdati račun.
11. Pravilno sud ocjenjuje i analizira odredbu čl. 3. Ugovora iz koje proizlazi da će tužitelj uputiti poseban poziv tuženiku za obavljanje određenog posla, a tuženik se tom pozivu dužan odazvati. Obveza plaćanja paušalne naknade od 10% od vrijednosti izvedenih radova iz čl. 4. Ugovora odnosi se samo na poslove koje je tuženik obavio na temelju posebnog poziva tužitelja. Ako je tuženik ugovorio obavljanje posla izravno sa suvlasnicima stambene zgrade tada ne postoji obveza tuženika platiti tužitelju naknadu od 10% od vrijednosti izvedenih radova pa makar tužitelj bio i upravitelj te zgrade. Odredba čl. 4. Ugovora ne može se primjenjivati izolirano od odredbe čl. 3. Ugovora. Prema tome, ako tužitelj nije uputio poseban poziv tuženiku za obavljanje određenog posla na zgradi čiji je upravitelj, onda ne može potraživati plaćanje naknade od 10% vrijednosti izvedenih radova prema ugovoru koji su tuženik i suvlasnici sklopili bez posebnog poziva tužitelja. Prema tome, valja zaključiti da je na tužitelju da uputi poseban poziv tuženiku za obavljanje određenog djela.
12. Stoga, da bi tužitelj imao pravo na isplatu naknade, mora se raditi o situaciji da je tuženik obavio djelo na temelju posebnog poziva tužitelja kojem se tuženik bio dužan odazvati. Iz Ugovora o građevinskim radovima broj 02/22 sklopljenog između tuženika i suvlasnika stambene zgrade [adresa] nije vidljivo da je tužitelj pozvao tuženika sklopiti ugovor sa suvlasnicima, a to nije vidljivo niti iz tuženikove ponude za sklapanje ugovora od 20. veljače 2020. Pravilan je zaključak suda da na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka se ne može na razini izvjesnosti utvrditi da je tužitelj uputio poziv tuženiku za izvođenje radova na zgradi [adresa], a sve sukladno čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji.
13. Zaključak je ovoga suda da tuženik nije u obvezi platiti tužitelju 10% vrijednosti izvedenih radova u smislu odredbe čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji na održavanju zgrada, zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan.
14. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, kako po osnovi u smislu čl. 154. ZPP-a, tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Odluka o parničnom trošku ispitana je kvalitativno i kvantitativno te je utvrđeno da je detaljno obrazložena sukladno odredbama Tarife. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako žalitelj u žalbi ne navodi iz kojih razloga osporava odluku o parničnim troškovima.
15. Navodima žalbe žalitelj nije osnovano doveo u sumnju valjanost razloga sadržanih u obrazloženju pobijane presude, kao ni pravilnost i zakonitost odluke sadržane u njenoj izreci; te je ocjena ovoga suda da su razlozi izneseni u obrazloženju prvostupanjske odluke argumentirani i jasni, a zaključci suda su vrlo jasno i vrlo detaljno obrazloženi.
16. Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Sutkinja
Dubravka Zubović
