Poslovni broj: 12 Povrv-137/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja VIATOR d.o.o. Split, Kralja Držislava 6, OIB: 64731717121, protiv tuženika MENTOR d.o.o. Benkovac, Žrtava Domovinskog rata 2C, OIB: 84772406525, kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, Kralja Petra Svačića 2, radi isplate iznosa od 1.019,31 EUR / 7.680,00 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 17. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja Jelene Botice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 1. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-305/2021 od 14. siječnja 2022., a kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.019,31 EUR / 7.680,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 196,43 EUR / 1.480,00 kn od 10. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 822,88 EUR / 6.200,00 kn od 4. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 99,54 EUR / 749,98 kn.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-305/2021 od 14. siječnja 2022., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.480,00 kn i iznos od 6.200,00 kn, dakle sveukupno iznos od 7.680,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-137/2022-2 od 26. rujna 2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je prigovoru u cijelosti osporio predmetno potraživanje tužitelja, navodeći da prema tužitelju nema nikakvih dugovanja. Tuženik je također naveo da sve svoje obveze, pa tako i prema tužitelju, uredno ispunjava.

4. Podneskom od 7. listopada 2022., a koji je podnesen u roku iz članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da su isti u cijelosti neosnovani. Tužitelj navodi da se bavi iznajmljivanjem vozila (rent a car) te da je s tuženikom u periodu od 23. prosinca 2020. do 25. travnja 2021. imao povremenu poslovnu suradnju na način da je tužitelj pružao tuženiku usluge najma vozila. U navedenom periodu, tuženik da je uslugu najma vozila koristio pet puta, a za što mu je tužitelj ispostavio ukupno šest računa i to: račun br. 49/ZGH/1 od 12. siječnja 2021. u iznosu od 5.082,00 kn; račun br. 371/STH/1 od 22. veljače 2021. u iznosu od 10.000,00 kn; račun br. 114/ZAD/1 od 2. ožujka 2021. u iznosu od 1.480,00 kn; račun br. 136/ZAD/1 od 14. ožujka 2021. u iznosu od 2.750,00 kn; račun br. 607/STH/1 od 22. ožujka 2021. u iznosu od 1.500,00 kn te račun br. 228/ZAD/1 od 26. travnja 2021. u iznosu od 6.200,00 kn. Od navedenih računa, tuženik da do danas nije platio račune br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1 koji ukupno iznose 7.680,00 kn, dok su ostali naprijed navedeni računi uredno plaćeni od strane tuženika. Djelatnik tužitelja Ivan Mrkić da je u više navrata telefonski te putem sms i whatsapp poruka kontaktirao tuženika radi neplaćenog dugovanja po dva naprijed navedena računa, a tuženik da je obećavao dugovanje podmiriti, što da isti nije učinio. Isto tako, pravna služba tužitelja da je tuženiku slala više opomena pred ovrhu. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor da su ukazuje neosnovanim, a radi čega tužitelj predlaže usvojiti njegov tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tuženika da mu plati troškove postupka.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u iznesenim navodima, dok je tuženik ostao kod navoda iz prigovora sada odgovora na tužbu.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račune tužitelja br. 114/ZAD/1 od 2.3.2021. i br. 228/ZAD/1 od 26.4.2021. (stranice 7-8 te 60 i 64 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD-130 i Ugovor o najmu br. 21-ZAD-238 (stranice 30-31 spisa), tužiteljeve Opće uvjete najma (stranice 32-33 spisa), tužiteljevu konto karticu za razdoblje od 1.1.2021. do 24.12.2021. (stranica 35 spisa), račune tužitelja br. 49/ZGH/1 od 12. siječnja 2021., br. 371/STH/1 od 22. veljače 2021., br. 136/ZAD/1 od 14. ožujka 2021., i br. 607/STH/1 od 22. ožujka 2021. (stranice 56-59 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD-130 s obrascem o stanju vozila i izjavom o privoli (stranice 61-63 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD- 238 s obrascem o stanju vozila i izjavom o privoli (stranice 65-67 spisa), Ugovor o najmu br. 21-ZAD-238 (stranica 68 spisa), whatsapp komunikaciju (stranice 69-72 spisa), e-mail poruke (stranice 73-76 spisa), potvrde o plaćanju – promet po transakcijskom računu (stranice 77-78 spisa) te tuženikovu karticu partnera od 15.3.2023. (stranica 89 spisa). Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Mrkića, zaposlenika tužitelja. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka iz podneska od 3. ožujka 2023., jer je taj prijedlog podnesen protivno odredbama članka 461.a stavak 4. ZPP-a, a tuženik pritom nije naveo bilo kakve opravdane razloge zbog čega taj prijedlog nije mogao iznijeti ranije u skladu s naprijed navedenom odredbom ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.680,00 kn, odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosa od 1.019,31 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime pruženih usluga najma motornih vozila te prekoračenja kilometraže, po dva utužena računa br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1.

9. Odredbom članka 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o najmu najmodavac obvezuje predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

10. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da su u razdoblju od prosinca 2020. pa do travnja 2021. stranke imale povremenu poslovnu suradnju koja se odvijala na način da je tužitelj tuženiku pružao usluge najma vozila. Isto tako, nije sporno da je od ukupno šest računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku na temelju te poslovne suradnje, tuženik podmirio četiri računa, dok su dva računa, koja su utužena u ovom postupku, ostala neplaćena.

11. Između stranaka je sporno jesu li i u odnosu na preostala dva neplaćena računa br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1, stranke sklopile ugovor o najmu vozila te da li stoga tužitelj s osnovom potražuje od tuženika plaćanje predmetnih računa.

12. Iz računa tužitelja br. 114/ZAD/1 od 2. ožujka 2021. razvidno je da je taj račun tužitelj izdao tuženiku s osnova najma vozila marke Infinity Q50, reg.oznake DA-845-FU, za period najma od 26.2.2021. do 2.3.2021., u ukupnom iznosu od 1.480,00 kn. U samom računu navedena je oznaka ugovora broj 21-ZAD-130.

13. Iz računa tužitelja br. 228/ZAD/1 od 26. travnja 2021. razvidno je da je taj račun tužitelj izdao tuženiku s osnova najma vozila marke Opel Astra 1.6., reg.oznake ZG-1158-HG, za period najma od 23.3.2021. do 25.4.2021. te za prekoračenje kilometraže, u ukupnom iznosu od 6.200,00 kn. U samom računu navedena je i oznaka ugovora broj 21-ZAD-228.

14. Iz konto kartice tužitelja koja se odnosi na razdoblje od 1.1.2021. do 24.12.2021. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano neplaćeno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 7.680,00 kn, a koji bi se odnosilo na račune br. 114/ZAD/1 i br. 228/ZAD/1.

15. Tužitelj je u spis dostavio dva ugovora o najmu vozila iste oznake odnosno broja 21-ZAD-130, a koji ugovori se odnose na najam istog vozila marke Infiniti Q50, reg.oznake DA 845 FU, s istim danom preuzimanja vozila 26.2.2021. U prvom primjerku dostavljenog ugovora (stranica 61 spisa), kao najmoprimac i vozač vozila naveden je Dalibor Matanić, Gornje Raštane 15, Sveti Filip i Jakov, a koji je taj ugovor i potpisao. S tim u svezi, potrebno je navesti da je vezano za taj ugovor o najmu Dalibor Matanić potpisao obrazac o stanju vozila prije najma i izjavu o privoli. U drugom dostavljenom ugovoru o najmu istog broja (stranica 30 spisa), kao najmoprimac je naveden tuženik, dok je kao vozač naveden Dalibor Matanić, a koji ugovor nije potpisan ni od strane najmoprimca, niti od strane vozača.

16. Tužitelj je isto tako u spis dostavio i dva ugovora o najmu iste oznake odnosno broja 21-ZAD-238 a koji ugovori se odnose na najam istog vozila marke Opel Astra 1.6., reg. oznake ZG 1158 HG, s istim datumom preuzimanja vozila 23.3.2021. U prvom dostavljenom ugovoru (stranica 65 spisa) kao najmoprimac je naveden Dalibor Matanić, Gornje Raštane 15, Sveti Filip i Jakov, a koji je taj ugovor i potpisao. Dalibor Matanić je uz taj ugovor potpisao i obrazac o stanju vozila prije najma i izjavu o privoli. U tom ugovoru Dalibor Matanić je ujedno naveden i kao vozač vozila. U drugom dostavljenom ugovoru o najmu (stranica 68 spisa), kao najmoprimac je naveden tuženik, dok je kao vozač naveden Dalibor Matanić, a koji ugovor nije potpisan ni od strane najmoprimca, niti od strane vozača.

17. Dakle, iz naprijed navedenih ugovora o najmu koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je tužitelj na ime najma istog vozila marke Infiniti Q50, reg.oznake DA 845 FU, s istim danom preuzimanja 26.2.2021. izdao dva ugovora o najmu broj 21-ZAD-130, od kojih je u jednom ugovoru kao najmoprimac i vozač naveden Dalibor Matanić, a koji je taj ugovor i potpisao, dok je u drugom ugovoru kao najmoprimac naveden tuženik (kao vozač Dalibor Matanić), a koji ugovor nije od strane tuženika niti vozača potpisan. Ista je situacija i s drugim ugovorom broj 21-ZAD-238, a koji se odnosi na najam vozila marke Opel Astra 1.6., reg. oznake ZG 1158 HG, s datumom preuzimanja vozila 23.3.2021.

18. Na ročištu održanom kod ovog suda 17. listopada 2023. saslušan je svjedok Ivan Mrkić, zaposlenik tužitelja, a koji je u svom iskazu naveo da je voditelj tužiteljeve poslovnice u Zadru već deset godina te da je tužitelj s tuženikom bio u poslovnom odnosu koji je trajao otprilike godinu dana, počevši od mjeseca prosinca 2020. Poslovna suradnja da se odvijala na način da bi ga vlasnik i direktor tuženika Ante Mitrović nazvao telefonom ili mu poslao whatsapp poruku, vezano uz najam automobila. Tuženik da je od tužitelja zatražio usluge najma vozila šest puta. Prva četiri najma odnosno prva četiri računa tuženik da je uredno podmirio, dok dva računa koja su predmet ovog postupka, da nisu plaćena. Svjedok je nadalje naveo da bi mu zz tuženika prilikom svake narudžbe najma vozila naveo ime vozača koji će doći preuzeti vozilo u ime tuženika te da je to u pravilu bio Dalibor Mitrović, brat zz tuženika Ante Mitrovića. Prilikom preuzimanja vozila, vozač da bi potpisao potvrdu o preuzimanju vozila i ugovor o najmu. Svjedok je iskazao da mu nije poznato u kakvom je odnosu Dalibor Mitrović s tuženikom te je li isti njihov zaposlenik, ali da mu je zz tuženika njega navodio kao osobu odnosno kao vozača koji će u ime tuženika preuzeti vozilo. U odnosu na dva neplaćena računa, svjedok je naveo da ih je nakon izdavanja i nakon što isti nisu plaćeni, dostavio zz tuženika Anti Mitroviću, a koji da je potvrdio da će isti biti plaćeni, što se u konačnici nije dogodilo. Svjedok je iskazao i da zz tuženika nije osporavao ni jedan od ispostavljenih računa pa tako niti ova dva koja nisu plaćena, a zašto ti računi nisu plaćeni od strane tuženika da mu nije poznato. Cijena najma automobila da je dogovorena usmeno sa zz tuženika, a prema tužiteljevom cjeniku, na što da je tuženik pristao. Napomenuo je i da se kod dužeg najma naplaćuje prekoračenje kilometraže i to na način da se u slučaju prelaska 3000 km unutar jednog mjeseca naplaćuje razlika poviše te kilometraže i to po cijeni od 0,55 kn po jednom kilometru, a s čime da je zz tuženika također bio upoznat prilikom uzimanja vozila u najam.

19. Nadalje, svjedok Ivan Mrkić, a nakon što mu je predočena whatsapp komunikacija koja se nalazi na stranicama 69-72 spisa, potvrdio je da je to komunikacija koju je vodio sa zz tuženikom Antom Mitrovićem, a upravo vezano za neplaćene račune tuženika prema tužitelju. Vezano za poruke u kojima se spominje brat gospodina Ante Mitrovića i društvo Erba usluge, svjedok je naveo da je društvo Erba usluge također koristilo usluge najma vozila od tužitelja te da su njima izdani drugi, zasebni računi, koji nisu predmet ovog postupka, a koje je to društvo podmirilo. Inače, Erba usluge odnosno njihov vlasnik ili direktor Dalibor Mitrović da bi osobno zvao i tražio najam za Erba usluge, a po sjećanju svjedoka, Dalibor Mitrović da nije kao fizička osoba sklapao ugovor o najmu s tužiteljem. Na kraju, svjedok je želio pojasniti da je prilikom davanja vozila u najam, tužitelju u pravilu u ugovor upisivao osobu koja je preuzela vozilo, ali da bi u konačnici u ugovoru o najmu i u samom računu bi bila navedena oznaka najmoprimca koji je to vozilo i naručio. Dakle, tužiteljev način poslovanja da se odvijao tako da bi postojao početni i završni ugovor o najmu te da je upravo u tom završnom ugovoru bio naveden stvarni najmoprimac i obveznik plaćanja. Razlika između početnog i završnog ugovora da je upravo u naznaci kilometraže pod oznakom "voženo km" te je u onom početnom ugovoru u pravilu navedeno 0 km, dok je u završnom ugovoru navedena stvarno prijeđena kilometraža za vrijeme trajanja ugovora o najmu. Takva je situacija da bila i u konkretnom slučaju te da se stoga predmetni neplaćeni računi odnose upravo na tuženika odnosno tvrtku Mentor d.o.o., jer da je najam vozila ugovoren upravo za tuženika i to sa Antom Mitrovićem.

20. Tijekom ovog postupka, a na prijedlog tužitelja da se zatraže podaci o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženim računima, sud je pozvao tuženika, sukladno odredbama članka 221.b stavak 4. ZPP-a, da dostavi isprave iz kojih se može utvrditi je li tuženik utužene račune tužitelja broj 114/ZAD/1 od 2. ožujka 2021. i broj 228/ZAD/1 od 26. travnja 2021. knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a sve obzirom da iznosi tih računa ne prelaze iznos od 10.000,00 kn.

21. Postupajući po nalogu suda, tuženik je podneskom od 16. ožujka 2023. dostavio u spis karticu partnera (stranica 89 spisa), a iz koje je razvidno da tuženik u svojim poslovnim knjigama nije knjižio ni evidentirao naprijed navedena dva utužena računa tužitelja, a samim time niti po istima koristio pravo na odbitak pretporeza.

22. Tužitelj je na ročištu od 18. travnja 2023. naveo kako dostavljena kartica tuženika ne predstavlja realno stanje stvari, jer da iz te kartice proizlazi da se tuženik nalazi u pretplati u odnosu na tužitelja za iznos od 5.082,00 kn, a što da nije točno. Uplata iznosa od 5.082,000 kn koje tuženik ima evidentirano u poslovnim knjigama da se odnosi na plaćanje računa tužitelja broj 49/ZGH/1 kojeg tuženik nije prikazao u svojim poslovnim knjigama. Ista stvar da je i s računima tužitelja koji su utuženi u ovom postupku, a koje tuženik također nije prikazao u svojim knjigama.

23. U odnosu na naprijed iznesene navode tužitelja, potrebno je navesti kako iz tuženikove kartice partnera dostavio doista proizlazi da bi tuženik bio u pretplati u odnosu na tužitelja za iznos od 5.082,00 kn. Uzimajući u obzir da prvi izdani račun tužitelja prema tuženiku broj 49/ZGH/1 od 12.1.2021. glasi na iznos od 5.082,00 kn te da je tuženik 27. siječnja 2021. izvršio plaćanje tužitelju upravo tog iznosa, a što je razvidno iz tuženikove kartice partnera te potvrde od plaćanju (stranica 77 spisa), to se stoga navodi tužitelja da bi se taj uplaćeni iznos odnosio na račun broj 49/ZGH/1 ukazuju osnovanim. Međutim, isto tako, potrebno je navesti da je iz kartice partnera tuženika razvidno da je tuženik u svojim poslovnim knjigama knjižio i tri računa tužitelja, koje je tužitelj naveo u svojem podnesku od 7. listopada 2022. i to račune br. 371/STH/1 od 22. veljače 2021. u iznosu od 10.000,00 kn; br. 136/ZAD/1 od 14. ožujka 2021. u iznosu od 2.750,00 kn te br. 607/STH/1 od 22. ožujka 2021. u iznosu od 1.500,00 kn, a koji računi su očito plaćeni tužitelju. Dakle, iz te kartice partnera tuženika doista proizlazila osnovanost navoda iz prigovora tuženika da isti nema dugovanja prema tužitelju.

24. Vezano uz navode tužitelja o knjiženju računa i urednosti vođenja poslovnih knjiga, sud primjećuje da iz konto kartice tužitelja (stranica 35 spisa) proizlazi da ni tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije knjižio sve račune za koje navodi da ih je izdao tuženiku u 2021., jer je iz iste razvidno da nisu knjiženi računi broj 371/STH/1 u iznosu od 10.000,00 kn i br. 607/STH/1 u iznosu od 1.500,00 kn, pa se samim time ne može izvesti zaključak o tome da je tužitelj uredno knjižio sve izdane račune prema tuženiku, dok s druge strane da tuženik to nije učinio.

25. Kako dakle iz priložene kartice partnera tuženika proizlazi da tuženik utužene račune tužitelja iz ovog postupka nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, to se samim time ne može primijeniti predmnijeva o postojanju tužiteljeve tražbine po tim računima u smislu odredbe 221.b ZPP-a.

26. S tim u svezi, navodi se da je prema odredbama članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava, o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

27. Uzimajući u obzir da tuženik utužene račune nije knjižio u svojim poslovnim knjigama te po njima nije koristio pravo na odbitak pretporeza, to je stoga tužitelj u ovom predmetu, a sukladno odredbama članaka 7. i 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 221.b ZPP-a, bio dužan dokazati da je upravo tuženiku pružio usluge najma vozila na koje se utuženi računi odnose te da s osnovom od tuženika potražuje plaćanje tih računa, a što u konkretnom slučaju tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije uspio dokazati.

28. Naime, na temelju izvedenih dokaza tijekom ovog postupka sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je tužitelj upravo s tuženikom sklopio ugovore o najmu vozila broj 21-ZAD-130 i broj 21-ZAD-238, a na temelju kojih ugovora su izdani utuženi računi. Kao što je to već naprijed navedeno, tužitelj je u spis dostavio dva ugovora o najmu broj 21-ZAD-130 i dva ugovora o najmu broj 21-ZAD-238, a iz kojih je razvidno da primjerci tih ugovora u kojima je kao najmoprimac naveden tuženik nisu potpisani ni od strane tuženika, a niti od strane vozača (Dalibor Mitrović). S druge strane, primjerci tih ugovora u kojima je kao najmoprimac (i vozač) naveden Dalibor Mitrović su potpisani od strane Dalibora Mitrovića. Iz toga bi proizlazilo kako predmetni ugovori o najmu nisu sklopljeni s tuženikom kao najmoprimcem, već su isti sklopljeni s Daliborom Mitrovićem.

29. U svezi izdavanja dvaju ugovora s istom oznakom odnosno brojem, iskazivao je svjedok Ivan Mrkić, koji je isto pokušao obrazložiti navodima da je način poslovanja tužitelja bio takav da se izdaje početni i završni ugovor o najmu te da bi upravo u završnom ugovoru o najmu bio naveden stvarni najmoprimac i obveznik plaćanja, a slijedom čega bi u odnosu na predmetne ugovore to bio tuženik. Međutim, sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu svjedoka Ivana Mrkića u tom dijelu, jer po ocjeni ovog suda ne postoji opravdan razlog da se za najam istog vozila i u istom periodu izdaju dva ugovora o najmu, u kojem su kao najmoprimci navedene različite osobe. Sasvim je logično da bi, ukoliko su navedeni ugovori o najmu sklopljeni upravo s tuženikom, u tim ugovorima kao najmoprimac trebao biti naveden upravo tuženik, dok bi kao vozač mogla biti navedena fizička osoba koja u ime tuženika kao pravne osobe ta vozila preuzima. Stoga nema logike da se, a kako to svjedok Ivan Mrkić navodi, u "početnom" ugovoru navodi jedna osoba kao najmoprimac, a u "završnom" ugovoru druga osoba kao najmoprimac.

30. U prilog takvom zaključku suda govore i odredbe tužiteljevih Općih uvjeta najma (stranice 32-33 spisa), a iz kojih odredbi pod točkom 1. je razvidno da se radi razlika između pojmova najmoprimac i vozač. Tako je u točki 1.2. tih uvjeta navedeno da je najmoprimac fizička ili pravna osoba koja ili u čije ime se unajmljuje vozilo i potpisuje ugovor. S druge strane, pod točkom 1.3. uvjeta, navedeno je da je vozač fizička osoba koji je u ugovoru o najmu naveden kao "vozač", a koji potpisuje ugovor i obrazac o stanju vozila te preuzima vozilo u ime najmoprimca.

31. Nadalje, iz dostavljene whatsapp komunikacije koju je svjedok Ivan Mrkić, po njegovim navodima, vodio sa zz tuženika Antom Mitrovićem (stranice 69-72 spisa) proizlazi da je u porukama iz te komunikacije od 13. svibnja 2021. Ivan Mrkić pozivao Antu Mitrovića da on i njegov brat podmire račune koji su priloženi u toj poruci, a da mu Ante Mitrović odgovara kako će oni to riješiti ovaj tjedan. Iz kasnijih poruka iz prosinca (stranica 72 spisa) proizlazi da Ivan Mrkić obavještava Antu Mitrovića da računi nisu još podmireni te ga obavještava da njemu i bratu idu zadužnice na Mentor i Erba usluge, a na što Ante Mitrović odgovara da je sve što je on koristio platio, a dug koji je ostao da je dužan platiti njegov brat te da će on (njegov brat) "na obe" to platiti.

32. Dovodeći u vezu sadržaj tih whatsapp poruka s iskazom svjedoka Ivana Mrkića te dostavljenim ugovorima o najmu, proizlazi zaključak kako je svjedok Mrkić, kao voditelj tužiteljeve poslovnice u Zadru, pregovarao u ime tužitelja o najmu vozila s Antom Mitrovićem (zz tuženika) i za Antu Mitrovića odnosno tuženika, kao i za njegovog brata Dalibora Mitrovića, a koji je vlasnik ili direktor društva Erba usluge. Sam svjedok je u svom iskazu naveo da mu nije poznato da bi Dalibor Mitrović, brat zz tuženika, a koji je potpisao potvrdu o preuzimanju vozila i ugovor o najmu na koje se odnose utuženi računi, bio zaposlenik tuženika niti da bi imao bilo kakvi odnos s tuženikom. Stoga se ne može izvesti nedvojben zaključak da su ugovori o najmu broj 21-ZAD-130 i broj 21-ZAD-238, a koje je kao najmoprimac i vozač potpisao Dalibor Mitrović, sklopljeni upravo između tužitelja i tuženika, odnosno da bi te ugovore u ime tuženika i za njegov račun sklopio Dalibor Mitrović. Uz to je potrebno naglasiti, a vezano za navode svjedoka Ivana Mrkića da bi društvo Erba usluge također koristilo usluge najma vozila te da bi tom društvu bili izdani drugi, zasebni računi koji su plaćeni, da tužitelj u spis nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju odnosno račune ili ugovore o najmu koji bi potvrdili iskaz svjedoka Ivana Mrkića u tom dijelu.

33. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, ovaj sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da su ugovori o najmu vozila broj 21-ZAD-130 i broj 21-ZAD- 238 sklopljeni upravo između tužitelja kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca te da je tužitelj po tim ugovorima pružio tuženiku usluge najma vozila iz tih ugovora i da stoga osnovano potražuje od tuženika plaćanje utuženih računa, u skladu s odredbama članka 550. ZOO-a. Upravo stoga, a sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i da isti treba odbiti te primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

34. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT). Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

36. Tuženiku je kao osnovan priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 99,54 EUR (749,98 kn) sukladno odredbama Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 7. t. 1. OT-a. Ovdje valja navesti da je u popisu troška (stranica 91 spisa) tuženik popisao i trošak sudskih pristojbi po odluci suda. Budući da takav zahtjev tuženika za naknadu troškova s osnova sudske pristojbe nije uredno postavljen, u skladu s odredbama članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a, jer tuženik nije naveo za koje sudske pristojbe i u kojem iznosu potražuje naknadu troška, to stoga sud o tako neodređenom zahtjevu tuženika za naknadu troška na ime sudske pristojbe nije ni mogao odlučiti.

37. Slijedom navedenog, tuženiku je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 99,54 EUR (749,98 kn) pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

38. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 1. prosinca 2023.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30860-7cd09

Kontrolni broj: 0edba-a4010-c2ccf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.