Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Otoku
Otok, J.J.Strossmayera 5
OIB: 77561654785
Poslovni broj: 28 P-377/22-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz O., OIB:…, protiv tuženika M. M.1 iz O., OIB: …, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 19.listopada 2023 g. u prisutnosti tužitelja i tuženika, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 1.prosinca 2023.godine, radi isplate, dana 1.prosinca 2023.godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženoj M M. M.1 iz O., OIB: …,, da tužitelju M. T. iz O., OIB:…,, isplati iznos od 92.092,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "
II. Odbija se tužitelj M. T. iz O., OIB:…,, sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženom živio u izvanbračnoj zajednici od 2003.godine do prosinca 2020. godine, da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice živjeli na adresi u O., u kući koja je najprije pripadala majci tužene R. M., a nakon njene smrti na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-… od 18.studenog 2019. godine ista je u suvlasništvu tužene u 5/6 dijela, te njezinog brata A. M. u 1/6 dijela. U toj izvanbračnoj zajednici rođeno je dvoje djece i to M. T., rođena: … godine i M. T. rođena: ... godine. Izvanbračna zajednica tužitelja i tužene prestala je u prosincu 2020. godine, zbog teško i trajno poremećenih odnosa, kada je tužena istjerala iz kuće tužitelja zajedno sa njihovom zajedničkom maloljetnom djecom, te se isti od tada s djecom preselio na drugu adresu u O., gdje i danas žive.
1.1. U tužbi ističe da je tijekom trajanja izvanbračne zajednice vlastitim radom i novčanim sredstvima vršio ulaganja kojima je poboljšana i podignuta vrijednost nekretnine i kuće u kojoj su živjeli. Tako navodi da je svojim sredstvima kupio materijal za kupaonicu (keramičke pločice, tuš kada, wc školjka, umivaonik, bojler, perilica rublja i dr.), pa s ovog osnova potražuje od tuženice iznos od 7.500,00 kuna. Nadalje navodi da je svojim radom ugradio navedene elemente i u potpunosti dovršio sve radove na uređenju kupaonice. Također, svojim sredstvima i radom izvršio je spajanje vode do kupaonice i kuhinje u kući, kupio hidrofor sa pumpom za vodu, te sagradio spremište za navedeni hidorofor, pa s ovog osnova potražuje od tuženice iznos od 3.500,00 kuna. Isto tako izvršio je radove izgradnje pješačkih staza u dvorištu, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 2.000,00 kuna za materijal za izgradnju pješačkih staza, te je izgradio verandu (nadstrešnicu) na ulazu u kuću, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 1.000,00 kuna za materijal za izgradnju verande i ulaza u kuću. Nadalje navodi da je izgradio i pomoćni objekt za spremanje drva i držanje domaćih životinja, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 1.000,00 kuna za materijal za izgradnju pomoćnog objekta za spremanje drva i držanje domaćih životinja. Uz ovo tužitelj je izveo radove na postavljanju ovojnice vanjskih zidova kuće (stiropor, mrežica, ljepilo, fasade), pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 1.000,00 kuna za materijal za izgradnju ovojnice vanjskih zidova kuće, ugradio je plastične prozore i vrata, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 3.500,00 kuna za PVC stolariju, preuredio je odnosno adaptirao unutarnji prostor kuće uključujući podnu izolaciju i postavljanje laminata, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 10.000,00 kuna za podnu izolaciju i laminate. Tužitelj je izgradio sjenicu u dvorištu, te kupio i u istu postavio veliki okrugli stol i tri klupe za sjedenje, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 13.500,00 kuna za materijal za izgradnju sjenice i betonsku galanteriju. Tužitelj ističe da je za cijelo vrijeme zajedničkog života održavao kuću, dvorište i vrt, uveo Internet, te plaćao račune za električnu energiju, komunalnu naknadu, odvoz smeća i Internet, pa s ovog osnova od tuženice potražuje iznos od 28.392,00 kuna na ime polovice plaćenih troškova električne energije, komunalne naknade i Interneta. Završno, tužitelj od tuženice potražuje iznos od 20.700,00 kuna na ime vrijednosti izvršenih radova, te smatra da je svojim sredstvima i uloženim radom znatno doprinio vrijednosti i kvaliteti nekretnine, u kojoj sada tužena živi bez njega i njihove zajedničke djece, pa stoga tužbom predlaže da sud naloži tuženici da mu isplati iznos od 92.092,00 kuna.
2. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da su točni navodi da je s tužiteljem živjela u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno dvoje djece, i to M. T.1 i M. T. , no da je netočan navod da je izvanbračna zajednica prestala u prosincu 2020. godine i da je tužitelja s djecom istjerala iz kuće. Navodi da je do travnja 2021. godine radila u Njemačkoj, te kad se vratila kući tužitelj je već s djecom živio na drugoj adresi u O., pa njoj zapravo nije poznato kada je točno tužitelj s djecom samovoljno izašao iz kuće. Nadalje ističe da je točno da je kuća u kojoj je živjela sa tužiteljem i djecom, kuća njezinih roditelja, koju je naslijedila te je sada zajedno sa bratom A. M. suvlasnica te iste kuće. Jednako tako navodi, kako su netočni navodi iz tužbe da je tužitelj vlastitim radom i novčanim sredstvima za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice vršio ulaganja kojima je poboljšana i podignuta vrijednost njezine kuće. Navodi da tužitelj za cijelo vrijeme zajedničkog života nije bio u radnom odnosu, nije privređivao za život i uzdržavanje obitelji, te da je ona ta koja je radila na sezonskim poslovima i u inozemstvu, i uzdržavala obitelj, te da su kao obitelj bili korisnici stalne socijalne pomoći i zajamčene minimalne naknade. Kako su bili korisnici prava u sustavu socijalne skrbi imali su pravo na podmirenje troškova stanovanja, navodi da su im npr. troškovi režija (el.energije, komunalne naknade i trošak odvoza komunalnog otpada) bili subvencionirani do određenog iznosa, a razliku je plaćala njezina majka R. M.. Nakon smrti majke u rujnu 2019. godine tužiteljica je otišla raditi u Njemačku, te je mjesečno tužitelju uplaćivala na račun oko 1.000 eura, a jednako tako tužitelju je na njegov račun isplaćivan doplatak za djecu, te da za to vrijeme tužitelj nije plaćao režije, i sav dug koji je ostao tužiteljica je platila uz pomoć braće i sestre. Završno ističe kako stvari i materijal za koje tužitelj tvrdi da je uložio vlastita sredstva, su većinom polovne ili dobivene od susjeda, nešto materijala je ostalo od renoviranja kuće što su radili njezin otac i M. T., nešto je kupio njezin brat, a ostalo je kupljeno od novca koji su dobivali kao socijalnu pomoć i koji je ona zaradila radeći sezonske poslove i radeći u Njemačkoj. Također ističe da što se tiče radova koji su se izvodili u kući i dvorištu, isti su izvođeni uz pomoć njene braće i sestre, pa stoga tužitelj ništa samostalno nije radio, pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao Rješenja CZSS Vinkovci na listu 4-5, rodne listove na listu 6-7 , ZK Izvadak sa lista 8, izvješće CZSS Vinkovci sa lista 10, potvrde i rješenja CZSS Vinkovci sa lista 16-19, Rješenja Grada Otoka sa lista 20-22, račune sa lista 23-25, bankovne izvode sa lista 26-35, rješenja Familien Casse sa lista 36-39, fotografije sa lista 40-47, Izvod iz bankovnog računa sa lista 58-92, Podnesak HZMO-a sa lista 97-100, te iskaze svjedoka sa lista 104-110, kao i iskaze stranaka na ročištu održanom 19.listopada 2023. godine.
4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Među strankama je nesporno:
- da su bili u izvanbračnoj zajednici od 2003. godine do travnja 2021.godine; te da je u toj zajednici rođeno dvoje djece, M.1 i M. T.
- da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice živjeli na adresi u O., u kući koja je najprije pripadala majci tužene R. M., a nakon njene smrti na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-… od 18.studenog 2019. godine ista je u suvlasništvu tužene u 5/6 dijela, te njezinog brata A. M. u 1/6 dijela, te da su do 2019 godine bili korisnici prava iz socijalne skrbi
- da je tužiteljica za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice povremeno radila na sezonskim poslovima, te da se krajem 2019. zaposlila u restoranu u Njemačkoj, gdje je bila zaposlena oko godinu i pol, do travnja 2021. godine
- da je izvanbračna zajednica prestala u proljeće 2021. godine, kada se tužitelj s dvoje maloljetne djece odselio na adresu u O., gdje i danas stanuju.
6. Među strankama je sporno da li je tužitelj vršio ulaganja u kuću u suvlasništvu tužene, te ukoliko jeste da li mu pripada naknada za ta ulaganja i u kojem iznosu.
7. Analizirajući dokaze u konkretnom slučaju, sud smatra da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tijekom zajedničkog života sa tuženom ulagao značajna vlastita sredstva, kojima je kako tvrdi znatno poboljšao vrijednost i kvalitetu nekretnine u suvlasništvu tužene. Naime, provedenim dokazima utvrđeno je da tužitelj nije bio zaposlen tijekom trajanja izvanbračne zajednice sa tuženom, niti je dokazao da je posjedovao ili da posjeduje imovinu po nekom drugom osnovu, pa stoga sud smatra da nije niti mogao ulagati vlastita sredstva u adaptaciju nekretnine u kojoj je stanovao sa tuženom i djecom. Ovo proizlazi iz potvrde HZMO (list 97-100), iz koje proizlazi da je tužitelj bio zaposlen u periodu od 05.08.1990-31.07.1991, od 01.08.1991-31.10.1991, te od 01.03.1993-19.04.1993, dakle puno prije nego li je ušao u vezu s tuženom, kao i iz iskaza gotovo svih svjedoka, jedino je svjedok T. B. iskazao da je u vrijeme dok je bio zaposlen u firmi M. R. iz O., građevinska firma, tužitelj povremeno ''uskakao'' kada je to bilo potrebno, međutim ne sjeća se točno kada, niti se sjeća da li je tužitelju M. R. isplaćivao novce za te povremene poslove, tek se na upit tužitelja sjeća da je sa tužiteljem radio u primorju i Dalmaciji terenske građevinske radove, te da posljednjih 25 godina tužitelj obavlja građevinske radove ''na crno'', međutim ne iskazuje kada je to točno bilo. Jednako tako, svjedokinja M. T., kći stranaka, se ne sjeća da li je otac ikada bio zaposlen, dok svjedok M. R. iskazuje da je sa tužiteljem poslovno surađivao do 2013. godine i nakon 2020. godine, da je tužitelj za njega obavljao određene građevinske radove, da mu je za to nekad davao novce nekad građevinski materijal, međutim ne precizira kada je to točno bilo i koliko mu je točno plaćao za te poslove. Ovim svjedocima nisu poznati niti radovi na adaptaciji nekretnine u kojoj su stranke stanovale, niti kojim je to novcem plaćeno, jedino M. T. iskazuje da su veći radovi na kući rađeni od 2019. godine, kada je tužena otišla raditi u Njemačku, da je radove obavljao njezin otac s braćom, međutim ne od novca koji je zaradila tužena, već od novca koji je njezin otac imao od zaostataka dječjeg doplatka.
7.1. Iz iskaza ostalih svjedoka, V. M., A.M., braće tužene i J. J.1 , sestre tužene, koji u bitnom iskazuju isto, proizlazi da tužitelj nikada nije bio zaposlen, kao i da nemaju saznanja da bi radio ''na crno'' i u financijskom smislu doprinosio životu stranaka, dok je svjedokinja S. J., prva susjeda stranaka, isto iskazala kako tužitelj nije bio zaposlen, te da je povremeno odlazio nešto raditi, ona ne zna što, i da je pri tom zarađivao male iznose, od otprilike 150,00 kuna, a svjedokinji T.L. ove okolnosti nisu poznate, jedino joj je poznato da je tužitelj više bio kući sa djecom, dok je tužena povremeno radila. Što se tiče radova na nekretnini u kojoj su stranke stanovale, svjedoci u bitnom iskazuju isto, da je tužitelj fizički sudjelovao u renoviranju kuće, zajedno sa braćom tužene, da je kuća obnavljana novcem roditelja tužene, pomoći prijatelja i rodbine, dok T. L. ovo nije poznato.
7.2. Svjedoci V. M., A. M., J. J.1 , S. J. i T. L. iskazuju da je za vrijeme zajedničkog života stranaka ona bila ta koja je radila, u nadnici, te da je 2019. godine otišla raditi u Njemačku, te da je za to vrijeme tužitelju slala određene novčane iznose, što među strankama i nije sporno, dok svjedocima T. B. i M. R., ovo nije poznato, kao što im nije poznato ništa iz privatnog života stranaka. Da je tužena dok je radila u Njemačkoj slala tužitelju novce proizlazi i iz ispisa prometa računa tužitelja za 2019., 2020. i 2021. godinu (list 58-92), iz kojeg je vidljivo da mu je svaki mjesec slala iznose od otprilike 1.000,00 eura, nekad i preko računa R. Đ., kao i da je primao dječji doplatak iz Njemačke na svoj račun u iznosu od 328,00 eura mjesečno, kasnije je to bilo i 358,00 eura, imao je jednu uplatu zaostataka u iznosu od 4.204,00 eura, u travnju 2020. godine. Iz iskaza stranaka, svjedoka, kao i iz materijalnih dokaza u spisu proizlazi da su stranke bile dugogodišnji korisnici prava iz socijalne skrbi, kao i da im je grad O. subvencionirao podmirenje troškova stanovanja, što su i same stranke iznijele u svojim iskazima.
7.3. Sam tužitelj u svom iskazu navodi najprije, da je kuću u vlasništvu tužene, u razdoblju od kada su se uselili u istu do 2010. godine, sređivao on na način da je izvodio sve radove novcem koji je zaradio, onda navodi da je radove na kući obavljao od 2003.-2019 godine isključivo vlastitim sredstvima, pa na kraju navodi da je kuću sređivao od 2007. godine do kraja 2020. godine, svake godine po nešto. Račune za materijal, troškove i stvari nabrojane u tužbi nema, niti se sjeća koje je radove kada obavljao tijekom godina. Što se tiče novca koji mu je tužena slala navodi da ga je trošio za svakodnevni život, a vjerojatno jedan dio i za uređenje kuće. Tužena u svom iskazu također ne navodi kada su točno radovi na kući obavljani, navodi da je kuća obnavljana kroz godine zajedničkog života, da je radove obavljao tužitelj zajedno sa svojim bratom, te da se radilo npr. o sređivanju podova, kupatila, i to sve novcem od socijalne pomoći i njenog rada u nadnici, dok su materijal nabavljali od prijatelja, ili su koristili materijal koji je ostao u dvorištu iz vremena kada je njezin otac bio živ i uređivao kuću zajedno s njenom braćom. Za sjenicu u dvorištu kao i vanjsku garnituru navodi da ju je tužitelj platio novcem od zaostataka dječjeg doplatka koji je primao iz Njemačke na osnovi njezinog zaposlenja. Ističe da ju je po povratku iz Njemačke dočekao račun za električnu energiju u iznosu od oko 1.900,00 kuna za neplaćenu električnu energiju u razdoblju od kolovoza 2020-veljače 2021. godine, dok tužitelj iskazuje da se on ne sjeća i nije mu poznato da ne bi platio struju, iako je u tom razdoblju stanovao u nekretnini na koju se račun i odnosi.
8. Iako se tužitelj ne poziva na konkretne zakonske odredbe, iz tužbe kao i tijeka postupka proizlazi da isti temelji svoje potraživanje prema tuženoj na odredbama čl. 1111-1120 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO) o stjecanju bez osnove.
8.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud smatra da tužitelj predloženim dokazima nije dokazao da je vlastitim sredstvima znatno povećao vrijednost nekretnine tuženice, odnosno da je time umanjio svoju imovinu. Jedan od temelja za povrat plaćenih sredstava jest institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111-1120 ZOO-a, pod čime se smatra prelazak nečije imovine u imovinu druge osobe i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez osnove, a tužitelj nije dokazao da je bio zaposlen, niti da je posjedovao ikakvu imovinu iz koje bi mogao snositi trošak ulaganja u nekretninu tužene.
8.2. Sud je poklonio vjeru onim svjedocima čiji se iskazi u bitnom podudaraju, pa je iz rezultata provedenih dokaza, kao i iskaza samih stranaka, zaključio da su stranke kroz godine uređivale kuću u vlasništvu tužene, sredstvima od socijalne pomoći i povremenog rada tužene, kao i pomoći rodbine, prijatelja i susjeda, te da je tužitelj svojim radom u fizičkom smislu sudjelovao u adaptaciji, ali to je bilo besplatno i dobrovoljno, ne očekujući i ne zahtijevajući naknadu za to, s ciljem i motivom zajedničkog življenja i korištenja predmete nekretnine, budući da su stranke bile u specifičnom odnosu, izvanbračnoj zajednici, u kojoj svatko od supružnika sudjeluje na određeni način. Jednako tako, svjedokinja M. T., kći stranaka, koja je i stanovala u predmetnoj nekretnini, iskazuje da su veći radovi na kući rađeni od 2019 godine kada je tužena otišla raditi u Njemačku, pa stoga sud smatra da je u nekretninu ulagan novac koji je tužena zaradila radeći u Njemačkoj, budući je iz izvoda s bankovnog računa sa lista 58-92 spisa, vidljivo da je tužitelju slala određene iznose od otprilike 1.000,00 eura mjesečno, kao i da je isti primao dječji doplatak iz Njemačke na svoj račun. Da su stranke bile dugogodišnji korisnici prava iz socijalne skrbi iz razloga što su oboje bili nezaposleni, i to stalne pomoći u periodu od 07.02.2008-07.09.2014. i zajamčene minimalne naknade u periodu od 08.09.2014-17.07.2019., proizlazi iz iskaza gotovo svih svjedoka, kao i iz iskaza samih stranaka, te potvrde i rješenja CZSS Vinkovci na listu 16-19 spisa, te da im je iz razloga što su bili korisnici zajamčene minimalne naknade odobrena pomoć za podmirenje troškova stanovanja, proizlazi iz rješenja Grada O. sa lista 20-22 spisa. Tužitelj je možda povremeno i radio ''na crno'', međutim nije pružio niti jedan dokaz za svoje tvrdnje da je kroz godine zajedničkog života radio i u financijskom smislu doprinosio zajedničkom životu, pa tako i ulaganju u nekretninu tužene, račune za materijale i stvari nabrojane u tužbi, kako je i sam naveo nema. Jednako tako, u tužbi potražuje iznos od 28.392,00 kuna na ime polovice plaćenih troškova režija za razdoblje od 2003. do prosinca 2020., međutim nije dostavio sudu dokaz da je navedene račune i platio. Iako je tužitelj uložio vlastiti rad, a možda i dio financijskih sredstava u uređenje predmetne nekretnine, sud smatra da nema zakonske osnove za povrat ulaganja učinjenih prilikom adaptacije kuće kada su ta ulaganja izvršena dobrovoljno i besplatno, pri čemu se nije zahtijevala niti očekivala naknada. (VSRH, Rev - 580/2007-2 od 29. kolovoza 2007).
8.3. Sud nije provodio daljnje dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi, i to građevinsko i financijsko vještačenje, iz razloga ekonomičnosti, a budući je nakon provedenih dokaza utvrdio da nema osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva.
9. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu obzirom da prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa kako ovaj parnični postupak još nije pravomoćno okončan to nije poznat niti konačni uspjeh stranaka u sporu pa nije moguće odrediti niti tko je obveznik plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu.
Tužitelju ne pripada pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.
U Otoku, 1. prosinca 2023. godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. tužitelj M.T., O.
2. tuženik M. M.1 iz O.,