REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja J.B.M. iz Z., OIB-… zastupanog po punomoćniku K.N. odvjetniku iz Z., protiv tuženika I.n. d.d. Z., OIB-…, zastupanog po punomoćnicima T.O., I.V.G., K.K., M.Š.L., K.G.D., A.M.F., i L.P. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, vraćanja na rad, kao I utvrđenja prestanka radnog odnosa, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika T.S., odvjetnika, dana 30. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

" I. Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 04.04.2016. godine broj: 210-801121-8904/13, tuženika, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, a kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen

dana 01.01.2012. godine broj: 210-801121/12, tužitelju, i to J.B.M. iz Z., OIB: …, nedopuštena.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika, a sve temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.01.2012. godine broj: 210-801121/12, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja, i to J.B.M. iz Z., OIB: …, kao radnika, te tuženika, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kao poslodavca, nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, vratiti tužitelja, i to J.B.M. iz Z., OIB: …, na radon mjesto iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.01.2012. godine

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

broj: 210-801121/12, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja i tuženika, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, i to u trajanju sve do 13.06.2021. godine, i to sve u roku od 8 dana.

IV. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja J.B.M. iz Z., OIB: …, kao radnika, kod tuženika, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, prestao dana 14.06.2021. godine.

V. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest)

dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju J.B.M. iz Z., OIB-… da tuženiku I.n. d.d. Z.,

OIB-… u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 995,43 eur* / 7.500,07 kn.

O b r a z l o ž e n je

1. Tužitelj je dana 19. svibnja 2016. podnio tužbu Općinskom sudu u Novom Zagrebu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu i vraćanja na rad. U tužbi navodi da je dana 11. travnja 2016. primio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016., kojom mu je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. siječnja 2012. Nadalje navodi da je dana 21. travnja 2016. u otvorenom zakonskom roku zahtijevao zaštitu svojih prava iz radnog odnosa kod tuženika, a na koji zahtjev se tuženik u cijelosti oglušio. Ističe da je tuženik počinio bitne povrede postupovnih odredbi Zakona o radu i/ili drugih propisa, zatim da je pogrešno primijenio materijalno pravo, te je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Smatra da je Odluka o otkazu nedopuštena jer je donesena suprotno odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu, odnosno tuženik je morao utvrditi socijalne kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu za sve svoje radnike te je temeljem takvih točnih i potpuno utvrđenih socijalnih kriterija trebao donijeti odluku o mogućnosti ili nemogućnosti nastavka radnog odnosa za njega, a sve na osnovu usporedbe njega sa ostalim radnicima tuženika.

Naglašava da tuženik pobijanom Odlukom uopće ne navodi do koje vrste reorganizacije je došlo kod njega, koji radnici su istim procesom obuhvaćeni, a koji nisu te iz kojih razloga nisu, da li je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta radnika, a ako je iz kojih razloga, a ako nije na koji način su i da li su uopće raspodijeljeni preostali poslovi te koji uopće poslovi.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

Nadalje navodi da iz obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da je ostao raspoređen na nepostojećem radnom mjestu i da je osnova za otkaz izmjena naziva radnog mjesta, a ne prestanak potrebe obavljanja poslova.

Ističe da tuženik nije poštovao zakonom propisanu proceduru otkazivanja Ugovora o radu budući se u obrazloženju pobijane Odluke navodi šprancirani i u činjenicama neobrazloženi tekst, odnosno tuženik ne poštuje kriterije propisane Zakonom o radu. Također ističe da nije dovoljno da tuženik u Odluci kojom otkazuje Ugovor o radu samo pro forme navede da ne postoji mogućnost njegova zapošljavanja uz dodatno obrazovanje ili da je prilikom otkazivanja imao u vidu trajanje radnog odnosa, njegovu starost te obveze uzdržavanja koje ga terete, već sve navedeno tuženik mora točno i potpuno utvrditi i to u odnosu na sve radnike, a ne samo za neke radnike.

Naglašava da je mišljenja kako u konkretnom slučaju uopće nisu ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje obzirom da doista postoje drugi radnici koji imaju „slabije“ kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, odnosno postoje radnici koji imaju kraće trajanje radnog odnosa, manje godina života te manje obveze uzdržavanja koje ih terete u odnosu na njega.

Ističe kako ima gotovo 60 godina života, dvoje uzdržavane djece te da je kod tuženika zaposlen neprekidno preko 31 godinu. Također ističe da je kod tuženika u posljednje dvije-tri godine zaposlen čitav niz pripravnika i novih djelatnika koji imaju manje godina života i manje godina radnog staža, a što već samo po sebi ukazuje na manjkavo i pogrešno utvrđeno činjenično stanje te fabriciranost i pogrešnost navoda iz pobijane Odluke.

Nadalje naglašava da tuženik također navodi i da je nastanak viška radnika posljedica organizacijskih promjena i time tehnološkog - procesnog usavršavanja - optimizacije poslovnih procesa, iako spomenutu reorganizaciju, kao ni brojne druge svoje navode ne obrazlaže niti potkrepljuje činjenicama.

Slijedom navedenog predlaže pobijanu Odluku utvrditi nedopuštenom, zatim utvrditi da mu nije prestao radni odnos kod tuženika te naložiti tuženiku da ga vrati na radno mjesto iz Ugovora o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim u cijelosti te ističe da su navodi iz tužbe neistiniti te krajnje neosnovani i to kako pravno, tako i stvarno.

Čini nespornim da je među parničnim strankama sklopljen Ugovor o radu 01. siječnja 2012., temeljem kojeg Ugovora je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu „Glavni inženjer za zaštitu na radu" sistematizirano u organizacijskoj jedinici Služba osiguranja održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša. Također čini nespornim da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016. otkazao predmetni Ugovor o radu. Nadalje ističe kako nije sporno niti da je tužitelj dana 11. travnja 2O16. zaprimio predmetnu Odluku o otkazu i da mu je tužitelj dana 22. travnja 2016. uputio zahtjev za zaštitu prava, a na koji zahtjev se nije očitovao.

Ističe da je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena budući se temelji na odredbama Zakona o radu kao i internim aktima tuženika.

Navodi da je dana 18. veljače 2013. donio Odluku o utvrđivanju viška radnika u društvu I.n. d.d. broj 3-18/13, a kojom je, između ostalog, utvrdio u odredbama čl.2. toč.6. PF korporativni centar, da se utvrđuje kao višak i 21 radnik raspoređen na *Fiksni iznos konverzije 7,53450

radna mjesta koja više ne postoje sukladno Katalogu poslova radnih mjesta u I.n. d.d. od dana 11. rujna 2013., a među kojima je i tužitelj na radnom

mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu u Sektoru održivog razvoja zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša.

Nadalje navodi da je Odlukom Uprave tuženika broj 12-7/13 od dana 18. srpnja 2013. utvrđen Program zbrinjavanja viška radnika, kojim je obuhvaćeno 184 radnika, uključujući i tužitelja, a predmetni Program zbrinjavanja dostavljen je Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji je svojim očitovanjem od 22. kolovoza 2013. utvrdio da predmetni Program zbrinjavanja sadrži u cijelosti sve zakonom propisane elemente te je za predmetne radnike odgodio otkazivanje ugovora o radu zaključno s danom 14. listopada 2013.

Naglašava da je koristeći svoje autonomno pravo da organizira poslovanje na način kako to smatra najboljim, a uslijed organizacijskih promjena i time tehnološkog

- procesnog usavršavanja, odnosno optimizacije i simplifikacije poslovnih procesa utvrdio da je prestala potreba za radnim mjestom na kojem je radio tužitelj te je isto radno mjesto ukinuto i više ne postoji u Katalogu poslova. Ističe da suprotno navodima tužitelja nije došlo do promjene naziva radnog mjesta, već do ukidanja istog. Također ističe kako je zbog ukidanja tužiteljevog radnog mjesta uslijed implementacije H. metode, odnosno sustava plaća u 2012. istom i ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „Stručnjaka za zaštitu zdravlja i sigurnosti“, što tužitelj nije prihvatio. Navodi da je tužitelj ponuđeni ugovor preuzeo dana 07. studenog 2012. te je isti nepotpisan vratio dana 19. studenog 2012.

Nadalje navodi da je ponuđeni ugovor vrednovan na E03 platnom razredu te prema složenosti ("vrlo složeni poslovi i zadaci koji zahtijevaju usko specijalizirana stručna znanja i vještine, visok stupanj inicijative, kreativnosti i samostalnosti …") u potpunosti odgovara stručnoj spremi i iskustvu tužitelja obzirom da su zahtjevi pozicije visoka stručna sprema te minimalno 3 godine iskustva.

Konačno ističe kako je tužitelju dana 31. ožujka 2016., nakon ishođenja pravomoćne presude kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja, ponovo ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto "Stručnjaka za zaštitu zdravlja i sigurnosti" a što je tužitelj ponovo odbio.

Naglašava da nije u mogućnosti tužitelju osigurati obavljanje poslova koje je do tada radio te je stoga donio predmetnu Odluku o otkazu Ugovora o radu pritom poštujući sve kogentne zakonske odredbe pa tako i odredbe čl. 107. Zakona o radu.

Ističe da je vezano za odredbu čl.115. st. 2. Zakona o radu imao u vidu trajanje radnog odnosa tužitelja, njegovu starost, te obveze uzdržavanja koje ga terete, ali isto nije bilo od utjecaja na otkazivanje budući je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto tužitelja, odnosno prestala je potreba za radom svih izvršitelja navedenog radnog mjesta te slijedom navedenog s obzirom da je došlo do ukidanja radnog mjesta i proglašenja viškom svih radnika na istom, nisu ostvarene pretpostavke za primjenu kriterija između više izvršitelja odnosno bodovanja radnika. Također ističe da suprotno navodima tužitelja ne postoji obveza da sukladno navedenoj zakonskoj odredbi usporedi sve radnike kod tuženika.

Nadalje ističe da ima potrebnu istaknuti da je u isključivoj nadležnosti poslodavca donošenje odluka koje se tiču organizacije procesa rada kao i o tome koje će mjesto biti utvrđeno kao nepotrebno. Poziva se na odluke Vrhovnog suda RH broj Revr - 183/05 od 8. veljače 2006., Revr- 187/08 od 22 travnja 2008., Revr- 829/07 od 14. svibnja 2008. Nadalje ističe da je kao poslodavac ovlašten autonomno odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, ali i o ukidanju pojedinih radnih mjesta *Fiksni iznos konverzije 7,53450

za koje ocijeni da organizacijski nisu opravdana, a što predstavlja opravdan razlog za otkaz (Vrhovni sud RH Revr - 702/08 od 22. siječnja 2009., Revr - 695/08 od 14. siječnja 1999., Revr- 199/07 od 24. srpnja 2007.).

Naglašava da je sve radnike za koje je prethodno citiranom odlukom utvrđeno da predstavljaju višak, pokušao zaposliti ne samo kod društva u I.n. grupaciji ,već i kod drugih poslodavaca te je slijedom navedenog, broj radnika koji su predstavljali višak znatno smanjen isključivo njegovim naporima.

Navodi da tužitelju nije pronašao drugo radno mjesto niti primjenom interne burze zaposlenja, s time da je kod njega na snazi Uputa za upravljanje internom burzom rada koja propisuje da popunjavanje radnih mjesta radnicima upisanima u burzu, u koju je upisan i tužitelj, obuhvaćen planom optimizacije, ima prednost pred drugim načinima popunjavanja radnih mjesta te da prije objave natječaja za raspoloživo radno mjesto sa administratorom burze i zaposlenikom nadležnim za ljudske resurse provjerava postojanje odgovarajućeg kandidata na burzi te prioritetno nastoji na tom radnom mjestu zaposliti odgovarajućeg kandidata s burze.

Ističe da su tužiteljevi navodi da se kod njega zapošljavaju pripravnici i novi radnici u potpunosti paušalni i neutemeljeni te ističe da je irelevantno je li zaposlio pripravnike.

Naglašava da upravo zbog specijalističkih i stručnih znanja te iskustva i vještina koje radnici poput tužitelja imaju u odnosu na pripravnike koji su po definiciji osobe bez radnog iskustva, činjenica je da tužitelj i pripravnik ne rade jednak rad ili rad jednakih vrijednosti te upućuje na to da i možebitno zapošljavanje pripravnika nije u nikakvoj svezi s radnim odnosom tužitelja.

Nadalje ističe kako je sa radničkim vijećem proveo postupak suodlučivanja, uzimajući u obzir da je tužitelj branitelj Domovinskog rata, te da je za donošenje odluke o otkazu potrebna suglasnost radničkog vijeća. Ističe da je radničko vijeće uskratilo suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za tužitelja te je ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je nadomještena suglasnost radničkog vijeća.

Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u potvrdu HZMO-a od 15.04.2016. (str. 8-10 spisa), popis radnika (str. 11-15 spisa), Zahtjev za zaštitu prava s povratnicom (str. 16-20 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04.04.2016. (str. 21-22 spisa), zabilješku o primitku Odluke o otkazu (str. 23 spisa), Ugovor o radu br.210-801121/12 (str.24 spisa), Odluku o utvrđivanju viška radnika u I.n. d.d. od 18.2.2013. (str. 39-45 spisa), Odluku o utvrđivanu Programa zbrinjavanja viška radnika od 18.07.2013. (str. 46-53 spisa), listu viška radnika (str. 54-55 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 22.08.2013. (str. 56 spisa), kataloge poslova i radnih mjesta (str. 57-70, 71-79, 133-151, 348-376, 411-438 spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnost (str. 81 spisa), zabilješku sa sastanka održanog 31.3.2016. (str. 82 spisa), dopise tuženika upućene drugim poslodavcima (str. 83-97 spisa), Uputu za upravljanje internom burzom (str. 98-107 spisa), Sporazum o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika I.n. d.d. od 24.05.2012. i 25.10.2013. (str. 108-110 i 111-115 spisa), dopis tuženika upućen radničkom vijeću 04.11.2013. (str.116 spisa), očitovanje radničkog vijeća na namjeru donošenja Odluke o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu (str. 117-119 spisa), Presudu Općinskog radnog suda u

Zagrebu, posl.br. Pr-12986/13 od 19.03.2015. (str. 120-124 spisa), Odluku *Fiksni iznos konverzije 7,53450

Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R-1058/15 od 02.02.2016. (str. 125-126 spisa), preslike izvoda iz matične knjige rođenih (str. 129-130 spisa), "Postupak vrednovanja radnih mjesta i određivanja platnih razreda u I.n. d.d." sa priležećom dok. i prezentacijom (str. 222-293 i 377-392 spisa), Pravilnik o radu tuženika , izdanje 07 (str. 294-347 spisa), dokument Zapošljavanje, promjena rasporeda i prestanak radnog odnosa radnika u društvima I.n. grupe d.d. (str. 393-410 spisa), ponuđeni Ugovor o radu od 01.11.2012. (str. 440 spisa), e-mail korespondenciju (str. 441-511, 516-518, 528 spisa), zapisnik o edukaciji u programu Procjena N. (str. 512-515 spisa), Odluku o imenovanju radne skupine za izradu revizije Procjene opasnosti radnih mjesta za SPO (str. 519-520 spisa), Odluku o imenovanju stručnih osoba neposredno zaduženih za poslove iz područja zaštite zdravlja, sigurnosti i zaštite okoliša (ZZSO) - str. 521-527 spisa), popis radnika (str. 529-535 spisa), e-mail poruke iz 2014. (str. 538-541, 601 spisa), zapisnike o obavljenom unutarnjem nadzoru nad primjenom pravila zaštite na radu (str. 542-600, 606-607 spisa), zapisnik o osposobljavanju radnika za provedbu mjera evakuacije i spašavanja za središnji poslovni objekt I.n. d.d. (str. 602-605 spisa), daljnju dokumentaciju vezanu za rad tužitelja kod tuženika (str. 608-749 spisa), tablicu rasporeda radnika od 31.10.2012. (str.753-779 spisa) i postupak o načinu usklađivanja osnovne plaće (str. 780-793).

4. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž.V. (str. 214-215),

V.G. (str. 215), A.B. (str. 215-216), M.K. (str. 216-217) te tužitelja (str. 218-219).

5. Na temelju ovako provedenog postupka Općinski sud u Novom Zagrebu je dana 03. svibnja 2018. donio presudu pod brojem Pr-89/2016-16 kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu dana 10. svibnja 2018. (putem pošte), a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj Gž R-947/2018-2 od 25. travnja 2019. prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje navodeći da sud prvog stupnja nije utvrdio je li kod poslodavca ostala potreba za tužiteljevim radom s obzirom da tužitelj tvrdi kako njegove poslove obavljaju I. i L., oboje E02,

te da tuženik nije dokazao kako je prestala potreba za tužiteljevim radom jer iz drugih izvedenih dokaza proizlazi kako se kod tuženika i dalje obavljaju poslovi koje je ranije obavljao tužitelj.

Također se navodi da tuženik u postupku nije dokazao da je pri odlučivanju o otkazu Ugovora o radu tužitelju vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja (kao radnika) ili o bilo kojim drugim kriterijima.

7. Dopisom od 21. svibnja 2019. Općinski sud u Novom Zagrebu je predmet dostavio na daljnji postupak ovom sudu jer sukladno odredbi čl. 2. st. 1. alineja XV Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18) više nije nadležan za radne sporove.

8. Tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2022. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da pored utvrđenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštenom,

utvrđenja da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i vraćanja na rad, na radno *Fiksni iznos konverzije 7,53450

mjesto iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. siječnja 2012., odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto traži i da se utvrdi da mu je radni odnos kod tuženika prestao 14. lipnja 2021. (jer je tada stekao uvjete za odlazak u starosnu mirovinu). Također potražuje troškove ovog postupka sa pripadajućom kamatom.

9. U ponovnom postupku sud je izvršio uvid u popis obavljenih poslova tužitelja kod tuženika (str. 836-854 spisa), Ugovore o radu za I.L.M., Z.I., S.V.Ž., A.Z., N.T., V.P., D.L., J.L., M.K., I.B., Ž.B. i I.B. (str. 862-869, 891-894, 870-874, 876-879, 882-884, 901- 903, 907-910, 911, 915, 917-919, 920, 923-924, 925, 928-929, 930-932, 934-936, 938-942 i 943 spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za zaštitne poslove (str. 875 spisa), opis radnog mjesta Rukovoditelj OR i ZZSO funkcija (str. 880-881 spisa), opis radnog mjesta Glavni stručnjak za održivi razvoj (str. 895-896 spisa), opis radnog mjesta Vodeći inženjer za održivi razvoj i zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša (str. 897 spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnost (str. 898-899 i 912 spisa), opis radnog mjesta Vodeći stručnjak za zaštitne poslove (str. 900 spisa), opis radnog mjesta Inženjer zaštite od požara I (str. 904 spisa), opis radnog mjesta Inženjer OHS 2 (str. 905-906 spisa), opis radnog mjesta Vodeći specijalist za zaštitu od požara (str. 913 spisa), popisnu listu uručenih ugovora / aneksa / opisi posla s

01.11. 2012. (str.914 spisa), opis radnog mjesta Vodeći specijalist za zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša (str. 916 spisa), Viši tehničar za zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša II (str. 921 spisa), opis poslova Viši tehničar zaštite od požara I (str. 922 spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za OR i ZSSO u laboratoriju (str. 926 spisa), opis poslova radnog mjesta Stručnjak za zaštitne poslove (str. 927 spisa), opis poslova radnog mjesta Stručnjak za zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša (str. 931 spisa), opis poslova radnog mjesta Specijalist za zaštitne poslove II (str. 933 spisa),

opis poslova radnog mjesta Specijalist za zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša 2 u PF (str. 937 spisa), opis poslova radnog mjesta Specijalist za zaštitu i sigurnost 2 (str. 940-941 spisa), uvjerenja, potvrde i certifikati o osposobljenosti za rad tužitelja (str. 951-953, 968-969 spisa) i drugu dokumentaciju (str. 970-1166 spisa).

10. Proveden je dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka A.B. (str. 960-963).

11. Sud je na temelju provedenih dokaza, a cijeneći iste sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu njegovog Ugovora o radu od 04. travnja 2016. nedopuštena te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao kao i vraćanje na rad do 13. lipnja 2021. te utvrđenje da mu je radni odnos kod tuženika prestao 14. lipnja 2021.

13. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu te da mu je radni odnos prestao pobijanom Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

14. Među parničnim strankama je sporno jesu li postojali opravdani razlozi za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 04. travnja 2016. te je li tuženik prilikom otkazivanja Ugovora o radu postupio sukladno odredbama Zakona o radu.

15. Iz Ugovora o radu broj 210-801121/12 sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koji se primjenjuje od 01. siječnja 2012., proizlazi da se sklapa na neodređeno vrijeme i da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta - pozicije Glavni inženjer za zaštitu na radu sistematizirano u organizacijskoj jedinici Služba osiguranja održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša kao i druge neophodne poslove u skladu s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca. Nadalje je navedeno da se relativna vrijednost poslova koje tužitelj obavlja utvrđuje s koeficijentom 5,00, a da se osnovna plaća izračunava sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

16. Iz kataloga poslova u I.n. d.d. od 23. prosinca 2011. proizlazi

da isti sadrži popis svih poslova s pripadajućim rasponima koeficijenata složenosti i potrebnim kvalifikacijama podijeljenih prema područjima rada iz kojih se izvode radna mjesta (pozicije) koje mogu biti sistematizirane u organizacijskim jedinicama I.n. d.d. Iz istog proizlazi da glavni inženjer ima minimalni koeficijent složenosti 4,60, a maksimalni koeficijent složenosti 5,00.

Nadalje, iz kataloga proizlazi da je za radno mjesto tužitelja Glavni inženjer za zaštitne poslove zahtijevana visoka stručna sprema, radno iskustvo 5 godina, te koeficijent u rasponu od 4,60 do 5,00.

17. Iz potpisne liste uručenih ugovora/aneksa/opisi posla s 01. studenim 2012. za

Sektor održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša proizlazi da je tužitelj 07. studenog 2012. preuzeo ponuđeni Ugovor o radu.

18. Iz ponuđenog Ugovora o radu proizlazi da se isti sklapa na neodređeno vrijeme te da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta – pozicije: Stručnjak za zaštitu rada i sigurnosti platni razred E03 sistematizirane u organizacijskog jedinici Služba osiguranja održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša kao i druge neophodne poslove u skladu s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca. Iz istog proizlazi da bi tužitelj imao pravo na osnovnu mjesečnu plaću u iznosu od 14.860,00 kn, s time da se dodaci na osnovnu mjesečnu plaću utvrđuju sukladno odredbama

KU.

19. Iz opisa radnog mjesta (pozicije) Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti proizlazi da su glavne odgovornosti i zadaci navedenog radnog mjesta:

1) praćenje potencijalnih regulatornih učinaka po poslovanju kompanije s aspekta zaštite zdravlja i sigurnosti i pravovremeno analiziranje istih i informiranje sustava,

2) nadzor nad tematskim područjima u zaštiti zdravlja i sigurnosti, uzimajući u obzir procjenu rizika kao bazu uz predlaganje mjera za smanjenje rizika,

3) nadziranje procesa zaštite zdravlja i sigurnosti i priprema izvještaja o mogućnosti optimizacije s ciljem osiguranja operativne učinkovitosti,

4) komunikacija sa zainteresiranim stranama s ciljem zadovoljenja zakonskih odredbi,

5) edukacija radnika I.n. d.d. ali i radnika ugovorenih strana koji rade na lokacijama I.n. d.d. iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti,

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

6) izrada sveobuhvatnih analiza, uključivo i analiza incidenata te predlaganje korektivnih i preventivnih mjera i

7) ostali zadaci u skladu s naravi i vrstom rada po nalogu neposredno nadređenog.

Nadalje, iz istog proizlazi da je za navedeno radno mjesto potrebna viša stručna sprema te radno iskustvo od 3 godine kao i znanje engleskog jezika te rada na računalu.

20. Iz kataloga poslova u I.n. d.d. od 07. siječnja 2013. proizlazi

da se istim utvrđuje popis svih poslova s pripadajućim H. razredom, potrebnom kvalifikacijom i radnim iskustvom te radnih mjesta koji se iz tih poslova izvode i koji mogu biti sistematizirani u organizacijskim jedinicama I.n. d.d.

U istom je navedeno da poslovi objedinjavaju radna mjesta/ pozicije koja su ista ili slična po razini složenosti, odgovornosti te znanju, iskustvu i kompetencijama potrebnim za njihovo uspješno obavljanje. Također je navedeno da su nerukovodni (izvršni) poslovi iz kojih se izvode radna mjesta / pozicije grupirani u 13 H. razreda od E02 do E14, a poslovi iz kojih se izvode rukovodna i savjetodavna mjesta / pozicije grupirani su u H. razred E01 i više.

Pod opisom složenosti poslova radnih mjesta za razred E02 navedeno je da se radi o izuzetno složenim poslovima i zadacima koji zahtijevaju najviši stupanj specijalizacije, izuzetno visok stupanj inicijative, kreativnosti i samostalnosti, a imaju izravan utjecaj na poslovne procese i uključuju izradu prijedloga načina provedbe strategije, pružanje savjeta i stručne pomoći rukovodstvu te doprinose poboljšanju učinkovitosti organizacije; poslovi uključuju redovitu samostalnu komunikaciju unutar i izvan Društva; poslovi imaju izravan utjecaj na provedbu planiranih strateških ciljeva segmenata djelatnosti / poslovne funkcije.

Pod opisom složenosti poslova radnih mjesta za razred E03 navedeno je da se radi o vrlo složenim poslovima i zadacima koji zahtijevaju usko specijalizirana stručna znanja i vještine, visok stupanj inicijative, kreativnosti i samostalnosti, uključuju odgovornosti za zakonitost rada i postupanja te pravilnu primjenu postupaka i metoda rada te po potrebi delegiranje i nadzor nad izvršenjem raznovrsnih zadataka; poslovi uključuju samostalnu komunikaciju unutar i izvan Društva; poslovi imaju izravan utjecaj na provedbu plana sektora.

Nadalje, iz istog proizlazi da je za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja, sigurnosti, a koje radno mjesto je ponuđeno tužitelju nakon uvođenja H. razreda odgovara složenosti poslova E03.

21. Iz kataloga poslova u I.n. d.d. od 11. rujna 2013. i 07.

prosinca 2015. proizlazi da se istim utvrđuje popis svih poslova s pripadajućim platnim razredom, potrebnom kvalifikacijom i radnim iskustvom te radnih mjesta koji se iz tih poslova izvode i koji mogu biti sistematizirani u organizacijskim jedinicama I.n. d.d.

Iz istih proizlazi da je opis složenosti poslova za E02 i E03 identičan kao i u Katalogu od 07. siječnja 2013.

22. Iz dokumentacije koja se nalazi na str. 83-97 spisa proizlazi da se tuženik obraćao drugim poslodavcima radi pokušaja zapošljavanja kod istih radnika tuženika kojima će se otkazati ugovori o radu te im dostavlja strukturu i broj zaposlenih radnika utvrđenih kao višak prema poslu/poziciji koji predmetni radnici obavljaju i prema stručnoj spremi.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

23. Iz Odluke o utvrđivanju viška radnika kod tuženika od 18. veljače 2013. proizlazi da se radi unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, a na temelju izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena utvrđuje višak od 458 radnika. Nadalje, utvrđen je kao višak i 21 radnik raspoređen na nepostojeća radna mjesta sukladno Katalogu radnih mjesta. Pojašnjava se da predmetni radnici nisu prihvatili ponuđene ugovore prilikom uvođenja novog sustava plaća u studenome 2012. Između ostalih, navedeno je i radno mjesto tužitelja - Glavni inženjer za zaštitu na radu (1 radnik) u Sektoru održivog razvoja i ZZSO, Službi osiguranja održivog razvoja i ZZSO.

Odredbom čl. 3. navedene Odluke o utvrđivanju viška radnika tuženik je utvrdio kriterije koje će primijeniti prilikom odlučivanja kojem će od radnika na istom radnom mjestu otkazati ugovor o radu (zakonski i dodatni kriteriji).

24. Iz Odluke o utvrđivanju Programa zbrinjavanja viška radnika kod tuženika od 18. srpnja 2013. proizlazi da se istom utvrđuje Program zbrinjavanja viška radnika kod tuženika te lista radnika obuhvaćena Programom te da je tužitelj uvršten u listu kao višak radnika pod rednim brojem 42, s time da je navedeno da tužitelj ima 56 godina života, 29 godina, 2 mjeseca i 24 dana radnog staža te da je bio branitelj prije 15. siječnja 1992. sa više od 22 godine staža kod tuženika.

25. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Z. od 22.

kolovoza 2013., proizlazi da je nakon izvršenog uvida i provedenog postupka analize Programa zbrinjavanja viška radnika kao i uz isti dostavljene dokumentacije, a sukladno čl. 122. Zakona o radu dao očitovanje da je postupak zbrinjavanja viška radnika proveden sukladno odredbama čl. 120., 121. i 122. Zakona o radu te da dostavljeni Program zbrinjavanja viška radnika sadrži sve zakonom propisane elemente. Također se navodi da je Hrvatski zavod za zapošljavanje mišljenja da postoje važni i opravdani socijalni razlozi kao i gospodarski razlozi porasta nezaposlenosti u svim županijama prema lokaciji radnih mjesta odnosno radnika obuhvaćenih Programom i mogućnosti njihovog uključivanja u tržište rada obzirom na dob i stručnu kvalifikaciju te sukladno čl. 122. st.5. Zakona o radu nalažu odgodu primjene Programa za 30 dana.

26. Iz dopisa tuženika od 04. studenog 2013. upućenog radničkom vijeću I.n. d.d. proizlazi da poslodavac namjerava iz poslovno uvjetovanih razloga otkazati Ugovor o radu za 58 radnika iz popisa u prilogu ovog dopisa. Pojašnjava se da je 18. srpnja 2013. poslodavac donio Program zbrinjavanja viška radnika u kojem su predmetni radnici uvršteni kao višak, a razlozi nastanka viška radnika su posljedica organizacijskih promjena i tehnološko-procesnog usavršavanja – optimizacije poslovnih procesa, a koji su detaljno obrazloženi u Programu. Poslodavac ističe da je bilo nužno smanjiti broj radnika te navedenim radnicima nije u mogućnosti osigurati obavljanje poslova na kojima su do sada radili te ne postoji mogućnost niti da se uz dodatno obrazovanje odnosno osposobljavanje radnici zaposle na nekim drugim poslovima. Naglašava da je pri odlučivanju o otkazu poslodavac imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika, njegovu starost te obveze uzdržavanja koje ih terete.

Također je navedeno da je Program 14. kolovoza 2013. dostavljen Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji je u svom očitovanju od 22. kolovoza utvrdio da je postupak zbrinjavanja viška radnika proveden sukladno Zakonu o radu, s time da je navedeni Zavod odgodio otkazivanje Ugovora o radu sa zaključno 14. listopadom 2013. Nadalje je navedeno da se radničkom vijeću dostavljaju planirane Odluke o *Fiksni iznos konverzije 7,53450

poslovno uvjetovanim otkazima Ugovora o radu na suodlučivanje za one radnike za koje se traži prethodna suglasnost radničkog vijeća, odnosno na savjetovanje sukladno odredbama Zakona o radu.

27. Iz očitovanja radničkog vijeća I.n. d.d. od 12. studenog 2013. proizlazi da isto nije suglasno i protivi se donošenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju te navode da tužitelj ima 28 godina radnog staža, 57 godina života te da je branitelj iz Domovinskog rata sukladno Sporazumu o pravima branitelja iz Domovinskog rata te da kontinuirano i redovito obavlja poslove i radne zadatke iz Ugovora o radu te da je tijekom 2013. imao zadatak prenošenja svog znanja na druge radnike (edukacija dvije grupe radnika), zatim da je otac dvoje djece koje školuje, kreditno opterećen te smatraju da bi istog s obzirom na predanost radu trebalo zadržati u radnom odnosu unutar I.n. d.d.

28. S obzirom da je radničko vijeće uskratilo svoju suglasnost za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju, tuženik je podnio tužbu ovom sudu radi nadomještaja suglasnosti na namjeravanju Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

29. Iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12986/13-14 od 19. ožujka 2015. proizlazi da se nadomješta suglasnost na namjeravanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju koja je uskraćena očitovanjem tuženika do 12. studenog 2013.

Navedena odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R 1058/15-2 od 02. veljače 2016.

30. Iz zabilješke koja se nalazi na str. 82 spisa proizlazi da je dana 31. ožujka 2016. u poslovnim prostorijama tuženika na lokaciji Z. održan

sastanak s tužiteljem, s time da su od strane poslodavca bile prisutne A.B., dir. Sektora održivog razvoja i ZZSO i M.K., Vodeći specijalist za ljudske resurse. U zabilješci se navodi da je tema sastanka bilo obavještavanje tužitelja o pravomoćnoj presudi (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1058/15-2 od 02. veljače 2016.) kojom je nadomještena suglasnost radničkog vijeća za otkazivanje njegovog Ugovora o radu te ponuda ugovora o radu za nastavak radnog odnosa. Također je navedeno da je poslodavac tužitelju ponovio ponudu ugovora o radu s istim uvjetima kao i u ugovoru ponuđenom prilikom implementacije H. sustava plaća:

- radno mjesto: Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti -

osnovna mjesečna bruto plaća 14.860,00 kn

- platni razred: E03

Nadalje navedeno je da je tužitelj na sastanku odbio ponudu Ugovora o radu.

Navedenu zabilješku potpisale su A.B. i M.K.

31. Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016. proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu broj:210-801121/12 s primjenom od 01. siječnja 2012. i svaki eventualni pripadajući aneks zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga. Također je navedeno da radnik ima pravo na otkazni rok, s time da nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka. Nadalje je *Fiksni iznos konverzije 7,53450

navedeno da ima pravo na isplatu naknade plaće i priznanje ostalih prava kao da radi te da ima pravo na otpremninu.

Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je dana 18. srpnja 2013. poslodavac donio Program zbrinjavanja viška radnika u koji je uvršten i tužitelj, a razlozi nastanka viška radnika su posljedica organizacijskih promjena i time tehnološko-procesnog usavršavanja – optimizacije poslovnih procesa, a koji su detaljno obrazloženi u Programu.

Navodi se da je tužitelj uvršten u Program zbrinjavanja obzirom da se nalazi na nepostojećem radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu sukladno važećem Katalogu poslova i radnih mjesta u I.n. d.d. Također se navodi da tužitelj nije prihvatio ponuđeni novi ugovor o radu te je ostao raspoređen na nepostojećem radnom mjestu. Navodi se da je Program zbrinjavanja 14. kolovoza 2013. dostavljen Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji se očitovao da je postupak zbrinjavanja proveden sukladno Zakonu o radu, s time da je odgodio provođenje otkazivanja zaključno do 14. listopada 2013. Nadalje u obrazloženju je navedeno da ne postoji mogućnost da se niti uz dodatno obrazovanje i osposobljavanje, tužitelj zaposli na nekim drugim poslovima, s time da je pri odlučivanju o otkazu imao u vidu trajanje radnog odnosa tužitelja, njegovu starost te obveze uzdržavanja koje ga terete.

Također je navedeno da je prije donošenja Odluke o otkazu poslodavac proveo postupak suodlučivanja s radničkim vijećem u I.n. d.d., a budući je isto uskratilo svoju suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac je podigao tužbu radi nadomještaja suglasnosti, a presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12986/13-14 od 19. ožujka 2015., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1058/2015-2 od 02. veljače 2016. nadomještena je suglasnost radničkog vijeća za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

Nadalje je navedeno da tužitelj ima pravo na otkazni rok koji iznosi 4 mjeseca, a koji mu se dodatno uvećava za mjesec dana sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te isti ukupno iznosi 5 mjeseci.

Također je navedeno da tužitelj ima pravo i na otpremninu.

32. Iz zabilješke na str. 23 spisa proizlazi da je tužitelju naprijed navedena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu uručena 11. travnja 2016.

33. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava proizlazi da je isti sačinjen dana 21. travnja 2016., a iz povratnice (str. 17 spisa) da je tuženiku poslan dana 22. travnja 2016. te da ga je tuženik zaprimio dana 25. travnja 2016., s time da je među parničnim strankama nesporno da se tuženik na isti nije očitovao.

34. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 19. svibnja 2016., ista je podnesena pravodobno, odnosno podnesena je sukladno odredbi čl. 133.st.2. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14).

35. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik postupak zbrinjavanja viška radnika proveo sukladno odredbama čl. 120., 121. i 122. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09).

36. Nadalje, tuženik je postupio i sukladno odredbi čl. 150. ZR/09 , odnosno proveo je postupak suodlučivanja s radničkim vijećem koje je uskratilo svoju suglasnost na namjeravanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu *Fiksni iznos konverzije 7,53450

tužitelju, a koja suglasnost je nadomještena Odlukom ovog suda broj Pr-12986/13-14 od 19. ožujka 2015., s time da je ista potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1058/15-2 od 02. veljače 2016.

37. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu po starom katalogu poslova, a koeficijent njegovog radnog mjesta je bio 5,0 dakle u rangu eksperta. Navodi da je uvođenjem H.

metode došlo do ukidanja naziva radnih mjesta i donesen je novi katalog naziva radnih mjesta te mu je ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu kojim je bio svrstan u platni razred E03 što nije odgovaralo starom katalogu. Također navodi da je to bilo u studenom 2012. te je zbog navedenog poslao e-mail pomoćniku direktora S. da mu pojasni dva pitanja vezano za nesukladnost platnog razreda i zašto nije u E02 razredu već u E03 obzirom da se u E02 navodi da osoba u tom platnom razredu daje mišljenja iz područja zaštite na radu, što je i činio tijekom svog rada i na što je obvezan sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Ističe da takvo što ne stoji u opisu radnih mjesta za E03. Također ističe da je navedena dva pitanja postavio i direktorici ljudskih resursa no nitko mu na taj e-mail nije odgovorio pa je otišao kod pomoćnika direktora S. koji mu je tada izjavio da se tu nema šta odgovarati, da mu je ponuđeno kako je te da ili potpiše ili vrati ugovor pa je to i učinio, odnosno vratio je nepotpisani ugovor 16. studenog 2012.

Nadalje navodi da je u međuvremenu pokrenut postupak sudskog nadomještaja suglasnosti za namjeru otkazivanja ugovora o radu obzirom da je I.n. uskratio suglasnost te nakon što je pravomoćno okončan taj predmet i suglasnost je nadomještena sudskim putem, kolege su mu rekle da se nalazi na listi viška radnika što ga je začudilo pa je otišao kod pomoćnika direktora A.P., a kasnije i

kod nadređene u ljudskim resursima K., koja mu je najavila da će mu uručiti otkaz Ugovora o radu. Navodi da ju je pitao je li prethodno razgovarala sa direktoricom A.B., a ona mu je rekla da za to nema potrebe i da je tako

odlučio B. nakon čega je otišao kod direktorice A.B. i ona je sazvala

sastanak sa K., no odluka je i dalje bila neizmijenjena i rekli su mu da ne mogu ništa i da je takva odluka B.-a. Također navodi da je nakon par dana M.K. došla u njegov ured i uručila mu pobijanu Odluku o otkazu Ugovora o radu, koju je prihvatio te su i napravili nekakvu potvrdu. Naglašava da je od uvođenja H. metode i novog kataloga cijelo vrijeme radio svoje uobičajene poslove, a inače je bio jedan od 10 vodećih stručnjaka za zaštitu na radu kod tuženika, izrađivao je planove evakuacije za više zgrada, radio je na poslovima vezano za ozljede na radu radnika, surađivao sa HZZO, izrađivao procjene rizika opasnosti i sl. Također naglašava da su cijelo vrijeme i prije i poslije H. metode njegovi poslovi bili neizmijenjeni, osim što su ga organizacijski stavili u ured direktorice. Navodi da mu je prije H. metode, a i kasnije sve do rujna 2013. bio neposredno nadređen B.Č. direktor službe, a kada je isti otišao u mirovinu,

na njegovo mjesto dolazi R.K. Ističe da je u to vrijeme došlo do formiranja još jedne organizacijske službe pa ih je tada bilo tri umjesto prethodno dvije.

Nadalje navodi da je pisao e-mail 07. travnja 2014. direktorici A.B. da se izjasni tko mu je nadređeni da li je K. ili ona, na što je rekla da mu je ona nadređena, s time da je naloge i dalje dobivao i od K. i od A.B.

Ističe da nije točan navod svjedokinje A.B. da bi mu nakon ishođenja nadomještaja suglasnosti i dalje nudili na potpis Ugovor o radu koji nije prihvatio u studenom 2012. Smatra da su mu trebali dati eventualno otkaz ugovora *Fiksni iznos konverzije 7,53450

sa ponudom sklapanja novog izmijenjenog ugovora, a ne ovako. Također ističe da nije dobio nikakvu zabilješku niti se ista vodila i osporava onu sa str. 82 spisa jer kod tuženika postoji protokol vođenja zabilješke sastanka koji propisuje obrazac pod nazivom zapisnik sa sastanka, a koji nije sastavljen.

Navodi da mu je bruto plaća po starom katalogu i prije H. metode, a i kasnije bila bruto 16.010,00 kn. Ističe da ugovor iz 2012. nije prihvatio zbog platnog razreda E03 jer smatra da njegovo radno mjesto potpada u platni razred E02, a što i je trenutno, jer su poslovi Glavnog inženjera zaštite na radu E02. Također navodi da je kod tuženika radio do travnja 2016..

Nadalje navodi da je nakon H. metode unutar Sektora pored dvije službe uvedena je još jedna nova služba i nova poslovna jedinica koja se odnosi na poslove zaštite na radu, a rukovoditelj iste je V.P.

Naglašava da je u E02 razredu bila I.L., za zaštitu okoliša i kolega

Z.I., koji je u Službi za zaštitu od požara, s time da trenutno u Službi za zaštitu na radu i poslovnoj jedinici nema nitko sa platnim razredom E02.

Također naglašava da je za vrijeme dok je radio kod tuženika, sve svoje uobičajene poslove obavljao, a nakon njegovog odlaska, njegove poslove su preuzeli radnici u poslovnoj jedinici koju vodi V.P. i Služba koju vodi R.K. Misli da su neki od tih radnika S.V.Ž., s time da je ona prije bila u Sektoru logistike, a negdje 2014. ili 2015. je prešla kod njih u Sektor.

Ističe da je bio jedini izvršitelj na radnom mjestu koje je vrijedilo prije uvođenja H. metode te drugih Glavnih inženjera za zaštitu na radu u I.n. osim njega nije bilo. Navodi da je I.L. bila prije kao i on u Službi zaštite okoliša te su ih oboje stavili u ured direktora sektora, a nju su kasnije stavili u Službu za zaštitu okoliša, a on je ostao u uredu direktora, s time da je I. prije H. metode bio u tvrtki kćeri S.

Smatra da ga je poslodavac trebao ostaviti na radu jer i dalje postoje poslovi koje je obavljao i da su ga mogli staviti na radno mjesto pod nazivom Vodeći stručnjak za zaštitne poslove na kojem je trenutno I. koji je u Službi za zaštitu od požara, a na sličnom je radnom mjestu i L., oboje su E02. Navodi da su I. i on iste stručne spreme te su zajedno bili na magisteriju, a L. je inženjer kemije.

38. Iz iskaza svjedoka Ž.V. proizlazi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu Direktora službe za odnose s radnicima od 2011. i u okviru svoje dužnosti obavlja savjetovanja sa radničkim vijećem i sindikatom. Navodi da je tužitelj bio uvršten u Program zbrinjavanja viška radnika od 2013.g. iz organizacijskih razloga jer je njegovo radno mjesto ukinuto i pretpostavlja da su poslovi tog radnog mjesta preraspoređeni na druge radnike.

Ističe da je tužitelju nuđeno novo radno mjesto, ali se ne sjeća detalja.

Nadalje navodi da je 01. studenog 2012. uvedena H. metoda na temelju Kolektivnog ugovora, koji je izmijenio dotadašnji sustav koeficijenata i uvedena je ugovorena bruto plaća te su sa uvođenjem nove metodologije vrednovanja promijenjeni opisi i nazivi radnih mjesta.

Navodi da je tužitelj odbio ponuđeni novi ugovor o radu s istim materijalnim pravima te je u konačnici njegovo radno mjesto ukinuto Odlukom Uprave o kolektivnom višku radnika. Također navodi da mu nije poznato je su li svi radnici na istom radnom mjestu kao i tužitelj dobili otkaz, s time da misli da je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

Navodi da Sektor u kojem je tužitelj bio zaposlen i dalje postoji no u njemu je bila provedena reorganizacija, s time da mu nije poznato na koje radnike odnosno radna mjesta su preraspoređeni poslovi koje je prije tužitelj obavljao.

Naglašava da je do otkaza tužitelj obavljao poslove iz svog Ugovora no to je njegova pretpostavka, s time da ne zna koliko je radnika radilo na tom radnom mjestu odnosno na sličnim poslovima 2013., a oko 400-tinjak radnika je proglašeno viškom, no ne zna koliko njih potpada na Sektor tužitelja.

Ističe da sistematizacija postoji u elektroničkom obliku, ali ne kao dokument te da su sistematizacija i organizacija određene Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom i Katalogom poslova i radnih mjesta kod tuženika.

Također ističe da je kod donošenja Odluke o otkazu vođeno računa o socijalnim kriterijima, ali nije siguran da li su bili primjenjivi na tužitelja jer nije siguran je li je bilo više izvršitelja tog radnog mjesta. Napominje da se radilo o ukidanju radnog mjesta i tada nema te primjene. Nema saznanja da li je u Sektoru tužitelja došlo do novog zapošljavanja na sličnim poslovima.

Navodi da mu je nadređeni direktor tužitelja rekao da mu je nudio novo radno mjesto, no detalje ne znam.

Ističe da je kod uvođenja H. metode svim radnicima ponuđeno sklapanje novog ugovora uz popratnu dokumentaciju 2012., a po pričanju nadređenog tužitelju i prije otkazivanja tužitelju je nuđen novi ugovor i obavljani su razgovori na tu temu.

Također ističe da se generalno u slučaju smanjenja broja izvršitelja vodilo računa o zakonskim i socijalnim kriterijima i dodatnim kriterijima - učinkovitosti rada, koji su bili propisani Odlukom o kolektivnom višku.

39. Iz iskaza svjedoka V.G. proizlazi da je 2012. kod tuženika

uveden novi H. sustav kojim je određena nova sistematizacija i novo vrednovanje radnih mjesta te je utvrđen novi opis poslova u svim organizacijskim jedinicama temeljem kojeg su rukovoditelji u tim jedinicama vrednovali pojedina radna mjesta i platni razred. Ističe da je nakon toga došlo do utvrđenja 1000 radnih mjesta na koja su preraspoređeni radnici I.n. te je zbog tog novog sustava svim radnicima 01. studenog 2012. ponuđeno potpisivanje novih ugovora o radu i misli da je u prvom mahu 95% radnika iste potpisalo. Također ističe da je taj novi ugovor nuđen i tužitelju. Navodi da je u vrijeme uvođenja H. metode radio sam na poslovima Rukovoditelja poslovne jedinice za sustav plaće i nagrađivanja, s time da je bio zaposlenik tuženika do 15. lipnja 2016.

Naglašava da je H. metoda imala utjecaj i na plaće radnika, za dio je plaća povećana, a za sve ostale je ostala barem na istoj razini, dakle nije smanjivana.

Koliko se sjeća tužitelju je tijekom H. metode ponuđen ugovor za radno mjesto Višeg stručnjaka za zaštitu na radu u E03 platnom razredu, a navedeno radno mjesto mu se ponudilo nakon zajedničke odluke koju su donijeli ljudski resursi i rukovoditelj konkretnog sektora te su se pri tom vodili okolnostima kao što je stručnost radnika i sl.

Naglašava da je prilikom uvođenja H. metode donesen novi Katalog radnih mjesta, a opis poslova je uručen svakom radniku uz ponudu ugovora, dok je prethodni Katalog prestao važiti, a radna mjesta su ugašena prije uvođenja H.

metode. Nadalje naglašava da su svi poslovi kod tuženika, dakle i oni koje je obavljao tužitelj, prilikom uvođenja H. metode revidirani i preraspodijeljeni po novom sustavu, s time da se većina poslova koji su se i prije obavljali su ostali, dok nema konkretnih saznanja za poslove koje je obavljao tužitelj. *Fiksni iznos konverzije 7,53450

40. Iz iskaza svjedoka A.B. proizlazi da je zaposlena kod tuženika kao direktorica Sektora održivog razvoja zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša, a ime Sektora neizmijenjeno je prije i poslije uvođenja H. metode. Navodi da je u rujnu 2013. došla u I.n. kada je H. metoda već bila uvedena, a nakon što je došla na svoje radno mjesto zatekla je situaciju da je tužitelj bio direktno podređen njenom uredu jer nije prihvatio ugovor iz 2012. Nadalje navodi da je s njim razgovarala radi toga da sazna što ga muči obzirom da se radilo o dugogodišnjem radniku, stručnom u svom poslu, starije životne dobi pa joj je neformalno rekao da smatra da bi trebao ući u E02 platni razred, a ne kako je u ugovoru naznačeno E03, što međutim nije bilo i njezino mišljenje. Pojašnjava da je u E02 razredu rukovodeći kadar, jedna potpuno druga klasa radnika i odgovornosti, dok je tužitelj bio stručan u svom poslu, no radi se o jednoj drugoj razini koja ne potpada pod E02 razred. Ističe da tužitelj nije bio zainteresiran za potpisivanje ugovora koji je obuhvaćao E03 razred pa u tom smislu nije bilo niti daljnjih radnji vezano za eventualni potpis, no sigurna je da u slučaju da je on pokazao interes za potpis da bi se nešto u tom smislu pokrenulo.

Ističe da je u to vrijeme bio u tijeku i sudski postupak za nadomještaj suglasnosti za otkaz Ugovora o radu, s time da je tužitelj i dalje nastavio po nekoj inerciji obavljati poslove koje je obavljao i prije H. metode, npr. procjena rizika poslovnih prostora, vježbe evakuacije i sl., no nije bio angažiran na nekim projektima sa određenim vremenskim trajanjem jer je bilo neizvjesno koliko će dugo raditi. Po njezinoj procjeni tužitelj je obavljao nekih 30% poslova koje bi obavljao radnik na sličnom radnom mjestu po novoj organizaciji.

Također ističe da su poslovi koje je obuhvaćalo tužiteljevo radno mjesto preraspoređeni novom reorganizacijom unutar Sektora na druge radnike. Navodi da nije došlo do ukidanja nekih poslova, već upravo suprotno došlo je do pojave nekih novih poslova sukladno novoj zakonskoj regulativi, a na to je utjecala najnovija sudska praksa, europski propisi i sl. Napominje da kada je došla već je bila provedena nova reorganizacija posla nakon H. metode i po novoj sistematizaciji ne postoji radno mjesto na kojem je bio tužitelj. Naglašava da je tužitelj bio jedini izvršitelj za to radno mjesto i nikakva radikalna promjena nije bila u ponudi novog ugovora, a na neki način poslodavac mu je izašao u susret jer nije došlo do smanjenja materijalnih prava.

Nadalje naglašava da nakon što je došla odluka suda da se nadomještava suglasnost za otkaz, razgovarala je tužiteljem da vidi je li se možda predomislio, no i dalje je ostao kod odluke da neće prihvatiti novi ugovor bez navođenja konkretnih razloga. Navodi da ga je pozvala da se izjasni je li spreman razmisliti da ipak prihvati novi ugovor, no odgovor je bio ne. Ističe da nije bilo nikakvog zakidanja tužitelja sa novim ugovorom jer bi u suprotnom sigurno razgovarala sa nadređenima.

Na str. 82 spisa stoji zabilješka povodom razgovora sa tužiteljem, a istu su potpisale kolegica K. i ona. Ističe da su napravile zabilješku da ipak postoji neki trag u vezi tog sastanka, s time da nisu radile formalni zapisnik sa sastanka, a postoji mogućnost da je navedeno išlo i putem mail-a.

Ističe da je tužitelj bio jedini na ovom radnom mjestu s tim nazivom, a bilo je drugih sa sličnim nazivom i opisom poslova. Napominje da je došlo do proširenja poslova Sektora koji ne obuhvaćaju samo zakonski minimum te svaka rafinerija ima 5 segmenata djelatnosti koji imaju svoje službe zaštite na radu, a svima njima je bila matični manager. Također ističe da postoji zakonski broj osoba koje se bave zaštitom na radu i I.n. je iznad zakonskog minimuma.

Navodi da je od A.P., tadašnje direktorice Sektora za ljudske

resurse dobila informaciju da je tužitelju nuđen novi ugovor i da ga je odbio. *Fiksni iznos konverzije 7,53450

Nakon što joj je predočen popis na str. 79 spisa navodi da se radi o listi uručenih ugovora u kojoj se navodi i tužitelj. Naglašava da trenutno nema potrebe za kadrom kao što je bio tužitelj.

41. Iz dopunskog iskaza svjedoka A.B., saslušane dana 26. rujna 2022. proizlazi da ostaje kod iskaza datog na ročišnom zapisniku 01. veljače 2017.

Navodi da je kod tuženika radila od 01. rujna 2013. do 15. rujna 2022. na radnom mjestu Direktorice održivog razvoja i zaštite zdravlja i sigurnosti okoliša. Ističe da je tužitelj u trenutku kada je došla na gore navedeno radno mjesto bio u njezinoj organizacijskoj jedinici temeljem prethodnog ugovora. Pojašnjava da je prije nego što došla, kod tuženika provedena reorganizacija i tužitelju je ponuđen novi ugovor o radu i to za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti, ali je tužitelj odbio potpisati novi ugovor jer je smatrao da je trebao dobiti više hijerarhijsko mjesto iako su materijalni uvjeti bili jednaki s prethodnim radnim mjestom, odnosno tužitelj je prije radio na radnom mjestu Glavnog inženjera za zaštitu na radu.

Ne sjeća se je li postojalo više radnika tuženika koji su radili na radnom mjestu Glavnog inženjera zaštite na radu, s time da je postojalo više radnika koji su radili segmente poslova koji su bili u opisu radnog mjesta tužitelja. Pojašnjava da je 2012. u kompaniji provedena sistematizacija svih radnih mjesta te se na taj način definirala složenost poslova, razina poslova te je manager koji je radio tu sistematizaciju odlučio da tužitelj spada u grupu - razinu E03 H. metode, a tužitelj je smatrao da on po svojim kvalifikacijama treba dobiti višu razinu te iz tog razloga nije potpisao ugovor koji mu je ponuđen.

Navodi da je s tužiteljem više puta razgovarala o tome da prihvati ponuđeni ugovor o radu jer je tužitelj bio stručan u području zaštite na radu i nije htjela izgubiti kvalitetan kadar, a tužitelj nije gubio nikakva materijalna prava, s time da je i službeno razgovarala s tužiteljem i sa H. partnerom gđom M.K.,

Vodeći specijalist za ljudske resurse te je tužitelj i tada odbio potpisati ponuđeni mu ugovor o radu.

Nakon što je svjedoku predočena zabilješka na str. 82 spisa, ista navodi da je ta zabilješka sačinjena prilikom razgovora koji je vođen s tužiteljem, s time a je bila prisutna i gđa K. ali se ne sjeća da je taj razgovor vođen prije ili poslije pravomoćne presude kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća za otkazivanje ugovora o radu.

Na pitanje pun. tužitelja je su li prilikom sačinjavanja zabilješke koja se nalazi na str. 82 spisa poštivali interne procedure, normirani obrasci za poslovno komuniciranje i zapošljavanje, promjena rasporeda i prestanak radnog odnosa radnika u društvima I.n. grupe, navodi da nije imala sumnju da bi kršili bilo kakve procedure, odnosno interne pravilnike s obzirom da je taj sastanak održan sa H.

predstavnikom odnosno gđom M.K. koja je radila kao Vodeći specijalist

za ljudske resurse, a ona je samo nastojala da ostane pisani trag da se tužitelju ponovno ponudila mogućnost da prihvati ponuđeni ugovor o radu.

Naglašava sa nije bila dio sistematizacije koja je bila provedena 2012., međutim kada bi ona radila tu kategorizaciju tužitelju bi isto tako ponudila E03 H. metode. Također naglašava da je tužitelj bio stručan i dobro je radio svoje poslove u području zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi, međutim, isti je radio isključivo poslovnu funkciju - administracija odnosno lokalno zakonodavstvo, dok po njezinom mišljenju višu razinu trebaju imati radnici koji su radili procedure, programe, inicijative, praćenje direktiva koji su davali mišljenja. Pojašnjava da sam naziv radnog mjesta nije primaran, već je primarna složenost poslova, odnosno složenost očekivanja za *Fiksni iznos konverzije 7,53450

određeno radno mjesto, a koja je propisana u Katalogu te je po H. metodi E02 jako visoka razina složenosti poslova (potencijalni manageri).

Na pitanje u čemu je razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koje su obavljali radnici I.L.M., Z.I. i S.V.Ž., navodi da je I.L. radila održivi razvoj na razini I.n.grupe, i ona je bila jedini čovjek koja je radila na tom radnom mjestu, dakle, radila je na razini kompanije. Nadalje navodi da je sada pok. Z.I. bio ekspert zaštite od požara

te je razlika između tužitelja i njega bila u tome što je pokrivao širi segment, odnosno osim zaštite na radu i zaštite zdravlja radio je i na poslovima zaštite od požara, a S.V.Ž. je, kada je tužitelju ponuđen ugovor 2012., imala ugovor na

E04, koja je niža složenost poslova nego što je nuđeno tužitelju.

Također navodi da poslovi koje je obavljao tužitelj nisu nestali, već se i dalje obavljaju, ali na način da se obavljaju u okviru drugih poslova, odnosno više izvršitelja obavlja te poslove. Ističe da je intencija da se radnici rasporede na radna mjesta tako da imaju širi opseg poslova, tako da obavljaju i poslove zaštite na radu, zaštite ljudi i zaštite od požara.

Navodi da se ne može sjetiti imena osoba koje su 2012. radile na razini E02 jer nema uvid u opise poslova iz tog perioda odnosno ne zna koji bi bili zaposlenici koji su radili na toj razini poslova. Također navodi da ne zna nabrojati niti osobe koje su 2016. radile na razini E02.

Nadalje navodi da ne može nabrojati osobe koje su nakon otkaza Ugovora o radu tužitelja radile na razini E02. Pojašnjava da je imala tim od 400 ljudi, a u periodu od 2012. pa nadalje radile su se višestruke organizacijske promjene, a trend je bio da radnici rade kombinaciju poslova koji se odnose na zaštitu na radu, zaštitu okoliša i zaštite od požara jer je to omogućavalo lakše organiziranje poslova, odnosno općenito funkcioniranje sustava.

Ističe da nadležni direktor, a tada je to bio gn. S., treba objasniti zašto je odlučio staviti tužitelja na razinu E03 jer je on u to vrijeme prema svojim saznanjima i kriterijima to odlučio.

Na pitanje pun. tužitelja je su li trenutku otkazivanja ugovora o radu radna mjesta E02, E03 i nekategorizirana radna mjesta poput tužiteljevog, obavljali poslove zaštite i to konkretno zaštite zdravlja i sigurnosti- poslovnu funkciju, svjedok navodi da je više ljudi obavljalo te poslove odnosno srodne poslove zaštite na radu odnosno dio tih poslova, te je konkretno dio tih poslova, uz ostale poslove, obavljala S.V.Ž., s time da je imala E04.

Pojašnjava da su se poslovi tužitelja nastavili obavljati, ali u drugačijem aranžmanu odnosno zaposlenici su obavljali više poslova tj. obavljali su kombinaciju poslova zaštite na radu, zaštite okoliša, zaštite od požara.

Ističe da je tužitelj radio na poslovima zaštite zdravlja i zaštite na radu, a nije obavljao poslove zaštite okoliša (zbrinjavanje otpada, prijava nadležnim tijelima) i zaštite od požara.

Nadalje navodi da je tužitelj za vrijeme dok mu je bila nadređena obavljao poslove: radno osposobljavanje ljudi za siguran rad, procjene rizika zaštite na radu, evakuacije, a što je definirano zakonom RH, odnosno poslove iz opisa njegovog radnog mjesta. Ističe da se tužitelju nisu niti davali drugi poslovi nego oni koji su bili u okviru opisa njegovog radnog mjesta, odnosno takva je bila organizacija posla u to vrijeme. Navodi da je tužitelj radio u poslovnoj jedinci korporativnog centra što znači da nije bio nadležan za rafinerije, istraživanje i proizvodnju, maloprodajnu mrežu.

Također navodi da rafinerija, istraživanje i proizvodnja, maloprodajna mreža nisu imali osobe odnosno radnike koji su obavljali poslove koje je tužitelj obavljao,

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

već srodne poslove, odnosno obavljali su zaštitu zdravlja, zaštitu od požara, ali na drugoj puno višoj razini.

Navodi da je tužitelj sudjelovao odnosno bio je dio tima koji je radio procjenu rizika u I.n. d.d. odnosno drugim poslovnim jedincima te je moguće da je tužitelj bio voditelj radne skupine u izradi procjene opasnosti / rizika i u drugim organizacijskim jedincima osim u poslovnim funkcijama, s time da ne zna je li tužitelj izrađivao izviješća (tromjesečna, polugodišnja i godišnja) za I.n. i M., odnosno navodi da je moguće da je za I.n. izrađivao izviješća, a za M. doista ne zna.

Također navodi da u periodu kada je tužitelj odbio ponuđeni ugovor isti nije bio stručnjak zaštite od požara jer je stručni ispit za zaštitu od požara položio krajem 2013., s time da ne zna koja sve zvanja ima tužitelj, ali joj je poznato da je bio stručnjak zaštite na radu, voditelj evakuacije odnosno imao je kvalifikacije koja je bila potrebna za opis radnog mjesta za koje je imao ugovor.

Naglašava da unutar razreda E03 postoji minimum i maksimum plaće odnosno postoji raspon.

42. Iz iskaza svjedoka M.K. proizlazi da radi kod tuženika kao pravni stručnjak u Sektoru za ljudske resurse, s time da je bila na porodiljnom dopustu od 2012. do 2014., a od 2015. je u sektoru u kojem je bio tužitelj. Navodi da je na porodiljni otišla prije uvođenja H. metode, dakle prije nuđenja ugovora, a nakon što je došao sudski nadomještaj suglasnosti za otkaz, rekla je direktorici B. da treba pokrenuti postupak otkazivanja na što joj je ona rekla da možda ipak prije toga popričaju s tužiteljem da vide je li se možda predomislio u vezi prihvaćanja ponuđenog ugovora te su skupa razgovarale s tužiteljem. Sjeća se da je na tom sastanku bilo priče u vezi tog ugovora odnosno da je isti i dalje na stolu, dakle da ga tužitelj i dalje može prihvatiti, a da se on te zgode nije izjasnio već je bio zaključak da će se on povratno javiti u vezi toga direktorici i njoj, s time da joj je direktorica kasnije rekla da joj se tužitelj javio i da nije prihvatio novi ugovor te su krenuli sa postupkom otkaza.

Naglašava da se prilikom uvođenja H. metode vodilo računa o socijalnim kriterijima, s time da je tužitelju bio nuđen ugovor iz 2012. koji on nije prihvatio pa je donijeta odluka o otkazu, a taj ugovor je nakon ishođenja suglasnosti bio neizmijenjen u odnosu na onaj iz 2012. Ističe da je plaća tužitelja u tom ugovoru bila ista kao prije.

Također naglašava da se bodovanje radnika vrši u slučaju više izvršitelja na istom radnom mjestu što ovdje nije slučaj. Nema konkretnih saznanja koje je poslove tužitelj obavljao na svom radnom mjestu te pretpostavlja da je i dalje postojala potreba za radom tužitelja iz novog ugovora kada mu je isti nuđen.

43. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj radio na radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu i da je bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu. Nadalje, iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je u studenom 2012. kod tuženika došlo do implementacije H. metode kojom je određena nova sistematizacija i novo vrednovanje radnih mjesta te su utvrđeni novi opisi poslova u svim organizacijskim jedinicama, a pojedina radna mjesta su ukinuta, odnosno prestala su postojati. Također iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelju zbog naprijed navedenog (radno mjesto na kojem je tužitelj radio je ukinuto) nuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti, razred E03, a koji ugovor tužitelj nije prihvatio jer je smatrao da treba dobiti višu razinu platnog razreda, odnosno razred E02.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

Tu treba naglasiti da u slučaju reorganizacije poslovanja, odnosno uvođenja nove sistematizacije i novog vrednovanja radnih mjesta, tuženik kao poslodavac ima pravo donijeti odluku kako će vrednovati pojedina radna mjesta i urediti platne razrede, te kojem će od radnika, sukladno novoj sistematizaciji, ponuditi određeno radno mjesto.

Stoga je sud prihvatio kao životne i logične iskaze svjedoka V.G. koji je u svom iskazu naveo da je tužitelju ponuđeno radno mjesto u E03 platnom razredu, a isto mu je ponuđeno nakon zajedničke odluke koju su donijeli ljudski resursi i rukovoditelj njegovog sektora, kao i iskaz svjedoka A.B., koja je navela da je 2012. kod tuženika provedena sistematizacija svih radnih mjesta te se definirala složenost poslova, razina poslova, a manager koji je radio tu sistematizaciju je odlučio da tužitelj spada u grupu – razinu E03 H. metode.

Nadalje svjedok A.B. je navela da je za tužitelja tada bio nadležan

direktor S., koji je u to vrijeme prema svojim saznanjima i kriterijima odlučio staviti tužitelja na razinu E03.

44. Sud je prihvatio suglasne iskaze svjedoka A.B. i M.K. kao uvjerljive u dijelu u kojem su navele da su tužitelju nakon donošenja pravomoćne sudske odluke kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća na donošenje odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, ponovno ponudile sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti, razred E03, te da je to tužitelj ponovno odbio. Naime, isto proizlazi i iz zabilješke na str. 82 spisa, s time da je navod tužitelja da zabilješka nije sačinjena sukladno internim pravilima tuženika i da ista zbog toga nije vjerodostojna, sud ocijenio irelevantnim.

Naime, sud je prihvatio kao logičan i životan dio iskaza svjedoka A.B. da su ona i svjedok M.K. zabilješku napravile da ipak postoji pisani trag u vezi sastanka s tužiteljem na kojem su mu ponovno ponudile mogućnost potpisivanja ugovora o radu te nisu radile formalan zapisnik. Stoga sud nije prihvatio navod tužitelja u kojem je istaknuo da mu nakon donošenja Odluke suda o nadomještaju suglasnosti nije nuđeno potpisivanje ugovora o radu koji nije prihvatio odnosno potpisao 2012. Tu treba naglasiti da mu tuženik nakon donošenja pravomoćne odluke suda kojom je nadomještena suglasnost na donošenje odluke o

otkazu ugovora o radu nije niti trebao ponovno ponuditi potpisivanje ugovora o radu kojeg mu je ponudio 2012., kada je došlo do reorganizacije poslovanja tuženika i ukidanja radnog mjesta za koje je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu.

45. Nadalje, sud je prihvatio iskaz svjedoka Ž.V. kao istinit u dijelu u kojem je naveo da je tuženik kao poslodavac u slučaju smanjenja broja izvršitelja vodio računa o zakonskim i socijalnim kriterijima te dodatnim kriterijima kao što je učinkovitost rada, a koji su bili propisani Odlukom o kolektivnom višku. Naime, sud je uvidom u Odluku o utvrđivanju viška radnika od 18. veljače 2013. utvrdio da su u čl.

3. navedene Odluke propisani kriteriji koje će tuženik primijeniti prilikom odlučivanja kojem će od radnika na istom radnom mjestu otkazati ugovor o radu. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka M.K. koja je navela da se bodovanje radnika vrši u slučaju više izvršitelja na istom radnom mjestu, a što nije situacija u konkretnom slučaju budući je tužitelj bio jedini radnik koji je radio na radnom mjestu Glavnog inženjera za zaštitu na radu, a njegovo radno mjesto je ukinuto.

Stoga sud nije prihvatio navod tužitelja iz tužbe da je tuženik morao utvrditi socijalne kriterije iz čl. 115. st.2. Zakona o radu za sve svoje radnike, te je temeljem takvih točnih i potpuno utvrđenih socijalnih kriterija trebao donijeti odluku o *Fiksni iznos konverzije 7,53450

mogućnosti odnosno nemogućnosti nastavka radnog odnosa u odnosu na njega, a sve na osnovu usporedbe njega sa ostalim radnicima tuženika.

Naime, kako iz dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je kod tuženika na radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu bio zaposlen samo tužitelj, nisu se ostvarile pretpostavke za primjenu kriterija izbora između više izvršitelja odnosno bodovanja radnika sukladno odredbama čl. 115. st.2. ZR/14, odnosno poslodavac nije bio u obvezi voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika jer nije bilo usporednih radnika. Između ostalog, u konkretnom slučaju radi se o ukidanju radnog mjesta tužitelja, a ne o smanjenju broja izvršitelja na njegovom radnom mjestu.

Slijedom gore navedenog nije odlučan niti navod tužitelja iz tužbe da je u periodu oko njegova otkazivanja Ugovora o radu tuženik zapošljavao pripravnike i nove djelatnike koji imaju manje godina života i manje godina radnog staža.

46. Sud smatra istinitim navod tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je on obavljao u okviru svog radnog mjesta Glavni inženjer za zaštitu na radu.

Naime, navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka A.B., a koji je sud

prihvatio kao logičan i uvjerljiv u dijelu u kojem je navela da poslovi koje je tužitelj obavljao nisu nestali, već se i dalje obavljaju, ali na način da se obavljaju u okviru drugih poslova odnosno više izvršitelja obavlja te poslove. Također je pojasnila da je intencija bila da se radnici rasporede na radna mjesta na način da imaju veći opseg poslova tako da obavljaju i poslove zaštite na radu, zaštite ljudi i zaštite od požara te ističe da je tužitelj radio na poslovima zaštite zdravlja i zaštite na radu, a nije radio poslove zaštite okoliša (zbrinjavanje otpada, prijava nadležnim tijelima) i zaštitu od požara. Nadalje pojašnjava da su se poslovi tužitelja nastavili obavljati, ali u drugačijem angažmanu te da su zaposlenici obavljali više poslova odnosno kombinaciju poslova zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara.

47. Tužitelj je dostavio u spis mnogobrojnu dokumentaciju kao i CD s dokumentacijom (str. 442-749, 836-854 i 855 – CD) iz koje proizlazi da je u periodu od kada mu je ponuđen novi Ugovor o radu za radno mjesto Stručnjaka za zaštitu zdravlja i sigurnosti (07. studenog 2012.) i koji nije prihvatio do donošenja Odluke o otkazu, koju je zaprimio dana 11. travnja 2016., obavljao poslove svog radnog mjesta Glavni inženjer za zaštitu na radu.

Tu treba ukazati da sve aktivnosti koje je tužitelj obavljao u naprijed navedenom periodu nisu od utjecaja na dopuštenost Odluke o otkazu od 04. travnja 2016. Naime, navodi tužitelja da nije prestala potreba za poslovima koje je obavljao sud je ocijenio istinitim, međutim, treba naglasiti da je pravo tuženika kao poslodavca da novom organizacijom poslovanja, poslove ukinutog radnog mjesta (Glavni inženjer za zaštitu na radu) raspodijeli na druga radna mjesta, a što je tuženik i učinio, s time da je sukladno svojoj procjeni tužitelju i ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti koje po složenosti poslova odgovara razredu E03. Takva odluka poslodavca je po mišljenju ovog suda autonomna odluka i sud nema mogućnosti preispitivati istu.

Navodi tužitelja da su njegovi poslovi i prije i poslije uvođenja H. metode bili neizmijenjeni, osim što su ga organizacijski smjestili u ured direktorice, sud je prihvatio kao logičan, budući je tužitelj ostao raditi na nepostojećem radnom mjestu, jer je njegovo radno mjesto Glavni inženjer zaštite na radu ukinuto, a tužitelj nije prihvatio ponuđeno mu radnom mjesto Stručnjak za zaštitu rada i sigurnosti.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

Naime, sud je prihvatio kao logičan i životan iskaz svjedoka A.B. u

dijelu u kojem je navela da je tužitelj i dalje nastavio po nekoj inerciji obavljati poslove koje je obavljao i prije uvođenja H. metode, npr. procjena rizika poslovnih prostora,

vježbe evakuacije i sl., no nije bio angažiran na nekim projektima sa određenim vremenskim trajanjem jer je bilo neizvjesno koliko će dugo raditi. Po njezinoj procjeni tužitelj je obavljao nekih 30% poslova koje bi obavljao radnik na sličnom radnom mjestu po novoj organizaciji.

48. Sukladno uputi Županijskog suda naloženo je tuženiku da dostavi Ugovore o radu za radnike I.L.M., Z.I. i S.V.Ž., s time da je tužitelj zatražio dostavu Ugovora o radu i za radnike A.Z., N.T., V.P., D.L., J.L., M.K., I.B.₁ i I.B.₂.

Iz Ugovora o radu za naprijed navedene radnike proizlazi da isti nisu obavljali iste poslove kao i tužitelj pa je tako I.L.M. od 01. ožujka 2012. radila

na radnom mjestu Ekspert II, od 01. veljače 2013. na radnom mjestu Glavni stručnjak za održivi razvoj E01, kao i Ugovorima o radu od 01. lipnja 2014. i od 01. srpnja 2017.

Nadalje, radnik Z.I. je od 01. studenog 2012. imao Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Stručnjak za zaštitne poslove E03, od 01. travnja 2013. Ugovor za obavljanje poslova radnog mjesta Vodeći stručnjak za zaštitne poslove E02, kao i od 01. rujna 2014., s time da je 01. siječnja 2018. imao Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vodeći specijalist za zaštitne poslove E04,

kao i 01. travnja 2018.

Iz Ugovora o radu sklopljenih između tuženika i S.V.Ž.

proizlazi da je od 01. studenog 2012. radila na radnom mjestu Vodeći inženjer za održivi razvoj i zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša E04, od 19. siječnja 2015. na radnom mjestu Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti E03 kao i od 01. prosinca 2016., s time da je od 01. veljače 2017. radila na radnom mjestu Rukovoditelj OR i ZZSO funkcije E02.

Tu treba naglasiti da iz opisa poslova radnih mjesta, a koji se odnose se na radna mjesta naprijed navedenih radnika proizlazi da se isti međusobno razlikuju, iako ima nekih preklapanja, odnosno svaki posao ima svoje specifičnosti. Isto je navela i svjedok A.B. navodeći u svom iskazu da je I.L.

radila održivi razvoj na razini Ina grupe i bila je jedini radnik koji je radilo na tom radnom mjestu, dakle, radila je na razini kompanije. Nadalje je navela da je sada pok. Z.I. bio ekspert zaštite od požara te je razlika između tužitelja i njega bila u tome što je pokrivao širi segment, odnosno osim zaštite na radu i zaštite zdravlja radio je i na poslovima zaštite od požara, a S.V.Ž. je, kada je

tužitelju ponuđen ugovor 2012., imala Ugovor na E04, koja je niža složenost poslova nego što je nuđeno tužitelju.

49. Analizom Ugovora o radu za preostale gore navedene radnike proizlazi da su radili na različitim radnim mjestima / pozicijama od tužitelja te da je većini od njih platni razred po H. metodi bio niži od platnog razreda tužitelja, s time da su jedino

M.K.₂, I.B. i V.P. imali platni razred E03, a koji

platni razred je ponuđen tužitelju u ugovoru o radu 2012., a koji je isti odbio prihvatiti.

50. Slijedom naprijed navedenog sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o promjeni naziva radnog mjesta, već o ukidanju radnog mjesta tužitelja i *Fiksni iznos konverzije 7,53450

raspodjeli njegovih poslova na druga radna mjesta, s time da je tužitelju prilikom reorganizacije odnosno uvođenja nove sistematizacije tj. izmjene Kataloga poslova radnih mjesta tuženik ponudio sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti, razred E03, a što je tužitelj odbio smatrajući da mu je poslodavac trebao ponuditi radno mjesto razreda E02.

51. Odredbom čl.115.st.1.toč.1. ZR/14 propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) u slučaju - ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

52. Tužitelj tijekom cijelog postupka ističe da nije prestala potreba za obavljanjem poslova njegovog radnog mjesta te da je otkaz njegova Ugovora o radu iz tog razloga nedopušten.

Međutim, sud smatra da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu jer je pravo poslodavca organizirati poslovanje na način kako on to smatra najboljim, te se sud ne smije miješati u poslovnu odluku poslodavca jer je njegovo autonomno pravo da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo na osnivanje, ali i na ukidanje pojedinih radnih mjesta za koje ocijeni da nisu organizacijski opravdani.

Po mišljenju ovog suda ukidanje radnog mjesta tužitelja opravdan je razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelju.

53. Nadalje, sukladno odredbama važećeg Zakona o radu, više ne postoji obveza poslodavca da pokuša zaposliti radnika na drugim poslovima, odnosno obveza da ga obrazuje i osposobi za rad na nekim drugim poslovima.

54. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužitelju te je utvrdio da je pri otkazivanju njegova Ugovora o radu tuženik postupio sukladno odredbama Zakona o radu.

55. S obzirom da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju dopuštena, odbio je zahtjev tužitelja za vraćanje na rad do 13. lipnja 2021., kao i zahtjev da se utvrdi da mu je radni odnos kod tuženika prestao 14. lipnja 2021.(kada je stekao uvjete za starosnu mirovinu).

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP-a.

57. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

58. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od troška jednokratne nagrade za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 796,34 eur (Tbr. 7/2).

Tuženiku je dosuđen i PDV od 25% u iznosu od 199,09 eur* pa je tuženiku na ime parničnog troška dosuđen iznos od 995,43 eur* / 7.500,07 kn.

Naime, u ovom predmetu pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vođen je postupak pod poslovnim brojem Pr-89/2016, a koji je ukinut i vraćen na ponovni postupak, a koji se sada vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1839/2019.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450

59. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. studenog 2023.

Sudac:

Adela Turkalj, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

*Fiksni iznos konverzije 7,53450