Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 2 P-168/22-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V., K. T. ., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. A., odvjetnice iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, Z., M. c.

6., zastupanog po punomoćnicima iz OD M. & L. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 17. listopada 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja M. A., odvjetnice iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni K. P., odvjetničke vježbenice u uredu T. P., odvjetnika iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50- 4303356 od 6. kolovoza 2007. godine, kojeg su sklopili tužiteljica M. M. iz V., K. T. ., OIB: …, kao korisnik kredita, i tuženik R. A. d.d. Z., OIB: …, Z., M. c. 6., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, Z., M. c. 6, da tužitelju M. M. iz V., K. T. ., OIB: …, isplati novčani iznos od 2.236,52 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto trideset šest eura i pedeset dva centa) / 16.851,08 kuna[1] (slovima: šesnaest tisuća osamsto pedeset jedna kuna i osmam lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 15,13 eura / 113,99 kuna od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 15,78 eura / 118,92 kuna od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 14,21 eura / 107,05 kuna od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 14,56 eura / 109,69 kuna od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 11,75 eura / 88,56 kuna od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 9,69 eura / 73,01 kuna od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 10,24 eura / 77,15 kuna od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 11,33 eura / 85,34 kuna od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 11,23 eura / 84,63 kuna od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 10,13 eura / 76,34 kuna od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 12,20 eura / 91,89 kuna od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 13,85 eura / 104,36 kuna od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 16,21 eura / 122,10 kuna od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 15,67 eura / 118,03 kuna od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 18,86 eura / 142,10 kuna od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 18,25 eura / 137,53 kuna od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 19,43 eura / 146,43 kuna od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 29,66 eura / 223,46 kuna od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 27,55 eura / 207,60 kuna od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 33,98 eura / 256,05 kuna od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 31,76 eura / 239,31 kuna od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 28,19 eura / 212,39 kuna od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 35,73 eura / 269,19 kuna od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 45,32 eura / 341,46 kuna od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 38,53 eura / 290,29 kuna od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 40,91 eura / 308,23 kuna od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 37,88 eura / 285,41 kuna od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 38,42 eura / 289,51 kuna od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 51,28 eura / 386,38 kuna od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 52,53 eura / 395,82 kuna od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 63,28 eura / 476,75 kuna od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 57,76 eura / 435,18 kuna od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 51,72 eura / 389,67 kuna od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 50,82 eura / 382,91 kuna od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 50,36 eura / 379,42 kuna od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 53,23 eura / 401,03 kuna od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 55,73 eura / 419,86 kuna od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 56,05 eura / 422,38 kuna od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 1.067,31 eura / 8.041,66 kuna od 29.02.2012. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011.; od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.102,82 eura (slovima: dvije tisuće sto dva eura i osamdeset centi) / 15.843,70 kuna[2] (slovima: petnaest tisuća osamsto četrdeset tri kune i sedamdeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 30. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 6. kolovoza 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 198-50-4303356, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.429,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 72 mjeseca. Tijekom razdoblja otplate kredita i to kako radi podizanja kamatne stope, a isto tako i radi povišenja tečaja CHF u odnosu na HRK, povećavao se mjesečni iznos anuiteta, koji je prvotno ugovoren u visini od 220,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

1.1. Predmetni ugovor o kreditu nije kovertiran u valutu EUR. Predmetni ugovor je dana 24. ožujka 2012. prijevremeno otplaćen od strane C. o. d.d. iznosom od 32.923,62 kn i temeljem zakonske subrogacije C. o. stekla je pravo regresa prema tužitelju na navedeni iznos. Tužitelj ovom tužbom traži povrat od tuženika isključivo preplaćenih novčanih iznosa koje je platio tuženiku.

2. Nadalje, navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,75% godišnje, a koja kamata se mijenjala u skladu sa jednostranim odlukama tuženika. Tužitelj se nadalje u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je između ostalih utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Tužitelj također u tužbi navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula, te da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

3. S obzirom na tako utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope, kao i odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, tužitelj smatra da mu je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi tužitelj tužbom potražuje sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj je do potraživanog iznosa došao na način da je zbrojio sve razlike stvarno plaćenih kunskih anuiteta i kunskih anuiteta prema prvom otplatnom planu (uz primjenu početnog tečaja CHF) za razdoblje od 01.01.2009. pa do 25.03.2014. odnosno do ustupa Croatia osiguranju d.d. uzimajući u obzir i tečajne razlike koje su bile na štetu tuženika. Svojim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu novčanog iznosa u visini od 10.001,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonski zateznim kamatama i naknadom prouzročenih troškova.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega da je s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu broj 198-50-4303356 od 06.08.2007. na iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 13.429,00 s redovnom kamatom od 5,75%, godišnjom i promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva.

5.1. Kako tužitelj nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu i vraćao kredit koji mu je stavljen na raspolaganje to je tuženik nakon niza opomena zbog neispunjenja ugovornih obveza, sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sklopljenim s C. o. d.d. podnio zahtjev za naplatu štete.

5.2. Nadalje ističe, a kao što i sam tužitelj tvrdi, predmetni kredit je otplaćen prijevremeno i to od strane C. o. d.d. pa stoga tuženik uzimajući u obzir prijevremenu otplatu kredita i činjenicu da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, smatra da tužitelj nije uopće aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari odnosno nije ovlašten niti ima pravni interes potraživati preplatu novčanih iznosa koje nije nikada platio.

6. Tuženik navodi da je Ugovor sklopljen sukladno čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

6.1. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF, te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora, te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je i način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate, pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenjiva. Tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju.

6.2. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara, te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2462/2003. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. postala pravomoćna danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva. Time je zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći dana 13.06.2014. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 09.05.2022., razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Tuženik nadalje navodi da je tuženik o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Da je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz Zahtjeva za kredit koji je ispunio i potpisao sam tužitelj i u kojem je tužitelj, po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Nakon što je tužitelj vlastoručno ispunio Zahtjev za kredit, tuženik i tužitelj zaključili su Ugovor o kreditu. Takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7.1. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te obvezati tužitelja na naknadu troškova tuženiku s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

8. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 26. travnja 2023. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od ukupno 2.236,52 eura / 16.851,08 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. Tuženik se protivio ovoj preinaci tužbenog zahtjeva u smislu povećanja tužbenog zahtjeva, međutim sud je dopustio izvršenu preinaku tužbenog zahtjeva obzirom da je ista preinaka dopuštena u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje Zakon o parničnom postupku). Osim toga, izvršena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je nakon provedenog dokaza Financijskim vještačenjem (Zaključak sa sastanka Građanskog odjela VSRH broj: Su IV-162-2021 od 16.11.2021.)

9. U svom očitovanju od 27. lipnja 2022. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

9.1. Također navodi da tužielj predmetnom tužbom potražuje samo novčane iznose koje je preplatio tuženiku do trenutka otkaza ugovora o kreditu. Prema tome netočan je navod tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti od tuženika preplaćene iznose koje je tuženik primio.

10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku izjave o otkazu kredita (list 6), presliku obavijesti o dugu C. o. (list 7), presliku izvoda iz poslovnih knjiga (list 8-9), uvid u otplatnu tablicu (list 10-12), uvid u otplatni plan (list 13-17), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice (list 18-19), uvid u presliku Ugovora o kreditu broj: 198-50-4303356 sklopljenog 06.08.2007. (list 20-23), potvrdu o solemnizaciji private isprave (list 24), provedeno je vještačenje po vještaku T. B. dipl.oec. iz V. 18.04.2023. (list 54-57), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i vještaka na raspravi od 17.10.2023. (list 79-82).

9. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-4303356 od 6. kolovoza 2007. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 13.429,00 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem tečaju važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 72 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 5,75% godišnje, s tim da je čl. 2. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala, na način da je najviša primijenjena kamatna stopa tijekom razdoblja otplate iznosila 7,75 % godišnje.

10. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,75 % godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 220,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

11. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.1. Također je nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

12. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

13. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03; dalje u tekstu – ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Nadalje, prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

15. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospjeća, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba čl. 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

16. Tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je ugovor o kreditu zaključila s tuženom bankom 06.08.2007. u svrhu kupovine osobnog automobila. Za ovu banku se odlučila jer je kamata bila najpovoljnija i jer joj se činilo da je franak u tom trenutku stabilan. Navodi da se interesirala i kod drugih banaka, ali joj je ova banka bila najprihvatljivija sa svojim uvjetima kreditiranja. Prije potpisivanja ugovora nije imala mogućnost pregovaranja o posebnim uvjetima i odrebama ugovora s bankom, već je bio tipski ugovor već pripremljen kojeg je pročitala i potpisala. Odgovarala joj je kamata koja je bila određena, rok otplate i visina mjesečnih rata. U to vrijeme nije imala nikakv obrt niti firmu otvorenu na svoje ime. Nadalje navodi da je bila spremna otplaćivati kredit po uvjetima koji su bili u vrijeme zaključenja ugovora, ali nije očekivala da će franak toliko porasti odnosno da će se toliko povećati rata kredita. U banci nije mogla ništa napraviti kada je došlo do povećanja tečaja, odnosno rate kredita, te je shvatila da nema drugog izbora nego kredit što prije otplatiti.

17. Upravo radi naprijed navedenog stav je suda da je odredba čl. 7. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07, slijedom čega je ista i ništetna sukladno čl. 96. st. 1. ZZP/07. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužiteljici bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 96. ZZP/07, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

18. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

19. Obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 7. ugovora o kreditu, a kojim se tužitelj obvezuje otplaćivati kredit u iznosu od 13.429,00 CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

20. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

21. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj presudi poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

22. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

23. Ova presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije neobrazloženo niti je proizvoljno.

24. Neosnovano se pri tome tuženik poziva na to da presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije moguće primijeniti na ovaj konkretan spor budući je tužitelj sa tuženikom imao zaključen autokredit a ne stambeni kredit, budući su se u postupku povodom kolektivne tužbe potrošača ocjenjivale samo odredbe iz stambenih kredita.

25. Ovo iz razloga jer prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istog zakona tužitelj ima status potrošača i kao takvom mu pripada pravna zaštita koju pruža isti zakon, pa tako i primjena utvrđenja iz presuda koje su donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača i to neovisno o namjeni kredita.

26. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 80/13, 137/17 i 98/19), tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora i to sve do trenutka otkaza ugovora o kreditu.

27. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku T. B., dipl. oec. iz V.

27.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. od 18. travnja 2023. proizlazi da su tužena R. d.d. Z. kao Kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj 198-50- 4303356, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 13.429,00 CHF. Otplata kredita ugovorna je s rokom od 72 jednaka mjesečna anuiteta s dospijećem početnog anuiteta u iznosu od 220,98 CHF dana 30.09.2007. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Kao početni tečaj u izračunu primijenjen je važeći tečaj na dan isplate 07.08.2007. po predmetnom ugovoru o kreditu za 1 CHF = 4,460197 kn, dok je nominalni iznos početne kamatne stope utvrđen u visini 5,75%.

27.2. Uvidom u Izjavu o otkazu ugovora o kreditu koja je vještaku dostavljena na pisani zahtjev utvrdio je da s danom 23.03.2012. uslijed neuredne otplate po predmetnom ugovoru o kreditu jednostrano, odlukom banke Kreditora sukladno odredbama ugovora o kreditu isti otkazan pri čemu je dospjela na naplatu cjelokupna tražbina u iznosu od 33.200,87 kn. Uvidom u Potvrdu izdanu od R. d.d. Z. od 04.04.2023. dostavljenu također temeljem pismenog zahtjeva, vještak je utvrdio da je dana 29.05.2012. izvršena uplata od strane C. o. d.d. u iznosu od 32.923,62 kn (važeći tečaj za 1 CHF = 6,300512 kn) što odgovara protuvrijednosti od 4.369,72 CHF, kojom uplatom su podmirene obveze po predmetnom ugovoru o kreditu i to redovne kamate: 963,82 kn, te glavnica: 31.959,80 kn. Od strane poslovne banke kreditora za sva kašnjenja u uplatama obračunate su pripadajuće zakonske kamate i tečajne razlike što je utvrđeno uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 07.04.2023. Temeljem navedene uplate C. o. d.d. Z. s danom 30.05.2012. postavila je regresni zahtjev za isplatu dugovanja prema M. M. korisniku ugovora o kreditu broj 198-50-4303356 zaključenim s R. d.d. Z.

27.3. Iz zaključka vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po predmetnom ugovoru o kreditu na dan 07.08.2007. za 1 CHF = 4,460197 kn utvrđen je u iznosu od 2.236,52 eura / 16.851,08 kn pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja iskazanih u Tablici 1. nalaza. Za vrijeme trajanja otplate kredita u razdoblju od 01.01.2009. pa do prijevremene otplate kredita (29.05.2012.) izvršene od strane C. o. d.d. Z. nisu utvrđene tzv. „negativne“ tečajne razlike.

28. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga sukladno istom nalazu i mišljenju i postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 26. travnja 2023. koji je uskladio sa nalazom vještaka i Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH.

29. Tuženik je podneskom od 10. svibnja 2023. istaknuo da ne prigovara matematičkom izračunu preplate po kreditu, no ističe da je vještak prilikom izračuna koristio tečaj 1 CHF = 4,460197 za cjelokupno razdoblje otplate kredita, no ugovorne strane u Ugovoru o kreditu nikada nisu ugovorile fiksni tečaj, već srednji tečaj Kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, pa vještak nije mogao izračunati razliku primjenom tečaja kao da je ugovoren fiksni obzirom da to tužiteljici tako odgovara da bi mogla postojati razlika. Vještak je trebao, uzimajući u obzir odredbe ugovora o kreditu iz kojih je vidljivo da nije ugovoren fiksni tečaj, izračun raditi primjenom isključivo srednjeg tečaja na dan dospijeća, odnosno plaćanja pojedinog anuiteta u usporedbi s podacima iz dostavljene knjigovodstvene kartice. Uzimajući u obzir da ugovorne strane nisu ugovorile fiksni tečaj CHF te da je iz uručenih otplatnih planova jasno vidljivo da je tužitelj mogao informacije o kretanju tečaja na dan dobiti korištenjem usluge R. D. razvidno je da se tužitelj ne može pozivati na činjenicu da nije znao niti mogao znati da se tečaj svake valute pa tako i valute CHF mijenja, pa tužiteljica neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Stoga se protivi uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 26. travnja 2023. smatrajući isti i dalje neosnovan.

30. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke, dok su primjedbe koje ističe tuženik primjedbe koje se zapravo odnose na postavljeni zadatak vještaku i radi se o primjedbama pravne naravi, a što vještak i navodi u svom pismenom očitovanju od 28.08.2023. u kojem se očituje na primjedbe tužene iz podneska od 10.05.2023.

31. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan i jer je sačinjen upravo po nalogu suda, odlučeno je kao u izreci ove presude i tuženik je obvezan tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplatiti iznos od 2.236,52 eura / 16.851,08 kuna na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

32. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 09.05.2022. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom

33. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, za sastav tri obrazložena podneska i to od 27.06.2022., 26.04.2023. i 22.05.2023. svaki u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, za sastav dva podneska i to od 12.05.2022. i 14.03.2023. svaki u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna, za zastupanje na dva ročišta i to od 02.03.2023. i 17.10.2023. svako u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, što sveukupno sa pripadajućim PDV u iznosu od 348,39 eura / 2.625,00 kuna, čini ukupan iznos od 1.741,95 eura / 13.125,00 kuna.

33.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 68,88 eura / 519 kuna, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.102,82 eura / 15.843,70 kuna.

34. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima, 30. studenog 2023.

Sudac:

Snježna Kozina, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primjerka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica M. A., V. – pun. tužitelja

2. OD M. & L. d.o.o., Z. – pun. tuženika