REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-2343/2019-125

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja J.B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K.N., odvjetnik iz Z., protiv tužene veleposlanstvom u Republici Hrvatskoj, Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D.M., odvjetniku iz O.D. M.m. j.t.d. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. listopada 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja L.M., odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženice Ž.F., odvjetnice, te presude javno objavljene dana 30. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 9.290,60 eura[1] / 70.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.754,40 eura[1] / 28.287,53 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 27.11.2013. negdje oko 12,00 sati, prilikom izvršavanja svojih radnih zadataka vrtlara, zadobio tešku tjelesnu ozljedu - prijelom kalkaneusa, i to sve uslijed gubitka ravnoteže i pada s tri metra visine na betonsku podlogu, prilikom održavanja raslinja i okoliša u krugu rezidencije tužene, na adresi u Z.

Navodi da su tužitelju uslijed štetnog događaja povrijeđena prava osobnosti, i to pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje. Obzirom da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu, i to za pretrpljene boli povezane sa svim neugodnostima koje je imao, pretrpljeni strah te smanjenje životnih aktivnosti, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Obzirom na navedeno, tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja uređuje tužbeni zahtjev na način da za povredu prava na tjelesno zdravlje potražuje ukupan iznos od 9.260,60 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu, Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, vjenčani list, rodne listove djece tužitelja, CD - video snimka štetnog događaja, Zahtjev za izdavanje potvrde o događaju od 6. srpnja 2013., Zapisnik o očevidu od 24.7.2013., Molbu za produljenje ugovora, dopis od 18.8.2014., Ugovor o zaposlenju treće strane, Izjava o činjenicama i pravnom stajalištu veleposlanstva na pravni spor, CD - snimku mjesta događaja,

presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, e-mail poruke, fotografije tužitelja, Potvrdu od 03.01.2015., proveo je medicinsko vještačenje po dr. M.F.,

kao i usmeno očitovanje sudskog vještaka na ročištu održanom 21. rujna 2022., saslušao svjedoke K.B., tužitelja, svjedoka N.B., kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka sporna je odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva, te sam nastanak štetnog događaja.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj bio radnik tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja.

7. Sporno je između stranaka sam nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnov i visina štete.

8. Valja istaknuti da je tužitelj prvotno naznačenog tuženika veleposlanstvo podneskom od 14.01.2015. ispravio na republiku, a tuženik se tome protivio, te predlagao da se tužba odbaci, iako se kao prvotno naznačeni tuženik upustio u raspravljanje te je provedeno medicinsko vještačenje, Sud je dozvolio na ročištu od 21.05.2015. ispravak naziva tuženika. Naime po stavu ovog suda u situaciji kada je prvotno naznačeni tuženik dao odgovor na tužbu, upustio se u raspravljanje, sudjelovao u provođenju dokaza, sud je prihvatio navode tužitelja da se radi o omašci u pisanju osobe tuženika, a radi ekonomičnosti postupka i činjenice da tuženik nije istaknuo prigovore promašene pasivne legitimacije.

Sukladno navedenom sud je promjenu naziva tuženika dozvolio temeljem članka 106. ZPP-a, obzirom da tužba mora sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njom moglo postupati, pa obzirom da je tužitelj sukladno navedenom članku ispravio pravilno naziv tuženika to je sud odlučio kao u navedenom rješenju.

Naime, točno je da ovaj sud ne bi mogao priznati tuženom veleposlanstvu stranačku sposobnost primjenom odredba članka 77.stavak 3. ZPP-a, a veleposlanstvo ne udovoljava uvjetima iz navedenog članka što proizlazi iz odredbi Bečke konvencije prema kojoj prostorije diplomatske misije su nepovredive.

Međutim obzirom da je diplomatska misija tijelo koje predstavlja stranu državu u zemlji primateljici, iza te diplomatske misije stoji strana država koju diplomatska misija predstavlja. Iz navedenog proizlazi da diplomatska misija kada nastupa u pravnom prometu ( a ovdje je to slučaj postojanja radnog odnosa i naknade štete proizašle iz obavljanja poslova radnog mjesta), onda nastupa u ime i za račun države koju predstavlja, pa su prava i obveze koje je sklapanjem pravnog posla preuzela diplomatska misija- prava i obveze one države koju misija predstavlja. Iz navedenih razloga je sud prihvatio otklonjenu pogrešku (naznačavanje veleposlanstva kao tuženika u tužbi) iz podneska od 14.01.2015. te nastavio postupak sa valjano naznačenim tuženikom u daljnjem postupku. Tuženik je prihvatio parnicu u zatečenom stanju jer je dana 17.02.2020. dostavio punomoć za zastupanje te se upustio u raspravljanje ( list 710 spisa).

9. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka K.B., N.B. i tužitelja.

Sud nije vršio pregled snimke nadzornih kamera niti je istu upotrijebio kao dokaz, obzirom da je tuženik prigovarao da je dostavljena videosnimka pribavljena protupravno iz rezidencije veleposlanika i sa tehničko sigurnosnih uređaja kojima tužitelj kao radnik zaposlen kao vrtlar nije imao pristupa. Tuženik je podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja u pogledu načina pribavljanja naveden snimke, a obzirom da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je snimku dostavio uz dozvolu tuženika to sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim na nedopušten način. Tako nije niti cijenio iskaz svjedoka K.B. jer se iskaz odnosi

na spornu snimku i nema saznanja o štetnom događaju koji je predmet ovog postupka.

Uvidom u prijavu ozljede na radu sud je utvrdio da se štetni događaj desio u vrtu u neposrednoj rezidenciji veleposlanstva, da je tužitelj radio na održavanju raslinja i okoliša i to rezanja drveća(krošnji) uslijed redovitog održavanja uz rabljenje ručne pile, te je izgubio ravnotežu i pao sa visine od 3 m na betonsku podlogu

10. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta vrtlara zadobio ozljedu ahilove tetive, jer je uslijed pada sa betonskog zida na kojem je stajao radi vezivanja voćaka, nezgodno se dočekao na nogu,a tetiva je puknula uslijed udarca.

Kako je već obrazloženo sud nije koristio snimke nadzorne kamere tuženika, a očevid na licu mjesta iako zakazan, nije se mogao provesti jer je tuženik u međuvremenu promijenio sjedište te nije osigurao pristup na nekretnini na kojoj je imao sjedište u trenutku nastanka štetnog događaja.

Stoga je sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj dokazao da se štetni događaj desio prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, da se zbog održavanja raslinja morao se popeti na betonski zid kako bi dosegao krošnje drveća, te je izgubio ravnotežu, a uslijed pada je ozlijedio petnu kost. Tuženik nije pružio niti predlagao nikakve dokaze kojima bi opovrgnuo navedene tvrdnje tužitelja, pa je slijedom navedenog sud prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti u pogledu nastanka štetnog događaja te je utvrdio odgovornost tuženika za nastalu štetu.

Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka S.M. koji je dokaz bio predložen po strankama, te je nastavno tužitelj odustao od navedenog svjedoka, jer mu nije bila poznata njegova adresa a tuženik istu nije dostavio.

11. Navedena šteta je nastala u procesu rada i predstavlja štetu na radu i u vezi s radom, a temeljem odredba članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi takvu štetu po općim propisima obveznog prava, kao i članka 25. Zakona o zaštiti na radu kojim je propisno da poslodavac odgovara radniku po načelu objektivne odgovornosti, a koje se može osloboditi ili ograničiti ako se radi o događajima nastalih zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

12. Sud nije prihvatio prigovore tuženika da je tužitelj doprinio nastanku štete već upravo suprotno poslodavac nije poduzeo sve mjere da osigura da radnici bez opasnosti mogu raditi na visini od cca 3 metra, ( odnosno na visini betonskog zida) a što je vidljivo na slikama koje su priložene , da nije osigurao uvjete rada radi izvršavanja radnih zadataka na siguran način i zaštitu od pada sa visine, tim više što se tužitelj trebao služiti i pilom što je samo po sebi opasno, te je logično i životno da je bilo koji pokret prilikom manipulacije mogao uzrokovao gubitak ravnoteže i pad sa visine.

13.. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da tužitelj nije doprinio nastanku štete, a uzrok pada sa visine i odgovornost za nastanak štetnog događaja je isključivo na strani poslodavca, pa nema mogućnosti primjene članka 1067. ZOO-a kako to tuženik sugerira.

14. Naime, poslodavac bi se mogao osloboditi od odgovornosti temeljem članka 1067. ZOO-a ako bi dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja, budući je postupao u skladu s danim mu radnim zadacima, a tuženik nije dokazao postojanje bilo kojeg eksulpacionog razloga. Naime, iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru, ne proizlazi nikakav događaj koji bi se mogao propisati krivnji tužitelja jer je sud utvrdio da je tužitelj u okolnostima u kojima je radio poklonio dužnu pažnju i nije mogao spriječiti nehotičnu radnju gubitka ravnoteže.

Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno gore citiranom članku, te da je dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

16. Na okolnost utvrđenja intenziteta i trajanje zadobivenih ozljeda te potrebom za tuđom pomoći i njegom, sud je proveo vještačenje po vještaku dr. M.F.

koji je u svom nalazu i mišljenju od 18. studenog 2014. utvrdio da je u štetnom događaju zadobio prijelom petne kosti desnog stopala. po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje. Pregledan je u Klinici za traumatologiju Z., gdje je bolnički liječen, indicira se neoperacijsko liječenje. Nakon toga kontrole po kirurgu te u više navrata ambulatno fizikalna terapija.

Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi i otekline u području desnog gležnja i stopala, najjače krajem dana te nakon dužeg stajanja i opterečenja. Zaostaje nestabilnost desnog stopala i gležnja prilikom hoda po travi, šljunku. Ne može trčati, ne može se baviti sportom, ne može hodati po petama, čučanj ne izvodi u cijelosti, otežano hoda po prstima. Zaostaje valgus deformacija desnog stopala i gležnja te spušten medijalni svod stopala. Zaostaju bolne i ograničene kretnje everzije i inverzije težeg stupanja te dorzalne i plantarne fleksije slabijeg stupnja. Drži da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj.

Vještak ocjenjuje trajne posljedice navedenih ozljeda tužitelja za 20%, u kojem postotku će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Strah: tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana.

Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 30 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 90 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 30 dana liječenja. U narednom periodu od 60 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova …). Na navedenu okolnost pružanja pomoći i njege je iskazivala svjedokinja N.B., majka tužitelja, da je pomagala kod osobne higijene, odlazaka liječniku i drugo jer tužitelj nije mogao stati na nogu. Sud je prihvatio iskaz kao istinit, životan i logičan u cijelosti. Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na deformaciju desnog stopala i gležnja.

17. Na nalaz i mišljenje je prigovarao tuženik, te je vještak saslušan usmeno na ročištu gdje je naveo da je naveo u mišljenju da se tužitelj ne može baviti sportom, a dodaje da se radi o sportskim aktivnostima odnosno opterećenjima gdje je potrebno punom težinom se osloniti na ozlijeđenu desnu nogu, odskočiti i doskočiti tom nogom, no mišljenja je da vožnja bicikla nije upitna jer kod vožnje bicikla nema posebnog opterećenja na ozlijeđeno stopalo. Navodi da je imao na uvid dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja te je izvršio uvid u dokumentaciju na listu 162-165 spisa te ostaje kod svog nalaza smatrajući da su trajne posljedice korektno ocjenjene.

Tuženik je prigovarao da tužitelj nije dostavio cjelokupni zdravstveni karton, odnosno prije 2003. godine jer mu isti nije bio dostupan odnosno nije bio pohranjen kod nadležnog Doma zdravlja. Iako je tuženik inzistirao na pribavljanju cjelokupnog zdravstvenog kartona sud nije nalagao daljnje pribavljanje istoga jer je tužitelj cjelokupni postojeći i dostupan zdravstveni karton dostavio u spis, a vještak je izradio nalaz temeljem zdravstvene dokumentacije i pregleda tužitelja.

18. Nakon usmenog očitovanja vještaka više nije bilo prigovora, te je sud nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženom u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te je vještak u svojim očitovanjima odgovorio na sve prigovore tuženika te otklonio iste stručno i uvjerljivo.

19. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, obzirom da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni ovog suda primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove iznosi 1.300,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.100,00 eura, a za smanjenje životne aktivnosti iznos od 6.000,00 eura. Za naruženje lakšeg stupnja je dosuđeno 500,00 eura. Temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći njege u vezi štetnog događaja, time da cijena jednog sata iznosi 3,33 eura po satu, što je uobičajena tržišna cijena jednog sata pa je za 120 sati dosuđeno 399,60 eura.

Slijedom navedenog je ukupno dosuđen iznos od 9.299,60 eura međutim obzirom je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na iznos od 9.290,60 eura to mu je sud navedeni iznos i dosudio u cijelosti.

20. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO), sa tijekom kamata od podnošenja tužbe odnosno od dana 26.05.2014. Naime, odredbom čl. 1103 ZOO-a propisano je da obveza pravične naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, s time da sukladno odredbi čl. 29.st.1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

21. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova(Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 30.09.2014., 13.01.2021.,25.05.2021., 17.11.2021., 25.05.2022., 21.09.2022., 30.01.2023., 04.10.2023. od po 100 bodova (Tbr. 9/1), ukupno 4 obrazložena podneska ( Tbr 8/1) sve po 100 bodova, ukupno 1.500 bodova ( 1 bod=1,99 eura Tbr. 50). pristup na ročišta 20.01.2015., 21.05.2015., 08.12.2016., 13.09.2018., 17.02.2020.,(Tbr 8/5) po 25 bodova.

Ukupan trošak tužitelja iznosi 2.835,75 eura a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% odnosno 3.544,68 eura, uvećano za troškove vještačenja od 209,72 eura, sveukupno 3.754,40 eura.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku