Poslovni broj 9 Pr-4532/2018-74

Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B.P., OIB: …, iz Z., zastupanog po odvjetniku D.Ć., protiv tuženog sveučilišta u Z., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetniku S.B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. studenog 2023. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku, članak 335, stavak 4, dana 30. studenog 2023. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku sveučilište u Z., Z., OIB: …, da isplati tužitelju u B.P. iz Z., OIB: … na ime posebnih uvjeta rada (letačkog dodatka) bruto iznos od 902,26€ / 6.798,08kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini bruto iznos umanjen za iznos poreza na dohodak, i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom iznosu, i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015., pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to:

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.08.2013., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.09.2013., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.10.2013., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.11.2013., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.12.2013., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.01.2014., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.02.2014., pa do isplate,

- na iznos 101,71€ / 766,33kn od 16.03.2014., pa do isplate,

- na iznos 88,59€ / 667,48kn od 16.04.2014., pa do isplate, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku, da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju B.P. naknaditi tuženom sveučilištu u Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.679,06€ / 12.650,88kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 08.08.2018. navodi, da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu I. vrste, voditelj ostalih ustrojbenih jedinica-profesionalni pilot, i instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu od 01.12.2015. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj je kod tuženika zaposlen od 01.02.1999., i to najprije na radnom mjestu mlađeg asistenta, dana 28.11.2002. je izabran u suradničko zvanje asistenta na rok od 4 godine u kojem zvanju se nalazio do 06.06.2003. kad mu je prestao radni odnos kod tuženika, te je tužitelj prema rješenju o privremenoj mjeri Općinskog suda u Zagrebu vraćen na posao 15.11.2006. godine. Dana 29.01.2007. tuženik je donio odluku kojom je imenovao tužitelja na dužnost voditelja teorijske obuke. 31. siječnja 2007. između stranaka je sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto asistenta u polju tehničkih znanosti. 01.12.2015. između stranaka je sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. vrste, voditelj ostalih ustrojbenih jedinica-profesionalni pilot, i instruktor letenja u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom središtu. Tužitelj tvrdi, da je kod tuženika radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Čl. 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/2010) bilo je regulirano, da je zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada, i pripadajuću visinu posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima. Čl. 54., 55., 56., 57., Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje NN 142/2010 zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja propisano je pravo, i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada odnosno s izvorima opasnosti. Čl. 56. granskog kolektivnog ugovora bilo je regulirano, da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti odnosno ako su izravno, ili neizravno izloženi opasnostima. Tuženik je u kolovozu 2007. izradio procjenu opasnosti na radnim mjestima a u kojoj reviziji nije obuhvaćeno radno mjesto tužitelja iako je tužitelj od 1999. zaposlenik tuženika, i iako je revizija 2007. godine izrađena pola godine nakon što je tužitelj imenovan na dužnost voditelja teorijske obuke. U reviziji iz 2007. obuhvaćeno je primjerice radno mjesto dekana, prodekana, tajnika, referenta u tajništvu od kojih su neka radna mjesta određena kao radna mjesta s posebnim uvjetima rada. Tužitelj smatra, da nije bilo nikakvog razloga, da tuženik prilikom izrade revizije nije uvrstio tužiteljevo radno mjesto voditelja teorijske nastave kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, jer je to radno mjesto s posebnim uvjetima rada tim više što tužitelj od travnja 2007. obavlja poslove instruktora letenja. Iako navedenom revizijom iz 2007. tužiteljevo radno mjesto nije obuhvaćeno odnosno procijenjeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, Procjenom rizika iz svibnja 2015. radno mjesto instruktora letenja je obuhvaćeno odnosno procijenjeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Tuženik protivno naprijed navedenim odredbama kolektivnog ugovora nije na godišnjoj razini izrađivao popise radnih mjesta s posebnim uvjetima rada koji bi bio potpisan od strane sindikalnog povjerenika, i poslodavca, te dostavljen Ministarstvu znanosti, obrazovanja, i sporta. Međutim predmetni propust na strani poslodavca, a imajući u vidu, da je cijelo utuženo razdoblje tužitelj obavljao sadržajno isti posao koji je u procjeni opasnosti iz 2015., kao osnovama za sačinjenje popisa radnih mjesta, kvalificirano kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, ne može derogirati pravo na naknadu ugovorenu kolektivnim ugovorom. Tužitelj smatra, da je kroz cijelo utuženo razdoblje od srpnja 2013. do ožujka 2014. radio s izvorima opasnosti odnosno, da je bio stalno, i redovno izložen izvorima opasnosti preko 50% vremena provedenog na radu, pa da mu pripada, temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje dodatak na plaću u visini od 15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama koja je tada iznosila 5.108,84kn. 15% osnovice za izračun plaća u javnim službama iznosi 766,33kn bruto mjesečno. Predlaže, da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tuženiku naložiti, da tužitelju na ime dodatka za posebne uvjete rada u razdoblju od srpnja 2013., do ožujka 2014. isplati ukupno bruto 6.798,08kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće tekućim od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.

2. Na ročištu 13.11.2023. punomoćnik tužitelja je tužbeni zahtjev iz tužbe uskladio s promjenom službene valute u RH od 01.01.2023., te potražuje od tuženika isplatu bruto iznosa od 902,26€ / 6.798,08kn na ime posebnih uvjeta rada (letačkog dodatka) odnosno 101,71€ mjesečno za razdoblje od srpnja 2013. do veljače 2014., a za ožujak 2014., iznos od 88,59€, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi, i tužbenom zahtjevu. Tuženik ne spori, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu asistenta u polju tehničkih znanosti, polje tehnologije prometa, i transporta, a temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.01.2007. Odlukom tuženika od 29. siječnja 2007. tužitelj je imenovan voditeljem teorijske obuke, a koji posao je tužitelj pristao obavljati. Posao voditelja teorijske obuke tužitelj je dobrovoljno radio kao dodatan posao uz posao asistenta, te mu je taj rad, i izvršeni letovi i više nego adekvatno plaćen svaki mjesec kao dodatak na osnovnu plaću. Sukladno tad važećem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje, da bi se utvrdilo, da li radnik radi na poslovima s posebnim uvjetima rada isto je moralo biti određeno u procjeni rizika. Prema reviziji procjena opasnosti na radnim mjestima iz 2007. godine, izrađenoj od strane tvrtke I.S. d.o.o. radno mjesto voditelja teorijske nastave nije bilo utvrđeno kao mjesto s posebnim uvjetima rada. Da bi radnik imao pravo na dodatak, s osnove rada u posebnim uvjetima rada, Procjenom opasnosti mora biti utvrđeno, da radnik radi u posebnim uvjetima rada, te je izložen izvorima opasnosti, i štetnim utjecajima rada. Tužitelj nije do podnošenja tužbe prigovarao izrađenoj Reviziji procjene opasnosti nego to čini u tužbi odnosno 11 godina nakon što je donesena navedena revizija s kojom je tužitelj bio upoznat, i koja je vrijedila sve do 2015. i kad je fakultet izradio novu procjenu opasnosti. Tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Sukladno Kolektivnom ugovoru za znanost, i visoko obrazovanje, radnicima koji rade u posebnim uvjetima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, ovisno o tome koliki postotak radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno koliko vremena su izloženi izvorima opasnosti. Tužitelj pogrešno tvrdi kako je isti u utuženom razdoblju preko 50% radnog vremena proveo na radu s izvorima opasnosti, slijedom čega nema pravo na dodatak od 15%. Tužiteljev primaran posao bio je posao asistenta, a koji rad je uključivao sve nastavničke aktivnosti (održavanje nastave, vježbi, seminara, kolokvija, ispita, rad na znanstvenom radi, i drugo), a da je posao voditelja teorijske obuke obavljao uz taj posao asistenta, kao dodatan posao je nelogično, i nemoguće, jer bi tužitelj morao više vremena provesti kao voditelj teorijske obuke nego kao asistent. Upravo dnevnici letenja potvrđuju navode tuženika za sporni period s time, da tuženik ukazuje, da se jedna tabela odnosi na letenje u avionu, a druga na simulatoru koji se nikako ne može uzeti kao rad u posebnim uvjetima. Gledajući samo utuženi period, tužitelj je tijekom 2013. letio u avionu u srpnju 4 dana, u kolovozu 10 dana, dok je na simulatoru letio u kolovozu 1 dan, te u prosincu 10 dana. Tijekom 2014. tužitelj nije letio u avionu, dok je na simulatoru letio u periodu koji nije obuhvaćen tužbom. Ukoliko bi sud smatrao, da je tužba osnovana tužitelj bi u tom slučaju imao pravo na dodatak samo za one dane kad je doista letio, odnosno kad je bio doista izložen izvorima opasnosti. Tuženik ističe kako je visina tužbenog zahtjeva neutemeljena, i paušalno postavljena, te, da se nikako ne može smatrati, da je tužitelj više od 50% vremena proveo na radu s izvorima opasnosti slijedom čega bi mu pripadao dodatak na plaću u visini od 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, jer je posao voditelja teorijske obuke obavljao povremeno, ovisno o mogućnostima s obzirom na nastavnu aktivnost, te ovisno o sezoni letenja, a što Dnevnici letenja, i potvrđuju. Predlaže, da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.12.2015. (str. 5-7 spisa), u odluku tuženika od 29.01.2007. kojim se tužitelj imenuje na dužnost voditelja teorijske obuke u Hrvatskom zrakoplovnom nastavnom sjedištu u L. s danom 01.02.2007. (str. 8 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno od 31.01.2007. (str. 9-11 spisa), u procjenu rizika kod tuženika iz svibnja 2015. sa popisom poslova, i radnih mjesta s posebnim uvjetima rada sačinjenu od H.U. d.o.o. iz Z. (str. 12-102 spisa), u reviziju procjene opasnosti kod tuženika iz kolovoza 2007. sačinjenu po tvrtki I.S. d.o.o. (str. 103-212 spisa), u pravilnik tuženika iz travnja 2007. o ustrojstvu fakulteta, i radnih mjesta na fakultetu (str. 213-251 spisa), u tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 26.07.2018. (str. 252-253 spisa), u Odluku Vlade Republike Hrvatske iz Travnja 2009. o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike, i namještenike (str. 254 spisa), u evidenciju letenja tužitelja u 2013., i 2014. godini (str. 261-269 spisa), u dopis fakulteta: Obnova letačke dozvole od 19.02.2007. (str. 273 spisa), u Odluku tuženika od 11.06.2007. (str. 274 spisa), u izvod iz Zapisnika s 11. sjednice Kolegija Dekana od 19.06.2007. (str. 275 spisa), odluku tuženika od 02.07.2007. (str. 276 spisa), odluku tuženika od 26.05.2008. (str. 277 spisa), odluku tuženika od 20.10.2008. (str. 278 spisa), u očitovanje tvrtke I.S. d.o.o. od 14.11.2019. (str. 331 spisa), u obračune plaća za tužitelja (str. 337-380 spisa), u Odluku tuženika od 04.04.2019. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (str. 381-384 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu tvrtke E. d.o.o. (str. 478-480 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku C. d.o.o. (str. 531-546 spisa), očitovanje tvrtke I.S. d.o.o. od 14.11.2019. (str. 482 spisa), dnevnik letenja za tužitelja koji prileži i odgovoru na tužbu (str. 483-495 spisa), u rekapitulaciju izvršenih isplata tužitelju za razdoblje od 01.07.2013. do 31.12.2013., te od 01.01.2014. do 31.03.2014. (str. 496-499 spisa), u karticu osobnih dodataka po mjesecima za 2013. i 2014. iz koje je vidljivo u kojim je mjesecima tužitelj koristio godišnji odmor (str. 500-501 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka S.Ž. (str. 414 spisa), P.A. (str. 414- 415 spisa), E.B. (str. 444-445 spisa), I.A. (str. 446-447 spisa), D.M. (str. 447-448 spisa), G.K. (str. 467-468 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (str. 470-472 spisa), proveden je dokaz saslušanjem ovlaštene osobe tuženika T.J.M. (str. 453-455 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće na ime dodatka na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada za razdoblje od 01.07.2013., do 31.03.2014.

9. Među strankama je sporna, i pravna osnovanost tužbenog zahtjeva, i visina tužbenog zahtjeva.

10. Među strankama nije sporno, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu asistenta u polju tehničkih znanosti, te, da je odlukom tuženika od 29. siječnja 2007. imenovan na dužnost voditelja teorijske obuke.

11. Među strankama je sporno je li tužitelj u utuženom razdoblju od 01.07.2013. do 31.03.2014. radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te ako je koliko bi iznosio dodatak tužitelja u postotku za rad na radno mjesto s posebnim uvjetima rada, a imajući u vidu odredbe Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010).

12. Među strankama nije sporno, da tužitelj u utuženom razdoblju nije svrstan na popis osoba koje rade na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada s obzirom, da Revizijom procjene opasnosti iz 2007. tužiteljevo radno mjesto asistenta, i voditelja teorijske obuke nije svrstano u radna mjesta s posebnim uvjetima rada.

13. Da bi se utvrdilo je li tužitelj u utuženom razdoblju od 01.07.2013. do 31.03.2014. radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu tvrtci E. d.o.o. iz Z., (str. 478-480 spisa). Na nalog suda vještak za zaštitu na radu se očitovao, da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju od 01.07.2013. do 31.03.2014. radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Naime, iako je u navedenom razdoblju tužitelj imao Ugovor o radu za radno mjesto mlađi asistent, prema dnevnicima letenja vidljivo je, da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.07.2013. do 31.03.2014. radio kod tuženika, i kao instruktor letenja. Čl. 34.

Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09) određeno je, da su poslovi s posebnim uvjetima rada oni poslovi koje mogu obavljati samo zaposlenici koji osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju, i posebne uvjete glede dobi života, spola, stručnih sposobnosti, zdravstvenog, tjelesnog, ili psihičkog (zdravstveno stanje), te psihofizioloških, i psihičkih sposobnosti (psihička sposobnost). Poslovi s posebnim uvjetima rada su određeni Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 1984) gdje je navedeno, da su isti određeni, i važećim odredbama posebnih propisa primjerice određeni poslovi u željezničkom, zračnom, cestovnom prometu, zdravstvu, šumarstvu, građevinarstvu, industriji, itd. Zakonom o zračnom prometu NN 69/2009. određeni su uvjeti kojima mora udovoljavat zrakoplovno osoblje, i tko se smatra osobljem. U zrakoplovno osoblje spada, i pilot aviona. Čl. 81. Zakona o zračnom prometu određeni su uvjeti za stjecanje dozvola, i ovlaštenja u kojima je određeno, da zrakoplovno osoblje mora imati propisanu stručnu spremu, biti osposobljeno, udovoljavati zdravstvenim uvjetima za obavljanje posla. Zdravstvena sposobnost zrakoplovnog osoblja utvrđuje se liječničkim pregledima. Vještak je naveo, da je tužitelj u razdoblju od 01.07.2013. do 31.03.2014. kod tuženika radio, i kao pilot aviona, a što se smatra poslom s posebnim uvjetima rada. U predmetnom razdoblju tužitelj je imao 1248 sati efektivnog rada, 62 sata je bilo državnih praznika, 240 sati je koristio godišnji odmor. Od 1248 sati efektivnog rada tužitelj je radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, kao pilot aviona, ukupno 85,20 sati. Od ukupnog broja sati efektivnog rada tužitelj je na poslovima s posebnim uvjetima radio 6,84% radnog vremena.

14. Na nalaz, i mišljenje vještaka za zaštitu na radu niti jedna stranka nije imala primjedbe, a iz istog je vidljivo, da je tužitelj od 01.07.2013. do 31.03.2014. osim na radnom mjestu asistenta, radio kod tuženika, i kao pilot aviona, što je radno mjesto s posebnim uvjetima rada, te, da je od ukupnog broja efektivnih sati rada tužitelj na poslovima s posebnim uvjetima rada proveo nešto manje od 7% radnog vremena.

15. Da bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, i da bi se utvrdilo je li tuženik eventualno tužitelju platio dodatak za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju, a da ga u obračunu plaće nije posebno nazvao letački dodatak (dodatak za posebne uvjete rada), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku C. d.o.o. (str. 531-538

spisa). Na temelju stanja spisa, i raspoložive dokumentacije vještak je sačinio izračune, i dao mišljenje, da tuženik u utuženom razdoblju nije posebno iskazivao, i obračunavao stavku obračuna plaće s nazivom dodatak za posebne uvjete rada, ali je na teret vlastitih sredstava obračunavao, i isplaćivao letački dodatak u iznosu koji je veći od 7% osnovice. Ukoliko sud smatra, da tužitelj ostvaruje pravo na posebno iskazani dodatak na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada visina potraživanja tužitelja od 01.07.2013. do 31.03.2014. iznosi 3.218,57kn, što preračunato u € po fiksnom tečaju konverzije zbrojeno po mjesecima iznosi 427,14€ (Tabela 3 stupac 5 nalaza). Ukoliko sud zauzme stav, da bi se letački dodatak, koji je tuženik tužitelju obračunao, i isplatio iz vlastitih sredstava za svaki mjesec utuženog razdoblja odnosio na rad u posebnim uvjetima rada s obzirom da je letački dodatak za svaki mjesec obračunavan i isplaćivan u većem iznosu za posebne uvjete rada Kolektivnog ugovora za znanost, i visoko obrazovanje / 10, ne proizlazi potraživanje tužitelja. Na nalaz, i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, niti jedna stranka nije imala primjedbi.

16. Svjedoci koji su iskazivali u ovom predmetu, a to su D.M., E.B., G.K., I.A., P.A., P.Ž., potvrdili su ono što proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, a to je, da je tužitelj B.P. u utuženom razdoblju radio, i kao instruktor letenja, a, da mu poslodavac nije posebno iskazivao, i obračunavao prilikom obračuna plaće u utuženom razdoblju stavku s nazivom dodatak za posebne uvjete rada, ali mu je poslodavac, ovdje tuženik na teret vlastitih sredstava obračunavao, i isplaćivao letački dodatak odnosno dodatak za posebne uvjete rada koji je iznosio gotovo deseterostruko više od onoga što bi tužitelju pripadalo temeljem čl. 54 odnosno 57. Kolektivnog ugovora za znanost, i visoko obrazovanje.

17. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012) u članku 55. propisuje: “Zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuću visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima.“

18. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010, 159/2013) koji je bio na snazi od 22.10.2010. do 27.03.2014. godine u članku 54. propisano je „ Zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovoga ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% – 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.“

19. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje /10/13 u članku 57. uređeno je pitanje visine dodatka a koji propisuje sljedeća: – od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti; – od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti; – od 10%

– ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 7% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, i to manje od 10% vremena, a radi se o specifičnim poslovima koji u pravilu ne mogu trajati vremenski dugo (poput miniranja, ronjenja i sl.).

20. Pri izradi nalaza, i mišljenja knjigovodstveno-financijski vještak C. d.o.o. je utvrdio, da je tuženik tužitelju obračunavao, i isplaćivao plaću iz dva izvora financiranja, i to na teret državnog proračuna RH (na teret ministarstva), te iz vlastitih sredstava temeljem odluka fakulteta. Tuženik je tužitelja isplaćivao plaću na teret proračuna za redovan rad-efektivan rad, godišnji odmor, minuli rad, te dodatak u iznosu od 13,7% uvećanja osnovice po Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Utvrđeno je, da prilikom obračuna plaće koja se financira sredstvima ministarstva nije obračunavan bilo koji dodatak za posebne uvjete rada. Knjigovodstveno-financijski vještak je imajući u vidu, da spisu prileži nalaz, i mišljenje vještaka za zaštitu na radu iz tvrtke E. d.o.o. iz kojeg proizlazi, da je od ukupnog broja efektivnog rada tužitelj na poslovima s posebnim uvjetima rada proveo 6,84% radnog vremena, izvršio izračun potraživanja tužitelja s osnova dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada na način uvećanja osnovice za izračun plaće u javnim službama za 7% koji izračun je vještak dao u Tabeli 3. Ukoliko bi tužitelj ostvarivao pravo na dodatak na plaću na radno mjesto s posebnim uvjetima rada u iznosu 7% osnovice, kao da se dodatak treba iskazivati s naznakom, da je riječ o posebnim uvjetima rada, tada bi potraživanje tužitelja iznosilo 357,62kn mjesečno (47,46€ mjesečno), odnosno ukupno 3.218,57kn / 427,14€ po fiksnom tečaju konverzije. Kao što je naprijed navedeno, vještak je utvrdio, da je tužitelju pored plaće na teret ministarstva tuženik isplaćivao plaću iz vlastitih sredstava temeljem internih odluka. Sukladno odluci tuženika od 30.06.2010. tuženik je isplaćivao 10% bruto ostvarene, i isplaćene plaće predmetnog mjeseca koja se isplaćivala na teret državnog proračuna, a koja je u platnim listama označena šifrom "razlika iz vlastitih sredstava F.". Tuženik je temeljem interne odluke o dodacima za povećani opseg poslova, i poslova izvan radnog vremena koji se financiraju iz vlastitih prihoda od 05.05.2009. isplaćivao poseban dodatak koji je označen u platnoj listi oznakom "dodaci / neto po odlukama". Iz navedene odluke je vidljivo, da je tužitelju kao instruktoru letenja obračunavan letački dodatak u visini 3.800,00 kn neto. Iz navedenog je vidljivo, da je tuženik tužitelju obračunavao, i isplaćivao dodatke koji nisu nazvani posebnim uvjetima, a koji su iznosili više od samog dodatka za posebne uvjete rada sukladno granskom kolektivnom ugovoru. Nadalje, dana 11.11.2008. tuženik je donio odluku o visini naknada za letačke poslove, i održavanja zrakoplova u HZNS kojom je određena visina naknade bruto instruktorima letenja koji obavljaju nastavu iz letenja za slučaj prekoračenja norme. Primjerice za rujan 2019. tuženik je obračunao plaću na teret vlastitih sredstava u ukupnom bruto iznosu 7.644,34kn sukladno odlukama fakulteta, od čega se iznos od 906,75kn odnosi na 10% isplaćene bruto plaće iz proračunskih sredstava, te se iznos od 6.737,59kn odnosi na letački dodatak. Prilikom izračuna neto plaće odnosno nakon obračuna doprinosa iz plaće, poreza dohodak, i prireza porezu na dohodak koje obustavlja, i uplaćuje poslodavac u ime radnika, naknade isplaćene po osnovi razlika (10%) iz vlastitih sredstava je iznosila neto 511,41kn, te neto iznos letačkog dodatka 3.800,00kn što odgovara neto iznosu koji se navodi u odluci iz 2009. godine. Dakle tuženik je tužitelju isplatio veću plaću od plaće sukladno granskom kolektivnom ugovoru za iznos od 7.644,34kn bruto odnosno 4.311,42kn neto. Tuženik je obračunao i isplatio plaću na teret Ministarstva u iznosu od 9.067,45kn dok je iz vlastitih sredstava obračunao, i platio 7.644,34kn iz čega proizlazi, da je iznos iz vlastitih sredstava isplaćen iznosio 84% plaće na teret Ministarstva. Slijedom čega je ukupno isplaćena plaća iznosila za rujan 2013. 16.711,79kn. Dakle tuženik je obračunavao i isplaćivao letački dodatak u iznosu najmanje 6.737,58kn mjesečno tj. 894,23€ odnosno u visini neto 3.800,00kn odnosno 504,35 € u utuženom razdoblju. U istom razdoblju posebni uvjeti rada obračunati u visini 7%osnovice iznosili su 47,46€ mjesečno. Kao što je naprijed navedeno plaće su se kod tuženika financirale iz dva izvora sredstava, tuženik tužitelju nije obračunavao dodatak za posebne uvjete rada u okviru plaće financirane na teret ministarstva temeljem granskog kolektivnog ugovora, ali iz vlastitih sredstava isplaćivao je letački dodatak veći od dodatka za posebne uvjete rada u iznosu. Koji je bio gotovo 10 puta veći od iznosa koji bi tužitelju pripadao u visini od 7% osnovice mjesečno.

21. Analizirajući sve provedene dokaze, ovaj sud smatra, da je tužitelju tuženik u utuženom razdoblju od 01.07.2013. do 31.03.2014. isplatio dodatak na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada u cijelosti bez obzira što navedeni dodatak tužitelju nije isplaćen iz sredstava državnog proračuna RH (Ministarstva) već iz vlastitih sredstava tuženika, i bez obzira što u obračunu plaće u navedenom razdoblju nije bila iskazana posebna stavka dodatak za posebne uvjete rada temeljem granskog KU. Nedvojbeno je utvrđeno, da je tuženik tužitelju isplatio dodatak za posebne uvjete rada (tzv. letački dodatak) u gotovo desetorostrukom iznosu većem mjesečno no što bi mu bilo isplaćeno temeljem tada važećeg granskog kolektivnog ugovora za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada (u iznosu od 7% osnovice). Također je utvrđeno, da je tužitelju kao instruktoru letenja obračunavan, i isplaćivan letački dodatak u visini 3.800,00 kn neto mjesečno, što je daleko više od 357,62 kn koje bi tužitelju pripadale na teret državnog proračuna temeljem granskog kolektivnog ugovora. Po mišljenju ovog suda nije bitan izvor iz kojega je tužitelju isplaćen dodatak za posebne uvjete rada, već je bitno, da je tužitelju isplaćen dodatak za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju u cijelosti.

22. Slijedom naprijed navedenog, a budući, da je vještačenjima utvrđeno, i matematički dokazano, da je tuženik tužitelju bez posebnog iskazivanja na obračunskim listama, obračunavao, i isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada u cijelom utuženom razdoblju, da mu je za svaki mjesec uredno obračunat, i isplaćen dodatak za posebne uvjete rada u većem iznosu od samog dodatka za posebne uvjete rada temeljem granskog kolektivnog ugovora, odbijen je kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Sam naziv dodatka koje je uredno bio isplaćivan tužitelju, po mišljenju ovog suda nije odlučujući, jer je iz same svrhe isplata vidljivo na što se dodatak odnosi.

23. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

24. Tuženik je uspio u ovoj parnici, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

25. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 561 spisa).

26. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 126/22). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 902,26€ / 6.798,08kn. Tuženiku je priznat slijedeći trošak: sastava odgovora na tužbu 50 bodova; za sastav obrazloženih podnesaka od 15.11.2019., 21.06.2021., a za svaki 50 bodova, a za sastav podneska od 15.07.2023. 75 bodova; za zastupanje na ročištima od 09.05.2019., 18.02.2020., 15.10.2020., 02.02.2021., 22.04.2021., 22.02.2022., za svako 50 bodova; Za zastupanje na ročištu 07.12.2022., 75 bodova. Za zastupanje na ročištu 18.10.2023., 25 bodova, te za zastupanje na ročištu od 13.11.2023. 50 bodova. Kad se navedeno zbroji dobije se iznos od 675 bodova. Vrijednost jednog boda sukladno Izmjeni tarife o nagradama i troškovima za rad odvjetnika NN 126/22 iznosi 1,99 € (prije konverzije 15,00 kn). Ukupan broj bodova (675) izražen u novcu iznosi 1.343,25€. Na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV (Tbr.42. važeće OT) koji trenutno iznosi 25 %, što je daljnjih 335,81€. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.679,06€ / 12.650,88kn. Iako je tuženik u troškovniku zatražio, i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, o tom troškovniku sud će donijeti posebno rješenje po pravomoćnom okončanju ove parnice sukladno čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18)

Zagreb, 30. studeni 2023.

Sutkinja:

Jelica Pandurić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika