Poslovni broj: Usž-1342/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Z. N. iz Z., kojeg zastupa K. Č., odvjetnik u Z. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda Z. kojeg zastupaju M. H. i T. M., radi sufinanciranja zapošljavanja osoba bez staža osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-464/22-9 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 464/22-9 od 30. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom poništena je u cijelosti obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z., klasa: 103-05/17-01/2481, urbroj: 251-04/35-17-02 od 28. travnja 2017. (točka I. izreke); poništen je u cijelosti odgovor na prigovor klasa: 103-05/17-01/2481, urbroj: 251-04/35-17-4 od 19. lipnja 2017. (točka II. izreke); u cijelosti rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: 103-05/18-04/19, urbroj: 344- 115/1-22-06 od 20. siječnja 2022. (točka III. izreke); usvojen je zahtjev tužitelja, odvjetnika Z. N. iz Z. za sufinanciranje zapošljavanje za radnika M. K. podnesenog 20. travnja 2017. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Regionalnom uredu Z. (točka IV. izreke); naloženo je tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Središnjem uredu da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.659,04 eura/12.500,00 kn (tisuću šesto pedeset devet eura i četiri centa/dvanaest tisuća petsto kuna) (točka V. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika klasa: 103-05/18-04/19, urbroj: 344-115/1-22- 06 od 20. siječnja 2022. godine donesenim u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1351/21-14 od 12. siječnja 2022. povodom odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5111/2020 od 29. travnja 2021. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen 6. srpnja 2017. protiv odgovora na prigovor na negativnu ocjenu zahtjeva tuženika kao neosnovan.
2.1. Osporenim odgovorom negativno je ocijenjen zahtjev tužitelja kao poslodavca za mjeru Potpore za zapošljavanje osoba bez staža osiguranja zaprimljenog dana 20. travnja 2017. godine.
3. Osporenu presudu tuženik pobija žalbom u kojoj ističe prvenstveno da je sud propustio ocijeniti sve tuženikove navode, a što je rezultiralo pogrešnim utvrđenjem činjeničnog stanja i povredom pravila sudskog postupka, a posljedično i pogrešnom primjenom materijalnog prava te u konačnici donošenjem arbitrarne presude. U žalbi iznosi kronologiju događaja i smatra da tužitelj nije opravdao pad broja zaposlenih navodeći razloge prestanka radnog odnosa K. Č., pozivajući se na Zakon o odvjetništvu jer do raskida ugovora nije došlo na inicijativu radnika već se navodi da poslodavac raskida ugovor o radu. Pozivanje na Zakon o odvjetništvu tuženik smatra bespredmetnim s obzirom da je tužitelj imao s radnikom sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme što se "logičkim tumačenjem" smatra kao privremena potreba za radnikom pa se takav prekid ne smatra opravdano upražnjenim radnim mjestom. Tuženik ponavlja da se ne radi o opravdano upražnjenom radnom mjestu kao što to proizvoljno tumači tužitelj budući da isto treba biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, umirovljenja zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, a ne posljedica viška radne snage. Ovakvo popisa razloga koji se smatraju kao opravdano upražnjena radna mjesta svakako predstavljaju numerus klauzus razloga te proizvoljno dodavanja razloga i ekstenzivnog tumačenja navedenih razloga nije dozvoljeno. Ističe da je cilj potpore za sufinanciranje osoba sa stažem osiguranja potpomaganje zapošljavanja i uključivanje u radni odnos nezaposlene osobe sa stažem osiguranja ali bez staža osiguranja u svojoj obrazovnoj razini koje nisu bili zaposlene s redovnom plaćom tijekom prethodnih 6 mjeseci i prijavljene su u evidenciju nezaposlenih osoba. Navedena potpora služi kao poticaj poslodavcima da zaposle osobe koje ispunjavaju takve uvjete, a ne da potpora isključivo koristi tome da poslodavac pokrije troškove zapošljavanja radnika na što jeftiniji način. Navodeći te i druge razloge kojima tuženik opravdava svoje postupanje predlaže sudu da uvaži žalbu i predmet vrati na ponovni postupak radi donošenja pravilne i zakonite odluke.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega valja uputiti tuženika da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima čije odredbe ne daju ovlasti žalbenom sudu da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 7. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
9. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj kao poslodavac tuženiku podnio zahtjev za mjeru Potpora za zapošljavanje osobe bez staža osiguranja za zaposlenika – odvjetničkog vježbenika M. K.. U zahtjevu je obrazložio da je prethodnom zaposleniku – odvjetničkom vježbeniku prestao radni odnos nakon dvije godine budući da je stekao uvjete za Upis u imenik odvjetnika sukladno članku 67. Zakona o odvjetništvu te ga stoga tužitelj kao poslodavac više nije mogao zadržati na radnom mjestu odvjetničkog vježbenika.
10. Tuženik je negativno odgovorio na podneseni zahtjev uz obrazloženje da je praćenjem broja zaposlenih u poslovnom subjektu tužitelja utvrđeno da je u posljednjih 12 mjeseci došlo do pada broja zaposlenik sa 1 na 0, da je tužitelj tijekom prethodnih 12 mjeseci imao zaposlenu jednu osobu te dok na dan podnošenja zahtjeva nije imao zaposlenih osoba. Iz toga je zaključeno da tužitelj nije udovoljio uvjetima za dodjelu mjera jer je kod tužitelja u prethodnih 12 mjeseci došlo do pada zaposlenika.
11. Uvjetima i načinima za korištenje sredstava u 2017. godini propisano je kako se potpora može dodijeliti poslodavcima ukoliko će zapošljavanje uz potporu dovesti do neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci. Prosječan broj zaposlenih predstavlja izračun kretanja broja zaposlenih po svakom mjesecu unazad 12 mjeseci. Dodatno potpora za zapošljavanje može se dodijeliti poslodavcima koji nemaju povećano zapošljavanje unazad 12 mjeseci već opravdano upražnjena radna mjesta koja nadoknađuju zapošljavanje uz Potporu. Opravdano upražnjena radna mjesta trebaju biti rezultat dobrovoljnog odlaska, invalidnosti, nesposobnosti za rad, umirovljenja zbog dobi, dobrovoljnog smanjenja radnog vremena ili zakonskog odlaska zbog povrede radne obveze, a ne kao posljedica viška radne snage.
12. Prvostupanjski sud nije prihvatio ocjenu tuženika da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je utvrdilo da se poslodavcu odvjetniku Z. N. tužitelju u ovom sporu ne mogu odobriti tražena sredstva jer je iz dokumentacije jasno vidljivo da nisu ispunjeni kriteriji propisani Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2017. godini budući da nije ispunjen uvjet neto povećanja broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih u posljednjih 12 mjeseci kao i što se radi o neopravdanom ispražnjenom radnom mjestu za koje odluka o prestanku radnog odnosa nije na popisu opravdanih razloga. Naime, prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o opravdano upražnjenom radnom mjestu jer se radi o poslodavcu koji nema povećana zapošljavanja unazad 12 mjeseci, jer se odluka tužitelja od 9. ožujka 2017. odnosi na prestanak radnog odnosa K. Č. a s danom 22. ožujka 2017. te ista predstavlja raskid ugovora o radu na određeno vrijeme, zajedno s aneksima od 7. svibnja 2014. i 17. travnja 2015., jer ugovor o radu nije otkazao niti poslodavac, a niti radnik. U biti odluka o prestanku radnog odnosa predstavlja sporazum radnika i poslodavca iz članka 112. točke 5. Zakona o radu, odnosno radi se o dobrovoljnom odlasku radnika od poslodavca ovdje tužitelja jer je isti ispunio uvjete za Upis u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.
13. Imajući u vidu izloženo prema ocjeni ovog Suda pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da se radi o poslodavcu koji ima opravdano upražnjeno radno mjesto pa se stoga radi o dobrovoljnom odlasku dotadašnjeg radnika K. Č. radi čega je tužitelj ispunio sve pretpostavke propisane uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 2017. godini.
14. Radi navedenog osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. studenog 2023.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić, v.r.
