Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-519/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. OIB …, zastupana po O. državnom odvjetništvu u S., protiv tuženika V. M. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćnici S. F., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-46/2022-4 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-46/2022-4 od 28. travnja 2023. u točki I. izreke presude.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-46/2022-4 od 28. travnja 2023. presuđeno je tako da izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku V. M. da tužiteljici R. H. isplatiti iznos od 29.613,78 eur[1] / 223.125,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentnom razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.085,80 eur / 23.249,96 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice R. H. u dijelu koji glasi:

"Tuženik V. M. (dužan je tužiteljici R. H. isplatiti iznos od 14,20 eur / 107,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentnom razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i naknaditi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude) žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tuženiku dosuditi parnični trošak.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima. Žalbeni navodi da je o materijalnoj odgovornosti tuženika trebalo odlučivati tijelo koje je nadležno odlučivati o njegovoj stegovnoj odgovornosti, pa da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. nisu osnovani. Za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu primjenom članka 34. ZPP-a stvarno je nadležan općinski sud. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članak 354. stavak 2. točka 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja isplate iznosa od 29.613,78 eur/ 223.125,00 kuna sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2017. do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio D. C. na ime neimovinske štete zbog smrti supruga J. C. i troška postupka.

7. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio činjenice:

-da je presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013. tuženik proglašen krivim zbog, između ostalog, počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. u vezi s člankom 28. stavak 2. OKZ RH što je 26. kolovoza 1991. u večernjim satima, više neutvrđenih pripadnika interventne grupe PU S., po nalogu I-opt. V. M., upali u kuću umirovljenog djelatnika PU S. J. C. u S., nakon čega su J. C. odveli na nepoznato mjesto i usmrtili hicima iz vatrenog oružja, a već sljedećeg jutra 27. kolovoza 1991. tijelo J. C. pronađeno je na lijevoj obali K. u blizini S. grada u S., dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredio da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja i da se izvrši napad na pojedine civilne osobe kojega je posljedica smrt tih osoba, nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu te iako je bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo ubija, muči, da se nečovječno postupa prema njemu, da mu se nanose ozljede tjelesnog integriteta i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja civilnog stanovništva, te kršeći pravila međunarodnog prava, iako je bio dužan, propustio spriječiti da se ratni zarobljenik ubije, muči i da se prema njemu nečovječno postupa, a za koje kazneno djelo je tuženiku izrečena zatvorska kazna,

-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž282/14-8 od 10. lipnja 2014. djelomično prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013., u odluci o kazni izrečenoj ovdje tuženiku, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena,

-da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4951/2014 od 10. ožujka 2020. odbijena ustavna tužba V. M., podnesena u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž282/14-8 od 10. lipnja 2014.,

-da je temeljem izvansudske nagodbe od 3. svibnja 2017. sklopljene između R. H. i D. C. utvrđeno da je D. C. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora radi naknade štete, proizašle iz štetnog događaja činjenično i pravo utvrđenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz3/2011 od 9. prosinca 2013., djelomično preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-282/14 od 10. lipnja 2014., zatim, da je temeljem presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/2011 od 9. prosinca 2013., djelomično preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-282/14 od 10. lipnja 2014., V. M. oglašen krivim i osuđen za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, za radnje opisane u točki 1. Od podtočke 1-1) do podtočke 1-22), zatim, da je slijedom izreke presude citirane u toč. II. ove nagodbe, 27. kolovoza 1991. smrtno stradao J. C., suprug podnositeljice zahtjeva D. C. te da stranke potpisnice nagodbe sporazumno utvrđuju da je podnositeljica zahtjeva D. C. pretrpjela štetu radi pogibije supruga s osnova duševnih bolova zbog gubitka bliskog srodnika i da joj s te osnove pripada naknada štete u iznosu od 220.000,00 kn, isplata koje štete će se izvršiti u roku od 30 dana od dana potpisa ove nagodbe te joj se priznaju i troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22 - dalje: Tarifa) u iznosu od 3.125,00 kn,

-da je tužiteljica dopisom od 20. travnja 2017. izvijestila tuženika da je sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a D. C. 13. siječnja 2017. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnijela zahtjev za mirno rješenje spora radi naknade štete zbog smrti supruga J. C. u iznosu od 220.000,00 kn kojeg temelji na pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku broj Krz-3/2011 od 9. prosinca 2013. kojom je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva,

-da je na račun punomoćnika D. C. 30. lipnja 2017. uplaćen iznos na ime glavnice 220.000,00 kn i na ime parničnog troška iznos od 3.125,00 kn.

8. Tuženik u žalbi navodi da nije odgovoran za štetu nastalu tužiteljici, da se ne radi o parnici za naknadu štete u kojoj bi sud po slobodnoj ocjeni mogao dosuditi štetu, već se radi o zahtjevu za povrat iznosa od tuženika, da intervencijski učinak može imati samo sudska presuda te da visinu zahtjeva tužiteljice nije dokazana, da je tuženik oglašen krivim po načelu garantne odgovornosti zapovjednika.

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpjela D. C. uslijed smrti supruga J. C. pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 I 88/01 – dalje: ZOO), kao i članka 120. stavak 1. u vezi s člankom 28. stavak 2. OKZ RH. Kako je iz pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj K-Rz3/11-1119 od 9. prosinca 2013. utvrđeno da je tuženik kao zapovjednik policijskih snaga i zamjenik načelnika PU S. proglašen krivim zbog počinjena kaznenog dijela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na način kako je to opisano u navedenoj presudi, a počinjenih od strane nepoznatih pripadnika djelatnog pričuvnog sastava PU S. to prema čl. 1. Zakona o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03. – dalje: ZORH) kojom je propisano da za štetu koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom, odgovara tužiteljica i to za onu štetu koja nema karakter ratne štete, a šteta pričinjena oštećenoj D. C. zbog smrti supruga nije ratna šteta u smislu čl. 3. navedenog Zakona, jer se njegovo odvođenje kao civilne osobe iz stana i usmrćivanje nije dogodilo na prostoru borbenih akcija. Već sama činjenica da je tuženik osuđen zbog kaznenog djela ratnog zločina, ne može se smatrati ratnom štetom kako je ona definirana odredbom članka 3. ZORH-a. Stoga je D. C. imala pravo potraživati od tužiteljice naknadu štete.

10. Sud je pravilno utvrdio da nije nastupila zastara potraživanja jer je tužiteljica isplatu oštećenici isplatila 30. lipnja 2017., zahtjev za mirno rješenje spora u ovom postupku podnijela 26. rujna 2017., a tužbu 27. prosinca 2017., to temeljem odredbe članka 1061. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 3//05., 41/08., 125/11., 78/15. dalje: ZOO/05) kojim je propisano da poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu nanijetu mu po svom zaposleniku ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena. Obzirom je tuženik u trenutku počinjene štete - kaznenim djelom koje je počinjeno u svezi s njegovim radom, bio zaposlenik tužiteljice to ista osnovom članka 1061. stavka 3. ZOO-a ima pravo, obzirom je isplatila novčani iznos štete zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete ako je štetnik štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje, a u konkretnom slučaju šteta je počinjenja na način da je po nalogu tuženika kao odgovorne osobe više pripadnika interventne grupe PU S. upala u kuću J. C. i odvela ga na nepoznato mjesto i ubila.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da visina štete isplaćene D. C. po izvansudskoj nagodbi odgovara odredbi članka 200. i 201. ZOO/91., kao i članku 1100. i članku 1101. stavak 1. ZOO/05. te trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. dalje Tarifa). Tužitelj nije osporio da je D. C. supruga J. C..

12. U odnosu na žalbenu tvrdnju da je sud prvog stupnja primijenio ZORH koji nije mogao jer isti nije bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, pri čemu se tuženik poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I2820/03 od 19. studenog 2008. ističe se da Ustavni sud upravo u navedenoj odluci navodi „… činjenica što se članci 1. do 3. osporenog Zakona odnose na proteklo razdoblje Domovinskog rata ne dovodi do njegove nedopuštene retroaktivnosti u smislu mjerodavnih odredbi čl. 89. Ustava i temeljnih ustavnih vrednota. Odnose koji su nastali i završili se u prošlosti nije zabranjeno uređivati naknadno, osobito ako se tim uređenjem konstituiraju prava u korist određene skupine adresata koja im dotada nisu bila priznata u domaćem pravnom poretku. Osporeni Zakon pripada korpusu poslijeratnog reparacijskog zakonodavstva. Njegova je svrha urediti pretpostavke odgovornosti države odnosno pretpostavke priznavanja prava na naknadu određenih šteta koje su za vrijeme Domovinskog rata uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga. Osporenim Zakonom izrijekom je priznata odgovornost Republike Hrvatske za sve štete koje su u razdoblju Domovinskog rata uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga, a koje nemaju karakter ratne štete.“, što je slučaj u ovom postupku, jer odvođenje civilne osobe iz stana i usmrćivanje ne predstavlja ratnu štetu.

13. Nije osnovan niti žalbeni navod da je tužiteljica isplatila D. C. štetu iako je u trenutku isplate već protekao zastarni rok. Pravilno sud prvog stupnja ističe da je tuženik pravomoćnom kaznenom presudom osuđen za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. u vezi članka 28. stavak 2. OKZ RH koje je počinjeno i u odnosu na supruga D. C., a radi se o kaznenom djelu koje ne zastarijeva. Obzirom na navedeno i odredbu članka 377. stavak 1. ZOO/91 kao i istovjetnu odredbu članka 231. ZOO/05 koja propisuje da kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je previđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. Rok zastare iz članka 377. stavak 1. ZOO/91 ne odnosi se samo na štetnika nego i na odgovornu osobu, kada ona odgovara trećima za štetu koju su počinile osobe za koju tužiteljica odgovara (izraženo pravno stajalište u odluci Rev- 2319/14 od 25. rujna 2018.)

14. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio članak 154. stavak 5. i članak 155. ZPP-a i Tarifu kod odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška postupka, jer je tužiteljica uspjela u cijelosti sa osnovom, a odbijen je zahtjev u neznatnom dijelu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

15. Primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda u točki I. izreke presude.

16. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu se ne dosuđuje trošak žalbe.

17. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

Bjelovar, 30. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković v.r.