Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-722/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja mlt. D. C. iz V., ... OIB ..., kojega zastupa majka i zakonska zastupnica S. B. i 2. tužiteljice S. B. iz V., ..., OIB ..., a oboje tužitelja zastupa punomoćnica T. M. B., odvjetnica u P., protiv tuženice bolnice ..., P., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P. i umješača na strani tuženice U. O. d.d. Z., ..., OIB ..., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva I. i C. j.t.d., odvjetnici u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, P-2721/2010- 203 od 06. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice bolnice ...i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, P-2721/2010-203 od 06. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice bolnice ...za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice bolnice ...i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, P-2721/2010-203 od 06. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj bolnici ... na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju mlt. D. C. iznos od 200.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate, koje se do 31. srpnja 2015. određuju po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj bolnici ... na ime naknade imovinske štete za razdoblje od 1. veljače 2009. do 31. svibnja 2022. isplatiti tužitelju mlt. D. C. iznos od 179.920,00 sa zateznim kamatama koja se do 31. srpnja 2015. određuju po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:

- na iznos 25.000,00 kuna od 24. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos 420,00 kuna od 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1 .srpnja 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. veljače 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. travnja 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. rujna 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. listopada 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. veljače 2015. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. travnja 2015. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos 1.000,00 kuna od 1. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos 1.260,00 kuna od 1. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. rujna 2015. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2015. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. veljače 2016. do isplate,

- na iznos 1.160,00 kuna od 1. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. travnja 2016. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. rujna 2016. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. veljače 2017. do isplate,

- na iznos 1.120,00 kuna od 1. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. travnja 2017. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. rujna 2017. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. veljače 2018. do isplate,

- na iznos 1.120,00 kuna od 1. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. travnja 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos 1.240,00 kuna od 1. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. rujna 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. veljače 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. travnja 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. rujna 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. veljače 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. travnja 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. rujna 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. veljače 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. travnja 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. rujna 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos 1.200,00 kuna od 1. lipnja 2022. do isplate,

u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj bolnici ... tužitelju mlt. D. C. po osnovi naknade imovinske štete isplaćivati počevši od 1. lipnja 2022. do 9. lipnja 2023. rentu u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno, što za lipanj 2023. iznosi 360,00 kuna, mjesečno unaprijed do 10. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama koje teku od 11. u mjesecu za mjesec u kojem je renta trebala biti isplaćena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjev tužitelja mlt. D. C. u dijelu koji glasi:

„1. Nalaže se tuženoj bolnici ... na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju mlt. D. C. iznos od 45.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate, koje se do 31. srpnja 2015. određuju po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj bolnici ... na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju mlt. D. C.:

a) daljnji iznos od 60.470,00 sa zateznim kamatama koja se do 31. srpnja 2015. određuju po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:

- na iznos 16.750,00 kuna od 24. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos 680,00 kuna od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos 740,00 kuna od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. travnja 2012. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1 .srpnja 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos 680,00 kuna od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. travnja 2013. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. veljače 2014. do isplate,

- na iznos 680,00 kuna od 1. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. travnja 2014. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. rujna 2014. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. listopada 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. veljače 2015. do isplate,

- na iznos 680,00 kuna od 1. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. travnja 2015. do isplate,

- na iznos 800,00 kuna od 1. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos 860,00 kuna od 1. lipnja 2015. do isplate,

b) zatezne kamate na dosuđene dospjele iznose naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.200,00 kuna mjesečno za razdoblje od lipnja 2018. do zaključno svibnja 2022. od 11. u mjesecu do 1. u sljedećem mjesecu,

sve u roku 15 dana.”

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice S. B. koji glasi: „Nalaže se tuženoj bolnici ... tužiteljici S. B. na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja tužitelja mlt. D. C. isplatiti iznos od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj bolnici ... tužiteljici S. B. na ime naknade imovinske štete po osnovi pomoći treće osobe isplatiti iznos od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica S. B. povukla tužbu: - za iznos od 12.500,00 kuna na ime pomoći treće osobe i - za iznos od 12.500,00 kuna na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja.

II. Nalaže se tuženoj bolnici ... tužitelju mlt. D. C. naknaditi parnični trošak u iznosu od 99.448,79 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja mlt. D. C. za naknadu parničnog troška kao neosnovan, dok se zahtjev tužiteljice S. B. za naknadu parničnog troška odbija u cijelosti kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice i umješača na strani tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

3. Pravodobnom, dopuštenom i potpunom žalbom tuženica pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I., II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbu tuženica izjavljuje i protiv prvostupanjskog rješenja u odnosu na točku II. i IV. izreke te predlaže da sud preinači pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu u cijelosti te da se tužiteljima naloži da tuženiku i umješaču na strani tuženice nadoknadi parnični trošak u cijelosti. Podredno tuženica predlaže da sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Tuženica potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženice protiv pobijane presude i pobijanog rješenja nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjske odluke i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365.stavak 2. ZPP, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju neosnovano ukazuje tuženica jer presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati te pobijane odluke sadrže razloge o odlučnim činjenicama u ovom postupku.

7. Tužiteljica S. B. (dalje: 2. tužiteljica), je povukla dio tužbenog zahtjeva za 12.500,00 kuna na ime imovinske štete s osnove troškova liječenja budući joj je dio tih putnih troškova u visini troškova prijevoza u KBC R. plaćen, ali smatra da to nije pokriće realnih troškova liječenja pa je ustrajala na paušalnom iznosu od 12.500,00 kuna.

8. Predmet postupka je zahtjev 1. i 2. tužitelja na ime naknade neimovinske štete 1. tužitelju mlt. D. C. (dalje: 1. tužitelju) u iznosu od 200.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate, na ime naknade imovinske štete za razdoblje od 1. veljače 2009. do 31. svibnja 2018. 1. tužitelju ukupni iznos od 182.610,00 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos 41.570,00 kuna teku od 24. prosinca 2010. do isplate, a na pojedinačne iznose za razdoblje od siječnja 2011. na dalje od 1. u mjesecu za tekući mjesec, specificirano po mjesecima kako je navedeno u izreci pobijane odluke, naknade imovinske štete 1. tužitelju za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 9. lipnja 2023. isplaćuje rentu u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno i to mjesečno unaprijed do 10. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama od 11. u mjesecu za mjesec u kojem je renta trebala biti isplaćena do isplate, da 2. tužiteljici na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja tužitelja isplati iznos od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate, da 2. tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi pomoći treće osobe isplati iznos od 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2010. do isplate.

9. Podneskom od 9. prosinca 2021. su 1. i 2. tužitelji preinačili tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete 1. tužitelja na način da su povisili tužbeni zahtjev na iznos od 245.000,00 kuna, od čega po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1. tužitelj potražuje 110.000,00 kuna, za fizičke bolove 52.500,00 kuna, za strah 30.000,00 kuna, a s osnove naruženja 52.500,00 kuna. Ovakvu preinaku tužbe odnosno povišenje tužbenog zahtjeva 1. tužitelj temelji na izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020.

10. Tuženica se nije usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe pa je odlučeno kao u točki I. i II. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 193. stavka 2. ZPP. Umješač na strani tuženice se usprotivio preinaci tužbe učinjenoj na ročištu od 15. lipnja 2018., a tuženica preinaci tužbe učinjenoj na ročištu od 9. prosinca 2021. ali je prvostupanjski sud preinake dopustio pravilnom primjenom odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer je ocijenio da su preinake svrsishodne za konačno uređenje odnosa među strankama.

11. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

12. Među parničnim strankama nije sporno da je 2. tužiteljica 9. lipnja 2008. kod tuženice Bolnice ... rodila 1. tužitelja te da je prilikom tog poroda, koji je obavljen prirodnim putem, 1. tužitelj zadobio ozljedu – desnostranu parezu brahijalnog pleksusa, zbog koje trpi trajne posljedice.

13. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno činjenica je li u postupanju djelatnika tuženice prilikom poroda 2. tužiteljice počinjena tzv. liječnička (stručna) greška. Sporne su i posljedice štetnog događaja odnosno opseg i visina štete, a sporna je i osnovanost prigovora zastare.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je pružanje zdravstvene usluge zakonska obveza, koja je u vrijeme štetnog događaja bila propisana odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 121/03., 48/05., 44/05., 85/06., 117/08, 150/08., dalje: ZZZ). S obzirom na to da je zdravlje zakonom zaštićeno pravno dobro, zadiranje u to dobro u građanskopravnom smislu znači delikt koji uz ispunjenje potrebitih pretpostavki dovodi do odgovornosti za štetu. U konkretnom slučaju primjenjuju se pravila subjektivne odgovornosti za štetu, jer se ne radi o naročito opasnom medicinskom zahvatu koji bi se mogao podvesti pod pojam opasne djelatnosti,

- da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu moraju kumulativno postojati opće pretpostavke odgovornosti: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Kod subjektivne odgovornosti za štetu na tužitelju je teret dokazivanja štete, štetne radnje, objektivnog elementa protupravnosti i uzročno posljedične veze. Subjektivni element protupravnosti (krivnja) se predmnijeva (odgovara se po načelu predmnijevane krivnje), s time što se predmnijeva najblaži stupanj krivnje (obična nepažnja), kako je propisano članom 1045. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Nepažnja znači odstupanje od standarda pažnje. Člankom 10. stavkom 2. ZOO propisana je obveza sudionika u obveznom odnosu da u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupaju s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Kriterij za prosuđivanje standarda pažnje dobrog stručnjaka kod profesionalne odgovornosti za štetu su pravila struke, a to zapravo znači da objektivna protupravnost (ponašanje koje nije u skladu s pravilima struke) i subjektivna protupravnost (krivnja) čine jedinstvo,

- da postupanje suprotno pravilima struke predstavlja krivnju. Oštećenik, na kome je teret dokazivanja uzročno posljedične veze, mora dokazati da njegovo pogoršanje zdravlja nije posljedica prirodnog, sudbinskog tijeka bolesti, nego liječničke (stručne) greške,

- da bi prema članku 120. stavku 1. i 3. ZZZ grešku učinio zdravstveni radnik koji pri pružanju zdravstvene zaštite ne bi postupio prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima te bi time ugrozio život i zdravlje pacijenta. Sa sudskomedicinskog stajališta greškom se označava činjenica da medicinski postupak nije do kraja ispravno obavljen bez obzira na to zbog čega je do toga došlo. Liječnička greška je kršenje općepriznatih pravila umijeća liječenja zbog pomanjkanja dužne pažnje ili opreza. Radi se o skrivljenom postupanju contra legem artis. Tužitelji su u smislu prethodno navedenih odredaba ZOO, da bi ostvarili naknadu štete trebali dokazati da je tuženica u okolnostima konkretnog slučaja po djelatnicima za čije postupke odgovara propustila postupiti u skladu s obvezama i onako „kako je u danim okolnostima trebalo“, te da su zbog toga propusta, a koji propust je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica, te štetne posljedice nastale. Liječnik (zdravstveni radnik) se oslobađa odgovornosti ako dokaže, između ostaloga, da nije kriv za nastalu štetu odnosno da je riječ o sudbinskom tijeku bolesti ili pak o slučaju, a da je liječnik (zdravstveni radnik) radio lege artis, što znači da je postupao pažnjom dobrog stručnjaka prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima,

- da pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika te da se radi o specifičnom obliku tzv. odgovornosti za drugog,

- da je o ovoj parnici na prijedlog tuženice obaviještena treća osoba B. o. Z. d.d. koja je podneskom od 30. ožujka 2012. prijavila svoje sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača na strani tuženice te je prvostupanjski sud prihvatio sudjelovanje umješača u parnici temeljem članka 206. stavka 1. ZPP, budući da tuženica s tim osiguravajućim društvom ima sklopljen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti s limitom pokrića do 25.000,00 eura pa to društvo ima pravni interes da tuženica uspije u parnici. U tijeku postupka je došlo do promjene naziva tvrtke umješača u U. o. d.d.,

- da je u tijeku postupka izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju za 1. tužitelja i 2. tužiteljicu, rješenje Ureda ..., ... od 14. kolovoza 2012., očitovanje zavoda ...od 11. ožujka 2016., podatke Doma ... A. Š. P. od 20. srpnja 2016. i 21. travnja 2022., saslušani su svjedoci E. G. S., A. S., I. J., S. C., V. M. i T. G., saslušana je 2. tužiteljica, izveden je dokaz medicinskim vještačenjima po . fakultetu u R. u čije ime su nalaz i mišljenje izradili prof.dr.sc. O. P., specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist iz fetalne medicine i opstetricije, te prof.dr.sc. I. P., specijalist pedijatar, subspecijalist neonatologije i pedijatrijske neurologije, izveden je dokaz medicinskim vještačenjima po fakultetu .u Z. u čije ime su nalaz i mišljenje izradili prof.dr.sc. J. Đ., specijalist ginekologije i opstetricije, uži specijalist fetalne medicine i opstetricije, prof.dr.sc. B. F. G., specijalist pedijatrije, uži specijalist neonatologije, prof.dr.sc. L. C. Š., specijalist pedijatrije, uži specijalist pedijatrijske neurologije i prof.dr.sc. V. P., specijalist sudske medicine, izveden je dokaz medicinskim vještačenjima po stalnom sudskom vještaku prim.dr.sc. M. Z., specijalisti medicine rada, te je izveden dokaz medicinskim vještačenjima po ...fakultetu u O. u čije ime su nalaz i mišljenje izradili izv.prof.prim.dr.sc. V. M., specijalist pedijatrije, subsepcijalist neonatologije, i doc.dr.sc. A. M., specijalist ginekologije i opstetricije, subspecijalist fetalne medicine i opstetricije, a sudski vještaci su se u nekoliko navrata i na ročištima očitovali na prigovore na nalaze i mišljenja,

- da iz pisanih nalaza i mišljenja triju ... fakulteta (u R., Z. i O.) proizlaze međusobno različiti zaključci u pogledu činjenice je li u konkretnom slučaju, a vezano za porod 1. tužitelja, počinjena greška u liječenju,

- da se iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. O. P. (ginekolog opstetričar) iz R. zaključuje da je nastala pareza desnog brahijalnog spleta 1. tužitelja u vezi s primijenjenim opstetritičkim postupcima za oslobađanje ukliještenih fetalnih ramena u samoj završnici poroda te (u dopuni nalaza i mišljenja) da bi upotreba Kristellerovog hvata za rješavanje distocije ramena bila stručna pogreška, dok prof.dr.sc. I. P. (pedijatar) zaključuje da djelatnici tuženice s neonatološkog i neuropedijatrijskog gledišta nisu pogriješili prilikom poroda,

- da sudski vještaci ... fakulteta u Z., među kojima su bili i ginekolog i pedijatar te specijalist sudske medicine, zaključuju da se prema opisu tužiteljice S. B., čiji iskaz smatraju točnim, ginekolog koristio Kristellerovim hvatom za oslobađanje ramena, a njegova uporaba nije stručno opravdana i smatra se liječničkom greškom, što je dovelo do oštećenja ručnog živčanog sklopa,a pritom ukazuju i na propuste u praćenju tužiteljičine trudnoće,

- da sudski vještaci ... fakulteta u O. u pisanom nalazu i mišljenju zaključuju da je predmetni porod obavljen sukladno pravilima zdravstvene struke te da su pravovremeno primijenjene preporučene metode za rješavanje opstetričke hitne komplikacije zastoja ramena u porodu. Međutim, u prethodnom dijelu toga istog nalaza i mišljenja, posebice onome kojega je sastavila doc.dr.sc. A. M. (ginekolog opstetričar), ukazuju na niz postupaka koji se u konkretnoj situaciji mogu opisati kao postupanje protivno pravilima zdravstvene struke (nepozivanje tima, needuciranost osoblja, nepravodobna primjena Kristellerovog hvata, upotreba prekomjerne vlačne sile veće od one kod nekompliciranog poroda, primjena sile ekstremnog potiskivanja od strane rodilje) pa proizlazi da zaključak vještaka nije sukladan prethodnom dijelu nalaza i mišljenja,

- da analizom nalaza i mišljenja vještaka, a posebice nakon saslušanja vještaka ginekologa opstetričara na ročištu 22. travnja 2022., prvostupanjski sud zaključuje da razlike u nalazima i mišljenjima vještaka triju ... fakulteta nisu u bitnome rezultat različitog mišljenja o stručnim pitanjima odnosno o tome što je u konkretnom slučaju trebalo poduzeti da bi porod bio obavljen prema pravilima zdravstvene struke, već su posljedica različite interpretacije onoga što (ni)je u konkretnom slučaju poduzeto, a s obzirom na manjkavost medicinske dokumentacije i djelomično proturječne iskaze svjedoka. Ovo je djelomično posljedica i (početnog) odbijanja vještaka ...fakulteta u O. da, unatoč nalogu suda, analiziraju iskaze svjedoka pa je ta analiza u konačnici izvršena na ročištu 22. travnja 2022. Stoga nije prihvaćen pisani zaključak vještaka ... fakulteta u O. da je porod obavljen sukladno pravilima struke, budući da je suprotan postupanju koje u istom nalazu i mišljenju vještaci opisuju kao postupanje suprotno pravilima zdravstvene struke, a na temelju ostalih izvedenih dokaza je utvrđeno da se u tijeku predmetnog poroda postupalo upravo na taj način. Zaključak vještaka prof.dr.sc. I. P. u tom smislu se može prihvatiti, jer se odnosio samo na postupanje s neonatološkog i neuropedijatrijskog gledišta, a ne na postupanje ginekologa opstetričara. Iz u tom dijelu suglasnih nalaza i mišljenja svih triju fakulteta proizlazi, da je propust u postupanju bio iz područja ginekologije-opstetricije pa je prvostupanjski sud odluku utemeljio na nalazima i mišljenjima vještaka ove specijalnosti koji su u konačnici, na ročištu od 22. travnja 2022., opisali pogrešna postupanja koja se direktno mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s nastupjelom posljedicom - desnostranom parezom brahijalnog spleta 1. tužitelja,

- da je iz suglasnih nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je prilikom poroda 1. tužitelja došlo do tzv. zastoja ramena, a da je desnostrana ozljeda brahijalnog spleta posljedica oslobađanja zastoja ramena,

- da prvostupanjski sud ne prihvaća zaključak sudskog vještaka prof.dr.sc. O. P. da se primijenjeni Kristellerov hvat, iako stručno neopravdan, ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s nastalim zdravstvenim posljedicama po 1. tužitelja, jer da Kristellerov hvat može dodatno pogoršati uklještenje, ali da do oštećenja brahijalnog živčanog spleta dolazi tek povlačenjem fetalne glavice prekomjernom vlačnom silom. Naime, uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice,

- da prema adekvacijskoj teoriji, koja je općeprihvaćena u našem pravu, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. Među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, koja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koincidiraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Ako je neki medicinski postupak kojega nije trebalo primijeniti dodatno otežao (ili mogao otežati) oslobađanje ukliještenih ramena odgovarajućim opstetričkim postupcima onda ga, po ocjeni prvostupanjskog suda, svakako treba dovesti u izravnu uzročno posljedičnu vezu s posljedicom koja je nastupila uslijed toga (otežanog) oslobađanja ramena. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da se primijenjeni Kristellerov hvat dovede u vezu s nastupjelom posljedicom - oštećenjem zdravlja 1. tužitelja,

- da iz svih iskaza proizlazi da je porod okončan ubrzo po dolasku dr. E. G. S., što je očito posljedica pravilno poduzetih postupaka - Mc Robertsovog hvata, pregleda tužiteljica i suprapubičnog pritiska, što je u konačnici rezultiralo porođajem živog novorođenčeta, ali s već zadobivenom ozljedom desnog brahijalnog pleksusa. Ta se ozljeda, po ocjeni prvostupanjskog suda, treba dovesti u direktnu uzročnu vezu s postupcima koji su protivno pravilima struke primijenjeni za oslobađanje zastoja ramena - Kristellerevog hvata, poticanja rodilje na tiskanje i povlačenja fetalne glavice, a da nije odmah po uočenom zastoju primijenjen Mc Robertsov hvat i suprapubični pritisak. Osim toga, ozljeda se može dovesti u vezu s Kristellerovim hvatom čak i da je poduzet prije zastoja ramena, jer prema suglasnim nalazima svih vještaka riječ je o kontroverznom postupku, njegova primjena prema nalazu i mišljenju ... fakulteta u Z. uvijek predstavlja liječničku grešku, a svakako je greška kada se (kao u konkretnom slučaju) ne poduzima blagim pritiskom otvorenog dlana već jakim pritiskom podlaktice, oko čega su se suglasili svi vještaci,

- da su posljedice koje je štetni događaj ostavio na zdravstveno stanje 1. tužitelja utvrđene nalazom i mišljenjem ...fakulteta u Z. i ... fakulteta u R., kojim je utvrđeno,a uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i tadašnji status, da je kod 1. tužitelja prisutna pareza brahijalnog pleksusa E. D. - ozlijeđeni su C5 i C6 cervikalni živci koji inerviraju mišić deltoideus koji vrši rotaciju ruke, mišić biceps koji vrši fleksiju i supinaciju u laktu, a narušena je i ekstenzija šake,

- da 1. tužitelj može aktivno podignuti ruku iznad razine ramena kod ekstenzije oko 120 stupnjeva. Sam svlači i oblači prilagođenu odjeću - hlače imaju u pasu samo gumu, a ne gumbe i patentni zatvarač, oblači majice koje nemaju gumbe, iako je na pregledu u svrhu vještačenja 15. ožujka 2016. mogao otkopčati gumb na vesti ispitivačice. Nosi tenisice „na čičak“. Otežano reže hranu nožem koji drži u desnoj ruci. Prema riječima 2. tužiteljice, u vrijeme vještačenja nije se mogao obrisati nakon obavljene velike nužde. Ne može dizati teret iznad razine glave s desnom rukom, a niti dizati teže terete iznad razine glave s obje ruke. Ne može se baviti sportovima koji zahtijevaju podizanje desne ruke iznad razine glave (košarka, odbojka, rukomet, bacački sportovi - koplje, kugla i sl.). Zbog prethodno navedenog došlo je do smanjenja životne aktivnosti od 35%,

- da 1. tužitelj nije trpio fizičke bolove u vrijeme nastanka štetnog događaja. Nakon štetnog događaja započeto je s fizikalnom terapijom koja, prema mišljenju vještaka, nije izazivala fizičke bolove, a ne izaziva ih ni sada. Osjećao je bolove jakog intenziteta kod izvođenja pretrage elektromiografije, koja traje jedan sat i rađena je tri puta (3. srpnja 2008., 24. listopada 2008., 30. rujna 2009. u KBC R.). 1.tužitelj je trpio i trpi nelagodu zbog učestalih, opetovanih pregleda, boravka u bolnici i stacionarne fizikalne terapije, trajnog provođenja ambulantne fizikalne terapije i provođenja fizikalne terapije kod kuće,

- da 1. tužitelj nije trpio strah u vrijeme nastanka štetnog događaja. Djeca s oko osam mjeseci počinju osjećati strah prema stranim osobama pa je osjećao strah prema medicinskim djelatnicima koji su provodili preglede, dijagnostičke postupke i fizikalnu terapiju. Iznad oko 3,5 godina djeca počinju shvaćati i prihvaćati potrebu redovne fizikalne terapije pa je ovaj strah umanjen. Stoga je 1. tužitelj trpio strah srednjeg intenziteta do 3,5 godine ukupno 71 dan (hospitalizacije zbog fizikalne terapije:18. - 22. svibnja 2009. = 5 dana; 21. rujna - 02. listopada 2009. = 13 dana; 18. - 29. siječnja 2010.= 12 dana; 19. - 30. travnja 2010. = 12 dana; 13. - 17. prosinca 2010. = 5 dana; 28. ožujka - 8. travnja 2011. = 12 dana; 17. - 28. listopada 2011. = 12 dana u KBC R., Zavod ...). 1. tužitelj je trpio strah slabog intenziteta iznad 3,5 godina ukupno 36 dana (hospitalizacije zbog fizikalne terapije: 23. siječnja - 02. veljače 2012. = 10 dana; 19. svibnja - 23. svibnja 2012. = 5 dana; 20. svibnja - 24. svibnja 2013. = 5 dana; 20. listopada - 24. listopada 2014. = 5 dana; 01. - 05. prosinca 2014. = 6 dana; 18. - 22. svibnja 2015. = 5 dana u KBC R., Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju).

- da zbog kraće desne ruke od 5,5 cm i slabije razvijenog desnog ramena, što je stalno vidljivo drugim osobama, u svim životnim aktivnostima, a posebice u ljetnim mjesecima kod nošenja oskudnije, ljetne odjeće, ili na plaži, kada se ne nosi odjeća, došlo je do naruženja srednjeg stupnja, a rastom će ta razlika u duljini ruku biti sve izraženija,

- da je tuđa pomoć 1. tužitelju bila potrebna više nego što je to potrebno vršnjaku. Ovo se odnosi na vježbanje kod kuće te odlazak na fizikalne terapije u opsegu od 3 sata dnevno do 7. godine. U vrijeme vještačenja je ta pomoć potrebna u opsegu od 2 sata dnevno iz istih razloga. Ovaj oblik pomoći će biti potreban do 15. godine, od kada bi 1. tužitelj trebao moći provoditi fizikalnu terapiju samostalno, bez nadzora. Tuđa pomoć će mu trebati trajno za dizanje i nošenje težih tereta, pospremanje, dizanje tereta iznad glave, manje kućanske radove koji zahtijevaju korištenje obje ruke iznad razine glave (npr. mijenjanje žarulja i sl.) kumulativno 2 sata tjedno,

- da je prvostupanjski sud, po izvršenoj dopuni nalaza i mišljenja ... fakulteta u Z. te prof.dr. I. P. s ... fakulteta u R. od 17. studenoga 2016., prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojim su utvrđene posljedice štetnog događaja, jer je detaljan, valjano obrazložen i sukladan ostalim izvedenim dokazima, posebice priloženoj medicinskoj dokumentaciji o liječenju 1. tužitelja, a vještaci su odgovorili na pitanja i primjedbe stranaka i umješača na strani tuženice,

- da je iz nalaza i mišljenja prim.dr.sc. M. Z., stalnog sudskog vještaka za medicinu rada od 30. travnja 2018., čiji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvaćen kao stručan i objektivan, utvrđeno je da je u Hrvatskoj od svih zaposlenih njih oko 24% sa VSS, od toga tek 5% ne može obavljati poslove ako nema urednu funkciju obje ruke i ramena. Sa srednjom stručnom spremom ih je 46%, a od toga je približno 15 do 20% s poslovima čije obavljanje nužno zahtijeva urednu funkciju obje ruke i ramena. Ukupno zaposlenih sa NKV, PKV, KV, VKV i samo OŠ ili niže je oko 30%, od kojih polovica zanimanja/poslova mora imati urednu funkciju obje ruke. Smanjenje životne aktivnosti kod istog funkcionalnog oštećenja jednako je za sve oštećene i ne dijeli se prema spolu ili poslovima koje osoba obavlja. Ovo smanjenje ocijenjeno je prema mogućnosti oštećene osobe da obavlja uobičajene radnje u privatnom životu. Kada se radi o specifičnim zanimanjima ili poslovima/mogućnosti školovanja za poslove, to se dodatno ocjenjuje iskazom o nemogućnosti obavljanja specifičnih poslova odnosno karakteristike tih poslova. Jednak stupanj smanjenja životne aktivnosti za obavljanje uobičajenih radnji u privatnom životu ne znači da funkcionalno oštećenje različito ne utječe na mogućnost školovanja za neke poslove ili na mogućnost obavljanja tih poslova. Očitujući se na primjedbe 1. tužitelja da je njegovo smanjenje životne aktivnost svakako veće od 35%, jer postoji cijeli spektar zanimanja kojima se on nikada neće moći baviti zbog trajnog oštećenja desne ruke odnosno nikada neće moći biti, primjerice, profesionalni sportaš, brodomonter, zavarivač, električar, ne može montirati namještaj, klime, neće moči biti ličilac, keramičar, dimnjačar, brusač , neće moći raditi kao strojovođa, pilot i vozač općenito, neće moći svirati glazbene instrumente itd., a pored toga ne može obavljati veliku većinu fizičkih aktivnosti koje obavljaju djeca njegove životne dobi. Upravo zbog tih činjenica on je dobio smanjenje životne aktivnosti od 35%, kao što bi ga dobila i svaka druga osoba s oštećenjem brahijalnog pleksusa u obimu u kojem je oštećen kod 1. tužitelja. Iz Tablica i Uredbe o metodologiji vještačenja vidljivo je da se djelomična uzetost (paraliza) gornjega dijela pleksus brachialisa ocjenjuje od 20 do 40%. Jednaki postotak naveden je i u Orijentacijskim tablicama,

- da je člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Prema članku 1100. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema (stavak 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.),

- da je po provedenom postupku, cijeneći posljedice štetnog događaja kako su utvrđene iz iskaza 2. tužiteljice te nalaza i mišljenja sudskih vještaka, prvostupanjski sud 1. tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 200.000,00 kuna,

- da na dosuđenu naknadu štete oštećeniku pripadaju zatezne kamate od podnošenja izvansudskog zahtjeva sukladno članku 1103. ZOO-a, osim ako je šteta nastala nakon toga. 1. Tužitelj je utužio naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe, 24. prosinca 2010. Izvedeni dokazi medicinskim vještačenjem upućuju na zaključak da je dijagnoza tužitelju postavljena već po porodu, kada je očito nastala i šteta, odnosno nema dokaza da bi šteta nastala nakon podnošenja tužbe ili da bi tek tada došlo do ustaljenja zdravstvenog stanja 1. tužitelju,

- da je tijekom postupka istaknut prigovor zastare za povišeni zahtjev za naknadu neimovinske štete. Prema članku 230. stavku 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema stavku 2. istoga članka u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Budući da je 1. tužitelj već u tužbi utužio naknadu neimovinske štete u iznosu od 200.000,00 kuna, koliko mu je u konačnici dosuđeno, a u trenutku podnošenja tužbe nije bilo proteklo ni tri godine od štetnog događaja, proizlazi da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan,

- da prvostupanjski sud smatra da osnovanost zahtjeva 1. tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege proizlazi iz članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u svezi. Prema stavku 2. istoga članka ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu,

- da na dospjele iznose naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege 1. tužitelju su dosuđene zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od prvoga dana u sljedećem mjesecu, budući da je pomoć i njega pružena svakomjesečno,

- da je umješač na strani tuženice istaknuo prigovor zastare. Taj prigovor prvostupanjski sud nalazi djelomično osnovanim. Budući da je u tužbi utužen dospjeli iznos do podnošenja tužbe od 25.000,00 kuna, a od tada na dalje po 1.000,00 kuna mjesečno, koji iznos je povećan tek podneskom od 15. lipnja 2018., uslijed proteka trogodišnjeg zastarnog roka zastarjele su sve tražbine koje su dospjele do 15. lipnja 2015. u dijelu u kojem premašuju početno utuženih 25.000,00 kuna (dospjelih do podnošenja tužbe) odnosno od tada do 15. lipnja 2015. iznos od 1.000,00 kuna mjesečno. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege odbijen kao neosnovan,

- da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odlučio pod točkom I. izreke u svezi djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva u odnosu na 12.500,00 kuna za pomoć treće osobe i za iznos od 12.500,00 kuna na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja. Pod točkom II., III. i IV. izreke pobijanog rješenja je odlučeno o troškovima parničnog postupka stranaka i umješača na strani tuženice.

15. Člankom 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Člankom 221a. ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U smislu navedene odredbe ZPP teret dokaza odlučne činjenice koja se tiče osnove i visine imovinske i neimovinske štete je na 1. i 2. tužiteljima.

16. Pružanje zdravstvene usluge je zakonska obveza, koja je u vrijeme štetnog događaja bila propisana odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 121/03., 48/05., 44/05., 85/06., 117/08, 150/08., dalje: ZZZ). S obzirom na to da je zdravlje zakonom zaštićeno pravno dobro, zadiranje u to dobro u građanskopravnom smislu znači delikt koji uz ispunjenje potrebitih pretpostavki dovodi do odgovornosti za štetu. U konkretnom slučaju primjenjuju se pravila subjektivne odgovornosti za štetu, jer se ne radi o naročito opasnom medicinskom zahvatu koji bi se mogao podvesti pod pojam opasne djelatnosti.

16.1. Da bi postojala odgovornost tuženice za utuženu štetu moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost.

16.2. Kod subjektivne odgovornosti za štetu, na tužitelju je teret dokazivanja štete, štetne radnje, objektivnog elementa protupravnosti i uzročno posljedične veze. Subjektivni element protupravnosti (krivnja) se predmnijeva (odgovara se po načelu predmnijevane krivnje), s time što predmnijeva predstavlja najblaži stupanj krivnje (obična nepažnja), kako je propisano članom 1045. stavkom 1. i 2. ZOO. Nepažnja znači odstupanje od standarda pažnje. Člankom 10. stavkom 2. ZOO propisana je obveza sudionika u obveznom odnosu da u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupaju s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), kriterij za prosuđivanje standarda pažnje dobrog stručnjaka kod profesionalne odgovornosti za štetu su pravila struke, a to zapravo znači da objektivna protupravnost (ponašanje koje nije u skladu s pravilima struke) i subjektivna protupravnost (krivnja) čine jedinstvo.

16.3. Prema članku 120. stavku 1. i 3. ZZZ grešku bi učinio zdravstveni radnik koji pri pružanju zdravstvene zaštite ne bi postupio prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima te bi time ugrozio život i zdravlje pacijenta. Sa sudskomedicinskog stajališta greškom se označava činjenica da medicinski postupak nije do kraja ispravno obavljen bez obzira na to zbog čega je do toga došlo. Liječnička greška je kršenje općepriznatih pravila umijeća liječenja zbog pomanjkanja dužne pažnje ili opreza. Radi se o skrivljenom postupanju contra legem artis. Tužitelji su u smislu prethodno navedenih odredaba ZOO-a, da bi ostvarili naknadu štete trebali dokazati da je tuženica u okolnostima konkretnog slučaja po djelatnicima za čije postupke odgovara propustila postupiti u skladu s obvezama i onako „kako je u danim okolnostima trebalo“, te da su zbog toga propusta, a koji propust je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica, te štetne posljedice nastale. Liječnik (zdravstveni radnik) se oslobađa odgovornosti ako dokaže, između ostaloga, da nije kriv za nastalu štetu odnosno da je riječ o sudbinskom tijeku bolesti ili pak o slučaju, a da je liječnik (zdravstveni radnik) radio lege artis, što znači da je postupao pažnjom dobrog stručnjaka prema pravilima zdravstvene struke i njezinim moralnim i etičkim načelima.

16.4. Stoga je prvostupanjski postupak trebao dati odgovor na pitanje je li zastoj ramena u uzročno posljedičnoj vezi s nekim postupkom djelatnika tuženice te je li oslobađanje ramena obavljeno sukladno pravilima zdravstvene struke.

17. Prema adekvacijskoj teoriji, koja je općeprihvaćena u našem pravu, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za štetan uspjeh tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, koja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koincidiraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Ako je neki medicinski postupak kojega nije trebalo primijeniti dodatno otežao (ili mogao otežati) oslobađanje ukliještenih ramena odgovarajućim opstetričkim postupcima onda ga, po ocjeni prvostupanjskog suda, svakako treba dovesti u izravnu uzročno posljedičnu vezu s posljedicom koja je nastupila uslijed toga (otežanog) oslobađanja ramena. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da se primijenjeni Kristellerov hvat dovede u vezu s nastupjelom posljedicom - oštećenjem zdravlja 1. tužitelja.

18. Stoga zaključak prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi da je porod okončan ubrzo po dolasku dr. E. G. S., što je očito posljedica pravilno poduzetih postupaka - Mc Robertsovog hvata, pregleda 2. tužiteljice i suprapubičnog pritiska, što je u konačnici rezultiralo porođajem živog novorođenčeta, ali s već zadobivenom ozljedom desnog brahijalnog pleksusa, prihvaća i ovaj sud kao pravilan i zakonit. Ta se ozljeda, po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, treba dovesti u direktnu uzročnu vezu s postupcima koji su protivno pravilima struke primijenjeni za oslobađanje zastoja ramena - Kristellerevog hvata, poticanja rodilje na tiskanje i povlačenja fetalne glavice, a da nije odmah po uočenom zastoju primijenjen Mc Robertsov hvat i suprapubični pritisak. Osim toga, ozljeda se može dovesti u vezu s Kristellerovim hvatom čak i da je poduzet prije zastoja ramena, jer prema suglasnim nalazima svih vještaka riječ je o kontroverznom postupku, njegova primjena prema nalazu i mišljenju ... fakulteta u Z. uvijek predstavlja liječničku grešku, a svakako je greška kada se (kao u konkretnom slučaju) ne poduzima blagim pritiskom otvorenog dlana, već jakim pritiskom podlaktice, oko čega su se suglasili svi vještaci.

19. Upravo suprotnom neosnovanom žalbenom prigovoru tuženice, da sudski vještaci u nalazu utvrđuju da je 2. tužiteljica u svom iskazu dala točan opis vođenja porođaja, za odgovoriti je da su svi sudski vještaci na ročištu 22. travnja 2022. izvršili analizu iskaza svih saslušanih svjedoka i 2. tužiteljice na okolnost dinamike i tijeka porođaja, a s obzirom da je medicinska dokumentacija o tijeku poroda bila manjkava.

20. Nadalje u odnosu na žalbeni prigovor da ni tuženica, a niti umješač na strani tuženice nisu imali na uvidu dokumentaciju koja je dostavljena sudskim vještacima u Z. na uvid, valja odgovoriti da je sva medicinska dokumentacija u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid tijekom prvostupanjskog postupka, predstavljala temelj za izradu nalaza i mišljenja sudskim vještacima te da im za potrebe vještačenja nije dostavljana od strane 2. tužiteljice medicinska dokumentacija koja ne bi bila predmet dokaznog postupka te u koju tuženica i umješač na strani tuženice nisu izvršili uvid tijekom prvostupanjskog postupka, a sudski vještaci su i u očitovanjima na prigovore na nalaze, otklonili navedeni prigovor.

20.1. Radi navedenog neosnovan je žalbeni prigovor tuženice da prema članku 7. stavak 3. ZPP sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne tijekom postupka jer isto ne proizlazi iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude.

21. Neosnovni su i ničim ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke žalbeni prigovori tuženice kojim navodi da su vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu krivo, površno utvrdili činjenice u dopuni nalaza, navodeći da nije učinjen ultrazvuk prije poroda, zatim da je 2. tužiteljica naknadno dostavila trudničku knjižicu za treću trudnoću , odnosno za petu trudnoću te da bi ova trudnoća bila šesta i šesto dijete, da vještaci ... fakulteta u Z. krivo ističu da su peta i šesta trudnoća loše vođene te da 2. tužiteljici nije pružena adekvatna perinatalna njega, dakle njega prije samog poroda i tijekom trudnoće, a što nije predmetom ovog postupka. Naime, svi sudski vještaci, pa tako i sudski vještaci ... fakulteta u Z. su se opširno i u nekoliko navrata tijekom postupka očitovali na sve prigovore tuženice, a prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci sukladno odredbi iz članka 8. ZPP dao ocjenu nalaza i mišljenja svih sudskih vještaka, koju kao pravilnu i zakonitu u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga navedeni žalbeni prigovori predstavljaju suvišno ponavljanje.

22. Nadalje neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori tuženice kojim ističe da su vještaci ... fakulteta u Z. krivo cijenili iskaz svjedoka S. C. kao i iskaz svjedoka S. i ostalih svjedoka te da je sud radi svega navedenog izveo krivi zaključak da se pogrešna postupanja mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s nastupjelom posljedicom-desnostranom parezom brahijalnog spleta 1. tužitelja.

22.1. Upravo suprotno navedenim neosnovanim žalbenim prigovorima, za odgovoriti je tuženici da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, a temeljem detaljne analize svih saslušanih svjedoka i 2. tužiteljice od strane sudskih vještaka, obrazložio tijek porođaja, a svoj zaključak u svezi uzročno-posljedične veze štetnog događaja i štete dao temeljem detaljne analize svih provedenih dokaza u ovom postupku, a koji zaključak kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud.

23. Iz svih navedenih razloga žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I., a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

24. Stoga je tuženicu valjalo odbiti sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao pod točkom II izreke, a sukladno odredbi članka 154. stavak 1 ZPP, a u vezi sa člankom 166 stavak 1. ZPP.

25. U odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je dosudio trošak 1. tužitelju uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP prema uspjehu 1. tužitelja u sporu po osnovi i visini, dok je točkom IV. izreke pobijanog rješenja odbijen zahtjev tuženice i umješača na strani tuženice za nadoknadom parničnog troška. Parnični trošak 1. tužitelja se sastoji od troškova zastupanja određenih prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.), te je 1. tužitelju priznat u cijelosti trošak vještačenja koji je bio nužan, bez obzira na uspjeh 1. tužitelja u sporu, a koju odluku tuženica niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njenog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

26. Radi navedenog je žalba tuženice protiv pobijanog rješenja u odnosu na točku II. i IV. izreke odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci rješenja, a temeljem članka 380. točka 2. ZPP.

27. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom IV. i V. izreke, a prvostupanjsko rješenje nije ispitivano pod točkom I. i III. izreke jer u tom dijelu prvostupanjske odluke nisu pobijane žalbom.

U Sisku, 30. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić,v.r.