Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-407/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja I.S., kao vlasnika obrta U.-U. iz K., OIB....., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. u. J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., protiv tuženika C. d.o.o., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. J., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1460/17 od 30. kolovoza 2019., na sjednici vijeća 30. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1460/17 od 30. kolovoza 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenoj FINA 10. siječnja 2017. na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016. te da se tuženiku naloži isplata iznosa od 120.325,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.687,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenoj FINA 10. siječnja 2017. na temelju presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016. te za isplatu iznosa od 120.325,18 kuna s kamatama, koji iznos zahtijeva na ime povrata zaplijenjenih novčanih sredstava u tom postupku.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer izreka prvostupanjske presude jasna i neproturječna, te presuda sadrži jasne razloga o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

7. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, a na temelju ovršne isprave – presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016.,

- da je ovršnom ispravom – presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016. naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 94.462,42 kune sa zakonskim zateznim kamatama,

- da je Općinski sud u Splitu rješenjem Ovr-235/2017 od 21. veljače 2017. uputio tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što tužitelj tvrdi da je za predmetnu ovršnu ispravu saznao 10. siječnja 2017., te da je u postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava neizvršavanjem dostave bio onemogućen u raspravljanju,

- da je tužitelj u ovom postupku podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što u postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava neizvršavanjem dostave bio onemogućen u raspravljanju.

7.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom osporava ovršnu ispravu – presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016. iz razloga što smatra da je u postupku iz kojeg potječe citirana presuda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, a što tužitelj, s obzirom da se radi o pravomoćnoj presudi, ne može s uspjehom isticati u ovom postupku, slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev.

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

9. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tužitelj u žalbi navodi da je predmetnu tužbu podnio sukladno uputi Općinskog suda u Splitu u rješenju broj Ovr-235/2017 od 21. veljače 2017. upravo iz onih razloga koji su u tom rješenju o upućivanju u parnicu navedeni. Smatra da je prvostupanjski sud u ovom sporu, s obzirom na podnošenje tužbe u skladu s dobivenom uputom, imao raspraviti sve navode i razloge tužbe te po utvrđivanju činjeničnog stanja donijeti meritornu odluku o postavljenom zahtjevu. Daljnjim žalbenim navodima ponavlja tvrdnje istaknute u tužbi da je presuda zbog ogluhe rezultat bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a iznoseći razloge zbog čega dostava u tom postupku nije uredno izvršena primjenom članka 134.a stavka 3. ZPP-a. Nadalje, osporava i zakonitost te presude, te smatra da je u postupku jasno iznio primjedbe i razloge koji isključuju ovlast tuženika da pokreće ovršni postupak na teret tužitelja. Nastavno tome, osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u predmetu u kojem je donesena presuda P-10185/15 Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju trebao uložiti izvanredni pravni lijek budući da je rješenjem suda upućen u parnicu radi dokazivanja svoje tvrdnje, pri čemu tvrdi da se nije ni pozivao na prigovor koji umjesto njega ističe sud, već se pozivao na to da nije dužan platiti tužitelju utuženi iznos.

9.1. Prednje izneseni žalbeni navodi nisu osnovani.

9.2. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj kao ovršenik podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za donošenjem rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim uz obrazloženje je za predmet P-10185/15 kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Sinj u kojem je donesena presuda 18. studenog 2016. prvi puta saznao 10. siječnja 2017. te da je tada naknadnim uvidom u spis uočio niz grubih nepravilnosti u radu suda te apsolutne bitne povrede postupka. Nadalje, tužitelj kao ovršenik ističe da je neizvršavanjem dostave na zakonit način onemogućen u ostvarivanju svojih procesnih prava u tom predmetu te da je u istom postupku podnio žalbu, prijedlog za povrat u prijašnje stanje te zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude, ali da o tome još nije odlučeno. Nadalje, proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj osporio navode tužitelja kao ovršenika te je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je ovršenika, ovdje tužitelja uputio da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

9.3. Prema odredbi članka 210. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, dalje: OZ) na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

9.3. Prije svega treba istaknuti, da se prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ rješenje o upućivanju ovršenika u parnicu zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu donosi samo u slučaju kada je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona.

10. U konkretnom slučaju, žalba (prijedlog iz čl. 210. OZ) je podnesena zbog nevaljanosti dostave u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, presuda zbog ogluhe poslovni broj P-10185/15 od 18. studenog 2016., što ne predstavlja razloge zbog kojih se donosi rješenje o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno citiranim odredbama OZ-a.

11. Pritom je prvostupanjski sud, protivno navodima žalitelja, pravilno cijenio da je tužitelj u tužbi iznio tvrdnje koje je istaknuo i tijekom provođenja ovršnog postupka te nastavno pravilno zaključio da se prigovori tužitelja odnose na nepravilnost utvrđivanja pravomoćnosti i ovršnosti citirane presude zbog ogluhe i da se povodom tih prigovora može odlučivati samo u tom predmetu. Pored toga, prvostupanjski sud je uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-10185/15 utvrdio da je u tom predmetu pravomoćno odbijen prijedlog ovdje tužitelja kao tuženika u tom postupku za povrat u prijašnje stanje te za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti citirane presude zbog ogluhe rješenjem od 30. ožujka 2017. te je slijedom tih utvrđenja pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, a posljedično tome i zahtjev za povrat iznosa koji mu je zaplijenjen u tom ovršnom postupku.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanost i visinu troškova tuženika u primjeni članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife, što određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova u povodu žalbe nije prihvaćen jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku.

U Rijeci 30. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović v.r.