-1-

                                                                                                                                        Broj: Ppž-2910/2021

 

                                        

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. M., kojeg brani M. K., odvjetnik iz Z., zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. M. podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/20-26/1476, URBROJ: 513-02-7002/15-20-13 od 8. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače  2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              U povodu žalbe okrivljenog D. M. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju te se izriče:

 

Na temelju članka 182. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni D. M. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

 

oslobađa se optužbe

 

da:

              1. rujna 2020. godine na RGP Stara Gradiška ne bi prijavo ručni sat Rolex, uz koji je pronađen zahtjev za povrat poreza ovjeren od strane RGP Ličko Petrovo Selo 31. kolovoza 2020.

 

dakle, ne prijavi robu ili ne podnese robu ili ne prijavi svu robu ili ne podnese svu robu (članak 134., članak 139., članak 172. stavak 1. i članak 267 Uredbe (EU) br. 952/2013),

 

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

 

II              Uslijed odluke pod točkom I, žalba okrivljenog D. M. je bespredmetna.

II              Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz  članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem okrivljeni D. M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji mu je na temelju citirane zakonske odredbe izrečena novčana kazna u iznosu  od 42.000,00 kuna.

 

2.              Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

3.              Protiv tog rješenja okrivljenik je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

4.              Žalba je bespredmetna.

 

5.               Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka  202. stavka 1. Prekršajnog zakon, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1.  Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, na način kako je opisano,  po propisu nije prekršaj.

 

6.               Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak proglasilo je krivim okrivljenika zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, počinjenog na način što nije 1. rujna 2020. godine na RGP Stara Gradiška prijavo ručni sat Rolex, uz koji je pronađen zahtjev za povrat poreza ovjeren od strane RGP Ličko Petrovo Selo 31. kolovoza 2020.

 

7.              Člankom 64. stavkom 1. točkom 11. citiranog Zakona, u vrijeme inkriminiranog događaja, bilo je propisano da će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 50.000,00 kuna kazniti, između ostalog, fizička osoba ako ne prijavi robu ili ne podnese robu ili ne prijavi svu robu ili ne podnese svu robu (članak 134., članak 139., članak 172. stavak 1. i članak 267. Uredbe (EU) br. 952/2013).

 

8.               Nadalje, treba istaknuti da je u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak izrijekom navelo što propisuje članak 134., članak 139., članak 172. stavak 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, a glede članka 267. Uredbe (EU) br. 952/2013 na koju se poziva gore citirana zakonska odredba navelo da su istom propisane formalnosti kod izlaska robe, iz čega je razvidno da se u člancima 134. i 139. Uredbe (EU) br. 952/2013 propisuje carinski nadzor i formalnosti kada se roba unosi u carinsko područje Unije, dok odredba članka 267. propisuje carinski nadzor i formalnosti kod izlaska robe, dakle, za robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije.

 

9.              Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, a izreka prvostupanjskog rješenja o prekršaju, kao i prekršajni nalog na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak, sadrže tek zakonski opis inkriminiranog prekršaja, dok se u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju pobliže opisuje radnja izvršenja tog prekršaja. Dakle, izostalo je detaljiziranje same radnje počinjenja prekršaja koja se ogleda u činjenici da okrivljenik nije pri ulasku u Hrvatsku, dakle, u carinsko područje Europske unije iz Bosne i Hercegovine prijavio ručni sat Rolex“, a što je bio dužan učiniti na ulazu u carinsko područje EU iz treće zemlje, bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

 

10.              Dakle, kako izreka odluke o prekršaju nije dovoljno konkretizirana već se paušalno navodi, u bitnome, da okrivljenik „na RGP Stara Gradiška nije prijavo ručni sat Rolex“, ocjena je ovog Suda kako je osporavanim rješenjem o prekršaju okrivljenik proglašen krivim za djelo koje na opisan način nije prekršaj pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11.               Treba napomenuti da obzirom da je protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju podnesena samo žalba u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem potrebnih konstitutivnih elemenata prekršaja.

 

12.              Slijedom navedenog, trebalo je u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu odluku sukladno odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona i okrivljenika osloboditi optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

13.              U pogledu troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona, odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava (točka III izreke ove odluke).             

 

 

U Zagrebu 7. veljače 2024.

 

     Zapisničarka:                                                                                 Predsjednik vijeća:

 

Mirjana Laljek, v.r.                                                                                   Mladen Genc, v.r.

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.