REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 77 Pž-3862/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Ivane Mlinarić, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. Zagreb, radi povrede autorskih i srodnih prava, prava žiga te povrede prava osobnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1495/2020 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1495/2020 od 27. travnja 2023. u točkama VII., VIII.,

IX., X. i XI. izreke presude.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1495/2020 od 27. travnja 2023. u točki XII. izreke te se pored dosuđenog iznosa od 5.925,66 EUR / 44.646,88 kn za troškove postupka nalaže tuženiku da u roku osam dana naknadi tužitelju parnične troškove u daljnjem iznosu od 530,89 EUR / 3.999,99 kn.

III. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1495/2020 od 27. travnja 2023. u točkama I., II., III., IV. i V. izreke.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 688,50 EUR / 5.189,00 kn kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 EUR / 4.709,00 kn i naknada sudske pristojbe na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1495/2020 od 27. travnja 2023. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9,Zagreb, na Internet stranici www.tportal.hr dana 9. prosinca 2010. bez ovlaštenja tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, objavio uvodni dio emisije „Latinica“ pod naslovom „Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva!“, kao i prilog pod nazivom: „Noćne more u tvornici snova“ novinarke Nataše Ban Leskovar, te na taj način neovlaštenim stavljanjem na raspolaganje javnosti dijela iste emisije počinio povredu autorskog prava tužitelja i povredu prava tužitelja kao filmskog producenta u pogledu primjeraka svojeg videograma.

II. Zabranjuje se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, da umnožava, stavlja u promet i na raspolaganje javnosti, prodaje i na bilo koji drugi način čini dostupnim javnosti uvodni dio emisije „Latinica“ pod naslovom „Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva!“, kao i prilog pod nazivom: „Noćne more u tvornici snova“ novinarke Nataše Ban Leskovar.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na ime povrede autorskih imovinskih prava tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 5.295,64 EUR*/39.900,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na ime povrede prava tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, kao filmskog producenta, u pogledu primjeraka svojeg videograma u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 3.087,92 EUR*/23.265,91 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, na ime naknade za neovlašteno korištenje emisije „Latinica“ pod naslovom „Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva!“ platiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Prisavlje 3, Zagreb, iznos od 3.318,07 EUR*/25.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Ova presuda ima se objaviti na trošak tuženika Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, u sredstvu javnog priopćavanja, Jutarnjem listu.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na ime povrede prava tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, kao filmskog producenta, u pogledu primjeraka svojeg videograma u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 216,88 EUR*/1.634,09 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na ime povrede autorskih imovinskih prava tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 26,54 EUR*/200,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015.po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

IX. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, objavom dana 9. prosinca 2010. na Internet stranici www.tportal.hr uvodnog dijela emisije „Latinica“ pod naslovom „Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva!“, kao i priloga pod nazivom: „Noćne more u tvornici snova“ novinarke Nataše Ban Leskovar, bez ovlaštenja tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, počinio povredu prava na zaštićene žigove tužitelja i to verbalni žig LATINICA, registarski broj Z20050332, figurativni žig LATINICA, registarski broj Ž951005 i figurativni žig LATINICA, registarski broj Z20050331.“

X. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na ime povrede prava žiga tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 663,61 EUR*/5.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

XI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, na ime povrede prava osobnosti tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 9.290,59 EUR*/70.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 19. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

XII. Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, da tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Prisavlje 3, Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 5.925,66 EUR*/44.646,88 kn, u roku od 8 dana.“

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelj nositelj autorskih imovinskih prava i televizijski producent emisije „Latinica - Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva“ s prilogom, koja je trebala biti objavljena u TV programu tužitelja 6. prosinca 2010., da je tužitelj odustao od njezine objave i o tome obavijestio javnost na svojoj internetskoj stranici istog dana uz obrazloženje da bi objavom emisije postojala mogućnost građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti tužitelja i odgovornih osoba kod tužitelja. Tužitelj je nositelj prava na registriranom verbalnom žigu, LATINICA“ reg. broj Z20050332 te na figurativnim žigovima „LATINICA“ reg. broj Ž951005 i Z20050331. Tuženik je izdavač i upravljač internetske stranice www.tportal.hr na kojoj je 9. prosinca 2010. objavljen novinarski članak pod naslovom „Pogledajte sporan prilog iz zabranjene Latinice“ u kojem je postavljen link (dalje: hiperpoveznica/link) na internetsku platformu YouTube na kojoj je bez odobrenja tužitelja bio objavljen uvodni dio sporne Latinice pod nazivom „Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva“ kao i prilog pod nazivom „Noćne more u tvornici snova“ novinarke Nataše Ban Leskovar.

3. Prema obrazloženju prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik na svojoj internetskoj stranici www.tportal.hr postavio hiperpoveznicu koja upućuje na portal YouTube na kojoj je bez odobrenja tužitelja kao nositelja autorskog prava, a što je tuženiku bilo poznato, objavljen dio sporne Latinice, tuženik je time što je postavio hiperpoveznicu izvršio povredu imovinskog prava autora-tužitelja i to prava priopćavanja autorskog djela javnosti u smislu članka 18. alineja 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03 i 79/07; dalje: ZAPSP). Nadalje prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženikovom radnjom izvršena povreda autorskom pravu srodnoga prava i to prava tužitelja kao filmskog producenta (članak 139. ZAPSP-a), a koje se sastoji u pravu stavljanja videograma na raspolaganje javnosti, slijedom čega tužitelju sukladno odredbama članka 172. ZAPSP–a pripada pravo na zaštitu povrijeđenih prava kao i pravo zahtijevati prestanak uznemiravanja zabranom tuženiku da umnožava, stavlja u promet i na raspolaganje javnosti uvodni dio emisije i navedeni prilog, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

4. Tužitelj je s osnove naknade štete radi povrede autorskog imovinskog prava zahtijevao isplatu iznosa od 39.900,00 kn, a s osnove naknade štete radi povrede prava tužitelja kao filmskog producenta zahtijeva isplatu iznosa od 24.900,00 kn, prvostupanjski sud je uzimajući u obzir vještakovu procjenu stvarnih troškova koje je tužitelj kao autor i kao filmski producent imao u svezi s pripremom, snimanjem i drugim radnjama potrebnim za objavu sporne Latinice/proizvodnju videograma koji obuhvaća uvodni dio emisije s prilogom, utvrdio da je tužitelju zbog umanjenja imovine u vidu troškova proizvodnje sporne Latinice na ime naknade štete (obična šteta) kao nositelju autorskog imovinskog prava valja dosuditi iznos od 39.900,00 kn, a kao filmskom producentu iznos od 23.265,91 kn, što ukupno iznosi 63.165,91 kn. Tužitelju su na dosuđene iznose od 39.900,00 kn i 23.265,91 kn sukladno članku 183. i članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) dosuđene i zatezne kamate od 9. prosinca 2010. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose i odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke ove presude. Slijedom navedenog odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu više zatraženog iznosa u iznosu od 1.634,09 kn s pripadajućim zateznim kamatama (od onog iz točke IV. izreke) na ime naknade štete zbog povrede tužiteljeva prava kao filmskog producenta i odlučeno je kao u točki VII. izreke.

5. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom s osnove naknade svih koristi koje je tuženik bez osnove stekao od povrede autorskog imovinskog prava u iznosu od 100,00 kn i s osnove naknade svih koristi koje je tuženik bez osnove stekao od povrede prava filmskog producenta u iznosu od 100,00 kn. Tužitelj je tvrdio da je tuženik stekao dobit prikazivanjem oglasa i predložio da sud o tim zahtjevima odluči po slobodnoj ocjeni sukladno članku 223. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka uz ostalo utvrdio da prosljeđivanje YouTube linka na stranici tuženika nije imalo oglašivački karakter. Slijedom toga, tuženik po utvrđenju prvostupanjskog suda nije stekao koristi od povrijeđenih prava tužitelja, nositelja autorskog imovinskog prava i prava filmskog producenta i odbio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 200,00 kn sa zateznim kamatama i odlučio kao u točki VIII. izreke.

6. Prvostupanjski sud je na temelju izjašnjenja vještaka o nemogućnosti nesumnjivog utvrđivanja naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela u visini uobičajene naknade u smislu odredbe iz članka 179. ZAPSP-a zbog izostanka dostupnih podataka i činjenice da to ne znači nepostojanje izvjesne komercijalne ili nekomercijalne vrijednosti audiovizuelnog djela u trajanju od 14 munuta i 39 sekundi, te izraženog stava u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž-5994/2017-3 od 19. lipnja 2020. zaključio da je za ostvarivanje prava na naknadu za neovlašteno korištenje dovoljno dokazati radnju neovlaštenog korištenja, pri čemu nije potrebno dokazivati da je takvim korištenjem nositelju prava nastala kakva šteta, ocijenio primjenom odredbe iz članka 223. ZPP-a, da tužitelju s osnove naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela pripada zahtijevani iznos od 25.000,00 kn. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir i da naknada štete zbog povrede autorskog prava i prava producenta prema izračunu vještaka iznosi ukupno 63.165,91 kn, stoga je procijenio da je iznos od 25.000,00 kn primjeren iznos koji tužitelj zahtijeva s osnove naknade za neovlašteno korištenje tužiteljeva autorskog prava. Na dosuđeni iznos od 25.000,00 kn tužitelju je sukladno članku 183. i članku 29. stavku 1. ZOO-a dosuđene i zatezne kamate od 9. prosinca 2010. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

7. Odredbom članka 172. ZAPSP-a uz ostalo propisano da nositelj prava iz toga Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava (stavak 1.) te da ga to pravo na zaštitu ovlašćuje da osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, uz ostalo, zahtijeva i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga Zakona (stavak 2.), što je upravo ovdje slučaj jer je sud djelomično udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz toga zakona, radi čega je prvostupanjski sud našao osnovan zahtjev za objavu ove presude po njezinoj pravomoćnosti u javnom glasila i slijedom toga odlučio kao u točki VI. izreke ove presude.

8. Povreda žiga postoji kad treća osoba bez ovlaštenja nositelja žiga u trgovačkom prometu rabi znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne, odnosno slične, s onima za koje je žig registriran (npr. nuđenje i prodaja svoje robe i usluga pod znakom koji je istovjetan ili bitno sličan registriranom žigu), odnosno pod uvjetima iz članka 7. stava 2. točke 3. Zakona o žigu (ugledni žigovi). Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik u konkretnom slučaju svojim postupanjem nije u trgovačkom prometu neovlašteno rabio nikakav znak koji je istovjetan s tužiteljevim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig registriran, niti znak u odnosu na koji, zbog istovjetnosti s tužiteljevim žigom ili sličnosti tužiteljevu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu. Tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da je tuženik neovlaštenim stavljanjem na raspolaganje javnosti uvodnog dijela emisije Latinica pod nazivom „Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva“ i prilog pod nazivom „Noćne more u tvornici snova“, počinio povredu prava na zaštićene žigove tužitelja po stavu prvostupanjskog suda nije osnovan pa tako tužitelju ne pripada niti zatraženi iznos od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama na ime naknade. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama IX. i X. izreke ove presude.

9. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava osobnosti na koje ukazuje tužitelj, a koja bi se očitovala u povredi tužiteljeva ugleda, poslovne tajne i samoga tužiteljeva poslovanja. Ocjena je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazano da bi neovlašteno objavljivanje sporne Latinice doista imalo negativan utjecaj na percepciju javnosti o tužitelju i njegovom ugledu kao javne televizije niti da bi neovlašteno objavljivanje sporne Latinice utjecalo na tužiteljevo poslovanje ili ostvarivanje dobiti. Tužitelj nije dokazano da bi sporna Latinica predstavljala tužiteljevu poslovnu tajnu. Poslovno odlučivanje po ocjeni suda predstavlja jednu vrstu poduzetničke slobode koja inače predstavlja ustavnu kategoriju te bi to pravo tužitelja kao pravne osobe moglo predstavljati pravo osobnosti u smislu odredbe članka 19. stavka 2. i stavka 3. ZOO-a. Međutim, povreda prava osobnosti ne opravdava automatsko dosuđivanje novčane naknade, već dosuđivanje takve naknade ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije našao da bi težina tuženikove povrede opravdala naknadu neimovinske štete (pravične novčane naknade) zbog povrede prava osobnosti, slijedom čega je odbijen tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 70.000,00 kn s tog osnova i odlučeno je kao u točki XI. izreke ove presude.

10. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

11. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

12. Tužitelj je podnio žalbu protiv dijela presude u točkama VII., VIII., IV., X.,

XI. i XII. zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili je u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela presude u točkama I., II., III., IV.,V. i XII. zbog bitne povrede odredbi iz članka 354. stavka 1. i stavak 2. točke 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev ili je u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Tužitelj i tuženik su podnijeli odgovore na žalbe u kojima osporavaju žalbene navode protivne strane kao neosnovane i svaki traži naknadu troška odgovora na žalbe.

15. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, ali samo u dijelu odluke o parničnom trošku, a žalba tuženika nje osnovana.

16. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavka 1. i 2. u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

17. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti one na koje se pozivaju tužitelj i tuženik, članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i one iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se posebno poziva tuženik. Prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu suprotni s ispravama u spisu stoga se presuda suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika može ispitati.

18. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi zaštite njegovih imovinskih autorskih prava, autorskom pravu srodnog prava i to prava tužitelja kao filmskog producenta, žiga i prava osobnosti u vezi s priopćavanjem javnosti emisije pod nazivom „Latinica - Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva“ s prilogom „Noćne more u tvornici snova“ novinarke Nataše Ban Leskovar.

19. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj nositelj autorskih imovinskih prava i televizijski producent emisije „Latinica - Zločin u privatizaciji nikad ne zastarijeva“ s prilogom (dalje: Latinica) koja je trebala biti objavljena u TV programu 6. prosinca 2010., ali je tužitelj odustao od njezine objave i o tome obavijestio javnost na svojoj internet stranici uz obrazloženje da bi objavom emisije postojala mogućnost građanskopravne i kaznenopravne odgovornosti tužitelja i odgovornih osoba kod tužitelja.

20.Tužitelj je nositelj prava na registriranom verbalnom žigu „LATINICA“ reg. broj Z20050332, te na figurativnim žigovima „LATINICA“ reg. broj Ž951005 i Z20050331.

21. Tuženik je izdavač i upravljač internetske stranice www.tportal.hr na kojoj je 9. prosinca 2010. objavljen novinarski članak pod naslovom „Pogledajte sporan prilog iz zabranjene Latinice“ u kojem je postavljen link (hiperpoveznica/link) na internetsku platformu You Tube na kojoj je bez odobrenja tužitelja bio objavljen uvodni dio sporne Latinice koji glasi: „Pogledajte sporan prilog iz zabranjene Latinice“.

22. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03 i 79/07; dalje: ZAPSP) jer je do povrede došlo 2010. godine.

23. Prvostupanjski sud je donio odluku poslovni broj P-1064/2011-13 od 29. kolovoza 2017. protiv koje su tužitelj i tuženik podnijeli žalbe, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-5994/2017-3 od 19. lipnja 2020. ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

24. Prvostupanjski sud je tijekom ovog postupka izvršio uvid u priložene isprave, saslušao svjedoka Josipa Popovca i odredio vještačenje po vještaku za intelektualno vlasništvo i marketing Institutu za neuromarketing sa zadatkom prema rješenju od 12. kolovoza 2022. (str. 272., 273. spisa). Nalaz i mišljenje izradila je dr. sc. Hedde Martine Šola iz Instituta za neuromarketing.

25. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da tužitelj kojemu su povrijeđena prava ima pravo na naknadu u dvostrukom iznosu prema članku 183. ZAPSP-a, a posljedično tome da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kad je odbio tužitelja sa zahtjevom na isplatu iznosa od 1.634,09 kn. Odredbom članka 183. stavka 1. ZAPSP-a propisano je da onaj čije imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. Druga prava autora ovoga Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penali) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Međutim valja navesti da tužitelj nije određeno postavio zahtjev na isplatu penala iz članka 183. stavka 1. ZAPSP-a tako da je prvostupanjski sud pravilno odredio visinu naknade u iznosu od 63.165,91 kn što je jasno obrazložio prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, a slijedom toga je pravilno odbio više zatraženi iznos naknade iznosa od 1.634,09 kn kao u točki VII. izreke presude.

26. Tužitelj u žalbi navodi da ima pravo zahtijevati sukladno članku 172. ZAPSP-a od tuženika i naknadu svih koristi koje je tuženik stekao od povrijeđenih prava konkretno iznos od 200,00 kn, a visinu je prvostupanjski sud na prijedlog tužitelja trebao utvrditi u skladu s odredbom članka 223. ZPP-a. U odnosu na ove žalbene navode ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka koji je utvrdio da prosljeđivanje YouTube linka na stranici tuženika nije imalo karakter oglašavanja niti je tuženik na taj način stekao koristi radi čega je tužitelj pravilno odbijen sa zahtjevom na isplatu iznosa od 200,00 kn.

27. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno odlučio i kad je odbio tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je tuženik objavom na svojoj internet stranici 9. listopada 2010. povrijedio pravo zaštićenih tužiteljevih žigova i to verbalni žig LATINICA, registarski broj Z20050332, figurativni žig LATINICA, registarski broj Ž951005 i figurativni žig LATINICA, registarski broj Z20050331. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno tumačio odredbu članka 7. stavka 2. Zakona o žigu („Narodne novine“ broj: 173/03, 76/07 i 30/09; dalje: ZŽ) cijeneći da tuženik nije rabio nikakav znak koji bi bio istovjetan s tužiteljevim zaštićenim žigovima, a slijedom toga nije povrijedio prava zaštićenih žigova niti ima pravo stoga na naknadu u iznosu od 5.000.00 kn. Tužitelj se u žalbi pozvao na odluke EUIPO-a koje se odnose na iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga međutim ovaj sud nalazi da se postupanje tuženika time što je postavio hiperpoveznicu koja upućuje na YouTube ne može podvesti pod plasiranje proizvoda koristeći se ugledom ranijeg znaka, slijedom čega je tužitelj pravilno odbijen u točkama IX. i X. izreke pobijane presude.

28. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio i kad je odbio tužitelja s zahtjevom na isplatu iznosa od 70.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da tužitelj nije dokazao da bi objavljivanje hiperpoveznice na bilo koji način utjecalo na percepciju javnosti o tužitelju kao javnoj televiziji, njegovom ugledu kao javnom servisu niti je utjecalo na poslovne rezultate ili na ostvarivanje dobiti s čime bi se složio ovaj sud. Tužitelj žalbenim navodima da je stvorena negativna percepcija u javnosti ne dovodi u pitanje ovaj zaključak prvostupanjskog suda.

29. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjsko sud pogrešno primijenio odredbu članka 89. ZAPSP-a valja navesti da se ovaj sud slaže s obrazloženjem prvostupanjskog suda da se navedena odredba ne može tumačiti nezavisno od odredbe iz članka 80. ZAPSP-a i činjenice da je tuženik postavio spornu hiperpoveznicu bez odobrenja tužitelja kao autora. Ovaj sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je dopušteno bez odobrenja autora korištenje zakonito pribavljenog autorskog djela u svrhu informiranja javnosti, u protivnom u situaciji kada je tužitelj odustao od objave predmetne emisije Latinica i javno objavio da ju neće emitirati iz tada danih razloga, za zaključit je da je tuženik nezakonito pribavio snimljeni materijal koji je objavio, stoga se tuženik ne može osnovano pozivati da je objavu učinio sukladno članku 89. ZAPSP-a radi informiranja javnosti.

30. Tuženik u žalbi osporava iznos od 63.165,95 kn dosuđen tužitelju na ime povrede autorskih imovinskih prava i povrede prava tužitelja kao filmskog producenta jer smatra da ne predstavlja stvarno nastale troškove sporne emisije koji bi se mogli verificirati poslovnom dokumentacijom jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka koji trošak odredio kao planske, a ne kao stvarne troškove. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da je tužitelj s osnove naknade radi povrede autorskog imovinskog prava zahtijevao isplatu iznosa od 39.900,00 kn, a s osnove povrede prava filmskog producenta iznos od 24.900,00 kn. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka kao i njegovog usmenog odgovora na primjedbe tuženika utvrdio da je osnovan zahtjev na isplatu iznosa od 39.900,00 kn s osnove naknade štete za povredu autorskog imovinskog prava, a s osnove povrede prava filmskog producenta iznos od 23.265,91 kn. Dosuđeni iznos na ime naknade štete radi povrede autorskog imovinskog prava i naknade štete radi povrede prava filmskog producenta određeni prema nalazu vještaka koji je dao procjenu stvarnih troškova na temelju planskih troškova koje je tužitelj imao kao autor i kao filmski producent u vezi s pripremom i drugima radnjama potrebnim za objavu sporne Latinice/proizvodnju videograma koji obuhvaća uvodni dio emisije s prilogom. Vještak je korištenje planskih troškova obrazložio činjenicom da se emisija proizvodi već 12 godina tako da planski troškovi s obzirom na duljinu prikazivanja predstavljaju stvarno nastale troškove proizvodnje za proizvodnju uvodnog dijela emisije i priloga u vrijeme stvaranja emisije. Iz iskaza vještaka s ročišta od 16.ožujka 2023. proizlazi da stvarne troškove obuhvaćaju interni i eksterni troškovi, a tužitelj je bilježio samo vanjske troškove koje nije dostavio vještaku, a vještak je sačinio troškove na temelju planskih koje je tužitelj dostavio. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio izračun vještaka u iznosu od 63.165,95 kn jer se emisija snimala 12 godina, a planski troškovi koje je sačinio tužitelj i dao vještaku, tužitelj je mogao, po obrazloženju vještaka, prema dugogodišnjem iskustvu u proizvodnji te emisije, izraditi jako blizu aproksimaciji stvarnih troškova.

31. Prvostupanjski sud je postupio prema ukidnom rješenju poslovni broj Pž-5994/2017-3 od 19. lipnja 2020. iz kojeg proizlazi i da je za ostvarivanje prava na naknadu za neovlašteno korištenje dovoljno dokazati radnju neovlaštenog korištenja autorskog djela, pri čemu nije potrebno dokazivati da je takvim korištenjem nositelju prava nastala kakva šteta. Tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije ustupio na korištenje predmetne emisije Latinca trećima kao i da komercijalna vrijednost predmetnog AV djela u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi s obzirom na dostupne podatke. Ovaj sud nalazi da to što vještak nije imao podatke na temelju kojih bi izračunao visinu naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela ne čini pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda o osnovanosti iznosa od 25.000,00 kn na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskog djela. Naime, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio izraženi stav u odluci broj Pž-5994/2017-3 od 19. lipnja 2020., doveo ga u korelaciju s naknadom štete nastale tužitelju zbog povrede autorskih prava i prava producenta prema izračunu vještaka u iznosu od 63.165,91 kn, činjenice da za to ne postoji komercijalni set tržišno kompatibilnih podataka i odlučio primjenom članka 233. ZPP-a. Za dodati je da se sam vještak izjasnio da to što nema podataka o komercijalnoj ili nekomercijalnoj vrijednosti AV ne znači nepostojanje vrijednosti.

32. Tužitelj u žalbi navodi da je nezakonita odluka prvostupanjskog suda da svaka strana snosi svoj parnični trošak. U odnosu na ovaj tužiteljev žalbeni navod valja navesti da je prvostupanjski sud u točki XII. izreke presude odredio tuženiku da nakadi tužitelju parnički trošak u iznosu od 5.925,66 EUR u roku od osam dana. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno odredio kao osnovan trošak za tužiteljeve podneske od 3. prosinca 2013., 8. svibnja 2021., 15. rujna 2021., 31. siječnja 2021. prema Tbr. 8.t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa). Nije osnovan žalbeni navod da bi predmetne podneske trebalo odrediti prema Tbr. 8. t. 1.Tarife jer je tom odredbom točno navedeno koji su točno određeni podnesci obuhvaćeni tom odredbom Tarife, a navedene podneske je prvostupanjski sud je pravilne odredio kao ostale podneske iz Tbr. 8. t. 3. Tarife. Tužitelj u žalbi navodi da ako već ne bi imao pravo na naknadu za navedene podneske u iznosu od 2.500,00 kn za svaki da bi imao pravo na naknadu po 750,00 kn za svaki podnesak. Međutim, ovaj žalbeni navod nije osnovan jer je odredbom Tbr. 8. t. 3. Tarife propisano da za sastavljanje podnesaka nagradu treba odrediti u visini od 25% iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova, što znači da je prvostupanjski sud pravilno odredio kao osnovan trošak za svaki navedeni podnesak iznos od 500,00 kn s PDV-om.

33. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku tvrdeći da prvostupanjski sud nije obrazložio kako je utvrdio da za svaki zahtjev iz točki I., II. i VIII. tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora iznosi 100.000,00 kn.

34. Predmetna tužba obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa se sukladno odredbi članka 37. stavka 1. ZPP-a vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačio iznos od 165.000,00 kn, što predstavlja zbroj novčanih zahtjeva, a za zahtjeve koji se ne odnose na novčanu svotu: utvrđenje povrede autorskog i srodnog prava, zabrana povrede autorskog i srodnog prava i objave dijela presude na trošak tuženika u sredstvima javnog priopćavanja, tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora niti je prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave utvrdio vrijednost tih zahtjeva sukladno odredbi članka 40. stavka 5. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 495.a ZPP-a smatra da je vrijednost svakog nenovčanog zahtjeva 100.000,00 kn. Ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 465.000,00 kn. Pravilno je prvostupanjski sud odredio uspjeh tužitelja od 76% i tuženika od 24%, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a odredio 52% koji postotak se ima primijeniti prilikom obračuna tužiteljevog troška. Tužiteljev ukupni trošak iznosi 85.859,38 kn, a od toga, trošak vještačenja iznosi 12.500,00 kn. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio osnovani trošak tužitelja na način da je 52% obračunao na ukupno utvrđeni trošak u iznosu od 85.859,38 kn, već je od ukupno određenog troška od 85.859,38 kn trebalo oduzeti iznos troškova za vještačenje koji tužitelju pripadaju u cijelosti, jer je taj dokaz izveden u pogledu dokazivanja osnove zahtijeva. Na iznos od 73.359,38 kn valja obračunati 52% što čini iznosi 38.146,87 kn i tom iznosu dodati trošak vještačenja u cijelosti od 12.500,00 kn, tako da bi ukupni trošak tužitelja iznosio 50.646,87 kn. Tužitelju je dosuđen iznos od 5.925,66 EUR / 46.646,88 kn pa bi tužitelj slijedom navedenog imao pravo na naknadu razlike u iznosu od 530,89 EUR / 3.999,99 kn, pa je sukladno tome valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku.

35. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. i III. izreke presude, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke. Ovaj sud nalazi da trošak odgovora na žalbu koji potražuju tužitelj i tuženik nisu bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u točki IV. i V. izreke. Kako je tužitelj uspio samo s neznatnim dijelom u dijelu odluke o parničnom trošku ovaj sud nalazi da tužitelj nema pravo na naknadu troška žalbe u zatraženom iznosu od 1.308,56 EUR / 9.859,37 kn.

Zagreb, 30. studenog 2023.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić

Broj zapisa: 9-30861-84957

Kontrolni broj: 0e881-bd0ba-70a8a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirna Maržić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.