REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 19 Gž-1222/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz S. B., OIB: …, zastupane po punomoćniku P. K. odvjetniku iz S. B., protiv I. tuženika D. L. iz S. B., OIB: … i II. tuženika Stečajne mase iza U.-b. d.o.o. u stečaju iz S. B., OIB: …, zastupane po stečajnom upravitelju M. Š., odvjetniku iz S. B., a svi po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., radi ništetnosti i priznanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 5 P-1279/2019-10 od 21. srpnja 2021., u sjednici vijeća dana 30. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 5 P- 1279/2019-10 od 21. srpnja 2021. i sudi:

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između I. i II. tuženika dana 30. ožujka 2012. godine ništetan glede 1/2 prava suvlasništva na nekretninama iz zk.ul.br. … k.o. S. B. 4. Etaža 1/6, Stambeni prostor B1, na katu ukupne površine 98,74 m2, koji se sastoji od: dnevnog boravka površine 45,81 m2, hodnika površine 3,24 m2, kupaonice površine 9,20 m2, spavaće sobe površine 16,64 m2, dječje sobe površine 11,20 m2, sobe površine 8,83 m2 i lođe 5,1 x 0,75 površine 3,82 m2, a koji se nalazi na kč.br. …, Stambena zgrada i dvorište u ul. … sa 489 m2, te se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. B. u zk.ul.br. … k.o. S. B. briše upis prava vlasništva II. tuženika Stečajne mase iza U.-B. d.o.o. u stečaju za ½ prava suvlasništva i uspostavlja prijašnje zemljišnoknjižno stanje, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica M. L. iz S. B., (OIB: …) suvlasnica u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk.ul.br. … k.o. S. B. 4. Etaža 1/6, Stambeni prostor B1 na katu, ukupne površine 98,74 m2, koji se sastoji od: dnevnog boravka površine 45,81 m2, hodnika površine 3,24 m2, kupaonice površine 9,20 m2, spavaće sobe površine 16,64 m2, dječje sobe površine 11,20 m2, sobe površine 8,83 m2 i lođe 5,1 x 0,75 površine 3,82 m2, a koji se nalazi na kč. br. … Stambena zgrada i dvorište u ul. … sa 489 m2, što su tuženi dužni priznati, te tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za zk. prijenos, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od l5 dana pod prijetnjom ovrhe.,

III. Nalaže se II. tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.573,09 Eura/ 49.525,00 kuna u roku od 15. dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom, te joj je naloženo da II. tuženiku Stečajnoj masi iza U.-b. d.o.o. u stečaju iz S. B., naknadi troškove parničnog postupka, kao što je sve pobliže označeno u izreci presude.

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu izjavila tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti, ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Sadržajno u žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, da na pogrešnu primjenu materijalnog prava ukazuju presude donesene između istih stranaka u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo glede druge nekretnine, da u ovom predmetu sud ima dijametralno suprotan stav od onog izraženog u pravomoćnoj odluci istog suda br. P-134/2018. Nastavno ističe da je u smislu stava izraženog u Odluci Ustavnog suda br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. nesavjesnost bila na strani tuženih, a ne na strani tužiteljice.

3. U odgovoru na žalbu II. tuženik osporava žalbene navode tužiteljice i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Ovaj sud ne nalazi osnovanim ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tužiteljica u žalbi i ne navodi koje to od predloženih dokaza prvostupanjski sud nije izveo, a kojima bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje. Osim toga sud je izveo sve po strankama predložene dokaze, izvršio uvid u isprave u spisu, saslušao predložene svjedoke i stranke, te izvršio uvid u predmete tog suda Ps-21/15 i P-134/18., na temelju kojih dokaza su utvrđene činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava.

7. U ovom predmetu tužiteljica tvrdi da su ona i I. tuženik zaključili brak 1995. da su tijekom 2003. godine kupili nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. S. B., uključujući i 4. Etažu 1/6, Stambeni prostor B1 na katu ukupne površine 98,74 m2, koji su prostor adaptirali i prilagodili za stanovanje i od tada ga u tu svrhu koriste, da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane samo na imenu I. tuženika, da su bez znanja i odobrenja tužiteljice, tuženi 30. ožujka 2012. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim ugovorom su predmetne nekretnine gruntovno prenesene na II. tuženika Stečajnu masu U.-B." d.o.o. u stečaju, da je za ugovor o prodaji saznala 22. listopada 2015., da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice i to pretežnim novčanim sredstvima tužiteljice i da predstavlja bračnu stečevinu temeljem odredbe članka 36. st. 3. Obiteljskog zakona te tužiteljici pripada 1/2 suvlasništva istih, a kojim suvlasničkim dijelom je tuženik raspolagao bez znanja i ovlaštenja tužiteljice. Tužiteljica traži da se predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između I. i II. tuženika od 30. ožujka 2012. utvrdi ništetnim glede ½ prava suvlasništva na nekretninama iz zk.ul.br. … k.o. S. B., za 4 etaže 1/6, Stambeni prostor B1, na katu ukupne površine 98,74 m2 i u zemljišnim knjigama briše upis prava vlasništva II. tuženika i uspostavi prijašnje zemljišno knjižno stanje, te da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk.ul.br. … k.o. S. B., i to na četiri etaže 1/6, Stambeni prostor B1, na katu, ukupne površine 98,74 m2.

7.1 I. tuženik D. L. u svom odgovoru na tužbu tvrdi da su navodi tužiteljice točni i priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

7.2. U svom odgovoru na tužbu II. tuženik Stečajna masa iza U.-B. d.o.o. u stečaju osporava da bi Ugovor o kupoprodaji od 30. ožujka 2012. bio ništetan, obzirom da odredbom članka 37. Obiteljskog zakona nije propisano da bi takvi ugovori bili ništetni.

8. U prvostupanjskom postupku je nesporno utvrđeno da su tužiteljica i I. tuženik bračni drugovi koji su zaključili brak 1995. godine, da je predmetna nekretnina iz zk. ul. br. … k.o. S. B., poduložak 4, stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik bio upisan samo I. tuženik, da je 30. ožujka 2012. zaključen Ugovor o kupoprodaji između I. tuženika kao prodavatelja i II. tuženika kao kupca na temelju kojeg se II. tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

9. U žalbenom postupku kao i tijekom prvostupanjskog postupka je sporno, da li je raspolaganje I. tuženika suvlasničkim dijelom tužiteljice na imovini koja je bračna stečevina ništetno, odnosno da li je II. tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji od 30. ožujka 2012. temeljem povjerenja u zemljišne knjige valjano stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

9.1. Saslušana kao stranka tužiteljica je u svom iskazu navela da je prije zaključenja braka radila u Njemačkoj, da je tamo upoznala I. tuženika, da su 1995. zaključili brak, a 2002. su se za stalno vratili u Hrvatsku sa ušteđevinom i kupili prvi stan koji su nakon nekog vremena prodali i sa novcem od prodaje tog stana i kredita koji je podigao I. tuženik 2003. su kupili predmetnu nekretninu. Budući je ona u to vrijeme bila trudna i nije radila kredit je podigao I. tuženik i nekretnina je upisana na njegovo ime, a ona je naknadno dizala još ukupno 4 kredita za adaptaciju nekretnine. Za predmetni kupoprodajni ugovor saznala je kada je došla tužba za iseljenje, I. tuženik je ugovor zaključio bez njenog odobrenja i bez njene suglasnosti, a oni i dalje žive u predmetnom stanu, nije joj poznato što su se tuženici dogovarali niti što su radili, a isto tako joj nije poznato da li je I. tuženiku isplaćena kupoprodajna cijena navedena u predmetnom kupoprodajnom ugovoru.

9.2. Saslušan kao stranka I. tuženik je naveo da je nekretnina stečena na način kako je to tužiteljica iskazala, da je on 2008. zaključio založni ugovor te su predmetne nekretnine služile samo kao osiguranje plaćanja za partnera Ž. Š., da je ugovor o kupoprodaji od 30. ožujka 2012. zaključio kako bi izašao u susret M. Š. koji je tada imao kontrolu USKOK-a, da bi isti imao pokriće za prodaju nekretnine iz 2008., da su tužiteljica, on i njihov sin i dalje u posjedu predmetne nekretnine, te da mu na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. ožujka 2012. ništa nije isplaćeno, da o sklapanju predmetnog ugovora o kupoprodaji tužiteljici nije o tome ništa rekao niti je od nje tražio suglasnost, odnosno odobrenje.

9.3. U svom iskazu stečajni upravitelj II. tuženika M. Š. naveo je da je 2008. II tuženik sklopio kupoprodajni ugovor sa Ž. Š. za nekretnine u K. ulici, da u to vrijeme Ž. Š. nije imao sredstava za kupnju predmetnih nekretnina, da su tada založni ugovor sklopili I. tuženik D. L. i M. W., majka Ž. Š., da Ž. Š. nije mogao realizirati kredit, a budući je stečajna masa prodala istome nekretninu u K. morao je aktivirati sredstva osiguranja, jer kupoprodajna cijena nije bila isplaćena. Nadalje je naveo da je sa I. tuženikom i Ž. Š. razgovarao te im rekao da ili će pokrenuti postupak prodaje založene stvari ili da se zaključi ugovor o kupoprodaji založene nekretnine i da se na taj način zatvori dio potraživanja, da je 28. listopada 2014. prvi puta je pozvao I. tuženika da mu predmetnu nekretninu preda u posjed

9.4. U svom iskazu svjedok Ž. Š. je naveo da je 2008. sa II. tuženikom sklopio kupoprodajni ugovor, a sklopljen je i založni ugovor kojim su njegova majka i I. tuženik garantirali za isplatu cijene, kako nije mogao podići kredit zbog zabilježbe spora i na tržištu je nastao i zastoj u građevini, a II. tuženik je tražio da isplati dio duga, sklopljen je ugovor kojim je I. tuženik svojom nekretninom garantirao za njegovo dugovanje prema II. tuženiku. Nadalje je naveo da je predmetni stan bračna stečevina I. tuženika i njegove supruge, da je ugovor o prodaji stana I. tuženika II. tuženiku sačinjen za potrebe inspekcije i da na osnovi tog ugovora o kupoprodaji nekretnine nije ništa isplaćeno na ime kupoprodajne cijene što mu je poznato iz razgovora s I. tuženikom i stečajnim upraviteljem II. tuženika.

10. Uvidom u spis P-134/2018 prvostupanjski sud je utvrdio kako iz iskaza stečajnog upravitelja II. tuženika M. Š. proizlazi da je znao da je tužiteljica supruga I. tuženika D. L., da je u kući I. tuženika obavljao odvjetničku djelatnost, da je tuženik D. L. davanjem zaloga svoje nekretnine pripomogao kako bi zaštitili imovinu stečajne mase U.-B. u stečaju, da su Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 6. ožujka 2008. Ž. Š. prodane nekretnine II. tuženika, da su radi osiguranja potraživanja prodavatelja, kupac i založni dužnici D. L. i M. W. (majka tuženika Ž. Š.) na svojim nekretninama dopustili zasnivanje i upis založnog prava, a što je definirano posebnim Založnim ugovorom od dana 7. ožujka 2008 da je tom priliko I. tuženik D. L. istakao kako je isključivi vlasnik nekretnina na kojima sada tužiteljica zahtijeva utvrđenje bračne stečevine, i ničim nije dao do znanja niti je rekao da bi ova nekretnina bila bračna stečevina, da je II. tuženik postupao savjesno i sa povjerenjem u zemljišne knjige.

11. Odredbom članka 124. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09., u daljnjem tekstu: ZV), je propisano da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.“

12. Imajući u vidu prethodna utvrđenja i odredbu članka 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 116/03 - dalje: ObZ) kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine kao i odredbe članka 249. stavak 1. ObZ prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, ovaj sud smatra da je tužiteljica postala vlasnicom u ½ dijela predmetne nekretnine u trenutku kada je nekretninu stekao I. tuženik kao njezin bračni drug. Tužiteljica nije imala saznanja o raspolaganju njezina supruga bračnom stečevinom sklapanjem pravnih poslova između njezina supruga I. tuženika i Ž. Š. sa II. tuženikom, Založnog ugovora od 7.ožujka 2008. i potom Kupoprodajnog ugovora od 30. ožujka 2012. Naime iz iskaza I. tuženika nedvojbeno proizlazi da nije upoznao suprugu sa ovim raspolaganja. Isto se može zaključiti i iz iskaza stečajnog upravitelja II. tuženika M. Š. koji je kako to proizlazi iz iskaza danog u postupku P-134/2018 bio upoznat da su tužiteljica i I. tuženik u braku, te obzirom da je imao odvjetnički ured njihovoj kući u kojoj se nalazi i sporna nekretnina je realno mogao imati saznanje da bi to mogla biti bračna stečevina.

13. U ovom slučaju kod ocjene osnovanosti zahtjeva tužiteljice prijeporno je da li prednost ima načelo bračne stečevine ili načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige, a o čemu je i sudska praksa zauzimala različite stavove. Sukladno mišljenju Ustavnog suda RH, izraženo u Odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., i u praksi redovnih sudova sada prevladava mišljenja kako se glede raspolaganja bračnom imovinom od strane jednog bračnog druga u svakom konkretnom slučaju trebaju razmatrati okolnosti tog slučaja te se valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika tog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik istog.

14. Obzirom na ranije navedeno ovaj sud smatra da tuženici nisu postupali savjesno i u dobroj vjeri, I. tuženik znajući da je nekretnina zajednička imovina odnosno bračna stečevina, stečena zajedničkim sredstvima za vrijeme trajanja braka istom raspolaže kao isključivi vlasnik znajući da to nije, a II. tuženik koji je znao da je tužiteljica bračni drug I. tuženika, da su oboje živjeli u predmetnom stanu gdje ih je i posjećivao, te u istoj kući obavljao odvjetničku djelatnost, te bio i u posjeti tužiteljici i I. tuženiku u spornom stanu, a koje okolnosti su mu ukazivale na nepotpunost zemljišnoknjižnog stanja.

15. Stoga je stav ovog suda da je Ugovor o prodaji kojim je I. tuženik raspolagao suvlasničkim dijelom tužiteljice u utvrđenim okolnostima i bez njezinog dopuštenja i suglasnosti, u tom dijelu ništetan, slijedom čega je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

16. Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a i članka 164. stavak 1. ZPP-a, naloženo je II. tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka i to za sastav tužbe po tbr. 7. toč.1. OT iznos od 5.660,00 kuna, za ročište 6. listopada 2016. po tbr. 9. toč. 2. OT iznos od 2.830,00 kuna, za ročište 19. travnja 2016. po tbr. 9. toč.1. OT iznos od 5.660,00 kuna, za ročište 1. prosinca 2016. po tbr. 9. toč.1. OT iznos od 5.660,00 kuna, za ročište 21. listopada 2020. po tbr. 9. toč. 2. OT iznos od 2.830,00 kuna, te za ročište 7. lipnja 2021. po tbr. 9. toč.1. OT iznos od 5.660,00 kuna , te za dva obrazložena podneska po tbr. 8. toč 1. OT iznos od po 5.660,00 kuna , što ukupno iznosi 39.620,00 kuna uvećano za PDV iznosi 49.525,00 kuna / od 6.573,09 Eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sudske pristojbe jer iz predmetnog spisa proizlazi da je ostvarila pravnu pomoć oslobođenjem plaćanja sudskih pristojbi.

17. Radi svega iznesenog je žalbu tužiteljice valjalo uvažiti i temeljem članka 373. stavak 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu.

U Požegi 30. studeni 2023.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević, v.r.